ponedjeljak, 30.04.2007.
slušam, slušam i što čujem....
no.83
Njime se najviše ponosio naš otac. Uvijek je pričao o njemu: 'Karlo ovo, Karlo ono.' Vodio ga je sa sobom na boće i u ribe, ja sam uvijek bio premali za te stvari.
Trenirao je nogomet, bio kapetan momčadi. Kada je zabio svoj prvi gol tata mu je kupio nove tenisice. Onda sam i ja počeo trenirati. Zabio sam jedan, dva, tri, deset golova a još uvijek treniram u istim tenisicama. Kada je maturirao tata je u kući napravio veliku feštu za cijeli njegov razred, ispekao janjetinu i donio vino iz didovog podruma. Kad sam ja maturirao dao mi je 100 kuna i rekao da odem u grad sa društvom, te kad se vraćam, ulazim na stražnja vrata dvorišta da Asi ( naš pas ) ne laje.
I imao je curu. Anu. Anu u koju sam i ja bio zaljubljen ali me ona nikada nije doživljavala. S osamnaest je dobio skuter. Meni su sa osamnaest rekli da nađem neki poslić preko ljeta jer mi ne namjeravju davati novac za izlaske.
Mrzio sam ga. Mrzio sam svoga brata koji je imao sve a ja nisam imao ništa. On je bio sve što sam i ja htio biti i što bi vjerojatno bio da njie bilo njega. Karlo je bio Karlo a ja sam bio njegov brat. (...)
Bilo je mračno kad sam se vraćao kući tog dana. Nebo je nalikovalo na indigo i osjećala se neka napetost u zraku. Sreo sam Karla na starom putu za mul kako namišta konope.
- ' Ideš u ribe? ' - pitao sam ga.
- ' Da, da u ribe.' - odgovorio je hladno. Produžio sam dalje ne osvrčući se. Nešto mi je govorilo da stanem, da se vratim. Nisam stao. Nisam se vratio.
Slijedeće jutro pronašli su Karla kako visi na onim istim konopima koje je sinoć namještao. Glas u meni je vrištao. To nije bilo moguće. Zašto se nisam vratio? Zašto nisam stao?
Sve što sam volio i mrzio istovremeno je nestalo na najgori mogući način.
Na sprovodu je bilo 200 ljudi. Svi su plakali. Ja nisam mogao. Gadio sam se sam sebi.
Ubrzo sam dobio njegovu sobu, najdraže naočale i skuter ali sam i danas ostao ono što sam bio. Kad sretnem ljude na ulici imam osjećaj da me gledaju kao da žele vidjeti Karla. Kao da žele da sam ja visio na onom konopu. Karlo je bio Karlo a ja sam i dalje samo njegov brat.
Jučer smo imali probu, došlo je šest ljudi. Nije imalo smisla išta probavati. Kao da sam znala ponijela sam od kuće 'zadatak' koji je ispao super. Pustila sam glazbu iz 'Edwarda scissorhands'a i zadatak je bio napisati priču potaknut glazbom. Od njih šestoro, petoro je napisalo tragediju a jedan veselu pričicu. Glazba koju ja nikada nisam doživjela tragično, možda melankolično i sjetno ali nikada tragično u kolegama je izazvala fatalne završetke priča.
Ovo gore je bila priča koju je napisla Doris.
I sad se pitam je li Edward Scissorhands baš toliko depresivan?
srijeda, 25.04.2007.
noć u Korova mliječnom baru ...
no.82
Jednom davno u Korova milk baru...
Sadašnjost, ne tako davna subota.
Vilinska kraljica iz Alexova sna priredila je likovima party. Slavila se dotična daska. Daskaš nije bio prisutan. Ma i Ta uspjeli su odvući Alexa putevima nekih drugih svetkovina. Kako je na party stigao Velečasni u pratnji svoje nevjenčane supruge od močnog trojca imali smo Georgia. A Georgie koristi svaku priliku kad nema Alexa da pokaže tko je tu glavni u stvari.
Da bi party imao neki logičan slijed i ne bi ispadao iz fokusa trebao se pobrinuti Pripovjedač ali njegova odsutnost uzrokovala masovnu samosvijest likova i slobodnu volju istih. To je značilo da će se nešto opako uskoro početi odvijati.
Tri čaše mljekeca plus ostale su tako nepopijene dok se rulja častila pivama te crnim i bijelim vinom naočigled jednog od Milicajaca koji je sam strusio bocu bijelog i zaboravio provoditi red mir tako da je skoro atmosfera otišla k Luciferu.
Taština se hranila sa 'wall of fame' tanjura i satipolnog video uradka kojeg su likovi pogledali. Georgie je ponudio teoriju da ga žene ustvari doživljavaju kao objekt. Bez Alexa doza brutalnosti rezervirana prvenstveno za lidera bila mu je dostupna. I on je zagrabio.
TV Miki i TV Anđelina rezervirano su sjedili neko vrijeme ispijajući pjenušac, vodeći trivijalne razgovore i previše profesionalno smješili se svima spremno pozirajući. Anđelinina vjernost iscurila je sa zadnjom kapi iz Mikijeve čaše i nakon njegovog odlaska poznata i slavljena zvijezda TTL-a odala se čarima velloceta i izgubila u transparentnoj vezi sa jednom od vila iz Alexovog sna. Dok nije pala Georgiju u ruke.
Georgie je gledao iz samo jedne perspektive te večeri i obečao si je mnogo krvi i mladog mesa. Kao sin željan dokazivanja ocu lagano ispuhujuči dim uz usnicu pomislio je 'da me sada Alex vidi' i poželio da ja Tupi ovdje da mu zvekne jednu iza uha i da mu kaže 'Tupi, jesi stupid'. Uživao bi u tome.
Vilinska kraljica zakipućila je atmosferu. Gorgie je razmišljao ima li dva ili tri pištolja u hlačicama. Lucifer je organizirao fotosešn. Pokusni uzorak broj dva slovkao je naslov svog filma koji će uskoro snimati i sve je dobilo tu notu šoka - svi će u mri je ti!
Vila iz Alexovog sna pokušala je uplesti Anđelinu u svoje vilinsko kolo kojem se ova prvo predala a zatim izvukla iz njega. Anđelina je postala svjesna nekih stvari te se odlučila ponijeti čednije ubuduće. Odjenuti trapezice, košuljicu zakopčanu do grla, popiti gusti i pojesti perec.
Oscarom ovjenčani redatelj smucao se po podu cijelu večer. Nije sudjelovao u vilinskim kolima, Georgievom divljanju i Luciferovom fotosešnu. Redatelj si je mislio kako je ova noć u Korova mliječnom baru bila prokleto dobra. Bio je sretan što poznaje Vile, Anđelinu, Velečasnog, Mikija, Mamu, Uzorka, Sestru 7 i Georgia. Falio mu je Alex a malo više Pripovjedač koji mu je ustvari skroz falio. Redatelj je otišao kući i svog Oscara ostavio na stolu. Zadnje što je vidio bio je Georgie kojem je netko ulio Procium u piće. Georgie je zaspao. Ovo je bila predobra noć u Korova mliječnom baru.
ponedjeljak, 23.04.2007.
Lojtrica vs. Viktor
no.81
20. 04. '07.
19.30 ( kasnilo 20 minuta )
premijera predstave Frankenstein
kazalište Trešnja
redatelj: Saša Anočić
igraju: Rakan Rushaidat, Vili Matula, Tomislav Rališ, Krunoslav Klabučar, Hrvoje Barišić i tako još neki glumci.
Kartu sam dobila preko moga dragog Knapa. Išlo nas je dosta; Nixa, Dinko, Zoki, Darko i Marinko sa suprugama, Mirjam i Herr osobno. Ono, Knap na 'field tripu' ;)
Redoslijed slijedeći -gleda se predstava, pa cugica, pa klopica i sve već po redu kako to ide.
Predstava.
Sjedili smo dosta visoko, točnije u devetnaestom redu ( par reda iza nas tehničari ) tako da glumcima nisam najbolje vidjela lica na žalost. Scena na prvu loptu raskošna. Napravili su one grandiozne velebne zavinute stepenice koje su mi se full svidjele. Kroz priču nas vodi Viktor naracijom ali snimljenom i koju dosta brzo izgovara. Ok, predstava je duga. Predstava kao što je Frankenstein i ne može biti drugačija. Ne stane sve ono u sat vremena pobogu ljudi.
Dok je trajala predstava proletjela mi je misao kroz glavu kako bi ludo bilo asistirati mu ili čak raditi sa gosponom Sašom . On je megaloman. A ja to volim.
Kroz predstavu proparadiraju mala slatka dječica ali na žalost Čudovišta koje je utjelovio Vili Matula ima premalo. Kad ga ima samo brblja i malo me smetala ona dikcija u njegovoj naraciji. Ali gospon Vili je bio taj koji je MORAO biti to Čudovište jer nitko meni nema kontrolu tijela i pokret i glas i sve kao on. On je meni GLUMA sama. Genijalac. Sram me kaj nisam gledala Točku. Enivej, Rakan ( Viktor )je bio ok i nisam znala jer to zbog količine koje sam bila izložena Lojtrici ili je zbilja bilo tako ali 'pobjegao' mu je par puta. Nixa i ja smo umrle od smijeha u sceni 'groblja', kao da je Lotrica zalutao u predstavu na par sekundi. Jako mi se svidio lik Weissa ali zbog nekih glupih nebitnih razloga i Igor, zadužen za humor kojeg je odigrao Hrvoje Barišić. Pitala sam ga poslije zašto je Igor imao tako veliku izdeformiranu glavu pa mi je objasnio da kao ima elefantijazu. Hm. Igor je gluh i kad je počeo mucati i pokazivati znakovnim jezikom udrila publika u smijeh ali nakon trećeg vala je svima nama vjerojatno prostrujalo glavama - hej, pa smijemo se hendikepiranom čovjeku pa je to spontano prestalo...to sam baš primjetila. Dalje je Igor bio fakat smiješan sa svime što je radio pa je smijeh bio ok. Iako bih se pžalila na manjak humora. Istina nije to neka humoristična priča ali uvijek je onaj prefiks 'predstava za djecu' pa eto. Ali zato ima leševa, odsijecanja ruku, glave, vađenja organa, vješanja žene, iskopavanja leševa i tako. Mene je iskreno strzalo kad su objesili Justine. Na scenu padne žena odozgora obješena i klati se na omči gore dolje. Užas. Ili kad si profesor odreže glavu i ona se dokotrlja na scenu. Viktor podiže glavu i samo je krv falila da kapa iz vrata.
Elizabeth je bila mrtvo puhalo i nije mi se svidjela. Trebali su uzeti neku poletniju ženicu. Impresivna mi je bila scena na kraju kad se Čudovište pojavilo na vrhu stepenica sa mrtvom Elizabethom u vjenčanici.
Ma cijelu predstavu me proganjala pomisao da je to trebao postaviti u 'velikom' kazalištu. Imam filing da će djeci bit to dosadno. Previše pričanja i premalo Čudovišta. Predstava je ajmo reći grandiozna iako nisam gledala Ljepoticu i zvijer da bih mogla usporediti. Ali na djeci je da izreagiraju.
Nakon predstave.
Šampanjac i ledeni čaj u predvorju i 'domjenak' doje u kafiću. Sho - be- do vrečice sa reebok vezicama za mobitele ( courtesy by sponzori ) MG Taylor ( jesus, koje kričavo crvene tenisice je odjenuo ) onaj cvječar/aranžer sa televizije, hrpa ovih zvijezda iz Običnih ljudi ( čitati riječ zvijezda sarkastično ) Radovan i Živko i Janko Rakoš koji je nosio majicu sa natpisom 'clockworkorange' !!!!!
Moram ga pozvati na predstavu ;) On je drugi dio trojca iz 'Sluškinja'. Treći je Enes Vejzović. I sva trojica su mrak odigrali ali Rakan je bio uf i ajoj.
Na predstavi je bilo još par mladih studentica Adu koje misle da su zbilja doma u kazalištu jer došle su u trenirkama i tenisicama ( Mirna Medaković i još neke neznam im ime ) kaj je meni onak, užas.
Zaboravila sam spomenuti Maria Mirkovića koji je napravio predobru glazbu za predstavu ( moram je nažicati od nekoga ) i kojeg sam u jednom trenu uspjela uhvatiti u društvu našeg Herr Štrige i pofotkati. ( morala sam oprezno jer ne znam kako bi reagirao ) i tako su se Cobra i Dragec Vragec na par trenutaka ali mnogo kasnije našli zajedno. ( oni koji su gledali Smogovce znaju o čemu ja to )
( Mario MIrković provjerava žilu na vratu da vidi nije li umro od dosade uslijed razgovora sa kolegom )
Catering je bio dobar, nisam osobno jela ništa osim kolača i popila sam dva pivca plus jedan ice tea ranije.
Radovan je bio predivan u jednostavnoj bijeloj majici okružen ženama od prve do zadnje minute. To je kao kad od cijelog prokletog Louvrea vi baš zapnete za Mona Lisu i ne mičete se...a ima još lijepih slika naokolo.
Nixina frendica Mia je totalno cool cura, prva godina Akademije i nije puna sebe i drugih. Baš je onako cool. Taman kad je nastala neka atmosferica ležernija dotični voditelj i Leona Paraminski's ex bojfrend ju je pokupio i odveo tko zna gdje. Ne smijem ni zaboravit spomenuti da se upucavao Nixi ali totalno traljavo - e,e koje si ti godište..' i diskretno pogledavanje tipa mala snimam te sa pivicom u ruci ustobočen nad njom. A svojedobno sam mislila kako je Potočki privlačan, ha, ha.
Ostatak večeri pijuckali smo pivce. Negdje oko jedan smo otišli. Ali MG Taylerove crvene kričave tenisice!!!!! Ajoj.
Kući smo krenuli tramvajem koji je bio krcat čudnim ljudima glava ovješenih na stolicu ispred. Zamjetna količina alkoholnih para kovitlala se zrakom. Nixa i ja nismo imale veze sa time.
Zaspala sam ubrzo nakon što sam došla doma.
Još me neko vrijeme proganjala misao kako bi bilo dobro raditi sa Sašom Anočićem.
Ljudi hajd svu i Trešnju pogledati FRANKENSTEINA.
petak, 20.04.2007.
daska po daska ...kazalište. :) :(
no.80
( pali radio )
I nekako sve to završi. Tri tjedna skaza i festivala, uspona i padova, ushita i razočaranja...i našeg intezivnog druženja. Kako je išlo prema zadnjem danu napetost je rasla, živci se rastezali i da nije završilo - loše bi završilo.
Dakle petak i subota bili su rezervirani za Festival zagrebačkih kazališnih amatera tj. nas. Mi smo sa 'Izletom' završili ali ne, ne to nije bilo sve. Našoj dirigentskoj palici podvrgnuta je ceremonija dodjele nagrada. Daska koja život znači u tri kategorije. Za glumca, glumicu i predstavu u cjelini. U samo dva dana napravili smo sasvim pristojan program koji je lijepo izgledao. Ja sam ga gledala gore iz kabine i bilo je super. Treba skinuti kapu kolegama koji su odigrali predstavu i odmah nakon dvadesetak minuta kasnije 'odigrali' dvadesetminutnu dodjelu. ZA-KON-STE! Fleša mi upravo scena kako jurim za Zoranom po hodniku i izvikujem mu redoslijed žirija i nagrada a od njega ni glasa, pa za njim trčim u svlačionu gdje on mahnito traži nekakav papir, ja i dalje verglam svoje a on nešto piše... i skužim da si je radio najavu za ove famozne plesače prije nas. Živci nula u stresnim situacijama. Ali kad krene sve to nestane.
teatar 'G' na završnoj ceremoniji
Ali bacimo se mi na ono važno i najvažnije. Na Filipa V. koji je član teatra Gaudeamus i koji je bio nominiran u kategoriji 'najbolja muška uloga':
Franjo - iz predstave 'IZLET'
Alex iz predstave 'Na Na Na'
i koji je osvojio dotičnu nagradu - jeeeeee!
jeeeeeeee!
Ja sam sretna i zadovoljna. Jer kako god okrenuli, pravda je zadovoljena. Previše se dao i napravio da bi ovo samo ovako prošlo sa zelenom guskom pod rukama prošavši kroz zabranjena vrata. Jer bila bi megakozmička nepravda da je nije dobio.
I nadam se da je sada svima jasno da nisam bila tužna i razočarana zbog SEBE nego zbog svih i zbog njega. Ali netko pametan je očigledno rekao - hej, čekaj stanimo malo na loptu. I ispravio stvar jer nije bilo, unatoč trudu, bolje ostvarene uloge od Filipa.
I moj najdraži Šef će me opet optužiti da sam euforična i sve ali nije tako.
Samo sam zadovoljna PRAVDOM.
Rekao je pametno netko koga jako volim. I slažem se. I pazi veličinu ako ti nešto nije cilj - a dogodi se!
FILIP - Napravio si veliku stvar. I znaš da ja znam da mi svi znamo da ti znaš. Kako bi John Maxwell rekao. ( tj. paranoično naslučivao ).
IZLET - imala sam Ivu na par trenutaka i to dok sam se pravdala sa Robertom sleš 'uberschauspielerom'. Dobar filing. Skužila sam kaj fali tom našem Izletu? Da ga igramo.
NA NA NA - slijedi premijera.
nedjelja, 15.04.2007.
slika govori tisuću riječi.....
no.79
KLIK KLIK KLIK KLIK KLIK KLIK KLIK KLIK KLIK KLIK KLIKKLIK KLIK KLIK KLIK KLIKKLIK KLIK KLIK KLIK KLIK
Majstoru zanata ime jest Đenko Ivanišević. Uživajte.
petak, 13.04.2007.
this is the longest day of my life
no.78
6:56 A.M.
Audrey odlazi u skladište tražeći Jacka. Primjeti slušalicu koja visi sa telefona i zabrine se. Audrey istrči van i obavijesti agente da je Jack nestao.
6:57 A.M.
Pretučen i krvav Jack je dovučen u tamnu prostoriju. Muškarci skidaju maske i odkrivaju da su 'Kinezi'. Njihov vođa Cheng, šef sigurnosti kineskog konzulata koji je pregovarao sa američkom vladom da im isporuče Jacka zbog napada na zgradu konzulata osamnaest mjeseci ranije. ''Kina dugo pamti neke stvari'' kaže Chang. ''Zar si zaista mislio da smo mi to zaboravili''? Jack jedva da može govoriti, ali moli za jedan telefonski razgovor. Jack želi da ga ubiju, ali Chang govori da im je prevrijedan da bi ga ubili.
6:59 A.M.
Chang otetog Jacka drži u kineskom transportnom brodu. Brod već plovi oceanom.
11:22 P.M
Iznervirana hodam gore dolje po razbacanoj sobi. Vani je užasno hladno ali vrata balkona su otvorena da čujem zvuk terenca. Poluprazna boca jacka danielsa kaplje polako sa kreveta na tepih. Zazvoni telefon ali nije on. Urlam na susjedu da što će joj prokleti šečer usred noći, čupam telefon iz zida, uz tresak završava na parkiralištu.
11:45 P.M.
Prst mi je poplavio od pritiska na 'redile'. Sjedim na sudoperu i tupo buljim u pohani kruh ispred sebe. Sa tevea svako malo izvikuju imena mrtvih. Ovo je zaista bio najdulji dan i u mom životu. Ja ne pušim. Dvadesetak čikova gura se njegovoj pepeljarici. Onoj u obliku kornjače. Zvono. Susjeda ubrzo odlazi sa otiskom mog dlana na njenom smežuranom licu. Vaza leti u zid. Zamućenog pogleda podižem jedan oštar komadić.
11:59 P.M.
Jack se nije vratio a to znači samo jedno. Meni nikad ne bi lagao da je mrtav. Ili je mrtav ili mi je lagao. Pomisao na obje stvari guraju komadić vaze sve dublje u moje zapešće.
Izlazim na balkon. Zamagljen pogled i toplina koja se lagano cijedi niz kažiprst. Gledam na mjesto. Na tragovima su gume. Osmijeh. Mali pa veliki. Grohot. Odjekuje noćnim nebom. Stežem ruku i padam. ''Htjela si otići'' hrapav glas. ''Znaš da ne ideš nikamo bez mene.'' Otvaram oči.
12:00 A.M.
Sjedim priljubljena uz njega. Ruka mu je na mom licu. U tami vlažne prostorije zrcale samo njegove oči. Kose oči šeču gore dolje pred prostorijom sa puškom na ramenu strijeljajući nas pogledom. Osjećam plijesan i zemlju pod nogama. 'Gdje sam?' 'Ššššš... niti riječi draga. Sve će biti u redu. Samnom si.'' Njegov smiren glas, toplina tijela i dah. Pogledam zapešće. Povezano je njegovom košuljom. Lice mu je izudarano, tragovi mlačenja svježi...a moja ruka povezana. Sa njim sam. Do vraga i Kina tamo vani oko nas. Mi nećemo ništa reći. Počinje najduži dan u našem životu.
nedjelja, 08.04.2007.
Sretan Uskrs blogosfero!
no.77
Kako oko koje je ugledalo svjetlost opet može uzljubiti tminu. Sretan Uskrs !
petak, 06.04.2007.
a pie in a face comes with the job
no.76
I što sad reči nakon svega kad je sve odigrano a zastor spušten a dani iza mene. Mogu reči da sam happy što sam pričekala te dane da prođu jer bi možda napisala stvari koje i ne mislim.
I kao što sam nagovijestila u subotu je scena eksplodirala. Glumci su odglumili. Bili su predivni, veliki i snažni. Toliko sam sretna i ponosna. U onoj kabini iznad glava u publici u onom malom prostoru, gledajući ih narasla su mi krila. Dobro da su oko mene bili zidovi jer bih bila poletjela visoko visoko pod oblake i vrištala.
Tri nonice stale pa ćakulale i kritikale....ali uzalud im to jer pljesak koji su Filip, Zoran, Vedrani, NIkolina, Dinko, Tomasica, Sven, Ana, Doris, Marija, Jelena, Luka i Estera dobili na kraju sve govori. Jedini smo napunili dvoranu na Skazu i jedini imamo pravu predstavu. MI IMAMO PREDSTAVU.
Tri nonice su zaključile da smo uzeli prevelik zalogaj, zagrizli u prevelik kolač, ponijeli preteške torbe ( i sve te stručne akademske izraze ) i nisu nas pustile dalje.
U trenu kada je herr Štriga izmucavao tko je prošao u glavi mi se simultano odvijalo slijedeće:
- mora da je ovo neka šala
- fleš nas u Starsu kako kuckamo čašama i nazdravljamo 'daskama'
- suze skupljene negdje u korijenu nosa
- nevjerica
- snažna vizualizacija masakra teških razmjera u konferencijskoj i miris krvi pomiješan sa kiselkastim vonjem salate od plodova mora
- mora da je ovo neka šala
- gljiva atomske bombe koja je eksplodirala negdje na pučini mora
- bijes
- kataklizma biblijskih razmjera koja se obrušava na Knap
- tuga
- mora da je ovo neka šala
I zaglibila bih ja u neku letargiju i očaj da me Zoki nije izvadio iz toga. I sjeli smo po planu piti i veseliti se iako nije bilo na razini kojo je trebalo biti. Ma bilo bi grozno da nije ekipa bila svjesna koliko je velik posao napravila. I svi su bili ponosni i veliki i zaslužili su sve najbolje a ne ono mesarenje na okruglom stolu...znam, znam...samo moram kimati glavom ....Ali ona me je pitala zašto su oni u tajicama? Ja ne vjerujem. To su neki ljudi iz kulture iz tog posla dovraga a sat i pol im je preduga predstava...i ja vidim poveznicu između Trainspottinga i Naranče....ali ona je gledala dva puta čak nedavno film i ne može si pomoči...i to ponavljanje da smo prevelike torbe ponijeli. I gubila je fokus i nije shvatila poruku...ljudi znate li gdje su vaša djeca. Buncala je nešto o mladenačkom revoltu protiv totalitarizma...ja nisam nju baš kopčala u tom trenu. Još smo ispali zamorni i da smo izmrcvarili publiku tim teškim pitanjima i problemima. A sorite gospođe kaj smo vas umorili.Nećemo više nikad. A Brautica mi je čak bila i draga.
Ide 'G' dalje..ide sa Izletom...sa Izletom na Mars...crveni planet...tr&%#:!"st đaka ide na ekskurziju...na dvije godine. I ne govorim ružno sada protiv naše predstave Izlet, pa glumim u njoj pobogu, nego sam doživjela tu njihovu odluku kao neko stavljanje na mjesto. Njihovo -nas. Nahvalile su ansambl, jaki veliki glumci sve mogu..savršena ekipa...ali dršte se vi projektića poput Izleta jer izlet je vrečica koju možemo nositi a Naranča je torbetina koju smo si natovarili na vrat i ne možemo je nositi.
I to mi jedino smeta. Tko su one da nama kažu da je nama nešto preteško. Kažu da se sa time ni profesionalci ne bi uhvatili ukoštac. Zato im je i zasmetalo. Uplovili smo brodom u njihovo more. Uspjeli smo jer znamo njime upravljati. A njima naš brod u njihovom moru smeta. Sori. Slijedeće godine postavljamo Marka Antonija i Kleopatru ako treba.
I poslao mi je Strasser jednu super poruku u kojoj kaže slijedeče: idemo mi dalje Rebs, ali svojim putem.
Oh, kako velika i istinita ta rečenica. Jer spremamo premijeru. I to kakva će biti. Velika multimedijalna premijera, nakon predstave uz živu glazbu, cugu, njupicu, poeziju, fotografije, izložbu radova na temu Naranče...kareoke..ma ludnica.
I počet ćemo kampanju, privući pažnju medija...jer imamo predstavu koju možemo igrati i koju bi ljudi htjeli gledati. Kako znam? Četiri izlaska na bis dovoljna su mi garancija.
I sve mi je više drago da ja nisam igrala u toj predstavi jer samo bih je pokvarila..ne vidim se u Naranči. Možda ja jesam za one vrečice gore spomenute ali moji glumci i prijatelji nisu. Oni su u subotu uhvatili zvijezde.
slike sa probe par dana prije izvedbe ( sa predstave nemam ;(
alex & co.
pisac i nevolja pred vratima
pred nasilje
predivna niki
alexov san
policajci
zatvor
tv miki i gosti
andelina
kvazi sestre
Ministar - Vitez mi je prelijep na ovoj slici ;)
31.03.'07 par sati prije predstave...
ovako uvijek počinje...cigareticom i čašicom
Filip aka Alex
zadnja provjera teksta pred ogledalom
Jelka i Filip
Georgie
nakon predstave.. .
majstor svjetla Marinko...i ja.
Marinko je jedan predobar čovjek, profesionalac u svom poslu, voli kazalište i obožava to što radi. Marinko je nama napravio svjetlo u samo jedno jutro...smirivao me gore u kabini za vrijeme predstave kad sam gubila živce, spasio masu stvari zbog moje šeprtljavosti i na tome mu puno do naba hvala.
Miriam i ja
M. je uz Marinka jedina koja je bila srcem i dušom uz nas i na tome joj hvala. Sredila nam je masu stvari, stalno nas je bodrila, držala palčeve i dirnulo me kako jer reagirala na kraju svega. Kao da je u nutra sa nama. M. thanx na svemu. Pusa.
dva sata poslije ponoci - sestre si zaplesale
moja košara puna naranača ( ovdje vec dobrano načeta, he,he;)
I poklon nad poklonima....isprintan i uvezen moj blog...cijeli od prvog posta do 75. I još na kraju su svi ponešto napisali i ja sam time oduševljena.
Filip - opravdao si svako slovo u tekstu. Udahnuo si život Alexu toliko da kad sam jucer pogledala film pomislila 'slabo Malcom -slabo. I fala ti na strpljivosti i požrtvovnosti i svemu kaj te živciralo a ti si trpio. Napravio si mega veliku stvar i budi ponosan na ulogu. I ljuti me što su ti ukrali dasku. Ali imaš dasku od mene i od publike. I vjerujem da će ti svaka slijedeća izvedba biti daska. I ne - HVALA TEBI.
Zoran - ti si ona karta koju kad povuku kula pada. U trenu kad si stao na scenu i krenuo šetati gore dolje, promatrajući publiku, pomislila sam si - 'neka svijet vani ode kvragu sada, naša predstava je počela' I hvala ti na tvom razumu i riječima 'utjehe' koje su u stvari bile 'spuštanje na zemlju moje usijane glave'. Već sam ti to jednom rekla ali tebe je zbilja nemoguće ne voljeti. I post broj 30. tj. njegov početak nije onakav kakvim se čini ;))))
Vitez - 'onaj koji je uvijek kriv'. I u subotu si bio kriv ali za predobro odigrane uloge stari moj. I nije istina da igraš debile...ovo je bilo teško., dragi moj, letio si kroz predstavu, bilo te je posvuda, energija koju si izbacio iz sebe grijat ce me danima..ma danima.....i znaš što, nije da se ti nisi našao - ovaj puta Georgie nije mogao naći Viteza u sebi.
Strasser - odvalio si Tupog, nemam riječi. Obožavam tvoju predanost liku iako bi se i ti mogao zapitati zašto stalno glumiš nekog takvog....samo što Kapelan nije imao veze sa Tupim ali ni sa tobom ..udahnuo si mu život. Obojici. Hvala ti na podršci u svaoj sekundi i na vožnjama na drugi kraj grada i osjetila sam tvoju vjeru u ovo što radimo i to me nosilo.
Nikolina - a što da tebi kažem. Da sam dečko bila bi moja cura. I ne bih te puštala. Pametna lijepa - GLUMICA od glave do pete. Ono što si napravila u subotu na večer vrijedno je svakog oka u državi da to pogleda. Pristupila si tome kao da je bilo najvažnije na svijetu i zato je tako važno i dobro bilo. I želim ti da upišeš Akademiju ali samo zbog onog papira kojeg ćeć dobiti na kraju..nemaju oni tebe ćemu učiti. Puno te volim.
Tomasica - ženo, nemam riječi. Odigrala si ulogu, odplesala prej...no i zarobila si scenu svojom pojavom. Dužna sam ti glazbu za slijedeći puta a onda će scena biti savršena. Hvala na tolikoj požrtvovnosti i entuzijazmu i pozitivnoj energiji koja ne samo da je bila izražena u predstavi nego si dizala atmosferu na svakoj probi svaki puta. Full mi je dobro sa tobom raditi jer kužiš i jer voliš i kad to spojiš - blistaš!!!!! Pusa!
Dinko - doktore bili ste fantastični. Udahnuo si život i jednom i drugom liku. Mikija si rasturio, on je pseudo ti ustvari. I ti se uvijek zahvaljuješ meni ali ne, hvala tebi što si prihvatio uloge i odigrao ih na razini. Drago mi je da ti je super na dramskoj i što možeš biti Ti kako si rekao a to je najvažnije. Znam da si ti spreman na sve i svašta na sceni i to se treba iskoristiti. Voliš scenu i ona voli tebe a ja vas volim oboje.
Estera - ma tebi sam sve već rekla, dala si maksimum u kojem si uživala i to je zračilo dvoranom. Drago mi je kad kažeš da si uživala jer uživati na sceni je teško. Znači ono najteže pretvorila si u nešto jednostavno. I tvoje razočaranje i suze i bijes su me dirnule. Nisam ni bila svjesna koliko ova predstava ljudima u stvari znači. Dio si tima, dio ekipe ti si naša cheerleaderica i volim kad si glasna i kad tjeraš ljude idemo, idemo...drago mi je da si takva. Hvala ti ;)
Jelena - neću u one priće 'sjećaš se na početku' --- ma daj tu ženu sam zaboravila. Jelkica moja draga unatoč što si jurila po raznim probama, radila, plesala putovala dala si se u ovu predstavu i stalno me častila divnim porukama i hvala ti na svemu. Plesne scene su mrak...može se bit sexy na Pavarottia. Može ;)
Nakon subote svi smo svjesni koliko smo veliku stvar napravili a ti si cijelo vrijeme govorila: ovo je veliko, ovo je čudo i u pravu si. Hvala ti što si jurila naokolo da bi stigla, na svakom savjetu i zagrljaju. Posebna si djevojka i bila si prelijepa u sceni krunidbe ( 'bem ti krunu moramo je učvrstit da ne sklizne opet ;)
Marija - nisam znala iskreno da ti je toliko stalo do predstave do prve kostimirane probe...onda sam vidjela koliko si se nabrijala i bila sam happy. I nadam se da mi nisi zamjerila što sam ti uvijek vikala: tresi Marija tresi......TRESI. Ma tresi koliko želiš bila si super. Policajca si odvalila, baš ste dobar par ti i Vitez kad se izdrilate bit će te presavršeni pa se bojim ;) Drago mi je da si u grupi i da je tebi drago što si sa nama. ;)))))
Doris - tebi nemam reći ništa doli veliko HVALA što si bila toliko hrabra. I nikad mi nisi rekla da li ti je to bio problem i da li ti je bio bad i li nešto treće. Curo predobro izgledaš i nema te čega biti bed. Sori kaj sam te udavila sa SARMOM ali bilo je to zbog Gogača ali ova svinjica je bila super...sviđa mi se kako si sama okarakterizirala Sestru 2 u stvari i tad mi je bilo jasno da sve kužiš i da nema problema. Sori ak sam nekad zvučala bezobrazno i ak misliš da te ne slušam kako si primjetila. Nije istina sve čujem...he,he;) Pusu ti dajem veliku.
Ana - Ančica je kukala da se nema da nije našla lik da ovo da ono..a rasturila je stvar. Ne znam još ni sad jel bio bolji dedek ili Baba. Za dedeka je trebala hrabrost za Babu ludost napravila si jedno i drugo. I nemoj mi se više brinuti oko tih 'sitnica'. Hvala ti na tehničkoj podršci, fotkanje, kopiranje, karte i sve sve sve...baš si osoba od povjerenja. Kao Baba bila si predivna na sceni i trebala bi nositi te štikletine i privatno, savršeno ti stoje. Ljubim te.
Sven - Ma tko se to meni brine da će sve napraviti krivo? Sven. I tko se ispričava poslije sto puta?? Sven. Sven je odradio svoj dio i nakon njegovih sto hvala, hvala, hvala ti što si mi dala priliku hvala tebi stari što si priliku iskoristio i NISI ME RAZOČARAO ;)))) Jedva čekam ŠOK -svi će u mri je ti!
Luka - hvala ti što si došao na probe ponekad ;))))
I ovo nije kraj. NIje kraj nikako. Mi smo na početku. Lijepo je stvarati predstavu, to je jedan čaroban ali težak proces gdje si večinom sam sa sobom i zbrkomu glavi.
Ali ako imaš njih, ako su oni tvoji prijatelji.....zemlja je nebo i svi smo kraljevi i kraljice. Gospodo, hop na konja, ruksake na leđa..moramo na Izlet!!!!!
