Slika se zove, poslijednji veliki romantik.

petak, 26.02.2010.

no.375

I kako da me ne takne kad me uvijek takne.
Mimo moje volje, namjere i protiv svake odluke.
To je jedna od onih stvari kojima se ne može oduprijeti i nakon nekog vremena se pitaš - a zašto bih.

Zagrlio me. On prvi, mene. Tijelo mu je bilo toplo. Koža na njegovom vratu meka i topla. Kako znam? Znam jer sam ga poljubila baš tamo, dva put, tri put, puno puta .... prolazila sam dlanovima kroz njegovu divnu crnu kosu.
Bilo je jako .....

Probudila sam se vrlo nezadovoljna.

26.02.2010. u 01:29 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."