Sve je ostalo tišina ...

četvrtak, 21.12.2006.

nadaš se da rukopisi gore.....

no.40

Osjećaj tuposti poriče doživljaj nepoznatog.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Iako je i ovaj dan započeo nemirom i šalicom kave, ti si ga pozdravio. Ali ZNAŠ da nije.
Čekaš jutro kojem ćeš se pokloniti do zemlje, a zatim poći ulicom sigurnim korakom i zatvorenim očima pronaći ono što će ti danas izmaknuti.
( ono što ti izmiče) : Smisao svakog otkucaja srca i tišine u kojemu se ono utapa.
Tada će se zapisane rijeći učiniti suvišnima i ti ćeš svoju povijest praznine spaliti u kalijevoj peći.

Nadaš se da rukopisi ipak gore.
(Krešimir Pintarić)

21.12.2006. u 16:31 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."