Djevojka bez biserne naušnice

srijeda, 16.03.2011.

No.397

Proteklih par dana samo sam prala i čistila. To je djelovala moja unutarnja Griet. Vrhunac je bio ribanje masnog štednjaka, onog dijela sa strane. Oprala sam prozore onako temeljito sa toplom vodom, okvire i sve. Veš, koliko sam veša obrnula u mašini i izvjesila. Oprala sam deke i poplune, brisala prašinu. Radila sam ono što najviše mrzim i uživala jer je imalo smisla u tom trenu. No to nisam bila ja. To je bila moja unutarnja Griet. Ona je čistila, prala, kuhala, spremala. Saznala sam to na krajnje okrutan način. Kada sam navečer ušla u sobu njega nije bilo tamo. Nije mi rekao da sjednem. Nije mi rekao da okrenem glavu, ne ramena, samo glavu i da ga pogledam. Nisu nam se susreli pogledi i nisam osjetila tu čaroliju promatranja u kojoj je ona uživala. Bilo je to krajnje okrutno.

-Želiš li da te naslikam sa metlom Griet? –
Nije to željela.

A tko mene pita.

16.03.2011. u 00:30 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."