Marketing
100/19
no.100
...postoji predodžba o meni, nekakva apstrakcija, ali ne postojim stvarna ja, samo neka tlapnja, i premda mogu prikriti svoj hladni pogled i ti se možeš rukovati sa mnom i osjetiti kožu kako dodiruje tvoju kožu i možda čak osjetiti da su naši životi usporedivi: mene jednostavno nema. Nemam smisla ni na jednoj razini. Moje JA je fabricirano, aberacija. Ja sam nepotpuno ljudsko biće. Moja osobnost je tek naznaka, neoblikovana , moja beščutnost je duboka i ustrajna. Moja savjest, moje sažaljenje moje nade su već davno nestale ako su uopće ikad postojale. Nema više barijera koje treba prevladati. Sve što imam zajedničko sa onima koji su izvan kontrole koji su ludi, nasilni i zli, sve zlo koje sam počinila i moja ravnodušnost prema njemu sada su prevladani. Ipak se držim jedne turobne istine: nitko nije siguran, ništa se ne iskupljuje. A ipak nisam kriva. Svaki model ljudskog ponašanja mora imati neku valjanost. Je li zlo nešto što čovjek jest? Ili ono što čini? Moja je bol stalna i oštra i ne nadam se boljem svijetu za ikoga. Dapače, svoju bol želim prenijeti drugima. Ne želim da je itko izbjegne. Ali niti nakon što to priznam - apriznavala sam, bezbroj puta, u gotovo svakom svom postupku - suočena sa tim ne nalazim katarzu. Nema dublje spoznaje sebe, nema novih otkrića. Nije bilo razloga a sve ovo pričam. Ova ispovijed ne znači ništa.....
...ali svanulo mi je. opalilo me po očima i škiljim od koncentracije istine. Istina će nas uistinu osloboditi. I ne želim da me se žali jer za sve sam sama kriva. samo ja. i ne želim da moja priča uvjetuje vašu naklonost. molim samo jedno. budite ovdje.
Post je objavljen 10.06.2007. u 20:45 sati.