no.359
Tada mi činjenica što su radijatori upaljeni do maksimuma čini zadovoljstvo.
Okomita bijela rebra koja ispuštaju toplinu postaju njegovi dlanovi i mislim si, ne, ja znam da bi mi tako tijelo reagiralo samo da me dotakne na taj način.
Vjerojatno će doći dan kada ću odjenuti haljinu i osjećati se u njoj lijepo. Jedna večer kada neću morati piti da se osjećam slobodno. Moje oči izdržati će tamni pogled a smijeh biti iskren i zavodljiv.
Neću se glupirati, govorit ću tiho, plesati polako pripijena uz njega u nekom polumraku. Glazba će me voditi i gorjet ću pod njegovim dlanovima.
Znam da mora doći dan kada ću se osloboditi.

Jer ako ne dođe uskoro bojim se da ću postati čudovište.
LUDA ŽENA
Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu
Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam
I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."