Marketing
gle ...stihovi .... demit his gud.
no.189
On repa.
Tko je bio na premijeri naše ' Naranče ' u petom mjesecu zna o čemu ja to počinjem ovdje.
Zove se Ivan Vuković, njegov alter ego ( jedan od ) Magellano. Ustvari ne želim tu neke biografske činjenice iznositi. Ako vas nakon ovoga zanima nešto više kliknite ovdje, ovdje i pročitajte premarak razgovor koji je vodio sa nekim
- ovdje ;)
Magellano
Uglavnom, frajer piše stihove koji su nešto nevjerovatno dobro. Zato ga ja ne doživljavam kao 'repera' nego kao pjesnika. I obožavam njegove stihove. I ustvari ne postoji bolji način od iznošenja istih nego kad on uhvati mikrofon i rasturi ih na stageu. Iza sebe ima bend koji je nešto pregenijalno također i moram se izražavat u superlativima jer to je neminovna istina. Live bend; bubanj, bas i klavijature i Ben Affleck koji čuda stvara na njima. Zovu se Theron Tourett trio a Mc Magellano alkemizira umjetnost na njihovu podlogu.
Meni najjača stvar koju je sinestizirao zove se '' U početku bijaše riječ '' i samo zbog vas molim da kliknete OVDJE i vidite čovjeka na djelu. Ne očekujte bahate plišane trenirke i pernate jaknetine, marame u čvoriću na vrhu čela .... jok, ovaj čovjek je odjeven u sebe i prej.....* se nosi.
Zato kad odslušate Bowiea i pročitate pjesmu ... klik na jutjub i enjoy.
“PONEKAD JU SAMO GLEDAM…”
Ponekad ju samo gledam, promatram u ljepoti,
glavu položim na ruke, izdvojim se iz rulje
čiji glasovi k'o dio buke vanjskog omotača bruje,
tako tužni vitez snuje i tada na trenutak
sa Zemlje prijedem u zviježde, u Mjesečev kutak
slijećem, krećem se k'o lutak obješen o konce sreće,
lutam iluzornim poljima, u snovima, sa ovima
i onima nemam dodirnih točaka jer slobodan
k'o zraka sunca tečem pa se prolijem na večer,
rastjeram noć k'o fenjer, Magellano, samo reper,
samo jesen ima toliko boja, nijansi kao tempera,
uz smisao prenesen kad ponese me nevera...
Ne znam šta, gdje, kako, ne znam zašto maštom
vrludam lijevo, desno i polijećem kad je kasno,
ne znam zašto je taj trenutak tako kratak,
kad vidim da je oblačno mogao bit zaplakat...
Natrag, natrag u stvarnost, natrag na cestu,
natrag u p...* materinu pa natrag u pjesmu-
kontranapad na demone, wack mcije i morone,
one cinike što sude prije nego pravo stanje vide...
Stihovi nemaju lice, rodeni iz kmice,
iz duše, isto k'o što kompa Aco radi skice...
Krvarimo iz pera, iz spreja, žarkocrveno
poput Ribara, jer to je područje nemira...
Jer to je područje nemira...
Jer i to je područje nemira...
Ponekad osjetim svu bol svemira...
I srce mi je poderano k'o da je od papira...
Ali glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira... Glazba i dalje svira...
Glazba i dalje svira...
Post je objavljen 01.12.2007. u 20:50 sati.