Marketing
Lojtrica vs. Viktor
no.81
20. 04. '07.
19.30 ( kasnilo 20 minuta )
premijera predstave Frankenstein
kazalište Trešnja
redatelj: Saša Anočić
igraju: Rakan Rushaidat, Vili Matula, Tomislav Rališ, Krunoslav Klabučar, Hrvoje Barišić i tako još neki glumci.
Kartu sam dobila preko moga dragog Knapa. Išlo nas je dosta; Nixa, Dinko, Zoki, Darko i Marinko sa suprugama, Mirjam i Herr osobno. Ono, Knap na 'field tripu' ;)
Redoslijed slijedeći -gleda se predstava, pa cugica, pa klopica i sve već po redu kako to ide.
Predstava.
Sjedili smo dosta visoko, točnije u devetnaestom redu ( par reda iza nas tehničari ) tako da glumcima nisam najbolje vidjela lica na žalost. Scena na prvu loptu raskošna. Napravili su one grandiozne velebne zavinute stepenice koje su mi se full svidjele. Kroz priču nas vodi Viktor naracijom ali snimljenom i koju dosta brzo izgovara. Ok, predstava je duga. Predstava kao što je Frankenstein i ne može biti drugačija. Ne stane sve ono u sat vremena pobogu ljudi.
Dok je trajala predstava proletjela mi je misao kroz glavu kako bi ludo bilo asistirati mu ili čak raditi sa gosponom Sašom . On je megaloman. A ja to volim.
Kroz predstavu proparadiraju mala slatka dječica ali na žalost Čudovišta koje je utjelovio Vili Matula ima premalo. Kad ga ima samo brblja i malo me smetala ona dikcija u njegovoj naraciji. Ali gospon Vili je bio taj koji je MORAO biti to Čudovište jer nitko meni nema kontrolu tijela i pokret i glas i sve kao on. On je meni GLUMA sama. Genijalac. Sram me kaj nisam gledala Točku. Enivej, Rakan ( Viktor )je bio ok i nisam znala jer to zbog količine koje sam bila izložena Lojtrici ili je zbilja bilo tako ali 'pobjegao' mu je par puta. Nixa i ja smo umrle od smijeha u sceni 'groblja', kao da je Lotrica zalutao u predstavu na par sekundi. Jako mi se svidio lik Weissa ali zbog nekih glupih nebitnih razloga i Igor, zadužen za humor kojeg je odigrao Hrvoje Barišić. Pitala sam ga poslije zašto je Igor imao tako veliku izdeformiranu glavu pa mi je objasnio da kao ima elefantijazu. Hm. Igor je gluh i kad je počeo mucati i pokazivati znakovnim jezikom udrila publika u smijeh ali nakon trećeg vala je svima nama vjerojatno prostrujalo glavama - hej, pa smijemo se hendikepiranom čovjeku pa je to spontano prestalo...to sam baš primjetila. Dalje je Igor bio fakat smiješan sa svime što je radio pa je smijeh bio ok. Iako bih se pžalila na manjak humora. Istina nije to neka humoristična priča ali uvijek je onaj prefiks 'predstava za djecu' pa eto. Ali zato ima leševa, odsijecanja ruku, glave, vađenja organa, vješanja žene, iskopavanja leševa i tako. Mene je iskreno strzalo kad su objesili Justine. Na scenu padne žena odozgora obješena i klati se na omči gore dolje. Užas. Ili kad si profesor odreže glavu i ona se dokotrlja na scenu. Viktor podiže glavu i samo je krv falila da kapa iz vrata.
Elizabeth je bila mrtvo puhalo i nije mi se svidjela. Trebali su uzeti neku poletniju ženicu. Impresivna mi je bila scena na kraju kad se Čudovište pojavilo na vrhu stepenica sa mrtvom Elizabethom u vjenčanici.
Ma cijelu predstavu me proganjala pomisao da je to trebao postaviti u 'velikom' kazalištu. Imam filing da će djeci bit to dosadno. Previše pričanja i premalo Čudovišta. Predstava je ajmo reći grandiozna iako nisam gledala Ljepoticu i zvijer da bih mogla usporediti. Ali na djeci je da izreagiraju.
Nakon predstave.
Šampanjac i ledeni čaj u predvorju i 'domjenak' doje u kafiću. Sho - be- do vrečice sa reebok vezicama za mobitele ( courtesy by sponzori ) MG Taylor ( jesus, koje kričavo crvene tenisice je odjenuo ) onaj cvječar/aranžer sa televizije, hrpa ovih zvijezda iz Običnih ljudi ( čitati riječ zvijezda sarkastično ) Radovan i Živko i Janko Rakoš koji je nosio majicu sa natpisom 'clockworkorange' !!!!!
Moram ga pozvati na predstavu ;) On je drugi dio trojca iz 'Sluškinja'. Treći je Enes Vejzović. I sva trojica su mrak odigrali ali Rakan je bio uf i ajoj.
Na predstavi je bilo još par mladih studentica Adu koje misle da su zbilja doma u kazalištu jer došle su u trenirkama i tenisicama ( Mirna Medaković i još neke neznam im ime ) kaj je meni onak, užas.
Zaboravila sam spomenuti Maria Mirkovića koji je napravio predobru glazbu za predstavu ( moram je nažicati od nekoga ) i kojeg sam u jednom trenu uspjela uhvatiti u društvu našeg Herr Štrige i pofotkati. ( morala sam oprezno jer ne znam kako bi reagirao ) i tako su se Cobra i Dragec Vragec na par trenutaka ali mnogo kasnije našli zajedno. ( oni koji su gledali Smogovce znaju o čemu ja to )
( Mario MIrković provjerava žilu na vratu da vidi nije li umro od dosade uslijed razgovora sa kolegom )
Catering je bio dobar, nisam osobno jela ništa osim kolača i popila sam dva pivca plus jedan ice tea ranije.
Radovan je bio predivan u jednostavnoj bijeloj majici okružen ženama od prve do zadnje minute. To je kao kad od cijelog prokletog Louvrea vi baš zapnete za Mona Lisu i ne mičete se...a ima još lijepih slika naokolo.
Nixina frendica Mia je totalno cool cura, prva godina Akademije i nije puna sebe i drugih. Baš je onako cool. Taman kad je nastala neka atmosferica ležernija dotični voditelj i Leona Paraminski's ex bojfrend ju je pokupio i odveo tko zna gdje. Ne smijem ni zaboravit spomenuti da se upucavao Nixi ali totalno traljavo - e,e koje si ti godište..' i diskretno pogledavanje tipa mala snimam te sa pivicom u ruci ustobočen nad njom. A svojedobno sam mislila kako je Potočki privlačan, ha, ha.
Ostatak večeri pijuckali smo pivce. Negdje oko jedan smo otišli. Ali MG Taylerove crvene kričave tenisice!!!!! Ajoj.
Kući smo krenuli tramvajem koji je bio krcat čudnim ljudima glava ovješenih na stolicu ispred. Zamjetna količina alkoholnih para kovitlala se zrakom. Nixa i ja nismo imale veze sa time.
Zaspala sam ubrzo nakon što sam došla doma.
Još me neko vrijeme proganjala misao kako bi bilo dobro raditi sa Sašom Anočićem.
Ljudi hajd svu i Trešnju pogledati FRANKENSTEINA.
Post je objavljen 23.04.2007. u 22:16 sati.