no.359
Tada mi činjenica što su radijatori upaljeni do maksimuma čini zadovoljstvo.
Okomita bijela rebra koja ispuštaju toplinu postaju njegovi dlanovi i mislim si, ne, ja znam da bi mi tako tijelo reagiralo samo da me dotakne na taj način.
Vjerojatno će doći dan kada ću odjenuti haljinu i osjećati se u njoj lijepo. Jedna večer kada neću morati piti da se osjećam slobodno. Moje oči izdržati će tamni pogled a smijeh biti iskren i zavodljiv.
Neću se glupirati, govorit ću tiho, plesati polako pripijena uz njega u nekom polumraku. Glazba će me voditi i gorjet ću pod njegovim dlanovima.
Znam da mora doći dan kada ću se osloboditi.

Jer ako ne dođe uskoro bojim se da ću postati čudovište.
Post je objavljen 25.10.2009. u 02:04 sati.