Peek a boo!

13.07.2006., četvrtak

Prokletstvo mladog darkera

Ovo će vjerojatno biti moj prvi post o meni, bez ikakvih sarkazama i sličnog samozavaravanja, kakvi inače prevladavaju kod mene (oni koji vide da imam samo jedan post prije ovoga, moraju znati da je ovaj blog imao određenu prošlost od brijem čak 4 posta, koje sam izbrisao). Molim lijepo da se pripremite, jer u nastavku ćete čitati srcedrapajuću dramu, žilorezačke opise melankolije i depresije, istinite priče o tupim žiletima..damn, već počinjem s ironijom. Anyway...let's get down to business.

Nisam imao u planu pisanje novog posta do svog ponovnog početka pušenja (31.7), ali nažalost prije jedno pol sata sam došao do zaista tužnih spoznaja. Naime, bio sam u nekakvom sjebanom raspoloženju (umor+neispavanost+komarci), i da bih se oraspoložio odlučio sam pustiti svoja dva spota od sistersa. Detonation Boulevard i More. Ideja je bila presavršena, ali onda su me počela proganjati sjećanja sa koncerta spomenutog benda. Još prije koncerta sam se pripremao na nešto izrazito loše, što se ne može opisati riječima, tako da se zapravo nisam razočarao u njemu, nego sam čak bio i zadovoljan (da sam očekivao prosječnu izvedbu bio bih razočaran, ali očekivao sam nešto puno gore). I zatim me puklo. Imam užasan izbor glazbe. Ne želim reći da je ta glazba loša, jer je presavršena, nego sam shvatio da najvjerojatnije nikada neću moći reći za koncert nekog svog dragog benda da je bolji od prosječnog. Zašto? Pa evo razloga. Slušam gothic. I to stari gothic. Najdraži bendovi: Bauhaus, Mission, Sistersi. Kako mogu očekivati da mi neki od tih bendova danas priušti osjećaj kakav se mogao doživjeti na koncertima prije 20-ak godina. To teoretski nije moguće. Pogotovo ako uzmemo u obzir da se ja u to vrijeme još nisam ni rodio, pa samo mogu pretpostavljati kako bi to bilo gledati Eldritcha i Patriciu na pozornici, ili pak Petera Murphya, Siouxie Sioux itd. Većina bendova iz mog glazbenog ukusa je ili izumrla, ili to više jednostavno nije taj bend, makar se tako zvao (sistersi...jedini originalni član Eldritch). Moj zaključak je dodatno poduprlo sjećanje jednog razgovora sa Dawnrazor, u kojem smo zaključili da smo izrazito rijetka populacija tinejđera, mi old skool gothi. I što mi ostaje? Možda bih se trebao prebaciti na moderniju glazbu i slušati HIM, The 69 Eyes, Entwine, Charon itd. Ali zašto? Kada ionako živim u Hrvatskoj gdje imam šansu slušanja nekog kvalitetnog goth/kvazi goth benda svake prijestupne (Phantasmagoria se ne računa). I što sad? Prelazak na drugu vrstu glazbe? Ne. Zašto? Zato što ja mogu izaći iz gothica, ali gothic ne može izaći iz mene. Znači, rezanje žila? Ne, postalo je previše in nakon HIM albuma razorblade romance. Gutanje tableta? Ne, nije dovoljno brutalno+imam samo claritine protiv alergije. Bacanje sa nebodera? Ne, sad sam već u piđami, pa dok se obučem, dođem do najbližeg nebodera, popnem se itd. već ću izgubiti volju. Koji onda kurac oću? Ma, idem si ja pustiti od Mission Dancing Barefoot i objavit ovaj post, pa ću za koji dan opet razmišljat o tome. OK, dogovoreno.

- 22:09 - Komentari (32) - Isprintaj - #

12.07.2006., srijeda

Sanity Assassin

I, kao što sam i obećao, ovaj blog se nastavlja. Iskreno ne znam zašto sam donio tu odluku jer trenutačno zaista nemam vremena za pisanje postova, ali što je tu je.

Part 1 – Summer job

Ljeto je, škola je završila, čak i za mene koji sam se ove godine izvukao bez popravnih i slavnim prosjekom od 3.2, i umjesto da kao većina ljenih gadova ovdje (to govori moja ljubomora, nemojte se uvrijediti) svaki dan spavam do 16, svaku noć se ubijam od alkohola i tako u krug cijelo ljeto, ja sam se zaposlio. I zato je svaki dan buđenje u 04:30, odlazak na posao u 05:15, od 06:00-14:00 teški fizički rad (baš i nije, al nema veze, moram malo dramatizirati), u 15:00 sam doma, od 15:15-15:45 tuš, od 16:00-20:00 spavanje, u 20:10 hranjenje, od 21:00- 02:30 neuspjeli pokušaji spavanja, u 02:45 hrkanje, u 04:30 buđenje. Naravno da ta rutina na mene ima posljedice, tako da dok sam budan izgledam ko zombi, a osjećam se još gore, izlasci radnim danima su mi na nuli jer jednostavno ne mogu, preumoran sam, i zbog toga praktički i ne osjećam da sam na praznicima. I sad se postavlja pitanje zašto radim, zašto jednostavno ne odjebem posao i nastavim ljetovanje ko ostatak mog društva redovito se opijajući na raznoraznim lokacijama. Odgovor je jednostavan. DOBIVAM 19 KN PO SATU! Mada mi te pare ne bi značile apsolutno ništa da sam nešto stariji, sada kada jedino o čemu razmišljam je kupovanje novog kaputa, piercanje, i sl. stvari za koje su pare potrebne, a s druge strane ne moram razmišljati o kupovini hrane i egzistenciji, 19 kn/h mi je dovoljan motiv za prekid socijalnog života. Jesam li površan? Veoma. Da li me briga? Naravno da ne.

Part 2 – Zdrav život

Nakon poprilično duge diskusije s Agatom dogodilo se nešto što još uvijek ni sam ne mogu povjerovati. Obećao sam da ću prestati pušiti na 20 dana. Da stvar bude bolja uz to sam još i već duže vrijeme na (neuspješnom) odvikavanju od alkohola. Ne znam što mi se događa, ali postoji mogućnost da postajem straight edge (kenny, eat your heart out). Naravno da to nije istina, pošto odvikavanje od alkohola ide uspješno samo po tome što pijem duplo rijeđe, i puno manje količine (samo jednom tjedno i to samo po jednu bombicu), a pljugi se odričem samo na 20 dana, ali ipak, čovjek bi rekao da se počinjem brinuti o svom zdravlju (mada se o tome zapravo brine Agata). Posljedice tome su sljedeće: Zbog prestanka pušenja mi je sve teže ić na posao u rano jutro jer sam se obično poslije buđenja veselio samo prvoj jutarnjoj pljugi. Izrazito sam živčan. Sve češće su mi faze hiperaktivnosti. Pouke: Hiperaktivnost i živčanost su jako loš spoj. Više nikada ne prestat pušit. Od sljedeće plaće si kupit šteku camela bez filtera,

Part 3 – Literatura i playlista

Mislim da bih sada s vama mogao podijeliti svojih par otkrića. Prvo je spisateljica Viktoria Faust. Jučer sam pročitao njeno djelo Neizgovorena priča i ocjenio bih ga sa čistom peticom. Tematika je vampirska i povremeno podsjeća na Vampirske kronike od Anne Rice, ali odiše sa puno više ozbiljnosti i rekao bih da je i malo krvavije. Uglavnom, štivo koje preporučam svima. Drugo otkriće (mada bi to prije bilo ponovno otkriće) su mi The Dresden Dolls i Cocteau Twins. 2 apsolutno različita i prejebena benda, i na oba dva mogu zahvaliti liku sa posla koji mi je to spržio. Ne želim izdvajati nikakve pjesme koje su me se posebno dojmile jer mi je jednostavno nemoguće izdvojiti bilo koju, nego sam se zapravo samo htio pohvaliti s time da ih imam i reć da su prejebeni i to je to.

Part 4 – Zaključak
Umoran sam i ovaj post apsolutno ne može imati zaključak, i zašto bi ga uopće imao? Zašto bi sve trebalo imati zaključak? Zašto se ne bi mogla dopuštati nekakva kaotičnost? Zašto...

- 20:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.07.2006., utorak

Još postoji nada

This blog will soon be back on.
- 15:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Službena autobiografija

Ja sam: Ma†ija, čovjek, nevažna osoba, mamin sin.
Volim: gothic, piercinge, slobodu, plavi walter, čistu hladnu votku.
Ne volim: nirvanu, laži, rutinu, kad me netko pokušava kontrolirati
Nisam: pametan, glup, kao svi drugi, različit od svih.
Dijelim autograme

Što se sluša

Obično: Bauhaus, Mission, Sisters Of Mercy, Clan Of Xymox, Danse Society, Mizar, Siouxie & The Banshees, Diary Of Dreams, Christian Death
Trenutno: Combichrist, VNV Nation, Darvoset, Red Lorry Yellow Lorry, Dead Can Dance, Killing Joke

Linkovi na zanimljivije blogove