petak, 29.12.2006.
konja,konja...dajem hrpetinu hrane za konja.
no. 43
trebam konja da ga osedlam i uteknem iz ovoga stana prepunog hrane.
senzacionalne i exkluzivne fotografije sa probe nove predstave teatra 'g'
jučer smo bili u Centru sami poput crkvenih miševa, samo je gđa Ksenija sjedila u svom uredu. od šest do osam. u jednom trenutku ulazi Du i prozove me zašto se nisam javila; ravnatelj je nju zvao....blablablabla.
nema suradnje sa njom ( ovo je bila prijetnja) ako se ja mislim tako ponašati..( ???? ) pa sam joj spomenula ono spuštanje na premijeri. čudila se naravno da o čemu ja to pričam pa ja sebi u glavi stjerah fino sve u tri fine...jel'. Znamo di.
Slučaj za mene savršeno završen.
dogodila se super stvar na zadnjoj probi ove godine.
*prva trećina predstave je postavljena! jeeeeeee!
*vedran je pronašao Georgia u sebi! jeeeeee!
*osmislila sam predobre kostime nekima!jeeeeeee!!
nije moglo bolje završiti. hvala Bogu.
počinjemo dalje u srijedu 3.1.2007.
utorak, 26.12.2006.
SRETAN BOŽIĆ BLOGOSFERO
NO.42
SVE ŠTO JE IZGUBLJENO, MORA BIT NAĐENO. (Lara Croft)
subota, 23.12.2006.
zašto kazališna predstava nema opciju << rewind?
no.41
utakmica: Gospodin Lojtrica - Smisao njegovog života
suci: rtl tv i JA
rezultat: 1:2 ( poluvrijeme 1:0 )
strijelci: G.Lojtrica (u prvim minutama), Vatroslava (110 minuta) i Smrt (u trećem produžetku ).
gledatelja: osamdesetak ( 80-90 )
uvjeti na terenu: gotovo idealni
vlažnost: :kod ponekih (f) gledatelja
Kaže Lojtrica Smrti; nije da će tu biti nekoga da to zapiše ali on bi htio reći nešto za kraj.
Njegove poslijednje riječi.
Dragi g.Lojtrica, tu se varate, bila sam ja i evo prenosim ih svijetu.
Prije nego što ga je uzela Smrt, pažljivo promislivši, Gospodin Lojtrica rekao je: Je..em ja mater nekima! Nije nešto kao 'Ipak se kreće' ali ima jednaku težinu dolazeći od tog malog divnog čovjeka.
Evo me, ukobeljala sam se u stan prije dvadesetak minuta. Sad je jedan i tredeset i sedam izjutra..a kako Bono kaže, ponoć je kad dan počinje..evo, počeo je novi dan.
Bila sam u kazalištu, mom domu izvan doma..ne, domu moje duše.
Gledala sam kao što sam i najavila (opet) Smisao života gospodina Lojtrice.
Sjela sam puna prevelikih riječi pred komp sa dvije pive u sebi tako da sada buljim u ekran i smišljam što da napišem a da pametno zvuči. <--- ha,ha,ha!!!!
NEVERMIND.
Danas sam sjela u drugi red. Prošli puta gledala sam,gore, iz zadnjih redova. Doživljaj sasma drugačiji. Vex i ja umirali smo od smijeha.Većinom unaprijed. Generalno mislim da je večeras bila dobra publika, super je reagirala.
Sjeli smo poslije u birtiju ( iako sam rekla da neću u birtiju nakon predstava ali nije bilo Du a i herr direktor se brzo pokupio pa je atmosfera bila relativno zdrava ) i udrili po pivi.
M. mi je rekla da čita moj blog ( ??? ) i rekla mi je još neke stvari. Mogla sam si i misliti da je bilo tako. Isprika moja gsnu Redatelju na ružnim riječima ali na žalost ne poznajem Vas i bila sam sklona generalizirati umjetničku taštinu i tako sam povjerovala u objede od strane tih i tih. Pardonček i bilježim se sa štovanjem i jedva čekam da Vam stisnem ruku. Iz isprike i eto rešpekta koji se povratio,ha,ha.Volim pljuske realnosti u kojima shvatim koliko sam ja tašta ( a prozivam druge, nevjerovatno ) jer kaže mi M. dalje u razgovoru da je sve kao ok. jer oni ( mislila je na glumce ) ne znaju tko sam ja tj. Tko piše taj blog. Klimam glavom i smješkam se a u meni razočaranje maximalno. Mislila sam si glupačica glupa, evo great, dečki su pročitali pa ovo ono, komentar dolje, sve samo da izbjegnem tinejđersko uletavanje tipa: e bio si super, ja sam Rebecca..bla,bla. Užas.
Ma baš sam uf.
Rakan je nosio plavu košuljicu nakon predstave i bio presladak kao i uvijek. Sreli su nam se pogledi par puta ali samo zato jer sam buljila u njega a on je pristojno se osmjehnuo.
Poželila sam večeras biti femme fatale. Utjelovljenje svake njegove želje koje bi se sa jutrom rasplinulo...ali samo radi mene. On ionako vjerojatno dobije ono što želi. Svaki put.
Gdje ga volim najviše?
Najviše ga volim kad Claire stavlja na sebe Gospođine bisere i puder, kad ispušta posljednje hropce na sofi ispivši otrovani čaj i nestajući u mraku svijeću po svijeću, kad u spotu od Hladnog piva tuče ženu/djevojku a igra da udara i prima udarce...MISLIŠ DA NE VIDIM?... kad Lejla dođe na scenu u Paravanima, volim ga kao Lejlu nešto nevjerojatno, a bilo je davno, i kao.....Lojtricu.
A najbolje je što ovo ne staje samo na njemu.
Radovan.
Prošli su dani kada sam mislila da je Hrvoje Klobučar vrhunac ljepote hrvatskog glumišta.Mislim da sam pronašla novog Adonisa među glumcima. Danas mi je bio lijep i van scene. Pola žena se napalilo na njega. Sasvim razumljivo. Prvo te razoruža Vatroslavom, pa te baci na laganu vatru Šefom a večeras me zapalio totalno sa Luđakovićem tj, psihijatrom. Radovan uz predivan stas ima i predivan glas. Fin muževan glas ja sam se topila u publici i crvenila u mraku. Prelijep je.
( Buđenje Adonisa, John William )
Neeee, nisam Živka zaboravila. Večerašnji šečer jednostavno na kraju. Iako ovo nije zadnje slovo koje ću o njemu i njima ovdje ostavit moram ga nahvalit a nemam riječi osim osnovnoškolskih epiteta;super, dobro, lijepo, divno, najbolje, predobro, genijalno , superlativi svih vrsta i bezbroj.
To je onako školski. Generalno me ljutio kroz cijelu predstavu. NE on kao on nego njegova GENIJALNOST na sceni koja je iz sekunde u sekundu negirala moju tvz. glumu.
Kao da uzmem kemijsku i na papir nacrtam kružić sa dvije točkice i crticom umjesto nosa i kažem gle Mona Lisa. . .moj kružič sa točkicama i crticom je moja gluma a Mona Lisa njegova.
Iako mi je bio bolji prvi puta i danas sam svaki mu pokret popratila iskrenim udivljenjem. Dr. Gavrilović take me I am yours.
Kukavica sam. Trebala bih reći im sve ovo u facu, ali znam se,oh i predobro...i neka još bolje da ne znaju koja sam ja to. Ovako bacim u slova štogod mi se prohtje. I opet se postavlja ono vječno pitanje koje Nixa i JA vječno pretresamo: što je toliko privlačno na glumcima..njihov talent ili oni sami....ili je to jedan koktel jer jedni bez drugih ne postoje. JA mislim.
Živko i Radovan su mi totalno otkriće jer nisam baš neki posjetitelj Trešnje...ni Exita nažalost. Oh, trebala bih pogledati SHAKEspeare na Exit, ali toga se bojim jer mladi Živko koštat će me glave.
M. mi je prepričavala Ljepoticu i zvijer. I to isto.
Volim nove stvari, dopustit ću si guštati se u njima. Skroz.
Uživam u njima dok su na sceni. ZA sve ostalo tu je moja mašta.
Lojtrici bit ću njegova Vatroslava koja će zaista ostati.
Svinjariču bit ću Sonja, sa najljepšem plavom grivom a dr.Gavriloviću dr. Osnova ( Gavrilović se pali na Osnovu ziher,ono udivljenje nadilazi profesionalno )
A Šefu? Spremna sam za utovar-istovar Šefe. ( utovar-istovar,utovar- istovar )
Živim za našu premijeru.
M. fala kaj čitaš i fala na diskreciji.
Gsn Redatelj ( S.A.) sorry još jednom. Igra pokvarenog telefona uzela je svoj danak.
Tri su sata i deset minuta. Idem spat.
četvrtak, 21.12.2006.
nadaš se da rukopisi gore.....
no.40
Osjećaj tuposti poriče doživljaj nepoznatog.
Iako je i ovaj dan započeo nemirom i šalicom kave, ti si ga pozdravio. Ali ZNAŠ da nije.
Čekaš jutro kojem ćeš se pokloniti do zemlje, a zatim poći ulicom sigurnim korakom i zatvorenim očima pronaći ono što će ti danas izmaknuti.
( ono što ti izmiče) : Smisao svakog otkucaja srca i tišine u kojemu se ono utapa.
Tada će se zapisane rijeći učiniti suvišnima i ti ćeš svoju povijest praznine spaliti u kalijevoj peći.
Nadaš se da rukopisi ipak gore. (Krešimir Pintarić)
ponedjeljak, 18.12.2006.
gledaj!!!!
no. 39
Narcisove metarmofoze by S.Dali
Najvažniji zadatak nije vidjeti ono što još nitko nije vidio, već domisliti ono što još nitko nije domislio o onome što svi vide. ( erwin schrodinger )
četvrtak, 14.12.2006.
they are something completly different...
no.38
GLEDALA SAM GOSPODINA LOJTRICU
Prvo nisam htjela ići jer me Du raspigala u petak na after premijernom partiju. Nije me fermala cijelu večer i kad sam je okoli pola jedan ujutro pitala ( na žalost mog velikog ega ) kaj vi mene ne vidite...dobila sam odgovor da - ona ne radi!!!! Tak mi i treba kad se guram i kad si mislim da sam sa nekim dobra, ne, ne da ovo preobličim, kad sam JA sa nekim dobra.
Uglavnom , progutah gorčinu i odoh ja na predstavu. I Bog me blagoslovio zbog toga. Jer nešto tako dobro nisam vidjela u skorašnije vrijeme. Veliki sam fan Monty Pytonovaca tako da sam naravno totalno skeptična krenula to gledati ( da se ne lažemo, došla sam gledati Rakana) pa kak će oni njih, ono je nešto posebno, pa ispast će glupi i slične stvari. Ono što su dečki napravili i odglumili ja se evo ove sekunde još ne mogu prestat diviti. BAš sam uzbuđena. Motiviralli su me jaaako, vratili onaj žar koji ponekad izblijedi. Uspjeli su. I sviđa mi se što nisu preslikali Pytonovce nego su ih uzeli, prežvakali i dali na svoj način. Naj Pytonskija scena mi je definitivno, ide šef, ide šef....i šef dođe i na sceni igra Radovan a vidiš John Cleesa in his best. Scena sa šefom mi je najjača. Rakan glumi Lojtricu. U uvodu vidimo njegov divani situiran život sa ženicom Vatroslavom, prijatelja Svinjariča ( za kojeg stalno dvojiš jel je čovjek il je svinja ) i onda Lojtrica ode doktoru koji mu kaže da ima rak srebrenjače ( što god to bilo ) i onda počne niz scena i situacija koje su toliko tragične a ti (ja) se nemreš prestat smijati. Trbuh me bolio koliko sam se smijala. Rakan je bio predivan, pravi mali Lojtrica. Radovan i Živko glumili su sve ostalo: ženu, prijatelja, doktora,šefa, sekretaricu, psihijatra, radnike, lopova, travare i na kraju Smrt. Živko Anočić kad je glumio doktora koji Lojtrici govori 'lošu' vijest ja se nisam mogla nadivit njegovoj sposobnosti da toliko mijenja raspoloženja iz sekunde u sekundu.
Trojica iz Lojtrice: Rakan Rushaidat, Radovan Ruždjak i Živko Anočić
Sad bih mogla veličati svu trojicu u nedogled. Ali neću. Rakan mi je drag, Ruždjak je prelijep na sceni a Anočić genijalac trenutka.
21.12. igraju ponovno i ja ih ponovno idem gledati. Inspirativni su strašno. I kad gledamtakve stvari vrate mi se one prave istinske stvari koje meni predstavljaju kazalište. I to volim i onda sam sretna.
JAko.
subota, 09.12.2006.
postoji tajna taština
no.37
- '' Da se mi nešto dogovorimo. Vi niste nikakav Knap, vi ste dio kulturnog centra Pešćenica. Da ne bi bilo zabune. Vi sa Knapom nemate veze.'' -Ovo su riječi naše Du upućene meni. Jer ja mala ništavna, nitko i ništa u kazališnom svijetu drznula sam se reći da smo mi iz Knapa. Kome?' Ne znam, nisam nikome nikada za novine ili televiziju izjavljivala da sam iz Knapa.
Knap znači Kazalište na periferiji. Ima dve tri predstavice kroz godinu svoje produkcije. Daleko od toga da predstave nisu dobre.
Neke su mi predobre. Tu se igraju u predstave i drugih kuća, scena Habunek Hnk-a i tako.
Kulturni centar Pešćšenica je kulturni centar u kojem djeluju mnoge radionice, glazbena škola i tako. Knap i KcPešćenica dijele istu zgradu, istu scenu, u administraciji rade isti ljudi i mene to već pomalo zbunjuje. Poput Sv. trojstva. Jedan Bog a tri Božanske osobe, ovdje imam jednu zgradu a dvije stvari koje eto nemaju veze jedna sa drugom a imaju sve isto. Ja zbunjena.
Naša dramska grupa Teatar 'G' je dio kazališnih radionica KcPešćenice sa još Ludusima, Šamrlekima i bili nekad dedeki i bakice u 50+ dramskoj grupi.
Slijedi opis teatra Gaudeamus naveden na stranici KcPešćenica/Knap-a:
TEATAR GAUDEAMUS
Namijenjen je starijim srednjoškolcima, studentima , zaposlenima i ostalima.
Metoda rada:
Umjetnički voditelj i grupa zajedno odlučuju o izboru teme koja je intrigantna za skupinu ljudi koja je okupljena oko projekta. Zajedničkim radom dolazi se do scenskih rješenja i tako nastaje predstava.
Cilj:
Okupljanje ljubitelja kazališne umjetnosti oko određenog projekta s ciljem stvaranja predstave.
Ok, to sve stoji ali u čem je stvar. Od svih tih radionica i grupa mi jedini ne plačamo mjesečnu članarinu. I to nas čini zadnjom rupicom na močnoj svirali. Tako Zoki kaže, tako i je ali ja se odbijam tome pokoriti. Da mi nemamo rezultata u našem radu baš bi me bilo briga. Ovako me briga. Luduse je prošle godine vodila Hana Hegedušić koja je iz ljubavi prema glumi primala plaću za vođenje teenagera u divnom procesu nastajanja predstave. Predstave su bile, pusti me da vrištim. Meni osobno da se odmah ogradim. Znam da je teško voditi teenagere i ima ih previše u grupi. Alil svaki mali teenager jedna je uplatnica više i ja to kužim. Trebali su uzeti Krešimira Dolenčića da konduktira tim dramskim masama u KcPEščenici. Mi koji smo stariji, pametniji, odgovorniji i sve nešto u superlativima u krajnjem slučaju SPOSOBNI nama se ne može dati profesionalac. Ne. Previše bi koštalo, a MI NE PLAČAMO ČLANARINU. Na grbači smo Gradu Zagrebu.
I ovdje kreće ono što sam u stvari htjela reći i zašto mi je Du ustvari rekla ono gore što je rekla.
Profesionalci.
Koliko sam ih uzdizala u nebesa cijeli svoj život istina je potegla onu prvu doljnju kartu koja drži kulu i počela se rušiti. I neka, vjerovala bih u laž.
Večeras je u KNAP-U premijera nove predstave redatelja Saše Anočića a zove se:
SMISAO ŽIVOTA GOSPODINA LOJTRICE
"Smisao života gospodina Lojtrice" predstava je u
najboljoj tradiciji škole humora "Monty Phytona".
U njoj se krajnje poštenom čovjeku počinje događati Sustav.
Otišavši na rutinski sistematski pregled kući se
vraća sa najcrnjom mogućom dijagnozom.
Naravno, ono najgore će se tek dogoditi.
Redatelj: Saša Anočić
Igraju: Rakan Rushaidat, Živko Anočić i Radovan Ruždjak
Predstava traje dovoljno i namjenjena je.
Premijera : 8. prosinca u 20,00 sati
Reprize: subota, 9. prosinca i nedjelja 10. prosinca u 20,00 sati
Mi smo imali probe na sceni od kad je dramska počela. Produkcija Lojtrice počela je isto nekako u to vrijeme malo kasnije. i odmah se znalo da je premijera u 12,.mjesecu. Sve na sceni prestaje i 'profesionalci' imaju probu. Da se razumijemo, ja nemam protiv nikoga ništa jer skužila sam daje ovo otišlo u malo krivi 'ton' mog izlaganja ali da nisam licimjerna postoje neke stvari koje me živciraju i o njima u stvari stavljam slovo ili dva ovdje.
Du ima knjigu u kojoj piše i prati tko kada ima probu i u kojem prostoru. Ta knjiga je ZAKON barem sam ja tako svih ovih godina mislila. No naravno, uvijek ima Papa nad Papom.
Taj dan bili smo već u Studiu 3 i rečeno mi je da proba na sceni završava i da možemo dolje. Ok, ja spakirala cd plejer i uputismo se dolje na scenu. Na
sceni gospon redatelj završava probu. Kolizija. ( 'kolizija' je jedna druga priča) Prvo me uhvatila tremica jer Rakan je bio na sceni a on mi je tiha patnja među glumcima. U stvari je dosta njih moja tiha patnja ali to je opet druga priča. I ja kao vođa moje drage grupe uđem u dvoranu i pozdravim sa vrata. Dobra večer, mi smo teatar 'G', i u knjizi piše da imamo probu od sedam. Ok,ok, nema problema..rekne gospon Redatelj i krenu se spremati kao gotovi su oni. Ja onako fino lijepo ulizivački natuknem da ako trebaju scenu da nije nama problem vratiti se gore i bla,bla ..( oko bježi na Rakana) a oni, ma neeee, mi smo gotovi samo vi dajte. I mi smo pričekali, još smo scenu pomogli raspremiti. Naša proba je počela i to je bilo to.
Dolazim ja slijedeči puta na probu i evo Du stoji kao Grim Ripper na vratima:
- '' Kako si se ti usudila ući ljudima na probu i prekinuti je.'-
- '' Molim?'' -
- '' R. je rekao da mu je gsn. Redatelj rekao da sam ja ušla na scenu!!!! i da sam rekla da mi iz Knapa sada imamo probu!'' -
I onda je krenula objašnjavati razliku između Knapa i KcPešćenice gore nevedene. Ja sam joj ispričala svoju istinitu verziju pa je rekla da mi vjeruje i da je R. tu imao prste i bla,bla,bla. Još me čeka sad razgovor sa Štrigom ( naš i Knapov capo ). Ja si mislim, pa dobro, Boga mu jesam ubila koga, pokrala ga stjerala u tri p.m. ili neku sličnu grozotu.
I onda sam se fakat razljutila. Razljutio me taj gospon Redatelj koji mi se onu večer smješkao u lice i govorio da su gotovi i pokupio stvari i otišao da bi se dan poslije išao plakati dežurnom dramaturgu da se neka tamo dramska grupa ( ako je to i spomenuo ) drznula omesti ga u probi.
Piš- paš gospon. I ja zbog toga od toga dana slušam jezikovu juhu. Po tome, moje mjesto je na dnu one frule, osjećam da nemaju nikakvog poštovanja prema nama i tome što radimo. Ali napominjanje razlike između kazališta i centra me toliko pogodilo i mislim si koja je to narcisoidna taština. Kao mi se želimo poistovjetiti sa 'pravim' kazalištem.
Zašto nije u svojoj redateljskoj veličini rekao meni odmah tamo u onoj dvorani onu večer. Što smo mu preprljavi da nam se obrati, pre nevažni da nam posveti sekundu svog bića. Ma da je izrežirao ne znam što izgubio je kod mene kredibilitet čovjeka i umjetnika. Dramatiziram? NE, samo mi je dosta tog lažnog sjaja i taštine.
I povraća mi se od atmosfere nakon predstava kad sjede sci u birtiji iza, smješkanja, tapšanja po ramenima, tiho, tiho on ti je...taj i taj. Meni je uvijek bilo bad sjesti u birtiju jer meni su oni' glumci' i imala sam neko strahopoštovanje prema njima, kaj ja imam sa njima pričati..i onda ti nakon predstave, u kojoj je bio ingeniozan na sceni, do tebe dotetura mrtvi pijani Keno i nešto mumlja a mi ga ne kužimo i samo se eto pristojno smješkamo. I sad ja moram biti manja od njega??? Jok.
I ne idem više nikada u birtiju poslije predstava jer se predstava nastavlja dalje a meni se od toga povraća. Ima dobrih ljudi daleko od toga kao gospon Kraljević npr. za koji je akademski glumac a ja za njega nisam znala dok nam prošle godine nije bio u žiriju. Sa njim smo se upoznali, on se nama oduševio i mi sa njime ( barem većina) donio nam je čak neke textove i tako. I dođem na jednu predstavu u KNAP, sjedim upublici a gsn.Kraljević ide sa Štrigom. Kad me vidio ušao je u red u kojem sam sjedila pružio mi ruku irekao: eto, samo da vas pozdravim. Mislim što reći.
Ima svačega.
Ja ću radit na tome da se sa nama ne nabacuju ( iako Zoki tvrdi da nema koristi ) je radimo dobre predstave, imamo nominacije i što još više. Za sve se dramske grupe zna u gradu osim za našu. Bojim se išta sama poduzimati jer ne znam smijem li..a kad se obratim nadležnima čujem samo da,da, bilo bi zgodno samo što..... ( i stežu kesu u šakicama).
Predložila sam neki tjedan da odigramo predstavu i novac uplatimo Unicefu za onu akciju 'Prve tri su najvažnije'. Još mi nitko nije ništa rekao.
I da zaključim sa zaključkom da je večeras ta premijera ( na koju mi naravno nismo pozvani ali zvat će nas kad će trebati popuniti kazalište ). Na temu je Monty Pytona i baš me zanima. Iz cijele ove priča izdvajam Rakana Rushaidata koji je jedan od meni najboljih naših glumaca. Ako ste gledali 'Sluškinje' u Gavelli onda znate na što mislim, i ostala dva glumca.
I poslije taman kad nam proba završi bit će pijenje i jedenje u birtiji i fojeu ( mi ćemo moći dići ali hoćemo li htjeti?) i svi će si čestitati i tapšati se, pokazivati bijele zube svojim osmjesima i KNAP će biti ponosan. A mi iz Kulturnog centra sjedit ćemo sa čežnjom uočima i maštati o našim zvjezdanim trenutcima.
MOŠ' SI MISLIT !!!
Ali ljudi dođite u Knap pogledati predstavu.
četvrtak, 07.12.2006.
I did Daniel Craig
no.36
U petak je dramska grupa teatar 'G' otišla na terensku nastavu u multiplex Cinestar na projekciju filma Casino Royal u 22.50.
Uputila se tamo čoporativno i podigla svoje štreberski unaprijed rezevirane ulaznice.
Do filma je prikratila vrijeme odlaskom u birc 'Mislav' u Mislavovoj gdje je svaki član dramske naručio po jedan a neki i po tri martinija. Konobar je dotičnu dramsku grupu gledao u čudu neznajuć da je to bio njihov dogovor. Birc 'Mislav' se osramotio jer je posjedovao samo DVIJE čaše za martini uz objašnjenje da to nitko ne naručuje u tim količinama. Svejedno smo uživali i pozirali sa onom pravom Nixi koja je svakog ponaosob ovjekovječila mobitelom.
Kino krcato. Combo kokice i pepsi, milijun reklama prije filma i mi u zadnjem redu. Crno bijeli početak filma, Bond mlati lika, razbacuje ga po nekom wc-u, naslučujem sve one mišiće ispod njegove košulje. Polako tek je počelo. Bond ubije dva lika u prvim minutama okrene se prema nama opali iz svog guna, krug oblije krv i film u stvari počne.
Uvodna špica impresivna. Stvar 'you know my name' mi je predobra. Tomasici nije.
Sjedim kraj Strassera koji ne gaji baš neke osjećaje prema mega spektaklima. On je u kinu zbog nas, za razliku od dotičnog dečeca koji nije otišao sa nama u kino. Ljutim se na njega.
Ja sam fan Bond filmova. Sve sam ih gledala i svi su mi dragi. Čar tih filmova mi je u glamuru i raskoši i u tom njegovom svijetu koji mi je mističan idalan i fascinantan i stran baš kao i fantasy svjetovi. Nije bitno što je moguće ili nije, može li James trčati uz zgradu, hrvati se na raketi, plivati za podmornicom, sam premlatiti dvjesto ruskih vojnika. Čar je u tome kako to radi.
Bilo je u zraku kako su svi sjeli u kino negativno nastrojeni i spremni popljuvati i film i Craiga a da ga ni vidjeli nisu. I meni je čudno priviknuti se na novog Bonda ali nije toliki problem. Barem meni nije. Craig nije lijep, nije fin na prvu loptu, elegantan u stvari totalna je suprotnost svim Bondovima do sada. Ali ima ga,oh ima ga i te kako. Dok sam gledala razmišljala sam kako bi jadno, jadno bilo da je to igrao Višnjić. Karakterno ne bi odgovarao. Da je Bond bio poput onog kojeg igra Pierce ili Sean onda bi Višnjić bio ok...ali ovog mačo Bonda ne. Sori Goran, volim te i sve ali ne.
Daniel Craig mrak izgleda. Predobro. (meni, da se odmah ogradim od dotičnih koji ga nazivaju klempavim seljačičem u dedinom ponajboljem odijelu) Ima predivne plave oči i sviđa mi se njegov glas. I fino izgleda u kupaćem,ha,ha.
Predpostavljam zašto su ljudi toliko skočili na Craiga. Zato jer im je nepoznata njegova faca. Ja sam čovjeka gledala u par filmova ( glumi i u Minhenu) i serija tako da mi njegovo specifično lice nije strano. NIje lijep ni zgodan ali nije ni ružan.
Super mi je što je ovaj Bond do bola divlji, ide i ruši pred sobom...Sean na uvredu fino reagira,nabaci neki sarkazam ili nešto slično..Craig uvali šaku preko face. I cijeli film je agresivan i grub i arogantan i onda?
I Bond se zaljubi.
U lijepu Vesper Lynd. Baš se onako zaljubio da ni 'double 0' više nije htio biti. I na kraju izrešetaju cijelu Veneciju, potope renesansnu građevinu, ona ga iznevjeri, zapne u liftu i udavi se. Bondu je žao. Iako kaže 'M' preko telefona 'the bitch is dead'. vidiš da mu nije svejedno. Ima tako sexy scena gdje ona sjedi pod tušem u haljini, plače od straha jer upravo je vidjela ubojstvo. On onako u smokingu sjeda kraj nje. voda curi po njima,oboje mokri a ona kaže da ima krvi po prstima i da je ne može oprati. On uzima njenu ruku i poliže joj prste. predobro je izgledalo.
Zadnja rečenica u filmu ( za koju sam se cijeli film pitala kad će, kad će, pa dovraga nisu TO valjda zaboravili??? ) je ona Bondova najjača. kad lik pobere metak i u zadnjem hropcu upita koji si ti.
Iz perspektive umirućeg vidimo Craiga koji se pojavi nad njim i kaže: Bond, James Bond.
I kraj.
suma sumare: ja zadovoljna. ocjena 5, dva palca gore i ***** zvjezdica.