ponedjeljak, 27.11.2006.
no. 34
bila sam na tulumu kod Jelene. tome je predhodila jedna od boljih proba ove sezone. sure i dečki izvodili su striptiz jedni drugima. neki uspješno neki malo manje uspješno....pritom ne mislim na njihovu izvedbu nego na stupanj otvorenosti koju su pokazali. Tomasica je definitivno rasturila a slijedila ju je Nixa.
Anči je imala blokadu i nije mogla, vidjela sam da su joj suze došle na oči. Pokupila je stvari i otišla sa probe. Ona je nekad zbilja prehirovita. Ok, bad ti je plesat pred frendom ali nije to bio razlog jer tisuću puta smo bili vani i u večinu puta je bila baš ona ta koja je rasturila podij u plesu i bila totalno 'slobodna'. Zato nisam niti pomišljala da će biti bad...i nije bilo zbog toga. Poslije mi je objasnila da nije bila raspoložena i da je bila umorna i da mora riješiti neke stvari u glavi. OK poštujem. Da smo tu vježbu radili sa Zokijem je je ne bih radila ali ne zato kaj ne želim nego zato što se ne bih mogla toliko opustiti baš iz razloga jer tako sa njima ne plešem niti kad smo vani ni pod utjecajem petsto piva....iako nije da ne želim. Ja imam problem i u glavi i izvan nje malo niže...ali nisu ovo postovi o meni i mojoj guzici tj. pardonček stražnjici. Trenutci urnebesnog smijeha bili su pokušaji muškog dijela dramske grupe da izvede striptease na George Michaela. Filip se toliko unio da smo mi na podu ležali u suzama od smijeha. Trenutak je bio njegovo hvatanje za stražnjičicu i miješanje nama pred facama....ha,ha,ha. smijem se sad kad se sjetim. plesali su i oni lapdance i bili su pre dobri...Sven je rasturio.
Pa smo radili neverbalno iznošenje emocija i dogodio se toliki obrat da smo sa sto na sat usporili na minimalac i ljudi su istresli iz sebe toliko emocija da su meni došle suze na oči. bili su parovima curka-dečko i imali zadatak jedno drugom priopćiti lošu vijest totalno neverbalno. radili su svi odjednom. pustila sam im glazbu iz Vrtloga života iz zadnje scene filma kad već mrtvi Kevin Spacey govori o životu kako je lijep a mi to ne kužimo....uglavnom Nixa i Filip te Vexon i Tomasica su uspjeli ući u tu neku dubinu i uspjeli su prenijeti emocije jedni drugima. Bili su totalno koncentrirani, usredotočeni i nevjerovatno slobodni. Rijetko kad uspijemo dobiti toliku količinu koncentracije na probama.
I kad je glazba završila Tomasica je bila u suzama. Vedranu su bile crvene oči. Uspjeli su izvuči iz sebe onu vatru iz središta trbuha koja gori kad osjetiš To nešto da se rađa. Totalni uspjeh je izvuči emociju i onda je totalno zauzdati i kormilariti sa njom kako te volja. Tomasica i Vex supeer su započeli taj proces. Za ubuduće imati će iz čega igrati ako situacija zahtjeva. Rekli su poslije da ih je to jako energijski istrošilo. Vjerujem.
Bilo mi je drago na komentare da im je ovo jedna od najboljih proba ove sezone do sada.
Poslije smo išli do Jelene na ročkas. Uvjet pojavljivanja na istom bilo je imati na sebi prugice u bilo kojoj formi odjevnog predmeta. I tako je njen stan bio krcat ljudima u prugicama a ona slavljenica je jedina bila u leopard uzorku. To je bila poanta. Posebna do kraja.
I ekipa se napila. Ja nisam. Imala sam danas u jutro obveza pa si nisam željela priuštiti jutro u paklu. I kad je alkohol proradio i atmosfera se zagrijala krenula je glazba a ona moja 'dobra' proba izgledala je blijedo blijedo naspram bravurica na plesnom podiju što su te žene iz moje grupe izvodile uključujući i Anči. I to me vraća na početak moje priče.
Samo da spomenem Viteza koji je bio 'chick teaser of the evening'.
Ja sam poput penzionera sjedila pod lampicom i pila sokić listajući prastari broj 'Storya'.
I onda sam išla doma. I onda sam zaspala. I onda sam se danas u jutro probudila.
and now...ciao for now.
Thelma & Louise. Brad Pitt.....
...ako niste gledali BABEL pravac kino!!!!!!
u petak idem gledat Jamesa Bonda. bum zvrgnula do tad.
četvrtak, 23.11.2006.
Borat vs. Bond i kako sam osvojila kameru
no.34
koji frajeri, ha? kojem badić bolje stoji? obojica su ga fino popunili, stvar je u nijansama,ha,ha.
I tako je moj dični dvominutni uradak osvojio 1. nagradu na 'One take film festivalu )' koji je završio ovu nedjelju. Najjača je fora da ja to nisam znala i da sam to jučer pročitala u novinama ( Jutarnji list od ponedjeljka 20.11. strana 22) što znači da sam ga propustila vidjeti na velikom platnu u kinu. Baš sam žalosna zbog toga. Inače to je bila nagradnjača Jutarnjeg i Festivala. Moj film se zove ''VEČERA'' i u njemu glume moje dvije sestre i dva brata. Meni je dobar a očigledno i stričekima i tetama iz žirija. Jupi hurej.
A moja nagrada jest: 
Fino, sad imam dvije...ha,ha.
I kad već slavim eto mi pjesme Walt Withmana koju volim.
PJESMA O MENI
Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.
Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.
Ja ležim i lagodno traćim vrijeme promatrajući vlat ljetne trave.
Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga
tla, ovoga zraka,
rođen sam ovdje od roditelja rođenih ovdje od
roditelja
isto tako, a i njihovi roditelji isto tako;
ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u
potpunome zdravlju počinjem u nadi, da neću
prestati do smrti.
Vjeroispovjesti i škole još neodlučne povuku se učas,
ocijenjene na svoju pravu cijenu, al se nikada ne zaboravljaju.
Primam u goste i dobro i zlo; ja dopuštam da govori uz
ma kakvu pogibelj priroda bez smetnje s
izvornom, iskonskom energijom.
A sada u kazališne pobjede!
ciao for now.
ponedjeljak, 20.11.2006.
Bond .....James Bond.
no.34
007 - klik za sve Bondove
Vitez mi uleti kako je vidio trailer za novog Bonda i da je totalno razočaran, da to nije James, bla,bla,bla...nema šarma sami mišići i di je to od Sean Connerya. Ok, sve to stoji, možda njemu ali meni ionako Sean nije bio najbolji Bond. On je utjelovljenje Bonda i kad kažeš 007 automatski pomisliš na njega ali meni je naj faca Timothy Dalton i ne bih imala ništa protiv da je on odglumio sve Bondove. Onda Pierce Brosnan.
On mi je uf, baš onako frajer a uglađen i sve u paketu. Fino priča, ima gard i kad te snimi onim svojim očima 'the world is not enouhg'...stvarno.
Obožavam Bond filmove bez daljnjega sve do jednoga. I onda Pierce postane prestar i što sad?
svi se živi razljutimo i razočaramo kad Višnjič popuši ulogu ali Bond Mora bit britanac, MORA.
Clive Owen je meni pao na pamet ali kako Nixa kaže, premisaon je za tu ulogu ( plus kaj Nixi on i nije nešto). I onda je Bonda snimio Daniel Craig. Plavokos fino izgrađen lik i svi skočili. Argumenti gore navedeni. Meni ne smeta. Isto kako frajerima ne smeta Halle Barry u x-menima, u koži od glave do pete. Bond filmovi su glamur, dobre ženske, raskošne lokacije, gliseri, avioni, rakete, šampanjci, dragulji, Aston martini, špijuni i jedan mrak lik u crnom odijelu koji je u službi njenog Veličanstva.
I svaki je bio ok. i imao ono nešto. Timothy Dalton je meni najljepši, Sean je šarmer to stoji, Pearce je sve u paketu a ovaj novi Daniel Craig mi je komad. Nije lijep ni simpa ni ništa ali ima predobro tijelo i mrak plave oči. Naglasak je njegov a svi britanci imaju tu snoty crtu. Foršpan mi garantira klasičan Bond film. U to sam sigurna.
Aha, nego šta. Večeras idem gledati 'Babel'. Baš me zanima. A Casino Royal idemo gledati nas par sa dramske. I Vitez koji će prigovarati cijelo vrijeme.
Idem kuhati. Ciao for now.
* I tako, pogledah Babel. Film je težak ali dobar. Baš dobar. Brad Pitt je predivan. Marokanska priča slomila mi je srce, i Nixa i ja suze smo pustile. Trenutno razmatramo zašto se film zove Babel. Ima priča o Babilonu u kojem se govorilo jednim jezikom i kada se Bog naljutio,zbog tih i tih razloga svima nam znanim protjerao je ljude na sve strane svijeta i dao svakome drugačiji jezik da njima govore. Babel znači riječ, priča..tako i Biblija je riječ Božja...a u filmu imamo tu jednu priču koja se proteže kroz četiri jezika...pa sam si ja to eto tako protumačila.
Gael Garcia Bernal...uf.
* na probi je bilo ok, malo naporno ali muči me sad to sranje sa upadanjem na probe profesionalcima. o čemu se radi?
drugi put.
Ciao for now.
nedjelja, 12.11.2006.
U kojem grmu čuči.....nadahnuće?
no.32
Dogodio se jedan trenutak pred kraj prošlogodišnje glumačke sezone kad sam htjela odustat od svega. Baš pustit sve kvragu i ostat doma zauvijek. Nisam uopće vidjela svrhu mog odlaska u kazalište. Imala sam taj genijalan lik sa kojim sam mogla stvorit čuda, ČUDA a ugušila sam ga. Nije da nisam htjela nego nije išlo iz mene. Nema veze sa glumom, imala sam krizu totalnu bistva uopće...evo primjera iz mog dnevnika:
Nalijepljena slika od Scarlett Johanson, ispod piše;
Zar se stvarno ljudi rode u ono što moraju biti? Vjerojatno. Da sam ja trebala bit glumica već bih bila. Bez ikakvog truda i išta. Ono što se mora se dogodi. Nekada me to naljuti. Osječam da nisam kriva i da sam kriva sve od jednom.
Te misli u raznovrsnim oblicima imale su olimpijadu u mojoj glavi. Nije bilo krivo ni kazalište, ni kolege ni predstava ni uloga nego JA. Nisam htjela raditi nešto ofrlje i na pola. Nije mi imalo smisla. Ležah u krevetu od jutra do sutra, ono klasično predavanje: TV i hrana. Citat iz Krepaj Freda kad Fred kaže: Ako nisi siguran da si nešto dobro to napravio useri to do kraja. Eto. I donijela sestra doma jednu večer ono mega produženo izdanje Gospodara prstenova. Povratak kralja. Ok, film znam napamet ali gleda se . Uvijek. Prošla su četiri sata, vratim se u stvarnost. I dalje na krevetu. Pustimo dodatke na tri cd-a... U moru priča nađem pričicu o Billy Boydu i kako je uopće došlo do toga da on pjeva u jednoj sceni. I priča žena kako su bili na karaokama i svi se napili i da je Billy pjevao 'Delilah' od Tom Jonesa i da je ona ostala očarana i da joj je palo na pamet kako bi to mogli iskoristiti u filmu i bla,bla...uglavnom, on je dobio zadatak da si sam odabere što bi i kako bi. I sad njemu je bilo bad ali prekopao je malo po knjizi i pronašao neke super stihove i malo ih uglazbio ( skromnost do bola)...i prebace na ženu koja kaže da su svi bili na setu i Billy dolazi i ono spreman je odpjevati ono što je spremio. Prvi puta, bez glazbe pjeva cijeloj ekipi i castu: (klik na video, ja sam ga snimila fotićem pa je kveliteta upitna)
Ja sam doslovce skočila iz kreveta sa suzama u očima. Ne zbog njegovog glasa ne zbog pjesme nego zbog lica tj. očiju. Kad je pjevao nije bio Billy, iza očiju vidjela sam to što osjeća dok pjeva. Samo mu je lice u kadru i dok pjeva ne moraš slušati tekst niti znati priču ali znaš da će se dogoditi nešto tužno nepovratno i da ćemo svi nadrapati uskoro.
I to me toliko uzdrmalo, ta predanost i želja da iz svog lika izvuče maksimum i sve to na jednoj probi.
Ne, nisam ugasila televizor, i potrčala na zelenu livadu grleći svijet nego jednostavno taj mali klipić vratio me i trgnuo iz letragije u kojoj sam se koprcala. I sjećam se druge izvedbe 'Pogreba', počinje uvodna glazbica, stojimo sa strane i čekamo ulazak na scenu a ja se nabrijavam sa 'Home is behind'....i njegovim pogledom negdje u daljinu. Poslije mi Štriga kaže da zašto nisam igrala tako prvi puta ( aludirajući za nominaciju ). Rekoh si,bah,bah ali laskalo mi je naravno.
Nisam još do kraja rasčistila neke stvari ali glavno da sam u igri. I ne režiram zato da pobjegnem od glume. Želim glumiti i te kako. Zato jedva čekam da počne 'Sve zeleno'..jer mi se radi. Sad si ga puštam sve rijeđe i rijeđe ali niti ga ne trebam puštati jer mi je u glavi. Ne nabrijavam se pozerski na Stanislavskog i Čehova. Kapa dolje ali Billy is my man u ovom slučaju.
A Billy pjeva i to zbilja dobro.
Odoh jer 'world is ahead'.....
četvrtak, 09.11.2006.
Moram morati
no.31
*Danas sam opet vidjela Nata. Frajer je prestvaran u svoj toj fikciji. Mislim na formu filma. Snimila sam si napokon film. Video mi je šugavo spojen i slika ne štima ali ja sam si ga uredno snimila. I to preko 'mmm' Ralph Finnesa kojeg mi je sister snimila dok sam bila na dramskoj neki dan. Amon Goeth u kožnim hlačama. Ali ja sam ga u sekundi obrisala sa sanjarem lutalicom. I sad je moj, ha,ha,ha.
*Jučer je bilo na probi toliko konfuzno da sam se umorila sjedeć'. I kad sam ja došla na red svi živi su bili umorni. Priznajem moja greška jer sam forsirala skupnu scenu koju su siroti ponavljali i ponavljali i onda sam u pola deset svečano izjavila da radimo iz početka.
Moš si mislit kak im se dalo. Nekaj smo zbrljali, onda je umor svladao neke pa smo završili. Proba je bila super a ja sam nezadovoljna otišla doma. Oni su svi otišli na cugicu, ja i Tomasica smo samo otišle. Skoro sam zaspala u tramvaju.
Previše si mislim o svakom pojedinačno. Npr. kad vidim Luku kak me gleda ja si mislim ubio bi me najradije koliko misli da sam glupa. Znam da to vjerojatno ne misli ali moj mozak misli da on to misli. Onda imam filing da se Vitezu ne da. Znam što on može i baš zato sam mu dala tu ulogu. Jer može bit frajerčina imože se preseravat do bola. Nekak mi je susdržan, a opet sigurno sam ja kriva je nisam mu dala motivacije ni zrna. Moram poradit na tome. Nije dovoljno reći ne želim da ste kao oni iz filma...trebam reći što želim. A mene uhvati amok kad trebam nekome reći što da radi.
A redatelj to mora. Sve nešto moram...a moram morati. Nema druge.
Znam da će predstava bit ne dobra, nego predobra. Prvo se moram osloboditi JA a onda tražiti od drugih da se oslobode.
*večeras je audicija za radionicu dotičnog gospodina kojeg ja ne znam al' navodno je Gavellin učenik ( što je predobro) no doći će ekipe iz cijelog Zagreba a moja malenkost zna da onda nema šanse.
Gary Oldman --- you are finaly mine.
!!!obratite pozornost na pogled koji nabaci kad kaže ...'a leading man' - auuuuuu, Gary. Zakon. Uživajte.
ciao for now.
utorak, 07.11.2006.
no. 30
jučer je bilo tak čudno bez Zokija na probi. po mojem mišlenju proba je bila super. radili smo tak te neke inprovizacije za razvijenje lika i super mi je kak su se svi ufurali.
Najjače mi je što je Filip tako brzo ušao u lik da se pomalo toga bojim. Rekla sam mu to kad smo išli doma. Nakon druge probe imati lik je predobra stvar.
Vitez k'o Vitez kuka da 'se nema' a super je.
Strassera je Filip opalio sa štapom po nogama dok su improvizirali da je jadan promijenio boju u licu ali je šutio i trpio. I kad smo se mi svi prestali smijati onda je puknuo Filip i počeo mu se ispričavati.Te smo onda svi ubili se smijat. Baš mi je drago da se ekipa relativno zapalila za projekt, tako da sa nestrpljenjem iščekujem svaku novu probu. A to je već sutra. Jupi hurej.
našla sam na nekoj stranici nazvanoj digitalna umjetnost sliku koja se zove *Paklena naranča*.
sviđa mi se.
nedjelja, 05.11.2006.
My name is Jack
no. 29
Imali smo jučer probu. Bila je baš dobra iako je dvorana tj dotični studio 3 koma. Nove su to dvorane i sve ali pre akustične su, šapat odjekuje. Radili smo na skupnoj sceni i kad je izdrilamo biti će fenomenalna. Tolliko o skromnosti. Moram Jelki spržit cd sa stvarima za plesne scene da ne zaboravim. I to će bit ingenijalno. Sve u maniri teatra *G*.
Danas saznam da će Veki i Veki ići na dramsku kod one plave. U ratovima se te ljude zvalo izdajicama. Dobro da nismo u ratu.
Previše idealiziram Michael Corleonea ali lojalnost obitelji ( čitaj *G*) i moja je furka. Jesus, još si nisam spržila Kumove koje mi je Nixa posudila. Moram to obavit hitno.
Neki dan snimali smo doma moje sestre i dva brata filmić od dvije minute za 'one take take film festival ' . Zadatak je bio snimiti priču u trajanju max 2 min u jednom kadru a na temu naslova iz Jutarnjeg lista. Mi smo odabrali Australku koja je za večeru svojim klincima nasjeckala i spekla muža. Mi smo svi zadovoljni svojim uratkom kojeg smo snimali tri sata. Jeah, tri sata smo snimali 2 minute materijala. Ali je ok. Htjedoh filmić stavit na you tube pa na blog ali ima previše megabajta pa nemrem. Na vašu žalost.
I šlag na dnevnu tortu. Dođem doma sa dramske oko devet i pedeset. Sestra nije oprala rajnglu u kojoj je radila puding kojeg je btw pojela sama pa sam izribala lončić i otišla u krevet sa bocom jamničke. Čekam 'Sud i kaznu ' na dvojci hateveovoj a traju oni 'Cuplings'. Glumi jack davenport koji mi je inače super ali jučer ne znam kaj mi je kliknulo u glavi ali kad se pjavio u kadru uskliknuh u sebi: ''woooow, predivan je''. Baš mi je bio lijep. U stvari je lijep. Meni. gledala sam skoro sve njegove filmove a najbolji mi je u 'Tajanstvenom gospodinu Ripleyu' sa Damonom i Seymor Hoffmanom.
Jack Davenport
nisam dugo napisala niti jednu pjesmu a imam jednu super od Jacques Preverta:
Borba sa Anđelom
Ne idi tamo
sve je unaprijed namješteno
meč je lažiran
čim on izađe na ring
osvjetljen blicevima magnezijuma
zaurlat će iz petnih žila Te Deum
i prije nego što se pridigneš sa stolice
opalit će te po glavurdi iz sve snage
bacit će ti u lice
svetu spužvu
nećeš imati vremena ni da kreneš da ga rasturiš
a svi će se baciti na tebe
udarat će te ispod pojasa
i past ćeš
rukama razapetim u piljevini
i više nikada nećeš moći da j...š.
MEGA PREPORUKA: knjiga 'Hemmingwayov stolac' Michael Palina.
Čitam ju već po deveti put.
Pa odoh dalje.
četvrtak, 02.11.2006.
Teatar 'G' u svoje slobodne dane
no. 28
bilo je prije ljeta ali je nezaboravno.
ja bi opet!!!!!