subota, 27.10.2007.
oh, can't you see what love has done?
no.171
Jutro sam započela razbijajuć glavu problemom koji me ponekad zaskoči.
Koju šalicu odabrati za kavu.
Upravo sam shvatila i nasmijala sama sebi nad činjenicom da nije bilo jutro nego podne.
Probudila sam se u podne jer sam večer prije popila ' jednu ' za spavanje.
Nisam željela razmišljati jer ne bih mogla zaspati do jutra. Bila bi to noć samopreispitivanja, upiranja prstom u sebe i sve neke tako stvari.
Pa sam si pomogla sa malom crvenom tableticom.
I možeš si misliti da sam luđakinja i da je ona reakcija bila histerična ali, da me ZNAŠ, znao bi da nije.
A kako te volim, to mi je važno.
Jer želim da me svi prijatelji ZNAJU.
I nisam gledala Sleepers do kraja.
Nakon što sam tupo buljila u ormarić sa deset tisuća malih ručkica počela me iritirati činjenica da već pet fakin minuta biram šalicu za kavu.
Na kraju sam uzela tamno plavu sa palmicom.
Suvenir.
Mrzim suvenire ustvari. Nisam sretna kad ih vidim nego sjetna i nostalgična.
Dođi vilo dođi
Znam da nije pametno
Dođi vilo dođi
Ovdje živim opasno
I gledam
To što ne bih gledao
Da si tu
Pored mene ...
A onda mi je izdajnički um flešao njegov pogled.
Nešto hladnije postoji samo u Danteovim krugovima.
A ja to ne mogu podnijeti.
Ne od njega.
... na ton glasa u 'bok, Rebekka ' , skupile su mi se suze u očima ...
Sama sam si kriva što sam si to dopustila.
Da postane dio mene i zato boli.
Jer znam da razumije, znam da razumije i da mi namjerno otežava.
Al okej.
Moram pronaći to mjesto
Jer je moram upitati nešto
Gdje je bila i gdje se skriva
Moja dobra vila
Moram pronaći to mjesto
I za ruku uhvatit je čvrsto
Da ne ode nikada
Moja zadnja nada
I neke stvari izlaze iz mojih frustracija. Priznajem.
Onaj bez grijeha neka baci kamen, bez obzira na religiju značenje izreke stoji.
Ali neke odnose ne želim graditi u šaputanjima i lažnim zagrljajima, tapšanjima i 'volim te' izjavama koje nisu istinite.
Ja ne kažem ' volim te ' ako to ne mislim, ...ako to ne osjećam.
Iako kažu da je najlakše se nabacivati sa volim te kad to nije istina, onda je lako, samo pređe preko usana, a da je najeteže reći kad nekog zaista voliš.
Za mene to ne vrijedi.
Jer što imaš od toga ako to nekome tek tako kažeš ... da on kaže tebi natrag ili kaj?
Ako nekog voliš reci mu to.
Jer ja vjerujem u onu ljubav između ljudi generalno.
Jer nema odnosa bez ljubavi.
I onima koje volim ja im to kažem.
Moja ljubav prema nekima došla je do granica da više ne mogu zamisliti svoj život bez njih.
Čini ono što želiš da drugi čine tebi.
Zar nije najlogičnija stvar voljeti?
Dođi vilo dođi
Samo hodaj ponosno
Ispod tvojih nogu
Cijeli dan bi ležao
Pa me štiti
Od svih nevolja i zala
Samo dođi
Vilo moja mala
Drugačija sam. Znam to.
Imam problema ali riješit ću ih. Uz pomoć onih koje još problemima nisam otjerala.
Volim svoje sestre i braću najviše na svijetu na onaj bezuvjetan način.
Volim te i te ljude jako, najjače. Prijatelje.
Volim njega i zato jer ga volim se vraćam.
Osjećam neki generalni zaokret u svojoj glavi.
Mislim da se topi moj sindrom nedostatka pažnje kroz djetinjstvo do sad.
Počinjem si vjerovati i još bolje počinjem drugima vjerovati kada govore o meni.
Više mi ništa iz glave ne šapće ... ' tašta kravetino, kaj si ti zamišljaš ' ....
Ili šapće, ali full tiho da ne čujem.
Jer bezobrazno je na kompliment reći , ma daj molim te ... ili nešto slično.
Prešli smo dane kad smo si kurtoazno dobacivali komplimentiče.
Ljudi ja sam nova!
Sve što vam kažem je istina i morate mi vjerovati.
Ja lažem samo sebi još.
Na kraju sam skužila da mi se kava uopće ne pije. Glava mi je teška od proklete tablete cijeli dan. Ali kaj sad, poslužila je svrsi ne mogu se sad na nju ljutiti.
( i totalno je friki stvar da sad dok browsam po stranici od Pipsa, na televiziji zatrešti njihova stvar, baš sa tog albuma kojeg pregledavam)
Svi smo mi
Glasnici
Promukloga glasa
Čini se da sam umoran
Izgubljena vojska
spava
Onog gospodina, onu večer, poljubila sam jer sam osjetila navalu ljubavi i ' volim te ' bi bilo premalo.
