petak, 26.02.2010.
Slika se zove, poslijednji veliki romantik.
no.375
Mimo moje volje, namjere i protiv svake odluke.
To je jedna od onih stvari kojima se ne može oduprijeti i nakon nekog vremena se pitaš - a zašto bih.
Zagrlio me. On prvi, mene. Tijelo mu je bilo toplo. Koža na njegovom vratu meka i topla. Kako znam? Znam jer sam ga poljubila baš tamo, dva put, tri put, puno puta .... prolazila sam dlanovima kroz njegovu divnu crnu kosu.
Bilo je jako .....
Probudila sam se vrlo nezadovoljna.
ponedjeljak, 15.02.2010.
Ne znam plivati.
no.374
Obje plahte bijelog prazne su i čekaju da se nešto dogodi.
Vjerujem u sebe ali si ne vjerujem.
Zbog toga sjedim u gumenom čamcu ispod vodopada.
Čuješ li buku zbog koje si ne čujem misli.
Popila sam kavu. Sada ću složiti krevete.
U maloj bilježnici po kojoj sam prekopavala malo prije pronašla sam citat iz jedne knjoge koju sam davno pročitala.
Knjiga se zove Neznanci iz snova.
...'' na putu onamo stala sam se pitati je li jadno što živim tako ograničenim životom, pa promjene mogu tražiti samo putem kupnje cd – a i videokazeta.''
Ruka iz prošlosti opalila mi je šamar.
Bijelu platu papira umrljala sam sa par nesuvislih redaka.
Bijelu plahtu nategnutu preko kreveta?
Visok muškarac i njegov sexy glas.
Taj dio dolazi sa video kazete.
Sanjala sam neki dan malu bebu. Osjetila sam prema njoj veliku ljubav.
U snu sam znala da je ona bila dio mene, da je moja.
Možda bih i bila žalosna da me neka druga činjenica nije ražalostila više kada sam se probudila. Naime, sanjala sam i bebinog tatu.
Koja kraljevska ironija.
Gasim kompjuter.
Idem spremiti sobu.
Zatim spremiti ručak.
Spremiti sebe.
Prrrrrrr.
petak, 12.02.2010.
Koga se tiče.
no.373
Ljubav?
nedjelja, 07.02.2010.
Pad bez padobrana.
no.372
Moraš me nagovoriti.
petak, 05.02.2010.
Povjesno povraćanje
no.371
Ne znam što je stvarnost.
To bi trebalo biti ono što si stvorimo sami.
Moja stvarnost je apstraktna.
Napokon sam prigrlila istinu.
Sama sam.
Sama.
I to će biti u redu.
Jer me uvodni dio Alfia toliko dirnuo da ni njegova preseksi pojava nije poništila ono što je izgovarao.
Izgovarao je istinu.
I to je u redu.
Jer sam i ja takva.
POVRŠNA.
Borim se protiv površnosti naokolo a vječno gubim na domaćem terenu.
Ok, luzer sam.
Ali prigrlit ću to.
Čvrsto sa obje ruke.
Sama sam, zauvijek.
Prijatelj koji mi nije prijatelj, šaputanje iza leđa, odbijanje razgovora,tajne, intrige, ljubomorne eskapade - dosta mi je više svega.
Sebe takve. Ne volim se takva.
A uvjetovano raznoraznim trivijama ponašam se totalno neprimjereno,
Ovako sam sama i dobro je.
Nema glupog osjećaja, nema zamjerki samoj sebi.
Lakše je biti sam nego uvaljivati se u grozna mora osjećaja.
Vjerojatno je bilo samo pitanje vremena kada ću se sa njome upoznati.
Prestale smo se svađati, prihvatila sam je kao takvu.
I sada imam prijateljicu.
Ona nije punjena ptica na stalku u dnevnoj sobi niti odraz u ogledalu.
Ona ne postoji a ovdje je.
Sama.
Ona je totalna sloboda da napišem što hoću.
Da sanjam glasno, da fantaziram besramno.
Jer je nevažno.
Nikada neću biti žena sa Vettrianovih platna,ali to je nevažno jer i one bježe negdje drugdje.
Voljet ću apstrakciju, zamisao, biti privučena lijepim bez potrebe/uvjeta da sa lijepim uzvratim.
Uživati ću u lijepom sebično, samozadovoljno i pohlepno.
Neka me nosi lijevo i desno.
Ljubav nije ljubav ako se za nju moraš grebati, trpjeti gluposti, žrtvovat se, mijenjati se i zaboraviti sve oko sebe jer ti sad voliš i zdravo svijete.
Ljubav ne uvjetuje, ona oslobađa.
Ljubav je kad voliš a ne zanima te zašto.
U zadnje vrijeme sve više i više mi je postajala ZAŠTO i zato sam poludjela razmišljajući.
Isplakala suza za ne znam sama čime.
A ne želim biti ZAŠTO? Želim samo opet voljeti.
Zato ću biti sama dok ne naučim.
Ljuta sam, cinična i razočarana, neću lagati.
I sve to usmjerujem prema sebi jer drugi su takvi i takvi, ok, ali problem je što sam ja to tolerirala.
Samo da bude neki prividni mir u duši, da kao, nekog imam.
Nemam nikog.
I ne želim jer ne znam se postaviti. Želim stvari koje ne mogu dobiti.
Moram biti zadovoljna sa dijelovima a ne mogu.
Patološki želim sve.
Kakvo god bilo.
Jednom će jedno SVE biti pravo i to će biti to.
Nije me sram.
Baš me briga.
Vjerujem u ljude ali ih više ne volim.
ponedjeljak, 01.02.2010.
It is fuckin' over ( the bloody rainbow )
no.370
Oveeeeeeeeer!!!! Tako ljuta, tako prazna!