Sve je ostalo tišina ...

srijeda, 31.10.2007.

It can't rain all the time....

no.174

Image and video hosting by TinyPic

Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" ,
Samo to i ništa više.


Ne plačimo što nas navodno amerika tlači svojim kapitalizmom.
Ne lažimo si i otvorimo oči.
Uživajmo u još jednoj prigodi za napit se i napravit feštu.
Zar nismo cool u maskama sa paucima u kosi.
Halloween je super.
Noć kada odjenemo našu tamnu stranu i urlamo na mjesec.
Nikoga ne izdajemo. Ne griješimo.
Zabavljajmo se.

Hoću li naći svoga Dravena negdje u gradu večeras?
Hoće li me dočekati raširenih ruku.
Prelijep.


Neće.


Al nema veze.
Računam na onog stranca iz pjesme.



all this time I can't believe I couldn't see
kept in the dark but you were there in front of me
I’ve been sleeping a thousand years it seems
got to open my eyes to everything
without a thought without a voice without a soul
don't let me die here
there must be something more
bring me to life









Želim vam sablasnu noć :/=

31.10.2007. u 16:11 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 30.10.2007.

Dvije krajnosti .... a druga?

no.173

Image and video hosting by TinyPic

Da li ovdje vrijedi da je ljepota u oku promatrača?


Mogu li i smijem li osuditi ovakvo nešto?

30.10.2007. u 16:57 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 29.10.2007.

Charlie, are you fuckin' with me.

no.172

Završio je tjedan velikog Pacina, onog stričeka u kojeg sam se zaljubila u osmom razredu.
Crna kosa, crne oči, glas, držanje, Michael, gluma, čovječe.

Miris žene nisam gledala godinama. U prvom srednje, ja sam taj film gledala svaki drugi dan. Znam ga i danas napamet.

... I'll show you out of order ...

Image and video hosting by TinyPic

Tako mi je fino sjeo da me trnci nisu prestali ganjati kroz cijeli film. Uvijek poslije zaželim plesati tango. Dirne me kako totalno dvije nespojive osobe riješe jedna drugoj probleme. Dignu život na jednu drugu razinu. Kad isplivaju vrijednosti.

... I am in the dark here! ....

Koji vapaj usamljenog čovjeka, fučkaš to kaj on ne vidi. Jer njegov bahati ego iz mladosti skršen je tim činom kada je sam sebe osakatio.
I nikad nije kasno.
Ali koji cinik na početku.
Ne mogu si pomoći,ali to mi je vještina za sebe, i divim se kad je netko majstor u tome.
Sarkazam i cinizam oružja su nemočnih, to i predobro znam ali nekad je demnejšn privlačno u nečijem karakteru kad spušta s visoka.
Kao Slate u Mirisu .

Pacino je generalno isti karakter kroz sve filmove u kojima se pojavljuje ali nema glumca koji igra očima poput njega.
Ne mora ništa reči a sve ti je jasno. Svaka emocija koja je jurne kroz njega.

Michael Corleone
Image and video hosting by TinyPic
Ne znam kad sam se na Kuma navukla ali dvojka mi je najjači i najdraži film koji imam.
...' Fredo, volim te i ti si moj brat ali da nisi više nikad stao na stranu protiv obitelji '....
I kad te pogleda mislim da ti je sve jasno.
I nekako mi je uvijek žao Kay ali, stara, znala si u kaj ulaziš ... nema suza. Sad si familija.
Uoh, volim MIchaela.

Image and video hosting by TinyPic

Ali Carlito Brigante mi izmjeni krvnu sliku kad krv u meni zakuha.
Nisu ga pustili ovaj tjedan u ciklusu ali ja sam si ga jučer zarolala na vehaesu.
Carlito je frajerčina koja sanjari i to je moj tip muškarca.

Image and video hosting by TinyPic

Ove oči sanjaju svašta, fučkaš aute negdje tamo na Bahamima.
I fučkaš Gaile.
I'll be your girl.


Neki glumci su samnom predugo. On je jedan od njih. To nisu oni neki koje vidiš u filmu pa su ti kao poslije okej.
Pacino i Deniro su nekako samnom oduvijek. Prišuljao im se u jednom trenu Gary Oldman i Tim Roth a onda polako cijela moja ekipa.
Ove dvije glumčine, recimo da su mi neki temelj svega u tom čarobnom filmskom svijetu, oni sa kojima uspoređujem sve ostale.
Ekipa?
Joj to bi trajalo.



Do you tango?

29.10.2007. u 15:05 • 7 KomentaraPrint#

subota, 27.10.2007.

oh, can't you see what love has done?

no.171

Image and video hosting by TinyPic

Jutro sam započela razbijajuć glavu problemom koji me ponekad zaskoči.
Koju šalicu odabrati za kavu.
Upravo sam shvatila i nasmijala sama sebi nad činjenicom da nije bilo jutro nego podne.
Probudila sam se u podne jer sam večer prije popila ' jednu ' za spavanje.
Nisam željela razmišljati jer ne bih mogla zaspati do jutra. Bila bi to noć samopreispitivanja, upiranja prstom u sebe i sve neke tako stvari.
Pa sam si pomogla sa malom crvenom tableticom.

I možeš si misliti da sam luđakinja i da je ona reakcija bila histerična ali, da me ZNAŠ, znao bi da nije.
A kako te volim, to mi je važno.
Jer želim da me svi prijatelji ZNAJU.
I nisam gledala Sleepers do kraja.

Nakon što sam tupo buljila u ormarić sa deset tisuća malih ručkica počela me iritirati činjenica da već pet fakin minuta biram šalicu za kavu.
Na kraju sam uzela tamno plavu sa palmicom.
Suvenir.
Mrzim suvenire ustvari. Nisam sretna kad ih vidim nego sjetna i nostalgična.

Dođi vilo dođi
Znam da nije pametno
Dođi vilo dođi
Ovdje živim opasno

I gledam
To što ne bih gledao
Da si tu
Pored mene ...


A onda mi je izdajnički um flešao njegov pogled.
Nešto hladnije postoji samo u Danteovim krugovima.
A ja to ne mogu podnijeti.
Ne od njega.
... na ton glasa u 'bok, Rebekka ' , skupile su mi se suze u očima ...
Sama sam si kriva što sam si to dopustila.
Da postane dio mene i zato boli.
Jer znam da razumije, znam da razumije i da mi namjerno otežava.
Al okej.


Moram pronaći to mjesto
Jer je moram upitati nešto
Gdje je bila i gdje se skriva
Moja dobra vila
Moram pronaći to mjesto
I za ruku uhvatit je čvrsto
Da ne ode nikada
Moja zadnja nada


I neke stvari izlaze iz mojih frustracija. Priznajem.
Onaj bez grijeha neka baci kamen, bez obzira na religiju značenje izreke stoji.

Ali neke odnose ne želim graditi u šaputanjima i lažnim zagrljajima, tapšanjima i 'volim te' izjavama koje nisu istinite.
Ja ne kažem ' volim te ' ako to ne mislim, ...ako to ne osjećam.
Iako kažu da je najlakše se nabacivati sa volim te kad to nije istina, onda je lako, samo pređe preko usana, a da je najeteže reći kad nekog zaista voliš.
Za mene to ne vrijedi.
Jer što imaš od toga ako to nekome tek tako kažeš ... da on kaže tebi natrag ili kaj?
Ako nekog voliš reci mu to.
Jer ja vjerujem u onu ljubav između ljudi generalno.
Jer nema odnosa bez ljubavi.
I onima koje volim ja im to kažem.
Moja ljubav prema nekima došla je do granica da više ne mogu zamisliti svoj život bez njih.

Čini ono što želiš da drugi čine tebi.
Zar nije najlogičnija stvar voljeti?


Dođi vilo dođi
Samo hodaj ponosno
Ispod tvojih nogu
Cijeli dan bi ležao
Pa me štiti
Od svih nevolja i zala
Samo dođi
Vilo moja mala


Drugačija sam. Znam to.
Imam problema ali riješit ću ih. Uz pomoć onih koje još problemima nisam otjerala.
Volim svoje sestre i braću najviše na svijetu na onaj bezuvjetan način.
Volim te i te ljude jako, najjače. Prijatelje.
Volim njega i zato jer ga volim se vraćam.

Osjećam neki generalni zaokret u svojoj glavi.
Mislim da se topi moj sindrom nedostatka pažnje kroz djetinjstvo do sad.
Počinjem si vjerovati i još bolje počinjem drugima vjerovati kada govore o meni.
Više mi ništa iz glave ne šapće ... ' tašta kravetino, kaj si ti zamišljaš ' ....
Ili šapće, ali full tiho da ne čujem.
Jer bezobrazno je na kompliment reći , ma daj molim te ... ili nešto slično.
Prešli smo dane kad smo si kurtoazno dobacivali komplimentiče.
Ljudi ja sam nova!
Sve što vam kažem je istina i morate mi vjerovati.
Ja lažem samo sebi još.


Na kraju sam skužila da mi se kava uopće ne pije. Glava mi je teška od proklete tablete cijeli dan. Ali kaj sad, poslužila je svrsi ne mogu se sad na nju ljutiti.
( i totalno je friki stvar da sad dok browsam po stranici od Pipsa, na televiziji zatrešti njihova stvar, baš sa tog albuma kojeg pregledavam)

Svi smo mi
Glasnici
Promukloga glasa
Čini se da sam umoran
Izgubljena vojska
spava


Onog gospodina, onu večer, poljubila sam jer sam osjetila navalu ljubavi i ' volim te ' bi bilo premalo.


Image and video hosting by TinyPic

27.10.2007. u 19:31 • 7 KomentaraPrint#

petak, 26.10.2007.

Eto ni Bog me ne trpi :(

no.170

Image and video hosting by TinyPic
photo by Ribac

26.10.2007. u 16:49 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.10.2007.

popnem se na stolicu da dohvatim policu ;)

no.169

Image and video hosting by TinyPic

Travis Bickle
Vito Corelone
Jake La Motta
James 'Jimmy' Conway
Max Cady
Dwight Hansen
Henry Hill
Winston 'The Wolf' Wolfe

Image and video hosting by TinyPic

ali moj Mr. Blonde.

Glumac i prijateljčina kakvu si možete poželjeti.
I ,oh,da, jesi Veki, ona sa najviše.

I moja je zadnja.


25.10.2007. u 15:40 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.10.2007.

oh, how I love thee, my fair Demetrius

no.168

Image and video hosting by TinyPic

DEMETRIUS
Tempt not too much the hatred of my spirit;
For I am sick when I do look on thee.

HELENA
And I am sick when I look not on you.


Gledala sam jučer, dakle , San Ivanjske noći.
Povela me Du. Nazvala me popodne i rekla; gle bit ćemo padobranci ideš?
A ne, ne idem.
U publici sam bila u društvu Vide Jerman i Špire Guberine i Angela Palaševa.
Hoch noble društvo, znam, kaj ću.

PREDSTAVA - San ljetne noći
REDATELJICA - Dora Ruždjak Podolski
ASISTENTICA REDATELJICE - Ivana Čoh
SCENOGRAF - Saša Šekoranja


OBERON - Goran Grgić
TITANIA ( prelijepa ) - Nataša Dorčić
PUK - Renata Sabljak

DEMETRIJE ( nemam riječi ) - Radovan Ruždjak
LISANDAR - Živko Anočić
HELENA ( genijalka ) - Ana Begić
HERMIJA
PETAR DUNJA - Milan Pleština
VRATILO - Jerko Marčić
FRULA - Luka Juričić
GUBAC - Zijad Gračić
GLADNICA - Vedran Mlikota
SPRETKO - Dušan Gojić

I još neki tako ljudi ali ja sam navela one meni važne.
Hermija je navedena reda radi. Dotična glumica koja ju je utjelovila, ajme meni. Ionako mi je sama Hermija iritantna pa eto.
Vjerojatno se to odrazilo na dotičnu ' ne glumim baš dobro ' glumicu.

Ono što mi se nije svidjelo bile su vile.
Definitivno Mirta Zečević, zgrbljena, djelovala je kao rehabilitirani invalid baš kao i Saša N. ( zamrzit će me Rakan sada )
koja kao da je imala tikove cijelo vrijeme. Trzala je udovima i puhala kosu sa čela što je trebalo simbolizirati njeno ime: Paučina.
Onda dvoje troje dječice koja su povremeno hodala na rukama ( ??? ) a Malog Krišnu se uopće nije kužilo ... to je vjerojatno bilo jedno ono dijete sa čupercima na glavi. Hhm.

Vile su ljupke i graciozne i lagano se kreću i predivne su.
Osim zanosne Nataše Dorčić, koja je imala mekane kretnje i sva bila prekrasna, ove vile su izgledale poput ekipe koja proživljava delirium tremens. Ciiiijeloooo vrijeme :(

Uvod sa krznenim kaputima, klizaljkama i šampanjcem bio mi je kao da gledam ZKM-ovu Anu Karenjinu na par trenutaka.
I čemu ta teška zimska odjeća, pobogu, Ivanje( 21.06. ) je negdje u Italiji ... možda su to samo neke vizije koje ja nisam shvatila, da se naglasi hladnoća i surovost realnosti između toplote i mekoće i prozračnosti vilinske šume. Još moram promozgati malo.
Ali Grgić i Nataša su impresivno djelovali u tim kaputima kao Tezej i Hipolita za razliku od Oberona i Titanije koji su izgledali poput
zaposlenika u mesnici sa matching pregačama: plava za njega i crvena za nju ;) Titanija/Nataša je zato, poslije, u onoj bijeloj lepršavoj kreaciji bila zanosna.
Generalno mi je ona jedna od najboljih glumica što je i jučer potvrdila svojim, glasom, igrom i kretnjama. Love her a lot.

Image and video hosting by TinyPic
Nataša Dorčić ( foto by Hoyka )

Ana Begić, tako se lako zaljubiti u tu ženu dok je na sceni. Talentirana je do bola, sposobna, lijepa, plijeni pažnju i obožavam ju.
Ona igra Helenu. Helenu koju volim jer se nekako poistovjetim sa njom kad god je gledam.
Pomela je scenu svaki puta kada se na njoj pojavila. Koji glas žena ima. Ma genijalka.
I Hermija je baš bila ' lutka i žir ' izgubljena pokraj nje.

Image and video hosting by TinyPic
Ana Begić

Ekipa glumaca koja postavlja Pirama i Tezbu je u cjelini bila genijalna, naročito Vedran Mlikota u čijem liku sam cijelo vrijeme
vidjela našeg Strassera i mladi Luka Juričić kojeg sam gledala u ' Velikom zavodniku ' u našem kazalištu. Luka je bio odličan.
Uvijek me dirne njihova sreća kad Tezej odabere baš njihovo uprizorenje za svadbeni pir i tolika srčanost dok to igraju i ne kuže, siroti, da se ovi sa njima sprdaju. Jednostavni, dobrodušni ljudi koji se bave glumom jer to vole i totalno joj se predaju.
Vratilo megaloman. Petar Dunja vizionar, predragi Gladnica i ostali; glumci me uvijek obore u bilo kojem uprizorenju ;)

Puk
Puk mi nije bio Puk.
Na žalost.
On je veseljak, vragolan, čas na krovu, čas na grani, uvijek u pokretu .... nestaško koji uživa u svojim nepodopštinama.
Renata Sabljak mi je preslatka i fino je ona to odglumila samo nije mi bil razlike između Puka i Filostrata na žalost.
Frak je previše služben i sličan uniformi. I ona sama u stavu mirno te tu i tamo sa kojim poskokom.
Puk mi nije bio Puk.

I kako sam samo lagano privela cijelu priču njima dvojici.

Image and video hosting by TinyPic

Gornji prikaz na žalost ostao je samo u sjećanju sretnika Dubravačkih izvedbi.
Manjak novca, što li već, uskratio je našoj sceni bazenčić.
Pretpostavljate putanju mojih misli.

Živko A.
Lisandar.

Image and video hosting by TinyPic

Ma, on je glumčina. Majstor zanata, kaj ja imam više o njemu pisati. Svako slovo je suvišno, svaka poredba blijeda .... blijeda.
Lisandar kao lik mi je iritantan baš kao i Hermija. Ta njihova ljigi - ljigi pravednička ljubav mi je tako iritantna.
Divni smo, krasni smo, volimo se buci, buci..... get a grip folks ;)
Ali Živko .... Bio je mrak.
Točka o njemu.

Radovan.


HELENA
Ay, in the temple, in the town, the field,
You do me mischief. Fie, Demetrius!
Your wrongs do set a scandal on my sex:
We cannot fight for love, as men may do;
We should be wood and were not made to woo.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Mozak stane, krv pojuri a uzdasi se otimaju sami od sebe kad on stane na scenu.
I baš je on Demetrije, baš On. Jer Demetrije mi je drag koliko me Lisandar živcira.
Tako to mora biti izgleda.
Osjećam se kao Helena u reali.
Koštat će me srca njegova ljepota al ona prava, ona iz pjesama, koja krade dah.
Jer dok su mi oči na njemu, dobijam porive stvarati stihove, crtati što god samo da uhvatim tu koncentraciju
' divnog' koje je u zraku.
Ne želim se zaljubiti u njega.

A na rubu sam.


Ove sve zamjerke navedene nisu me spriječile da uživam u predstavi .... jer čarobo mjesto zvano nacionalno kazalište, oni balkončići, anđeli na plafonu sami su po sebi dosta da stvore čaroliju.

Znam tj. pretpostavljam da je predstava u svom elementu bila dolje u Dubrovniku, igrana vani na zraku pod zvijezdama .... i možda su vile tamo djelovale manje stresno a više čarobno stopljene sa krajolikom.
Žao mi je što tamo to nisam gledala.
Ali i ovako je dobro.
Jer volim tu komediju, volim njen zaplet i ljudske živote koji kroz nju metamorfoziraju.
Volim Demetrija i Helenu.
Jer nemoguće postane moguće.

I prepuna dojmova navlačeći jaknu zastanem u predvorju. Na stepenicama moj Šef. Promatram ga neko vrijeme. Nosi svoju vesticu na šarene prugice. Izgleda kao malo dijete koje razgovara sa grupom ljudi u kojoj se nalazio. Neka dragost prošibala mi je kroz tijelo gledajući ga tako sa strane.
Odlazim ipak pozdraviti.


Odlazim kući sama, po meni pada kiša i vjetar šiba. Sve je nekako dramski nabrijano.
HNK blješti u svom žutilu.

Prolazniku promatraču možda sam se činila sama.
Ali gospon Shakespeare i njegova ekipa pratili su me sve dok nisam u krevetcu sklopila oči.

22.10.2007. u 17:35 • 22 KomentaraPrint#

srijeda, 17.10.2007.

nema me dok ne stavim the end na dno strane

no.167

Ne radim ništa.
Ne pišem.
Niti slovca do sada a predstava luta po tamnim hodnicima moje glave.

Zato ću se baciti na posao.
Do 11 mjeseca mora biti gotovo.
Nema me dok ne stavim the end na dno strane.

Image and video hosting by TinyPic

Opet radovi , dvodnevni ovaj put.
Novi kuhinjski elementi i napa.
Napa me veseli, više se neće raditi one masne cufice koje vise sa zida.
Al ljudi , ima toga za prati, strugati i čistiti previše.
Ja više nemam živaca ni volje za držati ikakvo sredstvo za čiščenje i pripadajućuu krpicu u ruci.
Moram, pa to završi traljavo i napola obavljeno.
Djeca su ispričana od mrskih poslova, da uživaju u životnim radostima mladosti i školovanja.
Zvuči sarkastično ali nije.
Vjerujte mi.
Ja sam ih odriješila tih stvari da im bude bolje nego što je meni bilo.
Prala sam, ribala i kuhala i brinula se za bebe i išla u školu.
Ne opravdava me ova mizerija jer mnoge žene tako žive ... ali key word je žene ....
ja sam bila dijetešce.
Zato neka ova dica žive samo za školu i izlaske sa prijateljima jer nije na njima da brinu
kao što nas stalno tjera da brinemo i osječamo krivicu za razne stvari za koje nismo krivi.

Uglavnom moram prati i ribati a neda mi se. Nikako.
Rad oslobađa.
Je vrajt.

Image and video hosting by TinyPic

Da uključim sarkazam .
Dirnulo me kako su ljudi pažljivi i primjetili kako je prošla godina dana od kada nam Tate nema.
I pitali me kako smo, jesmo li se priviknuli. Jel nam nedostaje i sve nešto takvo.
To me baš onako iskreno dirnulo.
Sarkazam isključen.

Riječi su precijenjene ionako.

Uzmi ove cipele koje lupkaju naokolo po nekoj slijepoj ulici.
Popravi ih i neka ti lijepo stoje.
Uzmi ovu košulju od poliestera, bijelu krpetinu,
napravljenu tko zna gdje..
Uzmi tu košulju i operi je
neka bude čista.
Uzmi svoju dušu, koja je zapela među mesom i kostima.
Uzmi dušu i nauči je da pjeva.

Uzmi svoje ruke,
ne skupljaj ih u šake....nego
nauči ih sa čime da se nose.
Uzmi usta koja su tako brzo spremna na kritiku,
uzmi ih i pošalji poljubac.

Uzmi svoje srce
I neka postane veliko
toliko da pukne.



Image and video hosting by TinyPic

I sad idem prati kuhinju.
Radnici su otišli.
Prekrasna je i predivna.

Onda dramska.
Teška srca izrekla sam Zoranu ono što sam pokušala izbjeći.
Neću igrati u novoj predstavi.
Linija manjeg otpora sa moje strane. Umjesto da se potrudim oko sebe radije odustajem.
Kako god, ne želim nagrđivati bilo kakav izričaj bilo kakvu kreaciju.
Ne osječam se dobro na sceni i to me boli.
Jer volim je. Jako.
Kad voliš stvari od njih ne odustaješ.
I nisam.
Iskreno.

Nema me dok ne stavim the end na dno strane.
Previše isprika, previše odlaganja.

Idem.

Nema me dok ne stavim the end na dno strane.


I leave you with my father, my teacher my all ....

( obratite pažnju na Hallelujahh dio )

17.10.2007. u 13:05 • 24 KomentaraPrint#

utorak, 16.10.2007.

Nijednom ga nisam vidjela bez osmijeha na licu ....nijednom!

no.166

Zasjat ćemo svi nakratko poput zvijezda, a onda izblijediti ...
To mi je jučerašnji naslov.
A ovo danas ...
nevjerojatno.

Toše Proeski

Image and video hosting by TinyPic

Imao je 26 godina

If blood will flow when fresh and steel are one
Drying in the colour of the evening sun
Tomorrows rain will wash the stains away
But something in our minds will always stay
Perhaps this final act was meant
To clinch a lifetimes argument
That nothing comes from violence and nothing ever could
For all those born beneath an angry star
Lest we forget how fragile we are

On and on the rain will fall
Like tears from a star like tears from a star
On and on the rain will say
How fragile we are how fragile we are

On and on the rain will fall
Like tears from a star like tears from a star
On and on the rain will say
How fragile we are how fragile we are
How fragile we are how fragile we are ....

Image and video hosting by TinyPic

A kiša će padati i padati poput suza sa uplakane zvijezde.
I na kapljama kiše će pisati.
Kako smo lomljivi i krhki.



16.10.2007. u 14:42 • 19 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.10.2007.

Zasjat ćemo svi nakratko poput zvijezda, a onda izblijediti .....

no.165

Rafael

Image and video hosting by TinyPic

Baš sam kroz čudne vode plivala ovih zadnjih dana.
Ja sam tako slaba duhom to je nešto nevjerojatno. Ali ima i tvrdoglavih ljudi. Sa svojim svetim principima.
Gradit ću se da su i moji takvi.
Pa zbogom.

Biba sjedi u fotelji i tupo pilji pred sebe. Ante sjeda u fotelju nasuprot nje.

Biba sam ja, trenutno, a Ante onaj koga mi Zoki stavi za partnera. Imam filing da će mi stavit hiperaktivca. UF.
Ali to je text za našu audiciju. Zoranovu.
Biba/Ja zaista sjedi i tupo pilji pred sebe trenutno.
Razmišlja.

Biba je hendikepirana od vrata na dalje. Baš kao i ja ali ja sam svojom voljom. Bibu je puknuo auto. Dakle nije ništa kriva.
Dolazi do spontane frustracije zbog nemogučnosti obavljanja svakodnevnih funkcija.
Zbog odlaska određenih ljudi.
Zbog ulaska novih i odbijanja istih. Biba je umorna i ljuta.

Biba u svojoj glavi juriša osobno na neprijatelje sa druge strane bojišnice. Bajunetom para jednog po jednog. Vrišti, urla grize neprijatelje dok ne shvati da se gleda u ogledalo.

Ime RAFAEL znači: "Bog liječi".

... Cause there's a monster living under my bed
Whispering in my ear
There's an angel, with a hand on my head
He say I've got nothing to fear ...

On spada među sedmoricu anđela koji stoje pred licem Božjim.
Gabriel, Mihael, Rafael, Uriel, Anael, Zahariel i Samuel.

Čitajući Knjigu nekako sam si Rafaela predočila nadnaravno lijepo.
Biba bi se družila sa Anđelima.

Nije uopće impresionirana njihovim bratom koji je sa trećinom buraza odlučio odšetati.
Inače volim negativce.
Ovaj mi je bez - veze.
On nema svjetla u svojoj haljini. U njegovu je svijeću Bog puhnuo.

I sad nas mrzi.
Toliko da nam ugađa u svemu. Zabljesnuo nas je darovima zemaljskim samo da se osveti Tati.

Koja klasična priča pobunjenog mladca.

Njemu su Gabriel, Mihael i Rafael braća.

Vrijeme je da ih pustim da expandiraju na sceni.

Hoće li se pojaviti pukotine na našem ionako dotrajalom krovu od koncentracije njihovog prisuća ?
Hoće li administracija spustiti pogled u strahu da im se Luci ne obrati.
Mi ionako znamo da se oni znaju.

Hoće li DeNiro, Pacino, Byrne, Nichloson, Keitel i ekipa ostati posramljeni kad Vitez stane na scenu.
Zašto se brinem o Vragu na sceni kad je Brezovac odavno napravio sve što je mogao. ( iako se bojim da ima još
puno toga u svojoj torbi )

Mogu biti mirna jer moja predstava nije veličanje Nečastivog.
Ali ne mogu vam otkriti kraj.


Biba nije ni počela u stvari
Bulji u prazno i bavi se trivijama.

TRIVIJAMA.

14.10.2007. u 21:38 • 14 KomentaraPrint#

petak, 12.10.2007.

Puhnuo je Bog u svijeću ....

no.164

Anđeo, pali Anđeo

Image and video hosting by TinyPic

On se malo povuče i smanji napon. Refleksivno sam proširio svoje prisuće do samog ruba materijalnog svijeta; već se pojavila pukotina u apsidi. Da ste bili tamo, možda biste pomislili da je oblak prešao preko sunca ili da se na Manhattanu zakuhava jedna od onih grom i pakao oluja.

- Moraš poslušat što ti imam reći. -
- Moram li ? -
- Volja Gospodnja. -
- Pa ako je posrijedi volja Gospodnja. -

- Želi da se vratiš kući. -


( Lucifer i Gabriel; ulomčić iz Ja,Lucifer Glena Duncana )

Bilo je negdje oko ponoći u našoj maloj birtiji u knappu. Oči umorne a misli trome. Koja? Druga piva? Valjda. Večeras previše.
Knjiga u torbi, u procesu čitanja. Gledala sam preko preko stola u Viteza. Često znam izolirati neke od njih iz ekipice i pratiti kretnje i mimiku tako dok smo svi na hrpi, dok je muving dok se nekaj događa. Pregenijalana stvar.
Uglavnom, dok sam u procesu čitanja često razmišljam o tekstu, o radnji o likovima. Imam spontani običaj castati likove iz knjiga, što našim što stranim glumcima. Naginjala sam pivce i odjednom kroz dim cigareta sa druge strane stola u kretnji paljenja cigarete nestalo je Viteza.
Imala sam mog Lucifera iz romana pred očima.
Žarulja iznad glave, impuls ideje.

Tada sam odlučila.


12.10.2007. u 00:45 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 09.10.2007.

Govorim u prvom licu množine.

no.163

Hamlet reče:
- Žene, žene, Bog vam da jedno lice a vi si crtate drugo. -

Lako njemu muško bahato.
Al volim ga svejedno.

Image and video hosting by TinyPic

Moje lice je puno ožiljaka. Što prirodnih što mojom krivicom.
Maske dolje.

Ovo lijevo sam ja a ovo desno ono što bi htjela.
Nacrtala bi si drugo bez pol frke.

A i nije toliko drugačije. Samo je pročišćeno.


Kad bih barem dušu tako mogla provuć kroz photoshop.

09.10.2007. u 22:58 • 9 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.10.2007.

Kako nam je bilo i druge priče ....

no.162

Vrijeme je da objavim svijetu i narodu kako je bilo na predstavi.

Imali smo za amaterske pojmove dosta publike ( iako taj mit ruši NAša NAranča NA čijim izvedbama je dvorana uvijek puna )
ali ja sam odazivom publike bila zadovoljna. Nije da me pere taština pa da želim dupkom punu dvoranu nego želim da moji glumci koji se trude budu viđeni i da se pokažu jer su odlični i predobri baš kao što su bili i ovaj puta.
Fotografije nam je, slikajući samu predstavu, napravio
Renato Pejković
kojeg nam je u pohode dovela moja Buby i fala joj na tome.



Na predstavu je došla i Marsela koja je prije igrala u predstavi i zaključila je bilo full čudno gledati iz publike scene i radnju koje je prije doživljavala iz drugačije perspektive. Na samoj sceni ;)
Marsy drago mi je kaj si došla, pusa ;)

Zoran je za ovu priliku ali i za sve ubuduće napravio pregenijalnu brošuru o nama, tj. Teatru Gaudeamus i presjeku našeg dosadašnjeg rada. Sa nosom u zraku ustanovili smo da smo baš cool grupa sa pristojnim repertoarom. Ove godine potrudit ćemo se odigrati sve predstave u reprizama ;)
Na našu i vašu radost. ;)
Najvjerojatnije slijedi ' Pogreb ' a za njim ' NA NA NA '.

Teatar Gaudeamus
( minus Mare i Jelka, plus ginger kid Marko )

Onako školski, jedna '' ozbiljna ''
Image and video hosting by TinyPic

i jedna kando vesela ;)
Image and video hosting by TinyPic

Publika je bila nabolja do sada na izvedbama Španjolca, reagirala je na točnim mjestima gdje smo i zamislili, a bilo je i spontanih reakcija kao onih kod Mamine ( Estera ) pljuske bezobraznoj Ivon ( Doris ) i na ispade opcenog Stevea. ( Vitez )

Viteza moram posebno nahvalit ovaj puta iako dok ovo pišem, čujem njegov glas kako mi baca kontru, ali bio je ufuran i spontan i digao je lik na jednu višu razinu jer si je napokon dopustio da se oslobodi.
Filip je bio tradicionalno presladak Lester u svojoj zbunjenosti i dobrohotnosti. I obje su to male uloge ali ubacujem klišej, da nema malih uloga nego samo malih glumaca, što njih dvojica u ovoj predstavi i potvrde jer su veliki veliki dok su na sceni ;)

Tomasica se snašla u ulozi koju je ajmo reć nabrzaka sredila. Bila je jako uvjerljiva što komentira i moja sestra iz publike.
Kaže. '' Bila je prava ona disco - fufa. ''
Što Jacky i jest, znači uspjela je.
Doris je također bila dobra naročito u sceni u kojoj pokupi šamar. Znam kako joj je jer sam u jednoj predstavi ja bila ta koja ga je osjetila na licu. Uf.
Sarah, moja seka prerasla, je kostime od zadnji puta a i Mamu i Sharon ali je bila slatka i uvjerljiva u svom liku.

Estera je bila jedna drugačija Mama od Anine ali zato jako dobra u tom liku kojeg je stvorila. Estera je imala tremu, uvježbavala text pred sam izlazak na scenu jer bojala se da nešto ne upropasti. Divna jedna žena, upotrijebila je riječ UPROPASTI.
Kao da se to može.
Bit ću zlobna pa ću reći da su Emardovi dani za nama.

Strass je slomio Borggesa kao i svaki put. Borgges je prisutan na svakoj probi, uvijek sa nama i uvijek uvjerljiv. Na dan predstave Vedran ne postoji. Samo George Borgges ;)
Žao mi je što neki niste bili na predstavi jer kako je Vedran odglumio čuli bi po pljesku upućenom njemu na kraju.

Nixa je zvijezda ove predstave i njeno predanje Sharon je ono što bi ja poželjela svakome tko se bavi glumom. Jer kad glumac od prve shvati lik, i dok se predstava gradi on raste sam u svom liku instinktivno bez ikakve redateljske intervencije to je nešto predivno.
To je moja i naša Niki ;)

Zoki, moj Šef, Tata u predstavi, gospodar je scene.
I nemam više što za reći.
Upotrijebila sam riječ GOSPODAR.
U sceni svađe sa Sharon, kada s tenzije na vrhuncu, mene su gore u kabini prošli žmarci koliko me uvukla u njihovo stanje. I Sharon ( NIxa ) koja se doslovno slomila u suzama pred njim.
Nixa i Zoki imaju dobru glumačku kemiju.


Najlijepše je u stvari nakon predstave, kad sjednemo ili se jednostavno smucamo naokolo, da svi imamo osmijehe zadovoljstva od uha do uha na licima.
To mi je ujedno najbitnija stvar.
Da smo zadovoljni i da smo se dobro osjećali.

Ja sam se iskreno dobro osjećala a to su rijetki petki.
Ušli smo u deseti mjesec..... krećemo dalje.

Teatar G, punom parom naprijed ,

------------ >

Proglašavam sezonu 2007. - 2008. godine otvorenom.


update:

08.10. 18:22
Samo par rečenica iznad pisalo je : '' ja sam se iskreno dobro osjećala a to su rijetki petki.''
Pleasure? And where is pain?
da ne bi ostalo na tome priuštila mi je M.
razočarano sam ustvrdila da tamo ne mogu nikome vjerovati.
----> riječ je o pegli < ----
Boschovoj maloj tirkizno/bijeloj.
Zbog koje će mi sada mast vaditi narednih dana.
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh je što sam dotičnu ostavila u sobi A a ne u sobi B iz koje sam je uzela.
Ne želim sarkazmom umanjiti moju grešku i zaboravnost , ali nakon predstave kad emocije rade tko bi se sjetio.

Imam filing da privlačim negativnu energiju na grupu.
Ne mogu biti samostalna poput Zorana.
To mi je falunga.
Kad se sve zbroji i oduzme nikad u komadu ništa ne napravim kak spada.

Over & out.


07.10.2007. u 22:30 • 10 KomentaraPrint#

subota, 06.10.2007.

Same all, same all.....

no.161

Gledala sam Alexandera.
I poželjela biti drevna neko vrijeme.

Image and video hosting by TinyPic

I dok mi je glava tonula u jastuke a misli teleportirale kojih dvije tisuće godina unazad shvatila sam da nema smisla.
Preskočila bi stoljeća a sve bi i tada bilo isto.

Image and video hosting by TinyPic

Oni posebni, najbolji i lijepi dijelili bi svoje čari međusobno.

( Dođe mi da zašamaram Hamleta u ovom trenutku.)

06.10.2007. u 00:13 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 02.10.2007.

kiss me I am a monkey ;)))))

no.160

Generalno mi je većina glumaca super. Super je tako istrošena riječ da mi je žao kaj sam je upotrijebila al eto. Super su mi. U večini njih pronađem nešto što me me osvoji i to je gotovo. Najčešće se to događa ako dotični odigra neki prejak lik. Onda se u mom mozgu ne dogodi potrebno razgraničvanje i tako mi sam glumac postane cool. Uostalom kaj me briga, ja od njih nemam ništa, ama baš ništa privatno, imam ih samo na ekranu i onda su moji i onda ih znam i onda mogu sa njima kaj hoću. Sa likovima kojih bez glumaca nema.
Sada sam u aktivnoj fazi* Marka Wahlberga.

*aktivna faza = glumac koji je inače dobar, zgodan i praćen ali trenutno zbog utjecaja tih i tih u žarištu je zbivanja.

Marky Mark - Bljak, tak sam ga zvala u osnovnjaku al onda je dečec snimio ovo:

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Pa sam promijenila ploču. ;)
Onda je nekako izašao film Renaissance Man ( bio je baš nekim kozmičkim čudom neki dan ) u kojem se pokazalo da mladi Mark ima glumačkog dara. Sam je poslije rekao da ga je rad sa DeVitom nadahnuo da ostane u glumačkim vodama.
I neka je. Iako je nabrijan na akciče ja mislim da je sposoban za itekakve dramske trenutke. To čekam ;)

Onda dođu Boogie nights.

Image and video hosting by TinyPic
Dirk Dibler, u tom filmu je bio pregenijalan. A onda sve ostalo ;))) Još se sjećam polemika je li ono zaista njegov u odrazu ogledala na kraju filma. What ever.
Mark je meni u ramenima. ( anagram od Mark je mrak, go figure ;)
Predivno je građen, baš onako frajerski. I ono kaj mi je fascinantno da mi bolje izgleda u odjeći nego bez nje. Fino mi je vidjet majicu kako mu prati liniju tijela nego ovako iako ne žalim se kad otpusti koji gumbić na košulji.

Image and video hosting by TinyPic

Osim u Boogie nights, mighty good mi je u ' Tri kralja' sa Cloonyem; scenetina kada trči u onim boxama u oblaku žutog pijeska trebala bi imati 'warning caution' - izaziva slinjenje trećeg stupnja, ili nešto takvo.
;)

Image and video hosting by TinyPic

Aktivna faza počela je kad sam kupila Planetu majmuna neki tjedan. Burtonovu verziju. Meni je okej. Glumi Tim Roth što je meni sasvim dosta jer on mi je jedan od najboljih glumaca unatoč slabom pojavljivanju u filmovima.
Enivej, kad sam bila u ' Hoolywood museum of entertaiment' imala sam priliku vidjet ( samo vidjet, slikanje je zabranjeno ) Markovu kapsulu iz filma kojom putuje kroz svemir, par majmunskih kostima i ono najbolje - njegovo. Stilizirano da djeluje razderano i raščupno i sexy. Samo odijelo bez njega u njemu nije bilo baš impresivno. Nije bilo popunjeno na pravim mjestima, he,he. Samo je otužno visilo na lutki.

Image and video hosting by TinyPic

Original je klasik i sjećam se serije koju smo pratili kad smo bili mali to sam jako volila gledati da se čak sječam da je išla nedjeljom u 14 sati.

U filmu se u njega zagleda dotična ropkinja, zalutala iz ne znam kojeg svijeta sa ne znam koje piste i majmunčica koja je aktivistica za ljudska prava ( koja ironija prejaka ) koja je njime fascinirana. Ma da, majmunice jedna.
Fino su obje pobrale poljubac na kraju.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nekako sam pomislila da i za nas majmune ima šanse nakon ovog.
POUKA: Treba samo biti dobar u duši da privučeš mega frajera. ( ha,ha,ha,ha,ha. )

Onda mi je moj Vitez posudio ' Pokojne' i odmah me skužio, genije moj glumački. Kaže on meni: od svih njih meni je ta jedna mala uloga najjača. Pokojni je okej film. Matt Damon je pregenijalan toliko da bih post nastavila u tom smjeru al' otom - potom, kad bude njegova aktivna faza. ;) Leonardo DiCaprio je okej skroz čak mi je i Baldwin bio okej. Jack je Jack o njemu ni slova.

Image and video hosting by TinyPic
Stg. Dignam - i stvarno, bio je najjači. Uz Damona naravno.I tako, trenutno sam u Marky flavoured country.
Iako je privlačan u svim varijantama nekako mi je ovako rakuštran draži jer mi je bujna kosa romantična inače.

Image and video hosting by TinyPic

U planu mi je pogledat ' Shootera' čija mi slika resi desktop i kompa i mobitela;

Image and video hosting by TinyPic

Guess why?

I konkluzivno završavam osvrt na djelo i lik Marka Wahlberga, highschool dropouta, CK modela, glumca , tatu dvoje djece, ljubitelja majmuna i vlasnika lijepo oblikovanog tijela, (ali i talenta za glumu, što je meni bitno jer da je samo hrpa mišića ne bi mi uopće bio bitan) , sa slikom iz njegovih mlađih dana koja je vjerojatno aluzija na tu reklamu ali ako nije mene je neodoljivo na to podsjetila.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Drago mi je da lijepo,sav lijep kakav je razvija svoju karijeru. Zato jer zna glumiti. I zato jer će stalno biti tu negdje.
Za mene.

Aktivna faza u tijeku ;)
Over and out.

02.10.2007. u 17:48 • 17 KomentaraPrint#

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."