četvrtak, 21.06.2007.
zadnja prilika narode....
no.105
Teatar Gaudeamus u gostima Centru mladih Ribnjak.
02. 07. '07. u 20 sati.
Samo kat iznad Purgeraja krije se mala scena.
Na toj maloj sceni odigrat će se 'NA NA NA' u sklopu Ljeta na Ribnjaku.
Nećemo se lagati, bit će vruče kao u paklu.
Čak smo i kostime reducirali.
Svjetla će biti pojednostavljena do razine pali/gasi.
U Centru radi jedna predivna žena a zove se Ksenija.
Ksenija je dobra vila kazališnih grupa i voditeljica centara.
Svidjela mi se na ' dobar dan'.
Ja bih Kseniju u našem kutu u ringu.
Rekla je da je počašćena što ćemo igrati 'NA NA NA'.
Ja sam počašćena što sam je upoznala.
Uglavnom.
Jedinstvena prilika sauna/teatar samo u Vašem gradu.
A poslije svi dolje u Purgeraj na čašicu il' dvije.
Dvije ;)
ponedjeljak, 18.06.2007.
zbogom moji nacrtani drugovi.....zbogom
no.104
Zid mi je toliko urnebesno prljav i odvratan da me ni moje drage škrabotine više ne mogu zaustaviti da ga ne ogulim i pobojam u neku novu boju. Sada je gnjilo zelene boje. Prvotna je ideja bila irish zelena ali avaj i pomagaj je bilo prije tih par godina kad smo je pobojale ja i sestra. A kaj, ostavile smo je tako. Kako nisam baš imala poštovanja prema zidu sa tom nijansom odlučila sam ga ukrasiti.
Prvi črčk je bio Ray. Lik iz nekog japanskog stripa koji je ono cool. Plava kosa, plave oči, sav u crnom. Mrak.
Ok, i drugi črčk je bio Ray kojeg sam natrackala temperom - ma di mi je bila pamet bila? Tempere. Dan danas kad se posmucam po zidu ostane mi crno od te njegove majice. A i ružan mi je tu. Izgleda kao Michael Jackson. I to ona horror verzija. Brrrrrr.
Ima stih u Santaninoj stvari a ide ovako:
...'Cause there is a monster living under my bed
Whispering in my ear ...
There's an angel, with a hand on my head
She say's I got nothing to fear ...
I ja si lijepo nacrtala jednog iznad uzglavlja. Malo je ne tradicionalan ali je doooobar. Njega sam sa olovkom/vodenom bojicom.
A onda mali guru sreće i vječnog veselja i pozitivnih misli. Nemreš odoljet malom SpongeBobu i njeovoj životnoj filozofiji. Zazvoni zvonce za kraj radnog vremena a mali suze lije: - Oh, no. It is end of working day!!!! - Uvijek veseo, uvijek nasmijan, uvijek toliko žut. I lov'im so much. Njega sam sa temperama isto ali mi je super ispala nijansa i visoko mi je na zidu relativno, pa me ne može zaflekati iako bih rado i to govorim metaforički rado pobrala malo njegovog žutila.
I za kraj mizerni pokušaj Anđelice bočno uz krevet koja bi izgledala kao da sjedi na njemu. Odustala sam nakon pet minuta. Lijenčuga. I sad već dvije godine tu čami samo izvedena u linijama i to blijedo, sirota.
Ovdje se najbolje vidi u kojem je sirotom stanju moj siroti zid.
Zato ovi moji dugogodišnji prijatelji, Anđeli i Spužvasti moraju u Nevereverland. Sa špahtlicom i strug - strug.
Ne ovih dana ali uskoro.
Uskoro.
subota, 16.06.2007.
koja čast, koja čast....
no.103
kazalište: TREŠNJA
dan: 15. 06. '07. 21sat ( uz malo čekanje 21 30.)
javna proba predstave u nastajanju: OLIVER TWIST
redatelj: gospodin Rene Medvešek
Oliver Twist: Sanja Hrenar
Artful Dodger: Živko ( seeexy ) Anočić
Charlie: Rakan Rushaidat
mr. Bumble: Sven Medvešek
Fagin: Saša ( pregenijalni,al ono skroz ) Anočić
Nansy: Daria Knez
Bill:Krunoslav ( hot! hot! ) Klabučar
Njegov lik ne znam
kak se zove ali : Radovan Ruždjak ( oh,da )
Imala sam neponovljivu priliku. Iskoristila sam je. Ne nisam važna niti povlaštena a niti pozvana da bih ušla, nego sam upad na javnu probu osvojila u novinama. who cares, I was in.
Grupica od dvadesetak probranih školaraca, par ljudi i ja.
Na početku se gospodin Medvešek popeo na scenu i lijepo objasnio da će premijera biti tek na jesen ali da su htjeli pokazati što su do sada napravili da malo osluhnu i vide reakciju publike. ;)
Jednom davno sam pročitala da će Živko igrati Olivera ali nakon nakon što sam ovo pogledala moje mišljenje je da dobro da ne igra.
Sanja Hrenar je preslatka. Glasić presladak. Uzeti nju za tu ulogu uspjeh je onoga tko ju je angažirao jer gledajući razvija mi se osjećaj prema njoj u vidu zadnje rečenice koje o Oliveru izgovore njegov dobočinitelj i njegova domačica. Presladak je Oliver Twist ta Sanja i istinski me pogodi kad ga mlate i našutavaju naokolo. She did it! Pljesk - pljesk.
Dakle Živko aka Artful Dodger, ne znam kako će finalizirani kostim izgledati ali ovaj frak i cilindar, šlampave hlače, ruke u džepovima, šeretski hod....seeeeeexy. Živko njam! Za cipele sam sigurna da će biti neke druge ;) Divan mi je trenutak kad se Artful slomi nakon što vidi da je onaj nasilnik ubio Nansy. Čudovište i životinjo!!!! Ah, divno.
Daria Knez. Predivna. Glumi zavidno dobro. Koji glas žena ima. Baš me onako digla svojom pojavom. Carica.
Sven Medvešek mi je bio dobar samo kaj mi se ne sviđa što on završi cijelu priču onako pripovjedački simpatično i totalno te zavede i prevari, i zaboraviš da je najobičniji zlostavljač djece.
Rakan Rushaidat je bio Rakan Rushaidat. Presladak u onoj kapici. Toliko ležeran i 'doma' na sceni da je to milina gledati. Prejak glumac. I pušta opet kosu - jeeeeeeeeee!
Da odmah spomenem, Alexandru Naumov ( wink,wink ) koja me pomela u 'Versu' plešući a sada glumeći retardiranu djevojku. Totalna fizička transformacija i grimasa lica. Suze su mi se skupile u jednom trenu. Pljesk,pljesk!!!
Krunoslav Klabučar je glumio, ne znam ime liku, ali brutala uglavnom. Ja sam još pod dojmom Din-Dona. stoga neću puno o njemu. O dli čan! I bio mi je mrak onako hub-hub. ;)))
ali SAŠA ANOČIĆ. Saša frikin đinijus Anočić. Koju to vodu su oni pili u Osijeku, ili majka njihova dok ih je nosila, ali takav talent ja nisam vidjela u naših glumaca eto iskreno. Kreirao je lik toliko dobro da sam ja u jednom trenu totalno zaboravila da gledam njega i sve okolo. Totalno usrče u sebe tu esenciju lika i šibne energiju po cijeloj sceni koja se prolije po svima prisutnima. Čovječe, u dječjem kazalištu. Totalno sam očarana njegovom glumom. Nešto tako dobro sam zadnji puta vidjela u 'Ah, Nora, Nora' u Gavelli kada je Boris Svrtan igrao onog zbunjolu od doktora. Ono mi je bio vrhunac utjelovljenja lika. Do sada. Nadam se iskreno i to mi je fakat želja da mi se put jednom u životu prekriži sa njim. Bilo glumački bilo režijski bilo kako bilo.
Charlie, Fagin i Artful Dodger
Naravno, NJEGA nisam zaboravila. Njega sam čuvala za kraj. On kad se pojavio uzela sam dah i izdahnula, onako filmski romatično, kad je progovorio.
Dvije žene iza mene reagirale su identično. Samo što su bile malo starije od mene.
Ima trenutak u filmu 'Studio 54' kad Ryan Philippe ulazi u ured a Mike Myers podiže glavu,pogleda ga sa udivljenjem i požudom istovremeno i kaže :
- ' Tebe bi trebalo zabraniti. ' -
Radovana bi trebalo zabraniti. ;)
Premijera Olivera Twista je u desetom mjesecu. Jedva čekam. Mislim da imamo svaku šansu dokopati se ulaznica/pozivnica.
Ovo što u pokazali na 'javnoj probi' meni je spremno. To može samo explodirati za četiri mjeseca. Predstava je lijepa i ima tako čarobnih rješenja. Gospodin Medvešek je to sjajno napravio.
Baš sam bila počašćena što sam mogla sujelovati na probi profesionalnog kazališta. I to Trešnje koju sam, nedavno recimo isponova, otkrila. Ma koga lažem ja sam KAZALIŠTE nedavno otkrila. ;)
Trešnja je puna pravih velikih glumaca i glumica. Pljesk - pljesk!
Jedva čekam premijeru u desetom mjesecu. ;)
četvrtak, 14.06.2007.
posuđeno od Biljane Ćućko / kao da me ponešto napisala.
no.102
Svoje raspoloženje prepoznavala je po reakcijama ljudi koji su joj govorili da je večito smirena i nasmejana. Verovala je da je srećna osoba jer su joj govorili da je pametna, produhovljena i zrela za svojih dvadesetpet godina. Nakon tih komplimenata rekla bi sebi:
"Da, ja sam mudra i pravi altruist."
Bojala se samo jednog: da stane. Zato je žurila u san, žurila dok jede i dok se tušira (te se nikad nije kupala u kadi). Na nesreću, vremena je uvek bilo na pretek i pretilo je da se pojavi praznina u njenim planovima. No, na njenu sreću, bila je maštovita i uspevala je da dane popuni najrazličitijim aktivnostima.
Jednog popodneva (a znala je deset dana unapred da će tog popodneva slikati) sela je na tepih u svojoj sobi, a ispred nje bio je beli papir i tube s vedrim bojama. Sela je u miru, prekrstivši noge. Koncentrisala se i čekala inspiraciju. Dugo je čekala, a onda shvatila da ne radi ništa, sem što uzalud troši svoje vreme. I sad se dešavalo ono čega se bojala. Osetila je dosadu. Uznemirila se. Znala je da će se jednog dana sresti s tim, ma čim, i da od tada više neće biti ona stara.
"Neću biti ona stara? Ona ljubazna, mirna, vredna i produhovljena?"
Strah da bi te svoje osobine mogla izgubiti nagonio ju je da se ne odmara sve ove godine. Mada se ukočila od spoznaje da bi sebe mogla izgubiti, bila je dovoljno lukava da otera ovu misao pomoću male rutinske radnje. Skuvala je kafu i pozvala drugaricu da joj pravi društvo. I eto stare nje: isti pokreti, slične priče i grimase. Uzdahnula je sa olakšanjem, ali je ubrzo uzdahnula sa razočaranjem, primetivši da prema drugarici ne oseća ništa. Jedino je kafa imala poznati prijatni ukus. Ispratila je drugaricu i legla. Trudila se da zaspe i uspela u tome.
Sledeći dan bio je vrlo neuobičajen za nju. Učenje joj je bilo nekako odbojno i besmisleno, a fizičke vežbe radila je mehanički. Sve aktivnosti obavljala je kao i obično, ali bez svog karakterističnog osmeha.
Narednih dana primetila je da se drugačije odnosi prema ljudima. Znala je da im da odmerene, ali i cinične opaske. Smišljala je male pakosti ljudima koje nije cenila. Izgubila je svoje fine manire (grickala je usne i nokte i upadljivo gledala u muškarce), a kašnjenje joj postade loša navika. Krajem tih dana osetila bi grižu savesti, ali kao da nije imala kontrolu nad sobom. Najgori strah da će izgubiti sebe - desio se. Primetila je, štaviše, da je otišla u drugu krajnost. Postala je lenja, prosta, neodgovorna i zavidna. I nesrećna.
Zato je odlučila da ne izlazi iz kuće. Uzela je stari beli papir i počela da slika svoje razočarenje. Međutim, umesto da iz njenih pokreta proizađe autoportret jedne tužne i ružne osobe, ona je izgledala vedra, sa očima koje su se ljeskale i nestašnim smeškom na licu. Čitav njen lik na slici izražavao je strast za životom i radoznalost.
"Jesam li to ja?", pitala se. Devojka na slici nije odavala ni sveticu, ni zlicu, ni naivku, ni proračunatu osobu. Ta devojka očigledno je volela život, a pre svega sebe. Naša slikarka se nasmejala i pozavidela devojci sa slike. Shvatila je da želi da bude kao ta devojka.
Zatim se upitala:
"Kakva sam ja? Prava ja?"
Znala je da nije savršena, ali ni tako loša osoba. Nadala se da će doći do odgovora i osetiti se celovitom jednog dana.
A tada, jednog srećnog dana, sebe kakva jeste neće se stideti.
b.ć. - knjigomat
utorak, 12.06.2007.
ciao for now
no.101
I tako smo priveli sezonicu koncu. Imamo dvije predstave iza sebe. Imamo super ceremoniju zatvaranja iza sebe, imamo cool premijeru iza sebe imamo ( Filip ima) dasku iza sebe.
O jučerašnjoj izvedbi 'Izleta' ne želim.
Slamanje nasred scene usred predstave i ono cerekanje nije Teatar G.
I svima je to bilo jako simpatično.
Ja sam bila koma na kvadrat naročito sa onim ponavljanjem teksta koji sam prije pola minute izgovorila.
Luka je poslije pobjedonosno izvalio - ja sam zadovoljan bilo je super. Super mi je taj luksuz da se desetoro ljudi znoji okolo a tebi je super.
Ali kao što rekoh - suma sumare je vrijeme pa eto.
Cvječeko, ružice i zagrljaji je vrijeme.
Iskreno, ovo mi je bila psihički teška sezona.
Bilo mi je teško sa Narančom i da oni nisu takvi glumci kakvi jesu bilo bi mi koma.
Drago mi je kaj je predstava uspjela i da smo dva puta imali gotovo punu dvoranu. Da su ljjudi bili oduševljeni i željeli još a i ono još draže da su je još željeli i igrati.
Gotovi smo sa igranjem do desetog mjeseca.
Možda ovaj Ribnjak uleti ali nisam sigurna. Počinje ljeto, raštrkat će se svi na more i baj,baj. To je sve.
Žao mi je kaj se igrala samo dva puta ali i moja je krivnja u tome djelomično. Jer pretpostavljam neke činjenice a ne pitam.
Iskreno mislila sam da im je dosta. Ali željeli su igrati još. Po ovoj vručini u onim kostimima. Ljudi ljubim VAS.
Cvjetići, ružice i zagrljaji.
I sad ljeto. Odmor.
Svako svojim putem. Neko vrijeme barem, jer postali smo svi one ceste koje idu prema 'rimu'.
Planovi za novu sezonu.
Oh da, i veliki su.
Pero Kvržica kaže: - ' Reći ću vam sutra! ' -
Tako ću nekako i ja. ;)
Falit ćeš mi.
nedjelja, 10.06.2007.
100/19
no.100
...postoji predodžba o meni, nekakva apstrakcija, ali ne postojim stvarna ja, samo neka tlapnja, i premda mogu prikriti svoj hladni pogled i ti se možeš rukovati sa mnom i osjetiti kožu kako dodiruje tvoju kožu i možda čak osjetiti da su naši životi usporedivi: mene jednostavno nema. Nemam smisla ni na jednoj razini. Moje JA je fabricirano, aberacija. Ja sam nepotpuno ljudsko biće. Moja osobnost je tek naznaka, neoblikovana , moja beščutnost je duboka i ustrajna. Moja savjest, moje sažaljenje moje nade su već davno nestale ako su uopće ikad postojale. Nema više barijera koje treba prevladati. Sve što imam zajedničko sa onima koji su izvan kontrole koji su ludi, nasilni i zli, sve zlo koje sam počinila i moja ravnodušnost prema njemu sada su prevladani. Ipak se držim jedne turobne istine: nitko nije siguran, ništa se ne iskupljuje. A ipak nisam kriva. Svaki model ljudskog ponašanja mora imati neku valjanost. Je li zlo nešto što čovjek jest? Ili ono što čini? Moja je bol stalna i oštra i ne nadam se boljem svijetu za ikoga. Dapače, svoju bol želim prenijeti drugima. Ne želim da je itko izbjegne. Ali niti nakon što to priznam - apriznavala sam, bezbroj puta, u gotovo svakom svom postupku - suočena sa tim ne nalazim katarzu. Nema dublje spoznaje sebe, nema novih otkrića. Nije bilo razloga a sve ovo pričam. Ova ispovijed ne znači ništa.....
...ali svanulo mi je. opalilo me po očima i škiljim od koncentracije istine. Istina će nas uistinu osloboditi. I ne želim da me se žali jer za sve sam sama kriva. samo ja. i ne želim da moja priča uvjetuje vašu naklonost. molim samo jedno. budite ovdje.
petak, 08.06.2007.
Gusari sa Kariba... hunk a rama! wee.
no.99
Gledala sam dakle Gusare na kraju svijeta i napokon završila trilogiju iako mi sve smrdi da će bit još. Hm. Na žalost ovaj zadnji dio je baš pravi čušpajz iako te fantasy filmove i avanture ne doživljavam ozbiljno da ih sad nešto analiziram.
Ozbiljno.
Sjesti i pogledati takav film ravno mi je odlasku u lunapark i weee, weee naokolo. Čista zabava bez trunke razmišljanja.
Prvi dio Gusara je super, drugi je već avantura a treći megalomanija u američkom stilu. Film traje tri sata a imam filing da su htjeli natrpati još stotinu stvari u njega samo da su mogli. I sve je simpatično i puno dobrih gegova ( mutava publika u Broadwayu je bila fakat mutava ) na koje sam sama umirala od smijeha. Ok, i jedan lik dva reda iza mene je trzao na iste fore.
Ali Jack Sparrow.
Nema jačeg lika filmskog zadnjih deset godina.
Baš je spešl i to skroz.
Johnny inače uvijek igra te neke emotivce, romantike, sexy frajere, prikrivene pjesnike, mistike i te srodne privlačne stvari ali Jack je to sve pojeo.
Ludi karakter, blentavo držanje i hod.
Oči.
Način na koji govori..ma mrak.
Johnny na raznovrsne slasne načine. ( sa trešnjom na kraju )
Johnny Depp
Edward Scissorhands
Don Juan DeMarco
Chocolat
Jack Sparrow
Ali za me ne staje 'hunk a rama' u Gusarima.
Smisao života se ne bi sada samnom složila ali......Orlando.
Lijepi Orlando, što reći osim da bi trebao snimiti neki wet editorial..uf.
James Norrington; koji je pobrao mač kroz utrobu i u tom fatalnom trenu se čulo mene 'neeeeeeeeeeeeeeee!'
Mrak Jack Davenport koji ovdje izgleda kao da je snimao Pasiju ;) ali HOT!HOT!
Lord Beckett koji mi nije nešto bio u Gusarima ali inače....
Tom Hollander, pregenijalni britanski glumac (meni najjači u 'Maybe baby' )
Ustvari ne žalim se. Tri sata njih četvorice nije loš score ;) i fino su mi sjeli nakon sranja prošlih dana.
Najjači je trenutak sjest u kino i kad mrak ugasi svjetlo reale a na ekranu bljesne neka druga dimenzija.
Jučer me Anchi povela tamo i dala mi tako lijep kompliment. To mi je bio znak da svoju iskrenu unutarnju vibru ipak ponekad pustim van.
Rekla mi je;
Sa tobom je baš doživljaj ići u kino.
And two bottles of rum, yo ho!
srijeda, 06.06.2007.
prrrr,prrrrrr
no.98
Nekad se boca Jacka Danielsa i tablete za spavanje čine tako privlačnima. romantično filmski, mekano i fino.
Glava u ružičastim oblacima, prigušeni zvukovi i trome kretnje.
Nekad u tromosti vidim izlaz.
I would do anything to feel numb for a while.
Glup je osjećaj kad te napuštaju.
Događaj je u tijeku.
Slab davi jačega.
Jačem puklo. Dosta više.
Nekad se čini romantično izgubiti u hladnoj šumi u noći, zapeti za hladne grane vunenom vestom i sva se zapetljati. Mokro lišće, grakću ptice, brzi isprekidani udisaji. Drži, drži...izdisaj.
sjediš na oblačku za kojeg si cijelo vrijeme mislio da je cool. Ej, pa ti si iznad toga. Ti si na oblaku. Ali one prave zmijetine imaju duge otrovne jezike. Sssss! Ssssss! Nisam Harry da ju kužim. Topi oblk otrovnom kiselinom.
Osjećam kako mi se stanjio pod tijelom.
Roknut ću uskoro.
A rekli su mi da se ne borim sa tim Anđelom jer je sve unaprijed namješteno.
Lutka je striper. I nisam je gledala. Pronašla sam cd na kojem svinje ciče pred klanje..i oni to zovu umjetnost. Dubica cvate od ponosa. Lamaću vratima da ih ne potrgaju umalo, nabijaju kazališnim inventarom....to je umjetnost. Ja slušam o prevrnutoj stolici i koliko ona košta. Jesmo li mi normalni. Kaj se stalno kačiš sa njom? Dragi Šefe jer mi je stalo. I tebi je znam samo ti ZNAŠ ja NE ZNAM!
NEKAD JE SKROZ ROMANTIČNO SASVIM POLAKO IZVADITI PIŠTOLJ IZ LADICE UZ NEKU PRIGODNU KLIZEĆU GLAZBU I NJEŽNO GA IZVUĆI IZ FUTROLE.
PROĆI HLADNOM CIJEVI PREKO LICA I UTISNUTI MU POLJUBAC BLIZU NIŠANA.
žMIRKNUTI NA JEDNO OKO I DOBRO SE NACILJATI U OGLEDALU.
In my secret life.
Usuditi se doći hrabriji.
Sada bih otplesala na vrhu zgrade obasjana Moulin Rouge mjesecom. Pjevala bih. ..and you give...and you give..and you give your self away..with or without you.
I Filip nije pojeo naranču a trebao je. Zagristi u nju i mljackati. Pojeo bi pakleni stroj a njegov sok bi se cjedio niz bradu.
Klati svinje u kazalištu je prihvatljivo ako za to imaš odgovarajući papir.
Volim poredbe jer onda mogu reći da se osječam kao da sam spužva koju je netko iscjedio. I sad stoji izmoždena spremna za smeče.
Bojim se rešetaka da. Ne onih pravih nego rešetaka navike. Gotova sam. Virkam u svijet. Sama sam ušla sjela i zaključala se. Mene nisu vodili u limuzini kao Paris. Jedna je Paris.
Nekad je skroz romantično stajati uz prugu ispred rampe i čekati vlak. Po noći obavezno jer u danu nema romantike. Dan su aktovke, baloneri i smežurane ruke po tramvajima. Noć.
Tutnjeći vlak koji projuri kraj obraza i odvuče onaj crveni sram sa lica. Raspline ga u vjetar.
Imam svašta za reći a neću reći ništa.
Ogoljeli, goli skroz. Istina će te osloboditi. Želim svoju kantu za smeče i komadić papira. Sve ću reči.
Mi smo cijeli dan plovili na oblaku. Prolazeči kraj planeta Malog princa počupala sam mu ružu da ga riješim tiranke. Kuja najobičnija. Namjerna okrutnost je najgora na svijetu.
Ponekad si zamišljam da sam Blanche DuBois sa sjenilom na lampi da mi se ne vide bore. Pijem Stanleyevu votku.
Hej, hej, hej dječače imaš li vatre?
ISTINA će me osloboditi.
A rekli su mi da ne idem tamo jer je meč unaprijed dogovoren.
ponedjeljak, 04.06.2007.
Marcus , Maximus i Petronije
no.97
Dakle onaj drugi, ha? Tko još nije siguran, na 'drugi' mu je link do tog boemčića.
U tijeku je Katunarićeva priredba u Knapu na koju sam htjela ići iz samo jednog debilnog razloga zbog kojeg na kraju nisam bila. Jer sam razmislila i shvatila da sam prizemna ponekad. Moj odlazak ne bi imao veze sa kazalištem, sa predstavom ili interesom za Katunarićev rad. Radilo bi se o jednom lijepom tijelu u izlogu i to je to. A bila sam i lijena. Prati kosu, trudit se nacrtati lice. Živcirat se otkriva li mi majica guzicu ili ne..nemam volje za to. Ne danas i ne za tu lutku.
Sutra će tamo biti Niki i Jelka. Sutra.
Sutra idem gledati prejakog Johhnya Deppa kako gusari naokolo.
Danas sam dobila na dar soundtrack iz 300.. Sasvim iznenada. A ja sam ta koja je danas trebala darivati. Jer je rođendan. Sretan rođendan. Sad ćemo imati isto godina neko vrijeme. Cijelih mjesec i pol. ;) I volim vas draga moja.
Sad gledam jednim okom Qvo vadis na TCM-u.
Rimski general Marcus Vinicius.
Bio mi je heroj kao malecnoj djevojčici. Gledala sam to sa Didom u Kinoteci davno, davno. Onako maloj taj čovjek u lijepoj čudnoj uniformi bio je wow! I onda mi je bilo precool što nosi suknju i lijep štit i mač. Zamišljala sam da sam ja na kraju zavezana za stup u Areni i da me on spasi. Nakon što Ursus udavi bika. Strašna je pomisao udaviti jadnog bika ali rimska okrutnost tamo ga je usosila isto kao i nas tj. Lygiu i Marcusa.
Umirala sam od smijeha na Nerona i onda iako perverznjak nije nimalo bio smiješan ustvari. O, Flame devine... gdje prebire po žicama ( upravo na ekranu!!!! ) Bio je nominiran za Oscarića ali ga je pobrao lik iz 'Tramvaja zvanog čežnja'. Ima neko ime ne znam ga sad.
Ali Robert Taylor je takva muškarčina da oči bole.
Samo je Maximus Decimus Meridius veči ;) ( i upravo via moja sestra uletava u video )
Kad Petronije pošalje Neronu pismo odoh ja u Germaniju i Joaquinu Phoenixu.
I oduvijek mi je bila lijepa zadnja scena gdje prođu kraj štapa obavijenog cvijećem, sunce kroz njega zvjezdasto pukne i čuje se glas; Ja sam put istina i život. The end. Nekako simboličan taj KRAJ nakon Kristove izjave. I zbor zaurla a ja sva happy. Nisam baš znala kaj se događa ali glazba je nagovještala nekaj predobro.
A sada Petronije i njegove brižne riječi:
Ovo je večer oproštaja.
( oslobađa svoju ropkinju simboličnim skidanjem narukvice )
Draga nema plakanja pred gostima.
( nakon njega prereže si vene i ona )
A sada prijatelji želim napisati pismo našem Caru.
Za Nera, imperatora Rima, vladara svijeta i vrhovnog svečenika.
Znam da će ti moja smrt biti razočaranje, budući da si mi tu uslugu htio sam učiniti. Biti rođen za vrijeme tvoje vladavine je nesporazum ali umrijeti u njoj je radost.
Opraštam ti ubojstvo tvoje žene i majke, paljenje našeg voljenog Rima, obečašćivanje naše divne zemlje sa smradom tvojih zločina ali jednu stvar ti ne mogu oprostiti.
Dosadu zbog toga što sam morao slušati tvoje stihove, tvoje drugorazredne pjesme, tvoje osrednje performanse,
( bori se za dah diktirajući )
Ovo su tvoji specijalni darovi; ubojstva i palež, izdaja i teror. Zato...
Sakati svoje podanike ako baš moraš, ali te sa posljednjim dahom molim... nemoj sakatiti umjetnost.
Nemoj skladati više glazbu.
Mrcvari ljude ali im nemoj dosađivati kao što si dosađivao meni.
Tvoj prijatelj,
pokojni
Gaj Petronije.
( umire na rukama Unice,njegove ljubavnice ex ropkinje)
Drugo jutro; pismo je uručeno.
Neron zavaljen u krevet poput gigantskke bebe čita njegove poslljednje riječi.
Kako se usudio ubiti bez mog dopuštenja?
( iz stanja ganutosti do stanja bijesa u sekundi )
Zapalite mu imanje i pobijte sve sluge!!!!!!
Here he goes again!
THE END
nedjelja, 03.06.2007.
randomly dvojica....
no.96
prvi
Michael Kelland Hutchence (22nd January 1960 - 22nd November 1997 )
Danas u Boogaloou svira INXS a ja neću biti tamo. Nema veze jer nema njega. On je mrtav. Ugušio se, budaletina, sa remenom prilikom autoerotične igre.
I uskratio svijetu svoju pojavu. Kad sam bila u osnovnjaku oni su recimo žarili i palili. JA nisam bila prosvjetljena baš u ono doba. Kad razmislim poprilično sam tupo šetala svijetom. Ali napravila sam digresiju. Bio je dakle tu Joey iz NKOTB-a, Michael Jackson i bio je taj frajer čupave kose u uskim trapericama. Bio mi je mrak. Izrezala sam si iz Rockya njegovu slikicu na kojoj je pozirao u Versaci opravici.
Bili su on i Bon Jovi na istoj stranici. Pročitala sam da se zove Michael. Divno.
Sad ih slušam više nego onda. Nisu mi oni 'oni' bez njega.
Bono mu je posvetio pjesmu na All that you can't leave behind albumu. Stuck in a moment. Bili su frendovi.
Bono je u moj život ušetao sav u crnoj koži i zvao je sam sebe Muha. On je jedina 'nestvarna' osoba koju volim. Neke stvari koje su mi falile on mi je dao. On me vodio. Njegove pjesme su recepti ali i obješnjenja za život. On zna i kuži.
Ali napravila sam digresiju. Opet.
Da se Michael nije ugušio ( da se nije ubio ) možda bi ga droga uništila a možda alkohol. Svejedno, šteta što ga više nema.
Da ga ima, obukla bi bijelu majicu na kojoj piše INXS i danas u prvom redu Boogalooa uživala u njegovoj pojavi i bila elegantno upropaštena.
drugi
Na drugog sam naletjela jučer sasvim slučajno. Mislim baš na ovu određenu fotku. Ajme rekoh, dobar si ...DOBAR!
A nisam ga odmah skužila jer baš je netipičan na slici.
Dvadeset devet mu je godina. Lijep mi je jako. Fino glumi, glas mu je jedinstven.
Jel prepoznajete tko je to?
subota, 02.06.2007.
Britanija, kiss my ass... ja imam dvije kraljice.
no.95
Prva kraljica je Nicola the Great suverena vladarica mojeg kraljevstva. Lijepa i pametna, produhovljena i pravedna.
Ona je kraljica lude kombinacije razuma i osjećaja. Tako velika a tako mala i obrnuto.
Moja Kraljica je u četvrtak razvalila 'ludog konja' svojim puklim glasom. Preživjela je, zadržala djete i najavila Apokalipsu.
Kraljica ne prima poklone, ona ih osvaja...kućno kino komada jedan od četvrtka u njenom je posjedu za osvojeno drugo mjesto.
Kraljica kaREoka.
Klanjamo se.
Kraljica broj dva, Deara, je raskošna i velebna, pravih kraljevskih vrlina. Resi je gracioznost i smisao za lijepo.
Svoje kraljevsko srce daje nesebično možda i previše. Grije svoje srce na ljubavi svojih ljudi iz kraljevstva. A srca gore.
Moja kraljica je neki dan zapalila plesni podij naše scene. Dok je očima probadala duše u publici i svojim pokretima veličala ples, u naselju je nestalo struje. Isisala je svu energiju i explodirala na sceni. Moja kraljica je Hera.
Hera koja je kaznila Parisa zato što nije odabrao nju.
Klanjamo se.