Marketing
bad hair day
no.192
Što sam, tko sam i zašto sam, misli mi jurišaju glavom.
Iako imam naznake odgovora na neka od tih pitanja ostajem mlatnuta po glavi.
Trenutno mrzim kašalj.
Okej ak si bolestan, ali ako već frikin tjedan dana glumiš da imaš zadnji stadij tuberkuloze i kašlješ na silu onda ne znam.
Onda sam osuđena na to jednostavno. Još jedan komadić u mojoj slagalici zvanoj psihoza.
A kad sam u tom raspoloženju onda bježim.
Bježim u neke svjetove za koje uopće ne znam od kuda mi ključevi.
Završit ću kao one dvije luđakinje u Australiji.
Kako sada stvari stoje rado bih stavila ciglu u torbu u baam!
Upravo sada - u ovom trenu.
Jer nemam mira pod ovim Božjim nebom. Nemam.
Probajte živjeti sa vječnim glasom u pozadini koji nikada da zašuti. Ali nikada. Od zore do ponoći a nekad i kroz noć.
I kvragu, kvragu ...dovraga .... rekla sam neću plakat' a evo sjedim za tipkovnicom i ona neće prestat, i neće .... a ja to moram slušati.
I kao iznad sam toga - a jesam drek. Što god joj kažeš, što god ćuje prežvače i baci ti u lice onako najodvratnije na svijetu.
Kao svjesna sam da to izlazi iz nemoći.
Svega sam presvjesna, jer sam tako fino pametna i bistra i inteligentna i mogu sve što hoću. Čitaj fakin ironično.
Jer ja se sebi divim ustvari.
Jer čitam novine.
I tamo pišu riječi poput: premlatio, otrovao, udario, okončao,pregazio, osvetio itd.
Ljudi za manje stvari reagiraju. Uvijek se pitam je li to jer su labilni ili se cijene pa si ne daju srati po glavi.
Ne kažem da je to ispravno.
Nego da imam svaki razlog raspametit se i zapalit kuću na primjer.
A samo se zabijem u sobu, plačem i osjećam poput zadnjeg dreka na planeti. I to je dobro.
Pa bježim.
Razne stvari me ugošćuju.
U mnoge eterične realnosti sam dobrodošla.
Jer sam im vlasnik.
I Bogu hvala da znam pobjeći koliko god štetno bilo.
Jer po njoj; ne znam ništa, ništa ne vrijedim, odvratna sam i bijedna, glumatam i zamišljam si stvari.
Neka.
Boli jako. Ali neka.
Dio mozga si je, ipak, to zabilježio pa vjerojatno zato ' pužem vani pred svima ' kako mi sestrica kaže.
No Rebs br. 1 je odlučila uzeti stvari u svoje ruke.
U svojoj realnosti naravno.
Jer mogu si ja zabrijavati da sam neki renesansni čovjek kad me prava stvarnost tretira kao srednjostaleško poluobrazovano smeće.
LIFE GOES ON ...
Post je objavljen 06.12.2007. u 19:16 sati.