Marketing
this is the longest day of my life
no.78
6:56 A.M.
Audrey odlazi u skladište tražeći Jacka. Primjeti slušalicu koja visi sa telefona i zabrine se. Audrey istrči van i obavijesti agente da je Jack nestao.
6:57 A.M.
Pretučen i krvav Jack je dovučen u tamnu prostoriju. Muškarci skidaju maske i odkrivaju da su 'Kinezi'. Njihov vođa Cheng, šef sigurnosti kineskog konzulata koji je pregovarao sa američkom vladom da im isporuče Jacka zbog napada na zgradu konzulata osamnaest mjeseci ranije. ''Kina dugo pamti neke stvari'' kaže Chang. ''Zar si zaista mislio da smo mi to zaboravili''? Jack jedva da može govoriti, ali moli za jedan telefonski razgovor. Jack želi da ga ubiju, ali Chang govori da im je prevrijedan da bi ga ubili.
6:59 A.M.
Chang otetog Jacka drži u kineskom transportnom brodu. Brod već plovi oceanom.
11:22 P.M
Iznervirana hodam gore dolje po razbacanoj sobi. Vani je užasno hladno ali vrata balkona su otvorena da čujem zvuk terenca. Poluprazna boca jacka danielsa kaplje polako sa kreveta na tepih. Zazvoni telefon ali nije on. Urlam na susjedu da što će joj prokleti šečer usred noći, čupam telefon iz zida, uz tresak završava na parkiralištu.
11:45 P.M.
Prst mi je poplavio od pritiska na 'redile'. Sjedim na sudoperu i tupo buljim u pohani kruh ispred sebe. Sa tevea svako malo izvikuju imena mrtvih. Ovo je zaista bio najdulji dan i u mom životu. Ja ne pušim. Dvadesetak čikova gura se njegovoj pepeljarici. Onoj u obliku kornjače. Zvono. Susjeda ubrzo odlazi sa otiskom mog dlana na njenom smežuranom licu. Vaza leti u zid. Zamućenog pogleda podižem jedan oštar komadić.
11:59 P.M.
Jack se nije vratio a to znači samo jedno. Meni nikad ne bi lagao da je mrtav. Ili je mrtav ili mi je lagao. Pomisao na obje stvari guraju komadić vaze sve dublje u moje zapešće.
Izlazim na balkon. Zamagljen pogled i toplina koja se lagano cijedi niz kažiprst. Gledam na mjesto. Na tragovima su gume. Osmijeh. Mali pa veliki. Grohot. Odjekuje noćnim nebom. Stežem ruku i padam. ''Htjela si otići'' hrapav glas. ''Znaš da ne ideš nikamo bez mene.'' Otvaram oči.
12:00 A.M.
Sjedim priljubljena uz njega. Ruka mu je na mom licu. U tami vlažne prostorije zrcale samo njegove oči. Kose oči šeču gore dolje pred prostorijom sa puškom na ramenu strijeljajući nas pogledom. Osjećam plijesan i zemlju pod nogama. 'Gdje sam?' 'Ššššš... niti riječi draga. Sve će biti u redu. Samnom si.'' Njegov smiren glas, toplina tijela i dah. Pogledam zapešće. Povezano je njegovom košuljom. Lice mu je izudarano, tragovi mlačenja svježi...a moja ruka povezana. Sa njim sam. Do vraga i Kina tamo vani oko nas. Mi nećemo ništa reći. Počinje najduži dan u našem životu.
Post je objavljen 13.04.2007. u 00:20 sati.