utorak, 11.12.2007.
.. pazi kako gaziš čovječe, jer to po mojim snovima gaziš!
no.196
Znam što želim biti kad narastem.
Želim biti ravnateljica kulturnog centra / kazališta negdje na periferiji grada.
Za sada je Dorta u pravu, Sotona zaista jest u kazalištu.
nedjelja, 09.12.2007.
ljepoto .. ime ti je Charles Hunnam ;)
no.195
Gledah danas Nicholasa Nickelbya. Samo Charles Dickens može napisat taj čemer i jad. Suza bi suzu gonila da nije bilo njega. Oh, uživala sam puna dva sata.
Ništa drugo. Ni minus ni plus, nikakva filozofija, ljepota duše ... neke više sfere, bla,bla.
Jednostavno, njegovo lice i plava kosa.
Prelijep.
Charlie Hunnam
Bez riječi ...
... nemam kaj za reći, samo uživati.
... treba znati uživati u lijepim stvarima . ( osobama )
Šutke, bez ikakve potrebe ...
subota, 08.12.2007.
i to sve zbog tebe, tebe i tebe ... ma otkuda vam pravo?
no.194
POČETAK
šugav dan,
večer
vrištavo piće iz bokala
On dolazi, ja odlazim na kat.
proba
Šef moj - sve naj, naj ...
gumeni bonboni.
piće vrišti, pijana
čitaća, totalni kaos
jako neozbiljna, Šef me špota
sori.
pauza.
Iva i ja u mraku
drugo poluvrijeme,
ubijmojmoj ga.
najdivniji trenutak kad skine kutu, sav u crnom
luđaković
baš ste smrt i pol
kraj scenske čarolije.
još bokal vrištavog pića
Ronijeva kapa koju moram ukrasti
čovjek bez brkova.
crvena vestica, bijela majica
pričaj mi malo o svojoj majici, molim te
tašti pogledi preko stola
.. '' znam da me snimaš, nemaš drugog izbora ''
nemam.
djete koje se ne voli igrati novcem
od kuda si, čije si.
Frankenstein majica
( mogli bi i o njoj pričati )
Ekica voli.
Plešem po sceni u mraku,
bez straha da ću pasti sa njenog ruba
jer je volim,
poznajem
VO LI M
bokal je prazan
on je otišao
plešemo u mraku
na stupovima u zraku
( rimuje se, za poludit )
bor svjetluca,
Ekica voli
pije se piva
noć u kazalištu
nešto predivno
( minus slika al' vratit ću je )
Vitez u nekoj Lucifer kombinaciji
u Thaliji.
Ron i i Rakan moji susjedi.
gledam ga u autu,
Claire sjedi kraj mene
Lejla sjedi kraj mene
Lojtrica sjedi kraj mene
olakšano shvaćam da ga volim
kao glumca
njegov talnet
apsolutnu moć na sceni
( Nixa, napavila sma razgraničenje
uspješno )
kiša
Thalia
gužvetina
rum cola
grupi djevojke
PRIJATELJČINA
Ekica voli,
što boli
pa odlazi.
zavidna sam na sms ponudi
od onog trenutka
iako je jeftina
sirova
negentlemenska
kaže Vitez
' nekako mi je on gay '
dao Bog rekoh ja
smijeh
slika u autu
vidim budućnost
a budućnost kaže
autobus za Sloboštinu
ha,ha,ha
volim kad pusti Pulp soundtrack
dok se vozimo
burek
bez jogurta
gledam frenda kako je jak
svoja sam sa njim
kaput mi je kod Ekice.
ulazim u stan
sestra brine
( podgrij, podgrij )
KRAJ
JEDANPUT ( A.B. Šimić )
Ženo, što iz bijede našeg svagdanjeg života
očajale i krotke oči dižeš k meni
Sav ovaj život... oh, sav ovaj život
ženo jedanput ja odsvirat ću na harfi
I kad poslije harfe progovore ćutke naše duše znaš li što će govoriti?
Kako bjesmo srećni. Kako bjesmo srećni
petak, 07.12.2007.
Dementori su bića tame. Hrane se radosnim ljudskim osjećajima, a njihove se žrtve tada prisjećaju svojih najgorih uspomena. Oni koji su kroz duže razdoblje u blizini dementora često izgube razum što je i glavni razlog ..
no.193
Dementor
Dok bježim, padam.
Na žalost.
I da, draga moja X, to je zaista trenutak, ali koji traje već malo poduže pa nisam sklona više ga tako nazivati.
Trenutčina možda.
Ide Božić, treba bit pozitivan i radostan.
Ali kad živiš sa Dementorom vidiš kamo radost NEMINOVNO ode.
Večeras će zaživjeti stihovi ... rakije, rakije amo .. jer utjehe nema u vodi.
Idem si na živce jadikujući ovako.
Ispadam slaba i nesposobna.
Ali kako Franjo kaže: Nitko nema pojma kak je meni tu - unutra.
Živjeli Franjo ;)
javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 16:31 •
0
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 06.12.2007.
bad hair day
no.192
Što sam, tko sam i zašto sam, misli mi jurišaju glavom.
Iako imam naznake odgovora na neka od tih pitanja ostajem mlatnuta po glavi.
Trenutno mrzim kašalj.
Okej ak si bolestan, ali ako već frikin tjedan dana glumiš da imaš zadnji stadij tuberkuloze i kašlješ na silu onda ne znam.
Onda sam osuđena na to jednostavno. Još jedan komadić u mojoj slagalici zvanoj psihoza.
A kad sam u tom raspoloženju onda bježim.
Bježim u neke svjetove za koje uopće ne znam od kuda mi ključevi.
Završit ću kao one dvije luđakinje u Australiji.
Kako sada stvari stoje rado bih stavila ciglu u torbu u baam!
Upravo sada - u ovom trenu.
Jer nemam mira pod ovim Božjim nebom. Nemam.
Probajte živjeti sa vječnim glasom u pozadini koji nikada da zašuti. Ali nikada. Od zore do ponoći a nekad i kroz noć.
I kvragu, kvragu ...dovraga .... rekla sam neću plakat' a evo sjedim za tipkovnicom i ona neće prestat, i neće .... a ja to moram slušati.
I kao iznad sam toga - a jesam drek. Što god joj kažeš, što god ćuje prežvače i baci ti u lice onako najodvratnije na svijetu.
Kao svjesna sam da to izlazi iz nemoći.
Svega sam presvjesna, jer sam tako fino pametna i bistra i inteligentna i mogu sve što hoću. Čitaj fakin ironično.
Jer ja se sebi divim ustvari.
Jer čitam novine.
I tamo pišu riječi poput: premlatio, otrovao, udario, okončao,pregazio, osvetio itd.
Ljudi za manje stvari reagiraju. Uvijek se pitam je li to jer su labilni ili se cijene pa si ne daju srati po glavi.
Ne kažem da je to ispravno.
Nego da imam svaki razlog raspametit se i zapalit kuću na primjer.
A samo se zabijem u sobu, plačem i osjećam poput zadnjeg dreka na planeti. I to je dobro.
Pa bježim.
Razne stvari me ugošćuju.
U mnoge eterične realnosti sam dobrodošla.
Jer sam im vlasnik.
I Bogu hvala da znam pobjeći koliko god štetno bilo.
Jer po njoj; ne znam ništa, ništa ne vrijedim, odvratna sam i bijedna, glumatam i zamišljam si stvari.
Neka.
Boli jako. Ali neka.
Dio mozga si je, ipak, to zabilježio pa vjerojatno zato ' pužem vani pred svima ' kako mi sestrica kaže.
No Rebs br. 1 je odlučila uzeti stvari u svoje ruke.
U svojoj realnosti naravno.
Jer mogu si ja zabrijavati da sam neki renesansni čovjek kad me prava stvarnost tretira kao srednjostaleško poluobrazovano smeće.
LIFE GOES ON ...
utorak, 04.12.2007.
glumim, dakle jesam ....
no.191
Čitaće probe su u tijeku. Onda počinjemo.
Redatelj je spreman, krcat idejama, u petak pada casting i to je to.
Slučajno ( oh da, kako ne ) znam već što ću igrati i zadovoljna sam.
Trenutno se najbolje snalazim sa teticama koje moraju galamiti. Šokirala me činjenica da sam proglašena preblagom za tu jednu bitchy rospiju. Ajme, ajme. Mislim da bi je sa guštom odigrala.
Ali i Gđa Sherwood ima kaj za ponuditi.
Anne Meara kao Sherwoodica
Ova glumica iz filma mi je prejaka ali sama njena pojava je profesorska i autoritativna. Morat ću poraditi na tome.
Uglavnom , dečki opet kao i uvijek imaju bolje uloge za odraditi i ustvari je muškom svijetu lakše i bolje i izazovnije kaj se uloga tiče .
Njima je generalno zabavnije. Mogu igrati kaj god žele, uključujući i žene.
Žene su pak majke, kurve, femme fatale, djevice ili Antigona.
Grozno.
I to me najviše raspiga dok gledam Lojtricu. Kad ih vidim na sceni kako su preje....* jaki mislim si ' ovo ne bi ovak izgledalo da je tu neka Gospođa Lojtrica i Svinjarićka i još gore Vatroslav. '
Ženi je maximum neka histerična baba sa petsto lomova od plača do smijeha da se kao vidi kako ona može i zna ... nije fer. Bojana G.i Barbara Nola igraju frajere u Gavellinom ' Revizoru ' i nikome ništa. Ono jedini šok ...' lijepa Bojana sa bradom '. Plus kaj je predstava dosadna.
Idite pogledajte Kseniju Marinković u ZKM -u, bilo koja predstava, Natašu Dorčić također. One mi rasturaju, od mlađih glumica Barbara Prpić sa onim svojim ludiim glasom kojeg sam napokon uspjela progutat' ...cura ima energiju.
Maryl Streep je kraljica. Nitko ne prenosi emocije poput nje. Ali uvijek je tako tužna i nježna i mirna.
Brenda Blethyn, britanska glumica jedina je žena nakon koje sam ja ostala oduševljena.
U filmu ' Mali glas ' pojede, ali doslovno pojede cijeli kast pa i ovu malu plahu koja predobro interpretira slavne pjevačice. Ostavila je Michael Caina u svojoj sjeni ... koja ženetina ;)
Eto izazova,uf.
Od trilijun glumčina nađem im protutežu jednu srednjovječnu britanku.
Ma skrenula sam sa puta.
Ja ni ovo kaj trebam ne odglumim baš kako spada. Jedno je biti samokritičan a drugo svjestan sebe kaj radiš tj. kad si loš.
Sad već vidim Viteza kako se poziva na ove moje riječi ali on nije objektivan.
Skipy-skipy Vitez.
I glumim ove godine zbog mira u kući.
Onu ' Ivu ' ne želim više nikada ponoviti u životu.
Idem bit bahata pa reć da mi Sherwoodica neće biti problem. Problem ću biti ja, i ako sebe odglumim prvo ona će briljirati.
To će bit Rebs br.1 u punom sjaju. ( thnx Viteže na kategorizaciji )
A kaj sam sanjala?
Vrlo poučno.
Cijeli cijelcati san spremam se na neku kao mega zabavu. Obilazim to mjesto gdje će biti, a premrak je, u nekoj kao krošnji drveta, ogromna terasa, sve je srebrnkasto, svjetluca ... glazbica, ekipica ...samo ja nikako da se spremim, stalno si presvlačim hlače, pa majicu i na kraju sam neke cipelice isprobavala petsto pari ...i kad sam došla na zabavu napokon bila je gotova. Nigdje nikoga.
I pazi, mozak moj dragi u snu napravi poučak od svega toga ...čujem sebe u snu kako si mislim ... ' tako će ti i život proći. Stalno se za nešto spremaš a nikad ništa.'
Probudih se sa tom groznom spoznajom.
Znači ipak nešto znači ona izreka: istina je u nama.
Judging by the look on the organ-grinder,
He'll judge me by the fact that my face don't fit.
It's touching that the monkey sits on my shoulder.
He's waiting for the day when he gets me,
But I won't be your concubine - I'm a puppet not a whore.
I just need this stage to be seen.
Won't you be a friend of mine to remind me what is real?
Hold my heart and see that it bleeds.
I'm out of my mind. ( James Blunt )
Ma znam da je. Samo ostatak svega ostalog je oko nas.
Ali po istini.
Bit ću Gđa Sherwood i pol ;)
Čuvaj se Leroy.
ponedjeljak, 03.12.2007.
.. htjela bih Vam pokloniti svoju metlu ;)
no.190
I ne da mi se više. Pola godine unazad primjećujem tu apatiju koja me shrvala. Sve mi ispada iz ruke, trackam dok perem, još više sve zaprljam, kad pomećem pod to je tako traljavo, poludim na pomisao da sad izvlačim neki tamo sauger .. fakin prašina - kao da je pogon za proizvodnju baš u mojem stanu .. pa prozori, pa wc, pa kupaona, pa veš kojeg ima tri tone i nikad mu kraja ... moja veš mašina je poprimila značajke vječnog pokretača ... na kraju odjeća u hrpama viri iz kupaone i onda moram ... pa pokupi suhi, pa objesi novi , Isuse.
Dobro da je smeče iznosi sestra jer još i to ja bi skočila kroz prozor.
Za mnoge stvari sam lijena, ovo mi se baš svjesno ne da više raditi. Metlica mi je u ruci od kad znam za sebe. I to ne u onom slatkom kontekstu: pomozi malo mami .... nego: počisti to u međuvremenu ... grozno.
I nekako nakon svih tih godina puklo mi.
I sad je stan pred kriznim stanjem.
Ma pukne meni da operem sve živo ali ni tada to nije toliko temeljito kako sam prije znala. Onda, ova mala sisterka to pere i čisti. Onda se ja osjećam krivom ali dva tri puta joj neće škoditi. Barem to napravi kako spada za razliku od mene i ne mora se bojati da će joj to uzeti danak živaca u budućem životu.
A opet, moram.
Na rasporedu mi je oprati frižider.
Jer ne želimo biti sebični i zli i odvratni. Ne pod tuđim krovom, ne.
subota, 01.12.2007.
gle ...stihovi .... demit his gud.
no.189
On repa.
Tko je bio na premijeri naše ' Naranče ' u petom mjesecu zna o čemu ja to počinjem ovdje.
Zove se Ivan Vuković, njegov alter ego ( jedan od ) Magellano. Ustvari ne želim tu neke biografske činjenice iznositi. Ako vas nakon ovoga zanima nešto više kliknite ovdje, ovdje i pročitajte premarak razgovor koji je vodio sa nekim
- ovdje ;)
Magellano
Uglavnom, frajer piše stihove koji su nešto nevjerovatno dobro. Zato ga ja ne doživljavam kao 'repera' nego kao pjesnika. I obožavam njegove stihove. I ustvari ne postoji bolji način od iznošenja istih nego kad on uhvati mikrofon i rasturi ih na stageu. Iza sebe ima bend koji je nešto pregenijalno također i moram se izražavat u superlativima jer to je neminovna istina. Live bend; bubanj, bas i klavijature i Ben Affleck koji čuda stvara na njima. Zovu se Theron Tourett trio a Mc Magellano alkemizira umjetnost na njihovu podlogu.
Meni najjača stvar koju je sinestizirao zove se '' U početku bijaše riječ '' i samo zbog vas molim da kliknete OVDJE i vidite čovjeka na djelu. Ne očekujte bahate plišane trenirke i pernate jaknetine, marame u čvoriću na vrhu čela .... jok, ovaj čovjek je odjeven u sebe i prej.....* se nosi.
Zato kad odslušate Bowiea i pročitate pjesmu ... klik na jutjub i enjoy.
“PONEKAD JU SAMO GLEDAM…”
Ponekad ju samo gledam, promatram u ljepoti,
glavu položim na ruke, izdvojim se iz rulje
čiji glasovi k'o dio buke vanjskog omotača bruje,
tako tužni vitez snuje i tada na trenutak
sa Zemlje prijedem u zviježde, u Mjesečev kutak
slijećem, krećem se k'o lutak obješen o konce sreće,
lutam iluzornim poljima, u snovima, sa ovima
i onima nemam dodirnih točaka jer slobodan
k'o zraka sunca tečem pa se prolijem na večer,
rastjeram noć k'o fenjer, Magellano, samo reper,
samo jesen ima toliko boja, nijansi kao tempera,
uz smisao prenesen kad ponese me nevera...
Ne znam šta, gdje, kako, ne znam zašto maštom
vrludam lijevo, desno i polijećem kad je kasno,
ne znam zašto je taj trenutak tako kratak,
kad vidim da je oblačno mogao bit zaplakat...
Natrag, natrag u stvarnost, natrag na cestu,
natrag u p...* materinu pa natrag u pjesmu-
kontranapad na demone, wack mcije i morone,
one cinike što sude prije nego pravo stanje vide...
Stihovi nemaju lice, rodeni iz kmice,
iz duše, isto k'o što kompa Aco radi skice...
Krvarimo iz pera, iz spreja, žarkocrveno
poput Ribara, jer to je područje nemira...
Jer to je područje nemira...
Jer i to je područje nemira...
Ponekad osjetim svu bol svemira...
I srce mi je poderano k'o da je od papira...
Ali glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira... Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...