promocija istine

ponedjeljak, 25.08.2014.

Biblija - kad je pisana U kojem je razdoblju pisana Biblija? Biblija je doista izuzetna knjiga. Više od tri milijarde ljudi smatra je svetom. Ona je najprodavanija knjiga svih vremena. Tiskana je u otprilike šest milijardi primjeraka, a prevedena je, u cijelosti ili djelomièno, na više od 2 400 jezika. NIJEDNA knjiga nema tako brojno èitateljstvo kao Biblija. Ipak, postoje razna gledišta o tome u kojem je razdoblju pisana. Rasprave se najèešæe vode oko vremena pisanja njenog hebrejskog dijela, koji se obièno naziva Stari zavjet. Možda ste naišli na neke od tih teorija èitajuæi èasopise i knjige ili gledajuæi dokumentarne emisije koje su se bavile tom tematikom. Navest æemo neke izjave koje otkrivaju što o vremenu pisanja Biblije kažu neki struènjaci. ª “Veæina biblijskih knjiga napisana je izmeðu 8. i 6. stoljeæa pr. n. e., odnosno u razdoblju od proroka Izaije do proroka Jeremije.” ª “Veæ dvjestotinjak godina brojni struènjaci smatraju da su hebrejske knjige Biblije napisane i doraðene uglavnom u razdoblju stare Perzije i Grèke (od 5. do 2. stoljeæa pr. n. e.).” ª “Sve hebrejske knjige Biblije, kakve danas poznajemo, datiraju iz razdoblja helenizma (izmeðu 2. i 1. stoljeæa pr. n. e.).” Kako kršæani koji vjeruju da je “sve Pismo nadahnuto od Boga” trebaju gledati na te meðusobno proturjeène izjave? (2. Timoteju 3:16). Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrimo što o vremenu pisanja Biblije možemo saznati iz te drevne knjige te što o tome misle kritièari. Što otkriva biblijska kronologija U hebrejskim knjigama Biblije nalaze se brojne vremenske odrednice. Na temelju njih može se zakljuèiti da su prve biblijske knjige napisane prije otprilike 3 500 godina, u vrijeme Mojsija i Jošue.* Samuel, David i Salamun te drugi biblijski pisci pisali su tijekom 11. stoljeæa pr. n. e., a nakon toga su od 9. do 5. stoljeæa napisane još neke povijesne, poetske te proroèke knjige hebrejskog dijela Biblije. Prijepisi ili fragmenti tih biblijskih knjiga pronaðeni su meðu Svicima s Mrtvog mora. Izuzetak je Knjiga o Esteri. Metoda odreðivanja starosti radioaktivnim ugljikom i paleografija (znanost koja se bavi prouèavanjem postanka i razvoja pisma) potvrðuju da najstariji od tih svitaka potjeèu iz razdoblja izmeðu 200. i 100. godine pr. n. e. Što kažu kritièari Kritièari osporavaju biblijsku kronologiju ponajprije zato što u Bibliji stoji da je njeno pisanje nadahnuo Bog. U svojoj knjizi The Old Testament Documents profesor Walter Kaiser, ml., o tome kaže: “Biblija je sama sebi potpisala presudu time što tvrdi da je nadahnuta od Boga, spominje èuda i govori o Bogu.” Struènjaci koji ne vjeruju u to da iza pisanja Biblije stoji Bog smatraju da toj knjizi treba pristupiti kao svakoj drugoj i kritièki ispitati njenu vjerodostojnost. Neko se vrijeme Darwinovom teorijom evolucije objašnjavalo da su se religije postupno razvijale od jednostavnijih prema složenijima, od animizma, preko politeizma pa do monoteizma. Buduæi da Biblija veæ u samom poèetku govori o štovanju jednog Boga, odnosno o monoteizmu, neki to smatraju dokazom da su prve biblijske knjige napisane puno kasnije nešto što to nalaže biblijska kronologija. Do današnjeg se vremena biblijski kriticizam prilièno razvio. U jednom novijem rjeèniku Starog zavjeta nalaze se znanstveni èlanci u kojima se detaljno ispituju jezik kojim su biblijske knjige pisane, njihova povijesna toènost, književna vrijednost, izvori koje su biblijski pisci navodno koristili kad su pisali svoje knjige te povezanost biblijskih uèenja s uvriježenim vjerovanjima. Premda se mišljenja struènjaka razilaze kad je rijeè o starosti pojedinih biblijskih knjiga, mnogi od njih slažu se s teorijom profesora Richarda Friedmana, koji je napisao: “Poetska i prozna djela te pisani zakonici starog doba stvarani su tijekom više stotina godina. Ta su se djela zatim koristila kao podloga za biblijski tekst. Dakle Biblija je nastala na temelju tih drevnih izvora.” U knjizi Faith, Tradition, and History razmatraju se ta i neka druga kritièka gledišta o Bibliji. No valja zapaziti da u zakljuèku te knjige stoji: “Struènjaci vrlo složno iznose mišljenje da Biblija nije pouzdana, ali buduæi da su potpuno uvjereni u toènost svojih teorija, pobijaju tvrdnje koje se protive njihovima.” Dokazi u prilog biblijskoj kronologiji Prve biblijske knjige pisane su na propadljivom materijalu. Stoga nije realno oèekivati da izvorni rukopisi ili njihovi prvi prijepisi iz vremena Mojsija, Jošue, Samuela i Davida ostanu saèuvani do današnjeg dana. No moguæe je ispitati izvanbiblijske povijesne dokaze koji ukazuju na to da je biblijska kronologija toèna. Mnogi ugledni arheolozi i biblièari upravo to i èine. Što se na temelju tih dokaza može zakljuèiti? Spomenimo samo nekoliko primjera. ª Jesu li prije 3 500 godina, kad su prema Bibliji živjeli Mojsije i Jošua, na Bliskom istoku postojali pisani tekstovi? U staroj Mezopotamiji i Egiptu postojali su pravni dokumenti te povijesna, vjerska i književna djela. Meðutim jesu li Mojsije i Izraelci poznavali pisani tekst? U djelu Dictionary of the Old Testament: Pentateuch piše: “Nemamo razloga sumnjati da su u kasno bronèano doba [otprilike od 1550. do 1200. pr. n. e.] u Kanaanu postojali pisani dokumenti.” To djelo navodi i sljedeæe: “Ako se uzme u obzir èinjenica da su u staro doba postojali pisani tekstovi, nema razloga tvrditi da Mojsije i drugi pisci Biblije nisu napisali knjige koje se smatraju njihovima u vremenskom periodu na koji ukazuje biblijska kronologija” (2. Mojsijeva 17:14; 24:4; 34:27, 28; 4. Mojsijeva 33:2; 5. Mojsijeva 31:24). ª Jesu li biblijski pisci koristili druge tekstove kao izvor za ono što su pisali? Jesu. Neki od njih spominju odreðene knjige, koje su možda bile državni spisi, rodoslovni zapisi, povijesna djela te razni spisi koji su pripadali plemenima i obiteljima (4. Mojsijeva 21:14; Jošua 10:13; 2. Samuelova 1:18; 1. Kraljevima 11:41; 2. Ljetopisa 32:32). ª Zašto nisu pronaðeni biblijski tekstovi stariji od Svitaka s Mrtvog mora? U èasopisu Biblical Archaeology Review objašnjava se: “Buduæi da vlaga uništava papirus i kožu, praktièki nigdje u Palestini nije ostao saèuvan nijedan zapis na tim materijalima. Jedini rukopisi pronaðeni su u izuzetno sušnim predjelima, naprimjer u okolici Mrtvog mora. No to što nije pronaðeno mnogo rukopisa ne znaèi da oni nisu postojali.” Zašto se to može reæi? Iako zapisi na papirusu i koži nisu saèuvani jer su izgorjeli ili su istrunuli u vlažnoj zemlji, otkriveno je na stotine glinenih peèata kojima su se peèatili dokumenti. Struènjaci procjenjuju da ti peèati datiraju otprilike iz razdoblja od 9. do 5. stoljeæa pr. n. e. ª Kako su biblijski tekstovi ostali saèuvani? U knjizi The Bible as It Was stoji sljedeæe objašnjenje: “Povijesni izvještaji, psalmi, zakoni i proroèanstva koje danas možemo èitati u Bibliji ostali su saèuvani najvjerojatnije zato što su se prepisivali mnogo puta, èak i u razdoblju kad se Biblija pisala. (...) Ti su se tekstovi prepisivali jer su se koristili u svakodnevnom životu. (...) U protivnom nitko ne bi gubio vrijeme na to” (5. Mojsijeva 17:18; Mudre izreke 25:1). To bi znaèilo da su se prve biblijske knjige prepisivale u razdoblju od gotovo 1 500 godina — od poèetka pisanja Biblije pa sve do poèetka nove ere. Postupak toènog prepisivanja ukljuèivao je “osuvremenjivanje zastarjelih gramatièkih oblika i naèina pisanja rijeèi, što je na Bliskom istoku prilikom prepisivanja starih tekstova bilo posve uobièajeno”, stoji u knjizi On the Reliability of the Old Testament.* Ta èinjenica dovodi u pitanje tvrdnje kritièara koji na temelju stila pisanja pojedinih biblijskih knjiga osporavaju biblijsku kronologiju. U kojem je razdoblju pisana Biblija? Kao što smo rekli, rukopisi koji datiraju iz vremena Mojsija, Jošue, Samuela i drugih biblijskih pisaca više ne postoje. Je li to valjan razlog za tvrdnju da su knjige koje se smatraju njihovima napisane kasnije nego što se to može zakljuèiti na temelju biblijske kronologije? Mnogi se struènjaci slažu kako èinjenica da izvornih rukopisa nema nije dokaz da oni nikad nisu postojali. Je li uopæe realno oèekivati da te knjige ostanu saèuvane do naših dana buduæi da su pisane na propadljivom materijalu? Zub vremena nije dokrajèio samo biblijske rukopise. Primjerice egiptolog Kenneth Kitchen kaže da su uništeni gotovo svi egipatski papirusni rukopisi koji su nastali prije grèko-rimskog razdoblja. Osobe koje poštuju Bibliju trebaju razmotriti još jedan argument. Dobro je da uzmu u obzir Isusovo gledište o biblijskim knjigama pisanima na hebrejskom jeziku. U 1. stoljeæu u Palestini nitko nije dovodio u pitanje vrijeme pisanja tih knjiga. Isus je, poput veæine Židova, biblijsku kronologiju smatrao pouzdanom. A kako je gledao na pisce tih knjiga? Je li smatrao da su ih napisali ljudi kojima se pripisuje njihovo autorstvo? Isus se u svom pouèavanju pozivao na Mojsijeve knjige. Naprimjer jednom je izravno spomenuo “knjigu Mojsijevu” (Marko 12:26; Ivan 5:46). Osvrnuo se na izvještaje zapisane u 1. Mojsijevoj (Matej 19:4, 5; 24:37-39), 2. Mojsijevoj (Luka 20:37), 3. Mojsijevoj (Matej 8:4), 4. Mojsijevoj (Matej 12:5) i 5. Mojsijevoj (Matej 18:16). Rekao je: “Mora se ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima” (Luka 24:44). Buduæi da je knjige koje su napisali Mojsije i ostali pisci oèito smatrao vjerodostojnima i nije osporavao njihovo autorstvo, logièno je zakljuèiti da nije sumnjao u toènost biblijske kronologije. Što onda reæi u zakljuèku? Možemo li se pouzdati u biblijsku kronologiju? U ovom smo se èlanku dotaknuli gledišta mnogih struènjaka i spomenuli što se na temelju same Biblije može zakljuèiti o vremenu pisanja pojedinih biblijskih knjiga. Naveli smo neke izvanbiblijske dokaze u prilog biblijskoj kronologiji te rekli kako je Isus gledao na pouzdanost Biblije. Ako pažljivo razmotrite sve te argumente, vjerojatno æete se složiti s onim što je u molitvi svom Ocu, Jehovi Bogu, rekao Isus: “Tvoja je rijeè istina” (Ivan 17:17).

Biblija Biblija – kako je ostala saèuvana do našeg vremena BIBLIJA je tiskana u više primjeraka nego bilo koja druga knjiga u povijesti. Procjenjuje se da je do danas izdano 4,8 milijardi primjeraka te knjige. Samo 2007. tiskano je više od 64 600 000 Biblija. Usporedbe radi, te je godine prvo izdanje najprodavanijeg beletristièkog romana u Sjedinjenim Državama imalo nakladu 12 milijuna primjeraka. Ljudi spaljuju Biblije Prije nego što je postala najraširenija knjiga na svijetu, Biblija se suoèila s mnogim opasnostima koje su ugrožavale njen opstanak. Tijekom èitave povijesti bila je zabranjivana i spaljivana, a one koji su je prevodili proganjalo se i ubijalo. No jedna od najveæih prijetnji opstanku Biblije nije bilo žestoko progonstvo, veæ zub vremena. Zašto to možemo reæi? Biblija se sastoji od 66 manjih knjiga, a najstarije od njih prikupili su i zapisali pripadnici izraelskog naroda prije više od 3 000 godina. Pisci koji su zapisali nadahnutu poruku Biblije i ljudi koji su je kasnije prepisivali koristili su propadljive materijale kao što su papirus i koža. Do danas nije pronaðen niti jedan izvorni biblijski rukopis. No pronaðeno je na tisuæe starih prijepisa manjih i veæih dijelova biblijskih knjiga. Fragment jedne od tih knjiga, Ivanovog evanðelja, nastao je samo nekoliko desetljeæa nakon što je apostol Ivan napisao izvorni tekst. “Nijedno drugo djelo grèke i latinske klasiène književnosti nije saèuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku kao tekst hebrejskih knjiga Biblije” (profesor Julio Trebolle Barrera) Zašto je toliko znaèajno to što su do danas saèuvani rukopisi biblijskih knjiga? Koliko vjerno današnje Biblije prenose poruku zapisanu u izvornim tekstovima? Što se dogodilo s drugim starim tekstovima? To što je Biblija saèuvana do našeg vremena doista je znaèajno ako uzmemo u obzir što se dogodilo sa zapisima drugih naroda koji su živjeli kad i Izraelci. Uzmimo za primjer Fenièane, koji su u prvom tisuæljeæu pr. n. e. bili njihovi susjedi. Ti su pomorci i trgovci proširili alfabetsko pismo diljem Sredozemlja. Osim toga obogatili su se trgujuæi papirusom u zemljama koje su bile pod vlašæu Egipæana i Grka. Unatoè svemu tome èasopis National Geographic o Fenièanima kaže: “Fenièki zapisi, veæinom na krhkome papirusu, raspali su se, tako da Fenièane danas poznajemo uglavnom preko pristranih izvješæa njihovih neprijatelja. Premda su navodno imali bogatu literaturu, ona je posve izgubljena veæ u starini.” A što je sa zapisima starih Egipæana? Èitav svijet zna za hijeroglife koje su klesali ili crtali po zidovima svojih hramova i na drugim mjestima. Egipæani su poznati i po tome što su od biljke papirusa poèeli praviti listove za pisanje. No o egipatskim zapisima na papirusu egiptolog Kenneth Kitchen kaže: “Procjenjuje se da je potpuno uništeno oko 99 posto svih papirusnih rukopisa nastalih u razdoblju od otprilike 3 000. pr. n. e. do poèetka grèko-rimske ere.” A što je bilo s rimskim papirusnim zapisima? Navedimo jedan primjer. Prema knjizi Roman Military Records on Papyrus rimski su vojnici dobivali plaæu triput godišnje, a pismene potvrde o plaæama izdavale su se na papirusu. Procjenjuje se da je u tristotinjak godina od Augusta (27. pr. n. e.–14. n. e.) do Dioklecijana (284-305. n. e.) izdano 225 000 000 takvih potvrda. A koliko ih je saèuvano do danas? Pronaðene su samo dvije èitljive potvrde. Zašto je oèuvano tako malo starih papirusnih zapisa? Propadljivi materijali kao što su papirus i koža, koja se takoðer èesto koristila za pisanje, brzo se uništavaju u podruèjima s vlažnom klimom. U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Zbog klimatskih utjecaja papirusni zapisi iz tog perioda [prvog tisuæljeæa pr. n. e.] mogli su biti saèuvani samo u pustinji, u nekoj peæini ili na kakvom drugom skrovitom mjestu.” Što se dogodilo s biblijskim tekstovima? Biblijske knjige prvobitno su oèito bile napisane na materijalu koji je bio jednako propadljiv kao i materijal koji su koristili Fenièani, Egipæani i Rimljani. Kako je onda tekst Biblije, najraširenije knjige na svijetu, ostao saèuvan do našeg vremena? Profesor James Kugel navodi jedan od razloga. On kaže da se izvorni tekst prepisivao “mnogo puta èak i u razdoblju kad se pisala Biblija”. Do kakvih zakljuèaka dolazimo kad usporedimo suvremene prijevode Biblije i stare rukopise? Profesor Julio Trebolle Barrera, èlan grupe struènjaka koji su se bavili prouèavanjem i objavljivanjem starih rukopisa koji se nazivaju Svici s Mrtvog mora, kaže: “Nijedno drugo djelo grèke i latinske klasiène književnosti nije saèuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku kao tekst hebrejskih knjiga Biblije.” Ugledni biblièar Frederick Bruce kaže: “Dokazi koji svjedoèe o autentiènosti teksta Novog zavjeta daleko su brojniji od dokaza koji potvrðuju vjerodostojnost mnogih zapisa klasiènih pisaca, a u njih nitko i ne pomišlja sumnjati.” On takoðer kaže: “Kad bi Novi zavjet bio zbirka svjetovnih zapisa, ne bi se dovodila u pitanje njihova vjerodostojnost.” Doista je zadivljujuæe to što je Biblija unatoè svemu ostala saèuvana do našeg vremena. Èitate li je svaki dan? (1. Petrova 1:24, 25). Danas postoji oko 6 000 prijepisa hebrejskih knjiga Biblije (“Stari zavjet”) i otprilike 5 000 prijepisa grèkih knjiga Biblije (“Novi zavjet”)

subota, 23.08.2014.

Reinkarnacija Reinkarnacija Objašnjenje pojma: Vjerovanje da se èovjek može ponovno roditi jednom ili više puta, i to kao èovjek, životinja ili biljka. Prema tom vjerovanju nevidljiva se “duša” ponovno raða u nekom drugom tijelu. To vjerovanje nije u skladu s Biblijom. Da li neobièan osjeæaj da poznajemo neke ljude koje smo tek prvi put sreli ili da smo veæ bili na nekom mjestu koje dotad još nismo posjetili dokazuje reinkarnaciju? Da li vam se znalo dogoditi da neku živu osobu zamijenite s nekom drugom koja je takoðer živa? To se dogaða mnogima. Zašto? Zato što neki ljudi imaju slièno držanje ili geste, a možda su èak i izgledom vrlo slièni. Stoga osjeæaj da nekoga poznajemo iako ga nikada prije nismo sreli ne dokazuje da smo tu osobu upoznali u nekom prijašnjem životu. Zašto nam se neka kuæa ili mjesto mogu uèiniti poznatima premda nikada prije nismo bili ondje? Je li to zato što smo ondje živjeli u nekom prijašnjem životu? Mnoge kuæe graðene su na slièan naèin. U nekim meðusobno udaljenim gradovima koristi se namještaj sliènog dizajna. A vjerojatno æete se složiti s tim da je krajolik u nekim podruèjima koja se nalaze na razlièitim stranama svijeta zapravo vrlo slièan. Dakle, taj osjeæaj da nekoga ili nešto poznajemo može se objasniti i bez reinkarnacije. Da li sjeæanja na život u nekom drugom vremenu i na drugom mjestu, kakva se javljaju za vrijeme hipnoze, dokazuju reinkarnaciju? Za vrijeme hipnoze mogu se dozvati u sjeæanje mnoge misli ili podaci pohranjeni u mozgu. Hipnotizeri omoguæavaju osobi da oslobodi sjeæanja iz svoje podsvijesti. No kako su ta sjeæanja dospjela onamo? Možda ste proèitali neku knjigu, pogledali neki film ili televizijsku emisiju koja govori o nekim osobama. Ako ste se uživjeli u njihovu situaciju, to je na vas moglo ostaviti tako snažan dojam kao da ste osobno doživjeli isto što i oni. A možda se radi o stvarnim dogaðajima iz vašeg života koji su se zbili tako davno da ste ih naprosto zaboravili, ali pod hipnozom ste ih se prisjetili kao dogaðaja iz nekog “drugog života”. No kad bi to bilo toèno, ne bi li onda svi ljudi trebali imati takva sjeæanja? Ali to ipak nije sluèaj. Zanimljivo je zapaziti da sve veæi broj najviših državnih sudova u Sjedinjenim Državama ne prihvaæa iskaz svjedoka dobiven pod hipnozom. Godine 1980. Vrhovni sud Minnesote objavio je da “iz mišljenja najboljih struènjaka proizlazi da nijedan struènjak ne može utvrditi je li sjeæanje koje se pojavilo pod hipnozom, ili bilo koji dio tog sjeæanja, istinito, lažno ili se radi o kompenzaciji za gubitak pamæenja — ispunjavanju praznina u sjeæanju izmišljenim detaljima. Takvi se rezultati ne smatraju znanstveno pouzdanima i toènima” (Država protiv Macka, 292 N.W.2d 764). Podložnost hipnotizirane osobe sugestijama hipnotizera jedan je od razloga zašto se takva svjedoèanstva smatraju nepouzdanima. Sadrži li Biblija dokaze koji potvrðuju vjerovanje u reinkarnaciju? Da li izvještaj iz Mateja 17:12, 13 podupire vjerovanje u reinkarnaciju? Mat. 17:12, 13: “[Isus je rekao:] ‘Kažem vam da je Ilija veæ došao i nisu ga prepoznali, nego su uèinili s njim ono što su htjeli. Tako je odreðeno da i Sin èovjeèji trpi od ruku njihovih.’ Tada su uèenici shvatili da im govori o Ivanu Krstitelju.” Znaèi li to da je Ivan Krstitelj bio reinkarnirani Ilija? Kad su židovski sveæenici upitali Ivana je li on Ilija, Ivan je odgovorio: “Nisam” (Ivan 1:21). Što je onda Isus mislio tim rijeèima? Kao što je prorekao Jehovin anðeo, Ivan je išao pred Jehovinim Mesijom “pun duha i snage kao Ilija, da srca oèeva obrati k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Jehovi narod spreman” (Luka 1:17). Dakle, time što je izvršavao djelo slièno onome koje je vršio prorok Ilija, Ivan Krstitelj ispunio je proroèanstvo (Mal. 4:5, 6). Ukazuje li izvještaj iz Ivana 9:1, 2 na reinkarnaciju? Ivan 9:1, 2: “Dok je [Isus] prolazio, vidio je èovjeka slijepog od roðenja. A njegovi su ga uèenici upitali: ‘Uèitelju, tko je sagriješio, ovaj èovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?’” Je li moguæe da je na te uèenike utjecalo vjerovanje židovskih farizeja da se “samo duše dobrih ljudi sele u druga tijela”? (Josip Flavije, Židovski ratovi, knjiga II, poglavlje VIII, odlomak 14). Po svoj prilici nije, jer se iz njihovog pitanja ne može zakljuèiti da su tog slijepca smatrali dobrim èovjekom. Buduæi da se radilo o Isusovim uèenicima, daleko je vjerojatnije da su vjerovali nadahnutim spisima i da su znali da je duša smrtna. Meðutim, buduæi da dijete živi veæ u majèinoj utrobi i da je zaèeto u grijehu, možda su se pitali je li to neroðeno dijete moglo zgriješiti te zbog toga oslijepiti. U svakom sluèaju, Isusov odgovor ne podupire ni vjerovanje u reinkarnaciju ni ideju da dijete u majèinoj utrobi može još prije roðenja sagriješiti. Isus je odgovorio: “Niti je sagriješio ovaj èovjek niti njegovi roditelji” (Ivan 9:3). Isus je znao da smo kao Adamovi potomci naslijedili ljudske mane i slabosti. Izlijeèio je slijepog èovjeka i tako iskoristio tu situaciju da proslavi Boga. Je li biblijsko uèenje o duši i smrti spojivo s vjerovanjem u reinkarnaciju? U 1. Mojsijevoj 2:7 stoji: “Tada je Jehova Bog naèinio èovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i èovjek je postao živa duša.”Ovdje jasno piše da je sam èovjek postao duša. Duša nije bila nešto bestjelesno, odvojeno od tijela i zasebno. “Ona duša koja griješi, ta æe i umrijeti” (Ezek. 18:4, 20). O umrlom èovjeku govori se kao o “mrtvoj duši” (3. Mojs. 21:1, bilješka). Prilikom smrti “duh njegov iziðe, a on se u prah svoj vraæa — u taj dan propadnu misli njegove” (Psal. 146:4). Dakle, kad umre èovjek, umre cijela osoba — nijedan njezin dio ne nastavlja živjeti niti može prijeæi u neko drugo tijelo. (Daljnje pojedinosti o tome nalaze se u temi “Duša” i “Smrt”.) Prop. 3:19: “Kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one.” (Kao i kod ljudi, tako i kod životinja nijedan njihov dio ne preživljava smrt. Ne postoji nešto što bi se moglo ponovno roditi u nekom drugom tijelu.) Prop. 9:10: “Sve što ti doðe pod ruku da èiniš, èini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.” (Mrtvi ne odlaze u neko drugo tijelo, nego u grob.) U kojoj se mjeri vjerovanje u reinkarnaciju razlikuje od nade koju daje Biblija? Reinkarnacija: Vjerovanje da duša, odnosno “stvarno ja”, nakon smrti èovjeka prelazi u bolji oblik postojanja ako je èovjek bio dobar i pošten ili da se ponovno raða kao životinja ako je imao više loših nego dobrih djela. Prema tom vjerovanju èovjek se svakim ponovnim roðenjem vraæa u ovaj svijet kako bi iskusio daljnje patnje i na kraju smrt. Smatra se da je taj ciklus ponovnog raðanja zapravo beskonaèan. Je li to zaista buduænost kakva nas oèekuje? Neki smatraju da se taj ciklus može prekinuti jedino ako èovjek svlada sve želje za èulnim užicima. I što dobiva ako to postigne? Ono što neki nazivaju nesvjesnim životom. Biblija: Biblija nauèava da je duša zapravo cjelokupna osoba. Ako je netko u prošlosti èinio zlo, ali se potom pokajao i promijenio, Jehova Bog æe mu oprostiti (Psal. 103:12, 13). Kad èovjek umre, ništa ne preživljava njegovu smrt. Smrt je nalik dubokom snu bez snova. No uslijedit æe uskrsnuæe mrtvih. Ne radi se o reinkarnaciji, nego o vraæanju u život iste osobe (Djela 24:15). Veæina ljudi uskrsnut æe kako bi živjela na Zemlji. To æe se dogoditi kad Bog odstrani sadašnji zli svjetski poredak. Tada æe bolesti, patnje i neizbježna smrt biti prošlost (Dan. 2:44; Otkr. 21:3, 4).

èetvrtak, 21.08.2014.

Isus Krist Tko je Isus Krist? 00:0018:29 Koju posebnu ulogu ima Isus? Gdje je bio prije nego što je došao na Zemlju? Kakva je osoba bio? 1, 2. (a) Zašto to što znaš da postoji neka slavna osoba ne znaèi da je uistinu poznaješ? (b) Što mnogima nije jasno o Isusu? NA SVIJETU ima mnogo slavnih ljudi. Neki su poznati u svojoj sredini, gradu ili zemlji. Drugi su poznati po cijelom svijetu. No to što znaš ime neke slavne osobe ne znaèi da je uistinu poznaješ. To ne znaèi da si upoznat s pojedinostima o njenom porijeklu i njenoj osobnosti. 2 Ljudi diljem svijeta èuli su nešto o Isusu Kristu, iako je na Zemlji živio prije oko 2 000 godina. Pa ipak, mnogima je nejasno tko je doista bio Isus. Neki kažu da je bio samo dobar èovjek. Drugi tvrde da je bio tek obièni prorok. Treæi pak vjeruju da je Isus Bog i da ga treba obožavati. Treba li? 3. Zašto je važno da saznaš istinu o Isusu? 3 Važno je da saznaš istinu o Isusu. Zašto? Zato što Biblija kaže: “Da bi dobili vjeèni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3). Da, ako saznamo istinu o Jehovi Bogu i Isusu Kristu, možemo dobiti vjeèni život na rajskoj Zemlji (Ivan 14:6). Osim toga, Isus je dao najbolji primjer u tome kako živjeti i kako se ophoditi s drugima (Ivan 13:34, 35). U prvom poglavlju ove knjige govorili smo o tome što je istina o Bogu. Pogledajmo sada što Biblija doista uèi o Isusu Kristu. OBEÆANI MESIJA 4. Što znaèe titule “Mesija” i “Krist”? 4 Puno prije nego što se Isus rodio Biblija je prorekla da æe Bog poslati Mesiju, odnosno Krista. Titule “Mesija” (potjeèe od hebrejske rijeèi) i “Krist” (potjeèe od grèke rijeèi) znaèe “Pomazanik”. Taj obeæani Mesija bit æe pomazan, to jest Bog æe ga postaviti na poseban položaj. U kasnijim poglavljima ove knjige saznat æemo više o Mesijinoj važnoj ulozi u ispunjenju Božjih obeæanja. Isto tako, saznat æemo koje nam blagoslove Isus može donijeti veæ danas. Meðutim, prije nego što se Isus rodio, mnogi su se nesumnjivo pitali: ‘Tko æe biti Mesija?’ 5. U što su Isusovi uèenici bili posve uvjereni u vezi s njim? 5 U prvom stoljeæu n. e. uèenici Isusa iz Nazareta bili su posve uvjereni da je on proreèeni Mesija (Ivan 1:41). Jedan od njih zvao se Šimun Petar. On je Isusu otvoreno rekao: “Ti si Krist” (Matej 16:16). No kako su ti uèenici mogli biti sigurni da je Isus doista obeæani Mesija i kako mi možemo biti sigurni u to? 6. Navedi primjer koji pokazuje kako je Jehova pomogao vjernim osobama da prepoznaju Mesiju. 6 Božji proroci koji su živjeli prije Isusa prorekli su mnoge pojedinosti o Mesiji. Po tim su ga pojedinostima ljudi mogli prepoznati. To možemo prikazati na sljedeæi naèin: Zamisli da te netko zamoli da odeš na prometnu autobusnu ili željeznièku stanicu ili na aerodrom po nekoga koga nikada prije nisi vidio. Zar ti ne bi pomoglo kad bi ti netko rekao neke pojedinosti o toj osobi? Slièno tome, Jehova je preko biblijskih proroka dao vrlo detaljan opis toga što æe Mesija raditi i što æe doživjeti. Ispunjenje tih brojnih proroèanstava vjernim je osobama trebalo pomoæi da ga jasno prepoznaju. 7. Koja su se dva proroèanstva o Isusu ispunila? 7 Obrati pažnju na samo dva primjera. Kao prvo, više od 700 godina unaprijed prorok Mihej je prorekao da æe se obeæani Mesija roditi u Betlehemu, malom gradu u Judi (Mihej 5:2). Je li se Isus doista tamo rodio? Da, rodio se baš u tom gradu! (Matej 2:1, 3-9). Kao drugo, proroèanstvo iz Danijela 9:25, zapisano stoljeæima unaprijed, ukazuje na samu godinu kada æe se Mesija pojaviti — na 29. n. e. * Ispunjenje ovih i drugih proroèanstava dokazuje da je Isus bio obeæani Mesija. Prilikom Isusovog krštenja Božji duh sišao je na njega u obliku goluba; Isus je postao Mesija Prilikom krštenja Isus je postao Mesija, odnosno Krist 8, 9. Koji je dokaz da je Isus Mesija postao oèit prilikom njegovog krštenja? 8 Još jedan dokaz da je Isus bio Mesija postao je oèit pretkraj 29. n. e. Te je godine Isus otišao do Ivana Krstitelja da bi ga on krstio u rijeci Jordanu. Jehova je Ivanu obeæao dati znak po kojem æe on prepoznati tko je Mesija. Ivan je vidio taj znak prilikom Isusovog krštenja. O tome što se dogodilo Biblija kaže: “Kad se krstio, Isus se odmah podigao iz vode. I gle, otvorila su se nebesa i Ivan je vidio kako duh Božji silazi kao golub i dolazi na Isusa. I gle, èuo se glas s neba koji je rekao: ‘Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!’” (Matej 3:16, 17). Kad je sve to vidio i èuo, Ivan nije nimalo sumnjao da je Isus poslan od Boga (Ivan 1:32-34). U trenutku kad je Božji duh, odnosno sila kojom se on služi, tog dana izliven na Isusa, on je postao Mesija, odnosno Krist, izabran za Voðu i Kralja (Izaija 55:4). 9 Ispunjenje biblijskih proroèanstava i svjedoèanstvo samog Jehove Boga jasno pokazuju da je Isus obeæani Mesija. No Biblija odgovara na druga dva važna pitanja o Isusu Kristu, a to su: Gdje je bio prije nego što je došao na Zemlju i kakva je osoba bio? GDJE JE ISUS BIO PRIJE NEGO ŠTO JE DOŠAO NA ZEMLJU? 10. Što Biblija nauèava o Isusovom postojanju prije nego što je došao na Zemlju? 10 Biblija nauèava da je Isus živio na nebu prije nego što je došao na Zemlju. Mihej je prorekao da æe se Mesija roditi u Betlehemu, kao i to da potjeèe “iz davnine” (Mihej 5:2). Isus je u mnogo prilika rekao da je živio na nebu prije nego što se rodio kao èovjek (Ivan 3:13; 6:38, 62; 17:4, 5). Kao duhovno stvorenje na nebu Isus je imao poseban odnos s Jehovom. 11. Kako Biblija pokazuje da je Isus Jehovin najdraži Sin? 11 Isus je Jehovin najdraži Sin — i to s dobrim razlogom. Naziva ga se ‘prvoroðencem svega što je stvoreno’ jer on je prvo što je Bog stvorio * (Kološanima 1:15). Taj je Sin poseban po još neèemu. On je ‘jedinoroðeni Sin’ (Ivan 3:16). To znaèi da je jedino Isusa Bog izravno stvorio. Isus je ujedno jedini koga je Bog koristio kad je stvarao sve drugo (Kološanima 1:16). Isus je nazvan i “Rijeè” (Ivan 1:14). To nam pokazuje da je on govorio u Božje ime, nesumnjivo prenoseæi poruke i upute drugim sinovima svog Oca, kako duhovnim tako i ljudskim. 12. Kako znamo da prvoroðeni Sin nije jednak Bogu? 12 Je li prvoroðeni Sin jednak Bogu, kako neki vjeruju? Biblija to ne uèi. Kao što smo vidjeli u prethodnom odlomku, Sin je bio stvoren. Iz toga jasno proizlazi da je imao poèetak, dok Jehova Bog nema ni poèetak ni kraj (Psalam 90:2). Jedinoroðeni Sin nikada nije ni pomislio na to da se izjednaèi sa svojim Ocem. Biblija jasno uèi da je Otac veæi od Sina (Ivan 14:28; 1. Korinæanima 11:3). Samo je Jehova “Bog Svemoguæi” (1. Mojsijeva 17:1). Prema tome, nitko mu nije ravan. * 13. Na što se misli kad se u Bibliji kaže da je Sin “slika nevidljivog Boga”? 13 Jehova i njegov prvoroðeni Sin bili su nerazdvojni milijardama godina — puno prije nego što su stvoreni zvjezdano nebo i Zemlja. Sigurno su se jako voljeli! (Ivan 3:35; 14:31). Taj voljeni Sin nalikovao je svom Ocu. Zato Biblija za njega kaže da je “slika nevidljivog Boga” (Kološanima 1:15). Da, kao što ljudski sin može po mnogoèemu jako slièiti svom ocu, tako je i ovaj nebeski Sin odražavao svojstva i osobnost svog Oca. 14. Kako se Jehovin jedinoroðeni Sin rodio kao èovjek? 14 Jehovin jedinoroðeni Sin spremno je napustio nebo i došao na Zemlju da živi kao èovjek. No možda se pitaš: ‘Kako se duhovno stvorenje moglo roditi kao èovjek?’ Da bi to postigao, Jehova je uèinio èudo. Prenio je život svog prvoroðenog Sina s neba u utrobu djevice imenom Marija, koja je bila Židovka. Za to nije bio potreban ljudski otac. Marija je tako rodila savršenog sina i dala mu ime Isus (Luka 1:30-35). KAKAV JE ISUS BIO KAO OSOBA? Isus propovijeda 15. Zašto možemo reæi da preko Isusa bolje upoznajemo Jehovu? 15 Ono što je Isus govorio i èinio dok je bio na Zemlji pomaže nam da ga dobro upoznamo. Osim toga, preko Isusa bolje upoznajemo Jehovu. Kako? Sjeti se da je taj Sin savršen odraz svog Oca. Zato je Isus rekao jednom od svojih uèenika: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9). Èetiri biblijske knjige poznate kao Evanðelja — Matej, Marko, Luka i Ivan — puno nam govore o životu, djelovanju i osobinama Isusa Krista. 16. O èemu je Isus prvenstveno govorio, i od koga je potjecala ta poruka? 16 Isus je bio poznat kao ‘Uèitelj’ (Ivan 1:38; 13:13). Što je nauèavao? Prije svega, on je prenosio “dobru vijest o kraljevstvu” — naime o Božjem Kraljevstvu, nebeskoj vladavini koja æe vladati nad cijelom Zemljom i donijeti beskrajne blagoslove poslušnim ljudima (Matej 4:23). Od koga je potjecala ta poruka? Sam Isus je rekao: “Ono što nauèavam nije moje, nego dolazi od onoga koji me poslao”, a to je Jehova (Ivan 7:16). Isus je znao kako njegov Otac želi da ljudi èuju dobru vijest o Kraljevstvu. U osmom poglavlju saznat æemo više o Božjem Kraljevstvu i tome što æe ono postiæi. Isus propovijeda ribarima 17. Gdje je Isus pouèavao ljude, i zašto se toliko trudio u tome? 17 Gdje je Isus pouèavao ljude? Svugdje gdje ih je bilo — u okolnim krajevima, u gradovima, u selima, na tržnicama i u njihovim kuæama. Isus nije èekao da ljudi doðu k njemu. On je išao k ljudima (Marko 6:56; Luka 19:5, 6). Zašto se Isus toliko naprezao i toliko vremena provodio u propovijedanju i pouèavanju? Zato što je Bog želio da on to èini. Isus je uvijek vršio volju svog Oca (Ivan 8:28, 29). No postoji još jedan razlog zašto je propovijedao. On je suosjeæao s mnoštvima ljudi koji su dolazili k njemu (Matej 9:35, 36). Njihovi vjerski voðe, koji su ih trebali pouèavati istini o Bogu i njegovim naumima, zanemarivali su ih. Isus je znao koliko æe ljudima znaèiti poruka o Kraljevstvu kad je èuju. 18. Koje ti se Isusove osobine najviše sviðaju? 18 Isus je bio srdaèan èovjek dubokih emocija. Ljudi su ga smatrali pristupaènim i dobrim. Èak su se i djeca osjeæala ugodno u njegovom društvu (Marko 10:13-16). Isus je bio nepristran. Mrzio je nepravdu i korupciju (Matej 21:12, 13). U vrijeme kad se žene baš i nije poštovalo i kad nisu imale velika prava, on se s njima ophodio dostojanstveno (Ivan 4:9, 27). Isus je bio istinski ponizan. Jednom je prilikom oprao noge svojim apostolima, što je inaèe bio zadatak slugu. Isus lijeèi bolesne Isus je propovijedao gdje god je bilo ljudi 19. Koji primjer pokazuje da Isus nije bio ravnodušan prema potrebama ljudi? 19 Isus nije bio ravnodušan prema potrebama drugih. To je naroèito bilo vidljivo kad je putem Božjeg duha dobio moæ da lijeèi ljude i tako èini èuda (Matej 14:14). Naprimjer, jedan èovjek koji je bolovao od gube došao je Isusu i rekao: “Ako hoæeš, možeš me oèistiti.” Sam Isus osjetio je bol i patnju tog èovjeka. Potaknut samilošæu, ispružio je ruku i dodirnuo èovjeka, rekavši: “Hoæu, oèisti se!” I bolesni je èovjek bio izlijeèen! (Marko 1:40-42). Možeš li zamisliti kako se osjeæao taj èovjek? VJERAN SVE DO KRAJA 20, 21. Kako je Isus primjer dragovoljne poslušnosti Bogu? 20 Isus je dao najbolji primjer dragovoljne poslušnosti Bogu. Ostao je vjeran svom nebeskom Ocu pod svim okolnostima i unatoè svim oblicima protivljenja i patnje. Isus se odluèno i uspješno odupro Sotoninim kušnjama (Matej 4:1-11). Neko vrijeme neki Isusovi roðaci nisu vjerovali u njega te su èak rekli da je ‘sišao s uma’ (Marko 3:21). No Isus nije dozvolio da oni utjeèu na njega. On je nastavio vršiti Božje djelo. Unatoè uvredama i napadima, uvijek se svladavao i nikada nije želio nauditi svojim protivnicima (1. Petrova 2:21-23). 21 Isus je ostao vjeran sve do smrti — okrutne i bolne smrti iza koje su stajali njegovi neprijatelji (Filipljanima 2:8). Što li je sve morao proæi zadnjeg dana svog života na Zemlji! Uhvatili su ga, optužili na temelju iskaza lažnih svjedoka, pokvareni suci su ga osudili, mnoštvo ga je ismijavalo, a vojnici su ga muèili. Pribijen na stup, prije nego što je ispustio posljednji dah, rekao je: “Dovršeno je!” (Ivan 19:30). Meðutim, treæeg dana nakon što je Isus umro njegov nebeski Otac uskrsnuo ga je u duhovni život (1. Petrova 3:18). Nekoliko tjedana kasnije vratio se na nebo. Tamo je “sjeo zdesna Bogu” i èekao da poène vladati kao Kralj (Hebrejima 10:12, 13).

Tko je Isus Krist Tko je Isus Krist? ZAMISLI koliko je uzbuðen morao biti mladi Židov po imenu Andrija kada je prvi put slušao rijeèi Isusa iz Nazareta! Biblija kaže da je Andrija brzo otišao svom bratu i rekao: ”Našli smo Mesiju [Krista]“ (Ivan 1:41). Hebrejska i grèka rijeè koje se obièno prevode s ”Mesija“ i ”Krist“ znaèe ”pomazanik“. Isus je bio Pomazanik, odnosno Božji izabranik — obeæani voða (Izaija 55:4). Biblijske knjige sadržavale su proroèanstva o njemu, i zato su ga Židovi u to vrijeme oèekivali (Luka 3:15). Kako znamo da je Isus zaista bio Božji izabranik? Pa, razmislimo o onome što se dogodilo 29. n. e., kada je Isus imao 30 godina. On je otišao Ivanu Krstitelju da ga krsti u rijeci Jordanu. Biblija kaže: ”Kad se krstio, Isus je odmah izašao iz vode; i gle, nebesa su se otvorila, i vidio je kako Božji duh silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, èuo se glas s nebesa koji je rekao: ’Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje‘“ (Matej 3:16, 17). Je li Ivan, nakon što je èuo te rijeèi priznanja, mogao imati ikakve sumnje u to da je Isus Božji izabranik? Izlijevajuæi svoj sveti duh na Isusa, Jehova Bog pomazao ga je, odnosno postavio, za Kralja svog buduæeg Kraljevstva. Tako je Isus postao Isus Krist, ili Isus Pomazanik. Meðutim, zašto je Isus nazvan Božjim Sinom? Otkuda je potjecao? Onaj koji je ”od poèetka“ Cijeli Isusov život mogao bi se podijeliti na tri razdoblja. Prvo je poèelo davno prije nego što se rodio kao èovjek. On je ”od poèetka, od vjeènih vremena“, stoji u Miheju 5:2. Sam Isus rekao je: ”Ja sam iz gornjih oblasti“, to jest s neba (Ivan 8:23). On je živio na nebu kao moæna duhovna osoba. Buduæi da je sve stvoreno imalo poèetak, Bog je najprije bio sam. Meðutim, prije nebrojenih vjekova Bog je postao Stvoritelj. Što je prvo stvorio? Posljednja biblijska knjiga kaže za Isusa da je ”poèetak Božjih djela stvaranja“ (Otkrivenje 3:14). Isus je ”prvoroðenac svega stvorenja“. To je zato što je ”posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo“ (Kološanima 1:15, 16). Da, jedino je Isusa izravno stvorio sam Bog. Zato ga se i naziva Božjim ’jedinoroðenim Sinom‘ (Ivan 3:16). Prvoroðeni Sin takoðer je nazvan ”Rijeè“ (Ivan 1:14). Zašto? Zato jer je prije nego što se rodio kao èovjek služio na nebu kao Božji zastupnik ili govornik. ”Rijeè“ je bila s Jehovom Bogom ”u poèetku“, kada su stvarani ’nebo i zemlja‘. Upravo je njoj Bog rekao: ”Naèinimo èovjeka po svojemu oblièju“ (Ivan 1:1; 1. Mojsijeva 1:1, 26). Jehovin prvoroðeni Sin bio je pored svog Oca i radio zajedno s njim. Njega se u Prièama Salamunovim 8:22-31 (NS) simbolièkim jezikom opisuje kako kaže: ”Tada sam bila uz [Stvoritelja] kao vješt graditelj i bila sam mu naroèita radost, dan za danom, i veselila sam se pred njim sve vrijeme.“ Mora da su Jehova Bog i njegov jedinoroðeni Sin jako dobro upoznali jedan drugoga dok su zajednièki radili. Takvo blisko druženje s Jehovom bezbroj vjekova duboko je utjecalo na Božjeg Sina. Taj poslušni Sin postao je upravo poput svog Oca Jehove. Ustvari, u Kološanima 1:15 Isusa se naziva ’slikom nevidljivog Boga‘. To je jedan od razloga zašto je poznavanje Isusa prijeko potrebno da bismo zadovoljili svoje duhovne potrebe i prirodnu želju za poznavanjem Boga. Sve što je èinio dok je bio na Zemlji, Isus je uèinio upravo onako kako je Jehova i oèekivao. Prema tome, upoznavajuæi Isusa ujedno upoznajemo Jehovu (Ivan 8:28; 14:8-10). No kako je Isus došao na Zemlju? Njegov život na Zemlji Drugo razdoblje Isusovog života poèelo je kada ga je Bog poslao na Zemlju. Jehova je to uèinio tako što je Isusov život na èudesan naèin s neba prenio u utrobu pobožne židovske djevice Marije. Isus nije naslijedio nesavršenost zato što njegov otac nije bio èovjek. Jehovin sveti duh, odnosno djelujuæa sila, sišao je na Mariju te ju je njegova sila ’zasjenila‘ i na èudesan naèin uzrokovala njenu trudnoæu (Luka 1:34, 35). Stoga je Marija rodila savršeno dijete. Kao posinak tesara Josipa, Isus je odrastao u skromnom domu i bio je prvo od nekoliko djece u obitelji (Izaija 7:14; Matej 1:22, 23; Marko 6:3). O Isusovom se djetinjstvu malo toga zna, ali vrijedno je obratiti pažnju jednom dogaðaju iz tog vremena. Kada je Isus imao 12 godina, njegovi su ga roditelji poveli u Jeruzalem na godišnju proslavu Pashe. Dok je bio tamo, dosta je vremena proveo u hramu te ’sjedio meðu uèiteljima, slušajuæi ih i postavljajuæi im pitanja‘. Štoviše, ”svi koji su ga slušali divili su se njegovom razumijevanju i njegovim odgovorima“. Da, mladi Isus nije samo postavljao duboka pitanja o duhovnim temama veæ je mogao davati i oštroumne odgovore koji su druge zadivili (Luka 2:41-50). Dok je živio i rastao u Nazaretu, nauèio je tesarski zanat, nesumnjivo od svog pooèima Josipa (Matej 13:55). Isus je živio u Nazaretu do svoje 30. godine. Tada je otišao Ivanu da se krsti. Nakon krštenja Isus je odluèno poèeo izvršavati svoju službu. Tri i po godine putovao je diljem svoje domovine i objavljivao dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Osim toga, ljudima je dao dokaze da ga je Bog poslao. Kako je to èinio? Tako što je èinio mnoga èuda — moæna djela koja su nadmašivala ljudske sposobnosti (Matej 4:17; Luka 19:37, 38). No Isus je takoðer bio èovjek dobrog srca i dubokih osjeæaja. Njegova dobrota naroèito se odražavala u naèinu na koji je gledao na druge i ophodio se s njima. Buduæi da je Isus bio pristupaèan i ljubazan, ljudi su ga voljeli. Èak su se i djeca ugodno osjeæala u njegovoj blizini (Marko 10:13-16). Sa ženama se ophodio s poštovanjem, unatoè tome što su neki u njegovo vrijeme gledali na njih s prezirom (Ivan 4:9, 27). Pomagao je siromašnima i potlaèenima da ’naðu okrepu za svoje duše‘ (Matej 11:28-30). Njegovo pouèavanje bilo je jasno, jednostavno i praktièno. Ono što je nauèavao potjecalo je iz iskrene želje da pomogne svojim slušateljima upoznati pravog Boga Jehovu (Ivan 17:6-8). Koristeæi Božji sveti duh da bi èinio èuda, Isus je samilosno lijeèio bolesne i nemoæne (Matej 15:30, 31). Naprimjer, èovjek koji je bolovao od gube došao je pred njega i rekao: ”Ako samo hoæeš, možeš me oèistiti.“ Što je Isus uèinio? Ispružio je ruku, dotaknuo èovjeka i rekao mu: ”Hoæu. Oèisti se.“ I bolesni èovjek bio je izlijeèen! (Matej 8:2-4). Zapazi takoðer jednu situaciju kada je mnoštvo ljudi ostalo uz Isusa tri dana, a nisu imali što jesti. Bilo mu je žao ljudi i stoga je na èudesan naèin nahranio ”èetiri tisuæe muškaraca, osim žena i djece“ (Matej 15:32-38). Jednom drugom prilikom Isus je umirio oluju koja je ugrozila život njegovih prijatelja (Marko 4:37-39). Umrle je uskrsavao, odnosno vraæao u život* (Luka 7:22; Ivan 11:43, 44). Isus je èak dobrovoljno kao savršeni èovjek dao svoj život kako bi nesavršeno èovjeèanstvo imalo nadu u buduænost. Isus je zaista jako volio ljude! Gdje je Isus danas? Isus je umro na muèenièkom stupu u dobi od 33 i po godine.* No smrt nije bila kraj njegovog života. Treæe razdoblje njegovog života poèelo je oko tri dana kasnije, kada je Jehova Bog uskrsnuo svog Sina i vratio ga u život kao duhovnu osobu. Nakon uskrsnuæa Isus se pojavio stotinama ljudi koji su živjeli u to vrijeme (1. Korinæanima 15:3-8). Zatim je ”sjeo Bogu s desne strane“ i èekao da dobije kraljevsku vlast (Hebrejima 10:12, 13). Kada je došlo to vrijeme, Isus je poèeo vladati kao Kralj. Stoga, kako bismo danas trebali zamišljati Isusa? Trebamo li razmišljati o njemu kao o èovjeku koji pati i umire? Gledamo li možda u njemu nekoga koga treba obožavati? Danas Isus više nije èovjek, ali nije niti Svemoguæi Bog. On je moæno duhovno stvorenje i Kralj koji vlada. On æe vrlo skoro preuzeti vlast nad našom izmuèenom Zemljom. U Otkrivenju 19:11-16 slikovitim se jezikom Isusa Krista opisuje kao kralja na bijelom konju koji dolazi da pravedno sudi i ratuje. On ima ”oštar dugi maè, da njime udari narode“. Da, Isus æe upotrijebiti svoju veliku moæ i uništiti zle ljude. A što je s onima koji se trude oponašati primjer koji je dao dok je bio na Zemlji? (1. Petrova 2:21). On i njegov Otac saèuvat æe ih kada zapoène ”rat velikog dana Boga Svemoguæeg“ — što se èesto naziva i Harmagedon — te æe moæi zauvijek živjeti kao zemaljski podanici Božjeg nebeskog Kraljevstva (Otkrivenje 7:9, 14; 16:14, 16; 21:3, 4). Isus æe tijekom svoje vladavine koja æe uspostaviti mir uèiniti mnoga èuda za èovjeèanstvo (Izaija 9:6, 7; 11:1-10). Izlijeèit æe sve bolesti i okonèati smrt. Bog æe preko Isusa uskrsnuti milijarde ljudi i time im dati priliku da vjeèno žive na Zemlji (Ivan 5:28, 29). Ne možemo èak ni zamisliti koliko æe nam život biti predivan kad bude vladalo Božje Kraljevstvo. Stoga je itekako važno da nastavimo uèiti iz Biblije i bolje upoznamo Isusa Krista!

Sotona Sotona Ðavo Objašnjenje pojma: Duhovno stvorenje koje je glavni neprijatelj pravog Boga Jehove i svih njegovih slugu. Ime Sotona dobio je zato što se protivi Jehovi. Sotona ima i drugo ime — Ðavo — jer je najveæi Božji klevetnik. Sotona je nazvan i prazmijom, po svemu sudeæi zato što je u Edenu iskoristio zmiju kako bi prevario Evu, pa se otuda izraz “zmija” u prenesenom smislu koristi za podmuklu osobu i varalicu. U Otkrivenju je Sotona prikazan kao opasni zmaj. Kako možemo znati da li doista postoji takva duhovna osoba? Biblija nam pruža glavne dokaze o njenom postojanju. U njoj se ta duhovna osoba èesto spominje po imenu (52 puta kao Sotona, a 33 puta kao Ðavo). U Bibliji je zabilježeno i svjedoèanstvo jednog svjedoka koji je vidio Sotonu. Tko je taj svjedok? To je Isus Krist, koji je prije svog dolaska na Zemlju živio na nebu. On je to zlo stvorenje èesto spominjao po imenu (Luka 22:31; 10:18; Mat. 25:41). Ono što Biblija govori o Sotoni Ðavlu logièno je. Zlo koje pogaða ljudski rod daleko nadmašuje zloæu ljudi koji ga èine. Biblijsko objašnjenje o Sotoninom porijeklu i njegovom djelovanju otkriva zašto meðu ljudima veæ tisuæama godina vlada mržnja, nasilje i ratovi i zašto se danas ljudski rod nalazi na rubu uništenja premda veæina ljudi želi živjeti u miru. Kad ne bi postojao Ðavo, ljudi ne bi imali nikakve dugoroène koristi od prihvaæanja onoga što Biblija govori o njemu. No èesto se od osoba koje su se nekada bavile nekim oblikom okultizma ili su pripadale raznim spiritistièkim grupama može èuti da su ih u to vrijeme uvelike uznemiravali “glasovi” koji su dolazili iz nevidljivog izvora, da su ih opsjedale nadljudske sile i tako dalje. No osjetile su pravo olakšanje kad su saznale što Biblija uèi o Sotoni i njegovim demonima te kad su primijenile biblijski savjet da se prestanu baviti spiritizmom i kad su u molitvi poèele tražiti Jehovinu pomoæ. (Vidi stranice 333-338, pod temom “Spiritizam”.) Vjerovati u postojanje Sotone ne znaèi zamišljati ga kao nekakvo stvorenje s rogovima, šiljatim repom i vilama, koje peèe ljude u paklenoj vatri. Biblija tako ne opisuje Sotonu. Takav je opis plod mašte srednjovjekovnih umjetnika koji su bili pod utjecajem grèke mitologije, u kojoj je slièno prikazan bog Pan, i spjeva Pakao talijanskog pjesnika Dantea Alighieria. Biblija ne nauèava da postoji paklena vatra, nego jasno kaže da “mrtvi nisu svjesni nièega” (Prop. 9:5). Je li Sotona samo zlo u ljudima? U Jobu 1:6-12 i 2:1-7 zapisani su razgovori izmeðu Jehove Boga i Sotone. Kad bi Sotona bio zlo u nekoj osobi, to bi u ovom sluèaju znaèilo da je zlo u Jehovi. No to je u èistoj suprotnosti sa svime što nam Biblija govori o Jehovi, naime da “nema u njemu nepravde” (Psal. 92:15; Otkr. 4:8). Zanimljivo je primijetiti da se u hebrejskom tekstu izvještaja o Jobu koristi izraz hasSatan. Odreðeni èlan upotrijebljen u hebrejskom jeziku pokazuje da se izrazom “Sotona” misli na toèno odreðenu osobu koja se snažno protivi Bogu. (Vidi i Zahariju 3:1, 2 i bilješku uz prvi redak.) Luka 4:1-13 izvještava da je Ðavo nastojao navesti Isusa da izvrši njegovu volju. U biblijskom je izvještaju zapisano što je rekao Ðavo i što mu je nato odgovorio Isus. Je li Isusa iskušavalo zlo u njemu samom? Takvo gledište ne slaže se s Biblijom, koja kaže da je Isus bio bez grijeha (Hebr. 7:26; 1. Petr. 2:22). Premda se u Ivanu 6:70 koristi grèka rijeè diábolós kako bi se opisalo zlo koje se razvilo u Judi Iskariotu, u Luki 4:3 koristi se izraz ho diábolós, odnosno upotrebljava se odreðeni èlan ho ispred imenice, èime se ukazuje na toèno odreðenu osobu. Je li optuživanje Ðavla samo pokušaj ljudi da izbjegnu odgovornost za zlo koje se dogaða? Neki ljudi krive Ðavla za ono što su sami skrivili. No Biblija kaže da su za zlo koje snalazi ljude èesto velikim dijelom odgovorni drugi ljudi ili pak oni sami, jer osjeæaju loše posljedice vlastitih postupaka (Prop. 8:9; Gal. 6:7). Meðutim, Biblija nas upozorava na postojanje nadljudskog neprijatelja i upoznaje nas s raznim spletkama kojima on nanosi silnu bol ljudskom rodu. Ona objašnjava kako se možemo osloboditi njegovog utjecaja. Kako je nastao Sotona? Sva su Jehovina djela savršena — on ne uzrokuje nepravdu, pa stoga nije stvorio nijedno zlo stvorenje (5. Mojs. 32:4; Psal. 5:4). Stvorenje koje je postalo Sotona zapravo je u poèetku bilo savršeni Božji duhovni sin. Kad je Isus rekao da Ðavo “nije ostao postojan u istini”, dao je do znanja da je Ðavo nekada bio “u istini” (Ivan 8:44). No poput svih Božjih razumnih stvorenja, i taj je duhovni sin imao slobodnu volju. Zloupotrijebio je slobodu izbora i uzoholio se te je poèeo èeznuti za tim da se njemu iskazuje štovanje koje je pripadalo jedino Bogu. Stoga je naveo Adama i Evu da slušaju njega, a ne Boga. Zbog svojih je postupaka postao Sotona, a taj naziv dolazi od hebrejske rijeèi koja znaèi “protivnik” (Jak. 1:14, 15; vidi i stranicu 108, pod temom “Grijeh”). Zašto Bog nije uništio Sotonu odmah nakon što se on pobunio? Sotona je otvorio dva važna sporna pitanja: (1) Ispravnost i pravovaljanost Jehovinog naèina vladanja. Je li Jehova uskratio ljudima slobodu koja bi pridonijela njihovoj sreæi? Je li istina da ljudi mogu sretno i vjeèno živjeti samo ako su poslušni Bogu? Je li Jehova bio nepošten kad je dao zakon kojim je odredio da neposlušnost vodi u smrt? (1. Mojs. 2:16, 17; 3:3-5). Dakle, ima li Jehova pravo vladati? (2) Vjernost Jehovi svih razumnih stvorenja. Kad su Adam i Eva zgriješili, pojavilo se pitanje: Jesu li Jehovi njegovi sluge poslušni iz ljubavi ili æe svi napustiti Boga i poæi za Sotonom? Spor oko ovog posljednjeg pitanja Sotona je dodatno zaoštrio u Jobovo vrijeme (1. Mojs. 3:6; Job 1:8-11; 2:3-5; vidi i Luku 22:31). Na ta pitanja nije se moglo odgovoriti jednostavno tako da se buntovnici pogube. Bog sebi nije morao ništa dokazivati. No da se takvim pitanjima više nikada ne bi narušio mir i dobrobit svih stvorenja u svemiru, Jehova je dao dovoljno vremena da se dobiju savršeno jasni odgovori na njih. Nakon nekog vremena Adam i Eva umrli su zbog svoje neposlušnosti Bogu (1. Mojs. 5:5). No sporna pitanja time nisu bila riješena. Stoga je Bog dopustio i Sotoni i ljudima da isprobaju svaki oblik vladavine kojeg su se dosjetili. Meðutim, nijedan nije ljudima donio trajnu sreæu. Bog je ljudima dopustio da idu do krajnjih granica zanemarujuæi u svom životu njegova pravedna mjerila ponašanja. Posljedice takvog naèina života dovoljno govore za sebe. Obistinilo se ono što kaže Biblija: “Èovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jer. 10:23). Bog je istovremeno svojim slugama dao priliku da djelima dokažu jesu li mu vjerni i poslušni iz ljubavi, i to usprkos Sotoninom zavoðenju i progonstvu koje je poticao. Jehova opominje svoje sluge: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Izr. 27:11). Oni koji su mu vjerni veæ sada dobivaju velike blagoslove, a u buduænosti se mogu nadati vjeènom životu kao savršeni ljudi. Svoj æe život posvetiti vršenju Jehovine volje jer ga istinski ljube zbog njegove osobnosti i postupaka. Koliko znaèajnu ulogu igra Sotona u današnjem svijetu? Isus Krist je za njega rekao da je “vladar svijeta”, kojega ljudski rod, opæenito govoreæi, sluša tako što na njegov poticaj zanemaruje Božje zahtjeve (Ivan 14:30; Efež. 2:2). Biblija za njega kaže i da je “bog ovoga svijeta”, kojega u svojim vjerskim obredima štuju ljudi koji pripadaju ovom svijetu (2. Kor. 4:4; 1. Kor. 10:20). Nastojeæi iskušati Isusa Krista, Ðavo ga je “odveo na visinu i pokazao mu odjednom sva kraljevstva svijeta. I Ðavo mu je rekao: ‘Dat æu ti vlast nad svima njima i slavu njihovu, jer je meni predana i dajem je kome hoæu. Ako mi se, dakle, pokloniš, sva æe vlast biti tvoja’” (Luka 4:5-7). U Otkrivenju 13:1, 2 saznajemo da je Sotona dao ‘moæ, prijestolje i vlast veliku’ svjetskom politièkom sustavu. Danijel 10:13, 20 otkriva nam da je Sotona postavio demonske knezove nad glavnim zemaljskim kraljevstvima. U Efežanima 6:12 o njima se govori kao o ‘vrhovništvima, vlastima, svjetskim vladarima ove tame, zlim duhovnim silama na nebesima’. Stoga ne èudi da u 1. Ivanovoj 5:19 stoji: “Cijeli je svijet pod vlašæu Zloga.” No ta je vlast ogranièenog vijeka i postoji samo zato što to dopušta Jehova, Svemoguæi Bog. Dokle æe Sotoni biti dopušteno da zavodi ljudski rod? Dokaze da živimo u posljednjim danima Sotoninog zlog svijeta možeš pronaæi na stranicama 68-71, pod temom “Datiranje” i u temi “Posljednji dani”. Kako æe svijet biti osloboðen Sotoninog zlog utjecaja simbolièno je opisano sljedeæim rijeèima: “Vidio sam jednog anðela kako silazi s neba s kljuèem od bezdana i velikim lancem u ruci. I uhvatio je zmaja, prazmiju, koji je Ðavo i Sotona, i svezao ga na tisuæu godina. I bacio ga je u bezdan, koji je nad njim zakljuèao i zapeèatio, da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuæu godina. Nakon toga treba biti nakratko odvezan” (Otkr. 20:1-3). Što æe se zatim dogoditi? “Ðavo, koji ih je zavodio, bio je baèen u jezero ognjeno i sumporno” (Otkr. 20:10). Što to znaèi? U Otkrivenju 21:8 nalazimo odgovor: “Ono [jezero] predstavlja drugu smrt.” Sotona æe zauvijek nestati! Znaèi li to što æe Sotona biti ‘baèen u bezdan’ da æe tisuæu godina biti zatoèen na opustjeloj Zemlji na kojoj neæe biti nikoga koga bi mogao iskušavati? Neki smatraju da Otkrivenje 20:3 (citirano u prethodnom odlomku) podupire tu tvrdnju. Oni kažu da “bezdan” predstavlja opustošenu Zemlju. No je li to toèno? Otkrivenje 12:7-9, 12 govori o tome da æe prije bacanja u bezdan Sotona biti “zbaèen” s neba na Zemlju i da æe ondje ljudima nanositi strašne nevolje. Dakle, kad se u Otkrivenju 20:3 kaže da je Sotona ‘baèen u bezdan’, to sigurno ne znaèi da je naprosto ostao ondje gdje je dotad bio — na Zemlji, ali ipak nevidljiv. On æe biti uklonjen daleko odatle “da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuæu godina”. Zanimljivo je primijetiti da Otkrivenje 20:3 kaže da æe nakon tisuæu godina iz bezdana biti pušten Sotona, a ne narodi. Kad Sotona bude pušten, ljudi koji su prije saèinjavali te narode veæ æe biti ondje. Neki to vjerovanje dokazuju Izaijom 24:1-6 i Jeremijom 4:23-29. Ondje stoji: “Evo, Jehova prazni zemlju i pustoši je. (...) Zemlja æe se isprazniti i opljaèkati, jer je tako rekao Jehova.” “Vidio sam zemlju, i gle, bila je prazna i pusta. (...) Vidio sam, i gle, nije bilo èovjeka. (...) Jer ovako kaže Jehova: ‘Cijela æe zemlja biti u pustoš pretvorena. (...) Svi su gradovi napušteni, nitko ne živi u njima.’” Što znaèe ta proroèanstva? Prvi su se put ispunila na Jeruzalemu i Judi. Izvršavajuæi Jehovinu osudu, Babilonci su osvojili zemlju. Na koncu je sva zemlja ostala opustošena i bez stanovnika. (Vidi Jeremiju 36:29.) No Bog tada nije uklonio stanovništvo s cijelog planeta, a neæe to uèiniti ni sada. (Vidi stranice 415-418, pod temom “Zemlja” i temu “Nebo”.) Meðutim, on æe potpuno uništiti crkve kršæanstva, suvremenu kopiju nevjernog Jeruzalema — koje svojim nesvetim postupcima sramote Božje ime — kao i sve ostale dijelove Sotonine vidljive organizacije. Umjesto da bude pusta, tijekom Kristove Tisuæugodišnje Vladavine, dok Sotona bude u bezdanu, cijela æe Zemlja postati raj. (Vidi temu “Raj”.)

Tko je Sotona Tko je Sotona? Je li on stvarna osoba? NEKI suvremeni izuèavatelji religije kažu da Sotona nije stvarna osoba. Oni tvrde da je on samo plod ljudske mašte. Polemike o tome tko je zapravo Sotona nisu ništa novo. “Ðavlova najveæa prijevara jest to što nas uvjerava da on uopæe ne postoji”, napisao je u 19. stoljeæu pjesnik Charles Baudelaire. Je li Sotona stvarna osoba? Ako jest, odakle potjeèe? Je li on nevidljiva sila koja uzrokuje probleme što pogaðaju današnji svijet? Kako se možete zaštititi od njegovog opasnog utjecaja? Je li Sotona nevidljiva sila koja uzrokuje probleme što pogaðaju svijet? Što Biblija kaže o Sotoni? Biblija opisuje Sotonu kao stvarnu osobu koja živi u nevidljivom duhovnom podruèju (Job 1:6). Ona nam otkriva da je Sotona pokvaren i okrutan te da èini zla djela (Job 1:13-19; 2:7, 8; 2. Timoteju 2:26). U Bibliji su èak zapisani razgovori koje je Sotona vodio s Bogom i Isusom (Job 1:7-12; Matej 4:1-11). Odakle potjeèe to zlo biæe? Davno prije nego što je stvorio èovjeka, Bog je stvorio svog ‘prvoroðenog’ Sina, koji je kasnije nazvan Isus (Otkrivenje 3:14). S vremenom su bili stvoreni i drugi “sinovi Božji”, koji se nazivaju anðeli (Job 38:4-7). Svi su oni bili savršeni i moralno besprijekorni. No jedan od tih anðela kasnije je postao Sotona. On nije bio tako nazvan kad je bio stvoren. Tek je kasnije dobio ime Sotona, a ono dolazi od hebrejske rijeèi koja znaèi “protivnik, neprijatelj, optužitelj”. Tako je nazvan zato što se odmetnuo od Boga i poèeo mu prkositi. To je duhovno stvorenje postalo ponosno i poèelo gajiti želju da zauzme Božje mjesto. Željelo je da ga drugi obožavaju. Kad je Božji prvoroðeni Sin, Isus, bio na Zemlji, Sotona ga je èak pokušao navesti da ‘padne i pokloni mu se’ u znak obožavanja (Matej 4:9). Sotona “nije ostao postojan u istini” (Ivan 8:44). Prikazao je Boga kao lašca, no zapravo je on sam bio lažac. Rekao je Evi da može postati kao Bog, no zapravo je on sam htio takav položaj. Služeæi se prijevarom, ostvario je svoju sebiènu želju. Naveo je Evu da ga smatra višim od Boga. Ona je poslušala Sotonu i time pokazala da ga prihvaæa za svog boga (1. Mojsijeva 3:1-7). Pokrenuvši pobunu protiv Boga, taj je nekada vjerni anðeo postao Sotona — protivnik i neprijatelj Boga i ljudi. Zbog svojih zlih osobina nazvan je i Ðavo, što dolazi od grèke rijeèi koja znaèi “klevetnik”. Taj je zaèetnik grijeha kasnije naveo i neke druge anðele da postanu neposlušni Bogu te mu se pridruže u pobuni (1. Mojsijeva 6:1, 2; 1. Petrova 3:19, 20). Ti anðeli nisu ljudima omoguæili bolji život. Oni su oponašali Sotoninu sebiènost i zato se ‘zemlja ispunila nasiljem’ (1. Mojsijeva 6:11; Matej 12:24). Koliko je jak Sotonin utjecaj? Zloèinac može ukloniti otiske svojih prstiju s mjesta zloèina kako ga nitko ne bi mogao otkriti. No kad policija vidi da se dogodio zloèin, znat æe da mora postojati netko tko ga je poèinio. Sotona, prvi ubojica, trudi se sakriti svoj identitet (Ivan 8:44; Hebrejima 2:14). Kada je razgovarao s Evom, prikrio je svoj identitet posluživši se zmijom. Sotona ni danas ne želi da ljudi otkriju tko je on. Èak je “zaslijepio umove nevjernièke” kako bi sakrio koliko je snažan njegov utjecaj (2. Korinæanima 4:4). No Isus je razotkrio Sotonu i pokazao da je on zlo stvorenje koje upravlja iskvarenim svijetom u kojem živimo. Nazvao ga je ‘vladarom ovog svijeta’ (Ivan 12:31; 16:11). “Cijeli je svijet pod vlašæu Zloga”, napisao je apostol Ivan (1. Ivanova 5:19). Sotona “zavodi sav svijet” apelirajuæi na ‘želju tijela i želju oèiju’ te težnju ljudi za ‘isticanjem svog imetka’ (1. Ivanova 2:16; Otkrivenje 12:9). Njemu je poslušna veæina ljudi. Oni koji su poslušni Sotoni zapravo ga prihvaæaju za svog boga, kao što je to uèinila i Eva. Zbog toga je Sotona “bog ovoga svijeta” (2. Korinæanima 4:4). Njegova je vladavina dovela do licemjerja i laži, ratova, patnji i razaranja te zloèina, pohlepe i iskvarenosti. Kako se zaštititi od Sotoninog utjecaja? Biblija upozorava: “Budite trezveni, bdijte!” Zašto trebamo to èiniti? Zato što ‘naš protivnik, Ðavo, ide uokolo kao rièuæi lav i traži koga da proždre’ (1. Petrova 5:8). Premda to upozorenje trebamo shvatiti vrlo ozbiljno, ohrabrujuæe je znati da Sotona može prevariti samo one koji nisu trezveni — one koji ne bdiju (2. Korinæanima 2:11). Vrlo je važno da prihvatimo èinjenicu da Sotona zaista postoji te dopustimo Bogu da nas ‘uèvrsti i ojaèa’. Tada æemo se moæi oduprijeti Sotoni i stati na Božju stranu (1. Petrova 5:9, 10).

Dan odmora Trebamo li držati tjedni dan poèinka? KRAJEM 1980-ih male grupe metodista izašle su na ulice Suve, glavnog grada Fidžija. Muškarci, žene i djeca, obuèeni kao da idu u crkvu, postavili su barikade na 70 mjesta u gradu. Blokirali su sav teretni i putnièki promet, ukljuèujuæi i domaæe i meðunarodne letove. Zašto su to uèinili? Tražili su da se u zemlji ponovno uvede strogo držanje dana poèinka. U Izraelu svaka nova višekatnica izgraðena nakon 2001. mora imati barem jedno dizalo koje se automatski zaustavlja na svakom katu. Zašto? Zato da pobožni Židovi koji od petka naveèer do subote naveèer drže šabat, to jest dan poèinka, ne bi morali “raditi”. Naime èak se i pritiskanje dugmadi u dizalu smatra radom. U Tongi, kraljevini u južnom dijelu Tihog oceana, nedjeljom je zabranjen svaki posao. Obustavlja se sav zraèni i pomorski promet. Svaki ugovor koji se potpiše tog dana smatra se nevažeæim. Prema ustavu Tonge svi graðani, bez obzira na svoja vjerska uvjerenja, nedjelju trebaju “smatrati svetom”. Zašto? Zato da bi se u cijeloj zemlji držao dan poèinka. Kao što pokazuju navedeni primjeri, mnogi ljudi smatraju da Bog od njih zahtijeva da drže tjedni dan poèinka. Ustvari, neki kažu da je držanje tog dana izuzetno važno i vjeruju da o njemu ovisi naše vjeèno spasenje. Neki èak misle da je to najvažnija Božja zapovijed. Odakle potjeèe dan poèinka? Zahtijeva li Biblija od kršæana da se svaki tjedan jedan dan uzdržavaju od svakog posla? Odakle potjeèe dan poèinka? Hebrejska rijeè “šabat” znaèi “poèinak, odmor, mirovanje”. Iako u biblijskom izvještaju zapisanom u Prvoj knjizi Mojsijevoj stoji da je Jehova Bog sedmi dan “stao poèivati” od stvaranja, Božji je narod tek u Mojsijevo vrijeme dobio zapovijed da drži dan poèinka, odnosno šabat, koji je trajao 24 sata (1. Mojsijeva 2:2). Nakon što su Izraelci 1513. pr. n. e. izašli iz Egipta, Jehova im je èudom davao manu u pustinji. O sakupljanju mane dobili su sljedeæu uputu: “Šest æete dana skupljati, ali sedmi je dan dan poèinka. Tada toga neæe biti” (2. Mojsijeva 16:26). Biblijski izvještaj u nastavku kaže da je “narod poèivao sedmoga dana”, od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu (2. Mojsijeva 16:30). Ubrzo nakon što su Izraelci dobili te upute, Jehova im je dao zakon o držanju dana poèinka, koji je uvrstio meðu Deset zapovijedi danih Mojsiju (2. Mojsijeva 19:1). Èetvrta je zapovijed djelomièno glasila: “Sjeæaj se dana poèinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan poèinka posveæen Jehovi, Bogu tvojemu” (2. Mojsijeva 20:8-10). Tako je držanje dana poèinka za Izraelce postalo sastavni dio života (5. Mojsijeva 5:12). Je li Isus držao tjedni dan poèinka? Da, držao ga je. Biblija o Isusu kaže: “Kad se navršilo vrijeme, Bog je poslao svojega Sina, roðenog od žene i podložnog zakonu” (Galaæanima 4:4). Isus je bio roðen kao Izraelac i stoga je bio pod Mojsijevim zakonom, koji je ukljuèivao i zakon o držanju dana poèinka. Savez zakona bio je ukinut tek nakon Isusove smrti (Kološanima 2:13, 14). Ako znamo kad su se ti dogaðaji odigrali, bolje æemo razumjeti Božje gledište o danu poèinka. (Vidi grafièki prikaz na 15. stranici.) Istina, Isus je rekao: “Ne mislite da sam došao obezvrijediti Zakon ili Proroke. Nisam došao obezvrijediti, nego ispuniti!” (Matej 5:17). No što znaèi izraz “ispuniti”? Prikažimo to jednim primjerom: Graðevinski poduzetnik ispunit æe ugovor kojim se obavezao da æe izgraditi zgradu ako taj objekt dovrši do kraja, a ne ako podere ugovor. No kad obavi posao u skladu s oèekivanjima naruèitelja, ispunio je obaveze navedene u ugovoru i više nije dužan držati ga se. Slièno tome Isus nije ukinuo Zakon, odnosno “poderao ugovor”, nego ga je u potpunosti ispunio. Kad je Zakon bio ispunjen, Božji ga se narod više nije morao držati. Kršæani i dan poèinka Jesu li kršæani obavezni držati tjedni dan poèinka s obzirom na to da je Krist ispunio Zakon? Apostol Pavao je pod nadahnuæem odgovorio na to pitanje: “Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlaðake ili subote, jer je to tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist” (Kološanima 2:16, 17). Te nadahnute rijeèi ukazuju na to da se znaèajno promijenilo ono što Bog traži od svojih slugu. Zašto je došlo do te promjene? Zato što su kršæani pod novim zakonom, “zakonom Kristovim” (Galaæanima 6:2). Savez zakona koji je Jehova preko Mojsija sklopio s Izraelom bio je ukinut kad ga je Isus svojom smræu ispunio (Rimljanima 10:4; Efežanima 2:15). Je li zapovijed o držanju dana poèinka takoðer bila ukinuta? Da. Nakon što je rekao da smo “osloboðeni Zakona”, Pavao se osvrnuo na jednu od Deset zapovijedi (Rimljanima 7:6, 7). Dakle Deset zapovijedi, pa tako i zakon o držanju dana poèinka, dio su tog Zakona, koji je bio ukinut. Stoga Božji sluge više ne moraju držati tjedni dan poèinka. Kršæani trebaju obožavati Boga na drugaèiji naèin nego stari Izraelci. Tu promjenu možemo prikazati jednim primjerom: Neka država odluèila je promijeniti svoj ustav. Kad novi ustav stupi na snagu, graðani više nisu obavezni pridržavati se staroga. Neki zakoni u novom ustavu jednaki su onima u starom, no drugi se razlikuju. Stoga bi graðani trebali pažljivo prouèiti novi ustav kako bi saznali koji se zakoni sada primjenjuju. Osim toga svaki bi lojalni graðanin trebao znati kad je novi ustav stupio na snagu. Slièno tome Jehova Bog dao je izraelskom narodu više od 600 zakona, ukljuèujuæi i 10 glavnih. Meðu njima bili su zakoni o moralu, žrtvama, zaštiti zdravlja i danu poèinka. No Isus je rekao da æe njegovi pomazani sljedbenici saèinjavati novi “narod” (Matej 21:43). Od 33. godine taj narod ima novi “ustav”, koji se temelji na dva osnovna zakona — jedan zahtijeva da ljube Boga, a drugi da ljube svoje bližnje (Matej 22:36-40). Iako “zakon Kristov” sadrži zapovijedi koje su sliène onima u Zakonu koji je dobio Izrael, ne bi nas trebalo iznenaditi što se neki zakoni ipak jako razlikuju, a neki više nisu ni potrebni. Zakon o držanju tjednog dana poèinka jedan je od zakona koje više nije potrebno držati. Je li Bog promijenio svoja mjerila? Znaèi li ukidanje Mojsijevog zakona i uspostava Kristovog zakona da je Bog promijenio svoja mjerila? Nipošto. Kao što roditelj prilagoðava pravila koja postavlja svojoj djeci, ovisno o njihovom uzrastu i razlièitim okolnostima, tako je i Jehova prilagodio zakone koje njegov narod treba držati. Apostol Pavao to objašnjava na sljedeæi naèin: “Prije nego što je došla vjera, bili smo èuvani pod zakonom, predani u zatoèeništvo, èekajuæi vjeru koja se trebala objaviti. Tako nam je Zakon bio odgajatelj koji nas je vodio do Krista, da budemo proglašeni pravednima zbog vjere. A otkako je došla vjera, više nismo pod odgajateljem” (Galaæanima 3:23-25). Kako se Pavlovi argumenti mogu primijeniti na dan poèinka? Razmislite o sljedeæoj usporedbi: Odreðeni dan u tjednu uèenici u školi imaju neki predmet, naprimjer obradu drva. Od njih se oèekuje da taj dan uèe kako se obraðuje drvo. No kad se zaposle, vještine koje su stekli trebat æe koristiti svaki dan, a ne samo odreðeni dan u tjednu. Slièno tome dok su bili pod Zakonom, Izraelci su jedan dan u tjednu morali odvajati za odmor i službu Bogu. S druge strane kršæani moraju služiti Bogu svaki dan, a ne samo jednom tjedno. Je li dakle pogrešno svaki tjedan odvojiti jedan dan za odmor i službu Bogu? Ne, nije. Božja Rijeè odluku o tome prepušta svakom pojedincu. Naime ona kaže: “Netko smatra da je jedan dan važniji od drugoga, a drugi smatra da su svi dani jednaki. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje” (Rimljanima 14:5). Iako neki smatraju da je jedan dan važniji od drugih, Biblija jasno pokazuje da Bog ne oèekuje od kršæana da drže tjedni dan poèinka.

utorak, 19.08.2014.

Je li Isus Bog ? Je li Isus Bog? MNOGI smatraju Trojstvo središnjim kršæanskim naukom. Po tom su uèenju Otac, Sin i sveti duh tri osobe u jednom Bogu. Kardinal John O’Connor o Trojstvu je rekao: “Mi znamo da je to velika tajna u koju ne možemo proniknuti.” Zašto je Trojstvo tako teško pojmiti? U biblijskom priruèniku The Illustrated Bible Dictionary navodi se jedan razlog. Ondje se o Trojstvu priznaje: “To nije biblijski nauk jer se nigdje u Bibliji o njemu ne daje nikakvo tumaèenje.” Buduæi da Trojstvo “nije biblijski nauk”, njegovi zagovornici oèajnièki u Bibliji traže — èak i izvræu — citate kojima žele potkrijepiti to svoje vjerovanje. Redak koji potvrðuje Trojstvo? Jedan je takav primjer Ivan 1:1. Taj se biblijski redak èesto pogrešno tumaèi. U Jeruzalemskoj Bibliji on glasi: “U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše u Boga [grèki: ton theón] i Rijeè bijaše Bog [theós].” Taj redak sadrži dva oblika grèke imenice theós (bog). Ispred prvog nalazi se rijeè ton, odnosno jedan oblik grèkog odreðenog èlana. * Na tom se mjestu rijeè theón odnosi na Svemoguæeg Boga. Ali na drugom mjestu nalazimo imenicu theós bez odreðenog èlana. Je li tu èlan greškom ispušten? Zašto je Trojstvo tako teško pojmiti? Ivanovo evanðelje bilo je napisano na puèkom grèkom (koine), u kojemu su postojala toèno odreðena pravila za upotrebu odreðenog èlana. Ako i subjekt i predikatna imenica imaju èlan, “oboje su odreðeni, identièni, znaèe jedno te isto i jedno se može zamijeniti drugim”, kaže biblièar Archibald Thomas Robertson. On je za primjer uzeo Mateja 13:38, gdje stoji: “Polje [grèki: ho agrós] je svijet [grèki: ho kósmos].” Gramatièki gledano, vrijedi i obratno: “Svijet je polje.” No što ako subjekt ima odreðeni èlan, a predikatna imenica nema, kao što je to u Ivanu 1:1? Biblièar James Allen Hewett u osvrtu na taj redak istaknuo je: “U takvoj konstrukciji subjekt i predikatna imenica nisu ni isti, ni jednaki, ni identièni, ni išta u tom smislu.” Da bi to ilustrirao, Hewett se poslužio 1. Ivanovom 1:5, gdje piše: “Bog je svjetlo.” U grèkom tekstu “Bog” je ho theós, dakle ima odreðeni èlan. No imenica phos (svjetlo) nema ispred sebe nikakav èlan. Hewett objašnjava: “Uvijek se može reæi da je Bog svjetlo, ali ne može se uvijek reæi da je svjetlo Bog.” Sliène primjere nalazimo u Ivanu 4:24 (“Bog je Duh”) i u 1. Ivanovoj 4:16 (“Bog je ljubav”). U oba retka subjekti imaju odreðeni èlan, a predikatne imenice (“Duh” i “ljubav”) nemaju. Prema tome u tim se recima subjekt i predikat ne mogu zamijeniti jedan drugim. Ti reci ne znaèe: “Duh je Bog” odnosno “ljubav je Bog”. Tko je “Rijeè”? Brojni grecisti i prevoditelji Biblije priznaju da se u Ivanu 1:1 zapravo ne govori o tome tko je “Rijeè”, nego kakva je “Rijeè”. Prevoditelj Biblije William Barclay kaže: “Buduæi da Ivan ispred rijeèi theos nije upotrijebio odreðeni èlan, zakljuèujemo da je ona opisni izraz. (...) Ivan tu nije poistovjetio Rijeè s Bogom. Jednostavno reèeno, on nije rekao da je Isus Bog.” Biblièar Jason David BeDuhn slièno tome kaže: “Ako u grèkoj reèenici kakva je ona iz Ivana 1:1c ispred theos ne stavite odreðeni èlan, vaši æe èitatelji zakljuèiti da ona znaèi ‘bog’. (...) Izostavljanjem odreðenog èlana theos dobiva sasvim drugaèije znaèenje od ho theos. (...) Prema Ivanu 1:1, Rijeè nije Bog, jedan jedini, nego bog, to jest biæe nalik Bogu.” Ili rijeèima Josepha Henrya Thayera, biblièara koji je radio na engleskom prijevodu Biblije American Standard Version: “Logos [Rijeè] je bio božanske prirode, a ne Bog.” Isus je napravio jasnu razliku izmeðu sebe i svog Oca Mora li za èovjeka doista ostati “velika tajna” tko je Bog? Isusu to nije bila tajna. U molitvi koju je uputio svom Ocu Isus je napravio jasnu razliku izmeðu sebe i svog Oca, rekavši: “Da bi dobili vjeèni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3). Budemo li vjerovali u Isusa i prihvatili jasna biblijska uèenja, poštovat æemo ga kao Božjeg Sina, što on i jest. A obožavat æemo Jehovu, “jedinog pravog Boga

Znak poslijednjih dana Znak posljednjih dana DOK je u utorak poslijepodne Isus sjedio na Maslinskoj gori i promatrao hram, nasamo su mu pristupili Petar, Andrija, Jakov i Ivan. Bili su zabrinuti jer im je Isus rekao da æe hram biti porušen do temelja. No oèito ih je kopkalo još nešto. Naime Isus im je nekoliko tjedana ranije govorio o svojoj “prisutnosti” tijekom koje æe se “pojaviti Sin èovjeèji”. A još prije toga spomenuo im je “svršetak ovoga poretka”. Apostole je sve to jako zanimalo. Zato su ga upitali: “Kaži nam kada æe to [razorenje Jeruzalema i hrama] biti i što æe biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka?” Dakle, kao što se vidi iz pitanja, zanimale su ih tri stvari: razorenje Jeruzalema i hrama, Isusova prisutnost u ulozi Kralja te svršetak zlog ljudskog poretka na Zemlji. Isus je svojim opsežnim odgovorom obuhvatio sva tri dijela tog pitanja. Opisao im je znak po kojem su mogli prepoznati da je blizu trenutak kada æe Bog u potpunosti odbaciti nepokajnièke Židove i njihovo vjersko središte. No otkrio im je i puno više od toga. Govorio je i o znaku pomoæu kojeg su u buduænosti njegovi uèenici mogli uvidjeti da žive u vremenu njegove prisutnosti i da se bliži svršetak èitavog zlog svijeta. Kako su godine prolazile, apostoli su mogli promatrati ispunjavanje Isusovog proroèanstva jer se poèelo ispunjavati veæ za njihovog života. Stoga, kad su 37 godina kasnije, to jest 70. godine, Jeruzalem i njegov hram bili uništeni, kršæane to nije iznenadilo. Meðutim Kristova prisutnost u ulozi Kralja nije poèela 70. godine, veæ puno kasnije. Kada? Pažljivo razmatranje Isusovog proroèanstva pruža nam odgovor na to pitanje. Isus je prorekao: “Èut æete metež ratni i vijesti o ratovima.” Zatim je dodao da æe “narod ustati na narod” te da æe po raznim mjestima biti gladi, potresa i pošasti. Ljudi æe mrziti i ubijati njegove uèenike. Ustat æe lažni proroci koji æe zavesti mnoge. Porast æe bezakonje i kod veæine ljudi ljubav æe ohladnjeti. U isto vrijeme propovijedat æe se dobra vijest o Božjem Kraljevstvu za svjedoèanstvo svim narodima. Iako se Isusovo proroèanstvo u odreðenoj mjeri ispunilo prije razorenja Jeruzalema 70. godine, do njegovog glavnog ispunjenja trebalo je doæi u vrijeme Isusove prisutnosti i svršetka ovog zlog svijeta. Pomna analiza svjetskih dogaðaja pokazuje da se glavno ispunjenje tog vrlo znaèajnog proroèanstva odvija od 1914. Još jedno obilježje znaka na koje je Isus ukazao bilo je pojavljivanje “gadosti koja pustoši”. Godine 66. pokazalo se da je ta “gadost” zapravo bila rimska vojska koja se utaborila oko Jeruzalema i potkopala hramski zid. Tako je “gadost koja pustoši” stajala ondje gdje nije smjela. U suvremeno doba proreèena “gadost” odnosi se na Ligu naroda odnosno na njezinog nasljednika, Ujedinjene narode — meðunarodnu organizaciju za oèuvanje svjetskog mira. Kršæanski svijet tu organizaciju smatra svojevrsnom zamjenom za Božje Kraljevstvo, što je u oèima Boga i njegovog naroda uistinu “gadost”. S vremenom æe politièke sile udružene s Ujedinjenim narodima napasti crkve kršæanstva (predoèene Jeruzalemom) i uništiti ih. Zato je Isus prorekao: “Tada æe biti velika nevolja kakve nije bilo od poèetka svijeta do sada, niti æe je više biti.” Razorenje Jeruzalema 70. godine doista je bila velika nevolja jer je, prema nekim podacima, tada poginulo preko milijun ljudi. No glavno ispunjenje tog dijela Isusovog proroèanstva bit æe neusporedivo veæih razmjera. Saèuvati pouzdanje u Boga tijekom posljednjih dana Utorak 11. nisana primicao se kraju, a Isus je apostolima i dalje govorio o znaku svoje prisutnosti i kraju ovog zlog svijeta. Upozorio ih je da ne slijede lažne Kriste, koji æe pokušavati, ako bude moguæe, “zavesti i izabrane”. Poput oštrovidnih orlova, “izabrani” æe se skupljati ondje gdje bude prava duhovna hrana, odnosno skupljat æe se oko pravog Krista tijekom njegove nevidljive prisutnosti. Oni neæe dopustiti da ih zavara i zavede neki lažni Krist. Isusova je prisutnost trebala biti nevidljiva, što se ne može reæi za lažne Kriste, èije je pojavljivanje uvijek vidljivo. Opisujuæi što æe se dogaðati tijekom njegove prisutnosti, nakon što izbije velika nevolja, Isus je rekao: “Sunce æe potamnjeti, mjesec više neæe svijetliti.” Da, bit æe to najmraènije razdoblje u povijesti èovjeèanstva — èinit æe se kao da je Sunce potamnjelo usred bijela dana i kao da noæu više nema Mjeseèeve svjetlosti. “Sile æe se nebeske uzdrmati”, nastavio je Isus. Time je htio reæi da æe nebo izgledati zloslutno. Strah i nasilje ispunit æe Zemlju kao nikada ranije. Zbog toga æe, kazao je Isus, “narode na zemlji obuzeti tjeskoba i osjeæaj nemoæi zbog huke mora i valova, i ljudi æe tada gubiti svijest od straha i oèekivanja onoga što æe zadesiti svijet”. A dok se to najmraènije doba u povijesti ljudskog roda bude bližilo svom kraju, “na nebu æe se pojaviti znak Sina èovjeèjega”. Tada æe, rekao je Isus, “proplakati sva plemena zemaljska”. Ali neæe svi “plakati” kad ‘Sin èovjeèji doðe sa silom’ kako bi uništio ovaj zli svijet. “Izabrani njegovi”, 144 000 onih koji æe s njim vladati u nebeskom Kraljevstvu, neæe tugovati, kao ni njihovi suradnici koje je Isus nazvao “drugim ovcama”. Premda æe živjeti u najgorem razdoblju ljudske povijesti, oni æe poslušati Isusove ohrabrujuæe rijeèi: “Kad se sve to poène zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava izbavljenje vaše.” Da bi njegovi uèenici u posljednjim danima mogli prepoznati da je blizu kraj, Isus je isprièao sljedeæu usporedbu: “Pogledajte smokvu i sva ostala stabla! Kad vidite da su veæ propupala, i sami znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite da se sve to dogaða, znajte da je blizu kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neæe proæi dok se sve to ne dogodi.” Dakle, kad Isusovi uèenici vide da se ispunjavaju brojna obilježja proreèenog znaka, trebali bi prepoznati da je blizu kraj te da æe Božje Kraljevstvo ubrzo zbrisati zlo s lica Zemlje. Uèenicima koji budu živjeli u tim posljednjim danima Isus je uputio važan savjet: “Pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi kao zamka. Jer doæi æe na sve koji žive po svoj zemlji. Stoga budite budni, usrdno se moleæi sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina èovjeèjega.” Razborite i lude djevice Isus je zatim isprièao tri usporedbe kojima je opisao još neka obilježja znaka svoje prisutnosti. Ispunjenje svake od njih vidjet æe oni koji budu živjeli u tom razdoblju. Prvu usporedbu Isus je zapoèeo rijeèima: “Kraljevstvo nebesko bit æe kao deset djevica koje su uzele svjetiljke svoje i izašle u susret mladoženji. Pet ih je bilo ludih, a pet razboritih.” Kad je kazao: “Kraljevstvo nebesko bit æe kao deset djevica”, Isus nije htio reæi da æe jedna polovina nasljednika nebeskog Kraljevstva biti razborita, a druga neæe. Zapravo je htio reæi da æe odreðeni dogaðaji povezani s nebeskim Kraljevstvom biti nalik dogaðajima iz usporedbe. Deset djevica predoèava sve kršæane koji æe naslijediti ili pak tvrde da æe naslijediti nebesko Kraljevstvo. Kršæanska je skupština na Pedesetnicu 33. godine bila obeæana uskrsnulom i proslavljenom Mladoženji, Isusu Kristu. Sama svadba trebala se održati u buduænosti na nebu. Deset djevica iz usporedbe izašlo je u susret mladoženji s namjerom da se pridruže svadbenoj povorci. One su svojim svjetiljkama trebale osvjetljavati put kad doðe mladoženja te mu tako iskazati èast dok svoju nevjestu bude uvodio u kuæu koju je pripremio za nju. No što se dogodilo? Isus je objasnio: “Lude su uzele svjetiljke, ali nisu sa sobom uzele ulja, a razborite su uzele ulja u posudama zajedno sa svjetiljkama. Kako je mladoženja kasnio, sve su zadrijemale i zaspale.” To što se dolazak mladoženje odužio ukazuje na to da je Kristova prisutnost u ulozi Kralja trebala poèeti tek u dalekoj buduænosti. Isus je 1914. konaèno sjeo na svoje prijestolje. Tijekom dugaèke “noæi” koja je tome prethodila sve su djevice pozaspale. No problem nije bio u tome. Lude djevice osuðene su zato što nisu imale dovoljno ulja za svoje svjetiljke. U nastavku usporedbe Isus je isprièao: “Toèno u ponoæ èuo se povik: ‘Evo mladoženje! Izaðite mu u susret!’ Tada su sve one djevice ustale i pripremile svjetiljke svoje. A lude su rekle razboritima: ‘Dajte nam svojega ulja, jer naše svjetiljke samo što se nisu ugasile!’ Razborite su odgovorile: ‘Možda neæe biti dovoljno za nas i za vas. Poðite radije k prodavaèima i kupite ga sebi!’” Ulje predoèava ono što pravim kršæanima omoguæava da šire duhovno svjetlo, a to je Božja nadahnuta Rijeè, koje se èvrsto drže, i sveti duh koji im pomaže da je razumiju. Zahvaljujuæi tom ulju razborite djevice mogle su svojim svjetlom izraziti dobrodošlicu mladoženji koji je išao na svadbeno slavlje. S druge strane oni koji su predoèeni ludim djevicama nisu u svojim “posudama”, odnosno u sebi, imali potrebno duhovno ulje. Isus je opisao što se dalje dogodilo: “Dok su [lude djevice] išle kupiti [ulje], stigao je mladoženja. Djevice koje su bile spremne ušle su s njim na svadbu i vrata su se zatvorila. Poslije su došle i ostale djevice i rekle: ‘Gospodine, gospodine, otvori nam!’ A on im je odvratio: ‘Istinu vam kažem, ne poznajem vas!’” Kad je Isus “stigao”, odnosno postao Kralj nebeskog Kraljevstva, pravi pomazani kršæani predoèeni razboritim djevicama prenuli su se iz svog simboliènog sna i spremno stali širiti duhovno svjetlo u ovom mraènom svijetu u èast Mladoženje koji se vratio. No oni koji su predoèeni ludim djevicama nisu bili spremni na taj naèin izraziti dobrodošlicu Mladoženji. Zato im on, kad nebeska svadba zapoène, neæe dozvoliti da joj prisustvuju. Ostavit æe ih vani, u gustoj tami najcrnje noæi koja æe zadesiti ovaj svijet, gdje æe biti uništeni zajedno sa svim ostalima koji èine bezakonje. Isus je zakljuèio: “Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni èas!” Usporedba o talentima U nastavku razgovora s apostolima na Maslinskoj gori Isus im je isprièao još jednu usporedbu. Nekoliko dana ranije, dok su bili u Jerihonu, isprièao je usporedbu o minama kako bi im skrenuo pažnju na to da æe Božje Kraljevstvo poèeti vladati tek u dalekoj buduænosti. No usporedba koju je sada isprièao, premda je u mnogim pogledima slièna onoj ranijoj, opisuje što æe se zbivati tijekom njegove prisutnosti. Iz nje je vidljivo da uèenici moraju raditi dok su još na Zemlji kako bi poveæali Gospodarevu “imovinu”. Ukazujuæi na zbivanja povezana s Kraljevstvom, Isus je rekao: “To je kao kad je èovjek, koji je namjeravao otputovati u tuðinu, dozvao robove svoje i povjerio im imovinu svoju.” Taj èovjek predoèava Isusa koji je, prije odlaska na nebo, imovinu povjerio svojim robovima, odnosno uèenicima koji æe naslijediti nebesko Kraljevstvo. Imovina se ne odnosi na materijalne stvari, veæ na zadatak koji im je povjeren — zadatak da propovijedaju i èine nove uèenike. Isus je svoju imovinu povjerio robovima kratko prije nego što je uzašao na nebo. Kako je to uèinio? Tako što im je zapovjedio da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu do svih krajeva Zemlje. Isprièao je: “Jednome je dao pet talenata, drugome dva, treæemu pak jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti, i otišao je u tuðinu.” Osam talenata, koji predoèavaju Kristovu imovinu, robovima je bilo podijeljeno u skladu s njihovim moguænostima, odnosno duhovnim kvalitetama i sposobnostima. Robovi predoèavaju Kristove uèenike razlièitih moguænosti. U 1. stoljeæu su meðu robovima koji su dobili pet talenata oèito bili i apostoli. Isus je rekao da su robovi s pet talenata i dva talenta udvostruèili dobiveni novac. To su uèinili tako što su revno propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu i èinili uèenike. Meðutim rob koji je dobio samo jedan talenat sakrio ga je u zemlju. “Nakon dugo vremena”, nastavio je Isus, “došao je gospodar tih robova i poèeo sreðivati raèune s njima.” Krist se vratio da s robovima sredi raèune tek u 20. stoljeæu, oko 1 900 godina kasnije, što je doista bilo “nakon dugo vremena”. Isus je potom objasnio: “Tako je onaj koji je primio pet talenata pristupio i donio još pet talenata te rekao: ‘Gospodaru, povjerio si mi pet talenata. Evo, zaradio sam još pet talenata.’ A gospodar mu je rekao: ‘Odlièno, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran nad malim i zato æu te postaviti nad mnogim. Raduj se s gospodarom svojim!’” Rob koji je dobio dva talenta takoðer je udvostruèio novac te je dobio istu pohvalu i nagradu. U kom su se smislu vjerni robovi mogli radovati sa svojim gospodarom? Njihov se Gospodar, Isus Krist, radovao što æe dobiti Kraljevstvo kad ode k Ocu na nebo. Vjerni robovi u suvremeno doba raduju se tome što su im povjerene važne odgovornosti povezane s propovijedanjem o Kraljevstvu, a njihova æe radost doseæi vrhunac kad završe svoj život na Zemlji i uskrsnu u nebeskom Kraljevstvu. No što je bilo s treæim robom? “Gospodaru, znao sam da si zahtjevan èovjek”, požalio se treæi rob. “Zato sam se pobojao i otišao te sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje!” On je namjerno odbio propovijedati i stvarati uèenike. Zbog toga ga je gospodar nazvao zlim, lijenim i beskorisnim te je zapovjedio: ‘Oduzmite mu talenat i izbacite ga van u tamu! Ondje æe plakati i škrgutati zubima.’ Buduæi da su izbaèeni van u tamu, ljudi koje predoèava zli rob lišeni su radosti koju pružaju duhovni blagoslovi. Ova usporedba sadrži važnu pouku za sve koji tvrde da su Kristovi sljedbenici. Oni koji ne žele biti baèeni van u tamu i zauvijek uništeni, veæ žele dobiti njegovu pohvalu i nagradu, moraju revno propovijedati dobru vijest i tako poveæavati imovinu svog nebeskog Gospodara. Da li i vi to marljivo èinite? “Kad Sin èovjeèji stigne u slavi svojoj” Na koncu je Isus isprièao i treæu usporedbu. “Kad Sin èovjeèji stigne u slavi svojoj i svi anðeli s njim”, rekao je, “tada æe sjesti na slavno prijestolje svoje.” Sin èovjeèji “stiæi æe” pred sam kraj ovog zlog svijeta. Koja æe biti svrha njegovog dolaska? Isus je objasnio: “Svi æe se narodi skupiti pred njim i on æe odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit æe ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” Opisujuæi što æe se dogoditi s onima koji steknu njegovu milost, Isus je kazao: “Kralj æe reæi onima koji mu budu zdesna: ‘Doðite, vi koje je Otac moj blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta!’” Ovce iz usporedbe neæe vladati s Kristom na nebu, veæ æe naslijediti Kraljevstvo u tom smislu što æe biti njegovi zemaljski podanici. Izraz “postanak svijeta” odnosi se na poèetak ljudske povijesti, kad su Adam i Eva dobili nesavršene potomke na koje je mogla biti primijenjena otkupnina. No zašto je Kralj iskazao milost “ovcama”? “Ogladnio sam i dali ste mi jesti”, objasnio je, “ožednio sam i dali ste mi piti, bio sam stranac i ugostili ste me, gol i obukli ste me, razbolio sam se i brinuli ste se za mene, bio sam u zatvoru i došli ste k meni.” Buduæi da su se ljudi predoèeni ovcama nalazili na Zemlji, nije im bilo jasno kako su mogli takva dobra djela uèiniti za svog Kralja koji se nalazi na nebu. Zato su ga upitali: “Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog i nahranili te ili žednog i dali ti piti? Kad smo te vidjeli kao stranca i ugostili te ili golog i obukli te? Kad smo te vidjeli bolesnog ili u zatvoru i došli k tebi?” Kralj im je odgovorio: “Zaista, kažem vam, što god ste uèinili jednom od ove moje najmanje braæe, meni ste uèinili.” Kristova braæa su preostali pomazanici — pripadnici grupe od 144 000 njegovih nebeskih suvladara — koji još uvijek žive na Zemlji. A kako je rekao Isus, onaj tko èini dobro njima èini dobro njemu samome. Zatim se Kralj obratio jarcima: “Idite od mene, prokleti, u vjeènu vatru pripremljenu Ðavlu i anðelima njegovim! Jer ogladnio sam, ali niste mi dali jesti, ožednio sam, ali niste mi dali piti, bio sam stranac, ali niste me ugostili, gol, ali niste me obukli, bolestan i u zatvoru, ali niste se brinuli za mene.” Meðutim, jarci su se požalili: “Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog ili žednog ili kao stranca ili golog ili bolesnog ili u zatvoru i nismo te poslužili?” Kriterij na temelju kojeg æe Krist suditi isti je i za ovce i za jarce. “Što god niste uèinili jednom od ovih najmanjih [od moje braæe]”, odgovorio je Isus, “ni meni niste uèinili.” Dakle, tijekom Kristove prisutnosti, i to u velikoj nevolji, neposredno prije nego ovaj zli svijet bude uništen, odvijat æe se suðenje ljudima. Jarci æe “otiæi u vjeènu smrt, a pravednici [ovce] u vjeèni život”. Matej 24:2–25:46; 13:40, 49; Marko 13:3-37; Luka 21:7-36; 19:43, 44; 17:20-30; 2. Timoteju 3:1-5; Ivan 10:16

Božje ime Treba li se ime Jehova nalaziti u Novom zavjetu? JE LI važno da li se Božje ime nalazi u Bibliji? Bog je oèito smatrao da jest. Njegovo se ime, napisano pomoæu èetiri hebrejska slova koja su poznata kao tetragram, javlja gotovo 7 000 puta u izvornom hebrejskom tekstu dijela Biblije koji je poznat kao Stari zavjet. * Izuèavatelji Biblije priznaju da se Božje osobno ime nalazi u Starom zavjetu. Meðutim, mnogi smatraju da se nije nalazilo u izvornom grèkom tekstu takozvanog Novog zavjeta. No što je s recima u kojima su biblijski pisci Novog zavjeta citirali retke iz Starog zavjeta u kojima se nalazi tetragram? Na takvim mjestima veæina prevoditelja umjesto Božjeg osobnog imena koristi izraz “Gospodin”. No prevoditelji prijevoda Novi svijet nisu se držali tog obièaja. U tom prijevodu Biblije Božje ime Jehova koristi se 237 puta u Novom zavjetu. S kojim se problemima prevoditelji Biblije suoèavaju kada moraju odluèiti da li da upotrijebe Božje ime u Novom zavjetu? Postoje li valjani razlozi za upotrebu Božjeg imena u tom dijelu Svetog pisma? I na koji naèin korištenje Božjeg imena u Bibliji utjeèe na vas? Prevodilaèki problem Rukopisi Novog zavjeta koji su nam danas dostupni nisu izvornici. Izvorni rukopisi koje su napisali Matej, Ivan, Pavao i drugi èesto su se koristili, pa su se sigurno brzo istrošili. Zato su se izraðivali prijepisi tih rukopisa, a kad su se i oni istrošili, izraðivali su se novi prijepisi. Danas postoji na tisuæe prijepisa Novog zavjeta, no veæina njih nastala je najmanje dvije stotine godina nakon što su bili napisani izvorni rukopisi. Izgleda da su prepisivaèi u to vrijeme poèeli zamjenjivati tetragram izrazom Kúrios ili Kýrios, grèkom rijeèi koja znaèi “Gospodin”, ili je u rukopisima koje su prepisivali to veæ bilo uèinjeno. * Uzimajuæi to u obzir, prevoditelj mora procijeniti postoje li razumni dokazi da se tetragram nalazio u izvornim rukopisima na grèkom jeziku. Postoje li takvi dokazi? Spomenimo neke argumente koji govore u prilog tome: Isus je koristio Božje ime kad je citirao ili èitao iz Starog zavjeta (5. Mojsijeva 6:13, 16; 8:3; Psalam 110:1; Izaija 61:1, 2; Matej 4:4, 7, 10; 22:44; Luka 4:16-21). U vrijeme Isusa i njegovih uèenika tetragram se nalazio u rukopisima hebrejskog teksta Starog zavjeta, a takvi rukopisi postoje i danas. Meðutim, biblièari su stoljeæima smatrali da tetragrama nije bilo u rukopisima Septuaginte, grèkog prijevoda Starog zavjeta, a ni u rukopisima Novog zavjeta. Zatim se sredinom 20. stoljeæa došlo do znaèajnog otkriæa — pronaðeni su vrlo stari fragmenti rukopisa grèke Septuaginte koji je postojao još u Isusovo doba. Ti fragmenti sadrže Božje osobno ime pisano hebrejskim slovima. Isus je koristio Božje ime i objavljivao ga drugima (Ivan 17:6, 11, 12, 26). Isus je jasno rekao: “Ja sam došao u ime Oca svojega.” Isto tako, uvijek je isticao da sve što èini, èini “u ime Oca svojega”. Ustvari, samo Isusovo ime znaèi “Jehova je spasenje” (Ivan 5:43; 10:25). Božje ime pojavljuje se u Novom zavjetu u skraæenom obliku. Božje ime javlja se u Otkrivenju 19:1, 3, 4, 6 kao dio izraza Aleluja. On doslovno znaèi “Hvalite Jaha!” a Jah je skraæeni oblik imena Jehova. Stari židovski zapisi pokazuju da su židovski kršæani koristili Božje ime u svojim spisima. Tosefta, zbirka židovskih usmenih zakona dovršena oko 300. n. e., spominje kršæanske spise koji su se spaljivali na šabat. O njima kaže: “Knjige evanðelista i knjige minima [što je vjerojatno naziv za židovske kršæane] ne treba spašavati od vatre. Naprotiv, neka gore ondje gdje jesu, (...) one i slova Božjeg imena koja se u njima nalaze.” Prema istom izvoru, rabin Josef Hagelili, koji je živio poèetkom drugog stoljeæa n. e., rekao je da se drugim danima u tjednu trebaju “izrezivati mjesta na kojima se u njima [kršæanskim zapisima] spominje Božje ime, pa te izreske pohraniti, a ostatak spaliti”. Dakle, postoje snažni dokazi da su Židovi koji su živjeli u drugom stoljeæu n. e. bili uvjereni da kršæani koriste Jehovino ime u svojim spisima. Kako su prevoditelji rješavali taj problem? Je li prijevod Novi svijet jedini prijevod Biblije u kojem je Božje ime vraæeno u tekst Novog zavjeta? Nije. Na temelju navedenih argumenata mnogi su prevoditelji Biblije zakljuèili da Božje ime treba uvrstiti u prijevod Novoga zavjeta. Naprimjer, u raznim prijevodima Novog zavjeta na mnogim afrièkim, amerièkim i azijskim jezicima te na jezicima koji se govore na pacifièkim otocima èesto se koristi Božje ime. (Vidi tabelu na stranici 21.) Neki od tih prijevoda objavljeni su u novije vrijeme. Naprimjer, 1999. izdana je Biblija na rotumanskom jeziku, u kojoj se 51 put u 48 redaka u Novom zavjetu koristi ime Jihova. A 1989. objavljen je prijevod Biblije na indonezijskom jeziku batak (Toba), u kojem se 110 puta u Novom zavjetu koristi ime Jahowa. Osim toga, Božje se ime nalazi i u mnogim engleskim, francuskim, njemaèkim i španjolskim prijevodima. Na hrvatskom jeziku je 1860. rimokatolièki sveæenik Ivan Matija Škariæ u svom prijevodu Novog zavjeta više puta upotrijebio Božje ime. Naprimjer, u njegovom prijevodu tekst Marka 12:29 glasi: “A Isus mu odgovori: najprva je od svih zapovidih ova: slušaj Israele! Jehova je tvoj Bog, jedini Bog.” Navest æemo nekoliko primjera engleskih, francuskih, njemaèkih i španjolskih prijevoda u kojima se u Novom zavjetu koristi Božje ime: Die heilige Schrift des neuen Testaments, Dominikus von Brentano (1791) A Literal Translation of the New Testament . . . From the Text of the Vatican Manuscript, Herman Heinfetter (1863) The Emphatic Diaglott, Benjamin Wilson (1864) Die drei älteren Evangelien (“Bonner Bibel”), Petrus Dausch (1932) The New Testament Letters, londonski biskup William Wand (1946) Bible de Chouraqui (1985) Les Evangiles, Claude Tresmontant (1991) Santa Biblia. Traducida del arameo al español, Centro cultural Nueva Creación de Sonora (1994) Biblia Peshitta en Español, Instituto Cultural Álef y Tau (2006) U predgovoru popularnog engleskog prijevoda New Living Translation, u izdanju iz 2004, pod podnaslovom “Prijevod Božjih imena”, stoji sljedeæi komentar: “Tetragram (JHVH) uglavnom smo dosljedno prevodili sa ‘GOSPODIN’, pišuæi taj izraz velikim slovima, kao što je uobièajeno u engleskim prijevodima. Po tome se on razlikuje od imena adonaj, koje smo prevodili sa ‘Gospodin’.” A o pristupu koji je korišten pri prevoðenju Novog zavjeta, u istom predgovoru stoji: “Grèka rijeè kurios dosljedno je prevedena sa ‘Gospodin’. No, preveli smo je sa ‘GOSPODIN’ kad god se u Novom zavjetu izravno citira Stari zavjet, jer je ondje ta rijeè napisana velikim slovima” (naglašeno od nas). Dakle, prevoditelji ove Biblije priznaju da u Novom zavjetu tetragram (JHVH) treba naznaèiti u citatima iz Starog zavjeta. Zanimljivo je da u djelu The Anchor Bible Dictionary, pod temom “Tetragram u Novom zavjetu”, stoji sljedeæi komentar: “Postoje izvjesni dokazi da se prilikom pisanja tekstova Novog zavjeta u neke ili sve citate iz Starog zavjeta stavljao tetragram, Božje ime, Jahve.” A biblièar George Howard napisao je: “Buduæi da se tetragram tada još uvijek nalazio u knjigama Starog zavjeta prevedenim na grèki jezik kojima se služila rana crkva [odnosno u Septuaginti], razumno je vjerovati da su novozavjetni pisci prilikom citiranja iz Pisma zadržali tetragram u biblijskom tekstu.” Dva snažna razloga Dakle, oèito je da prijevod Novi svijet nije prva Biblija u kojoj se Božje ime koristi u Novom zavjetu. Poput suca koji mora donijeti odluku u sudskom sluèaju u kojem nema živih svjedoka, Odbor za prevoðenje Biblije Novi svijet pažljivo je odvagnuo sve bitne dokaze. Na temelju utvrðenih èinjenica odluèili su uvrstiti Jehovino ime u svoj prijevod grèkih knjiga Biblije, odnosno Novog zavjeta. Navedimo dva snažna razloga na temelju kojih su donijeli takvu odluku. (1) Buduæi da su biblijske knjige na grèkom jeziku pod Božjim nadahnuæem napisane kao dodatak svetim hebrejskim spisima, prevoditelji Biblije Novi svijet zakljuèili su da ne bi bilo dosljedno iznenada prestati koristiti Jehovino ime u biblijskom tekstu. Zašto je to razuman zakljuèak? Sredinom prvog stoljeæa n. e. kršæanski uèenik Jakov rekao je starješinama u Jeruzalemu: “Šimun je potanko iznio kako je Bog prvi put pogledao na neznabošce da iz njih uzme narod za svoje ime” (Djela apostolska 15:14). Da li vam se èini logiènim da bi Jakov takvo što rekao ako nitko u prvom stoljeæu nije znao Božje ime niti ga je koristio? (2) Kad su otkriveni prijepisi Septuaginte u kojima se nalazilo Božje ime, a ne izraz Kýrios (Gospodin), prevoditelji su došli do zakljuèka da su u Isusovo vrijeme prijepisi dotad napisanih biblijskih knjiga koji su postojali na grèkom jeziku — naravno, i oni na hebrejskom — sadržavali Božje ime. Po svemu sudeæi, obièaj uklanjanja Božjeg imena iz grèkih rukopisa, kojim se obešèašæuje Boga, pojavio se tek kasnije. Što vi mislite, bi li Isus i njegovi apostoli podupirali takav obièaj? (Matej 15:6-9). Prizivati “ime Jehovino” Dakle, sama Biblija zapravo pruža uvjerljivo “svjedoèanstvo” da su prvi kršæani koristili Jehovino ime u svojim spisima, naroèito kad su citirali odlomke iz Starog zavjeta u kojima se to ime pojavljuje. Zato se sasvim sigurno može reæi da su prevoditelji Biblije Novi svijet na temelju èvrstih dokaza vratili Božje ime u tekst grèkih knjiga Biblije. Kako to utjeèe na vas? Citirajuæi rijeèi iz hebrejskog dijela Biblije, apostol Pavao podsjetio je kršæane u Rimu: “Svatko tko prizove ime Jehovino, bit æe spašen.” Potom je upitao: “Kako æe prizvati onoga u kojega nisu povjerovali? A kako æe povjerovati u onoga za kojega nisu èuli?” (Rimljanima 10:13, 14; Joel 2:32). Prijevodi Biblije u kojima se na odgovarajuæim mjestima koristi Božje ime mogu vam pomoæi da se približite Bogu (Jakov 4:8). Doista je velika èast što možemo znati i prizivati Božje osobno ime, Jehova! PREVODITELJ KOJI JE POŠTOVAO BOŽJE IME Hiram Bingham U studenome 1857. misionar Hiram Bingham, koji je tada imao 26 godina, stigao je sa svojom suprugom na Gilbertovo otoèje (koje se danas zove Kiribati). Misionarski brod na kojem su doputovali bio je kupljen pomoæu skromnih priloga djece koja su pohaðala nedjeljni vjeronauk u Sjedinjenim Državama. Brod je nazvan Morning Star (Jutarnja zvijezda), što je bio odraz vjere u buduæe Kristovo Tisuæugodišnje Kraljevstvo. “Bingham je bio slabog zdravlja”, napisao je Barrie Macdonald u svojoj knjizi Cinderellas of the Empire. “Imao je èeste probavne smetnje i kroniène probleme s grlom, zbog èega mu je bilo teško držati govore. Vid mu je bio toliko slab da je mogao èitati samo dva do tri sata na dan.” Unatoè tome, Bingham je èvrsto odluèio nauèiti gilbertski jezik. To nije bio nimalo lak zadatak. Poèeo je uèiti tako što je domorocima pokazivao predmete i pitao ih kako oni to nazivaju. Kad je sastavio popis od oko dvije tisuæe rijeèi, poèeo je plaæati jednom od svojih obraæenika po dolar za svaku stotinu novih rijeèi koje bi dodao na popis. Binghamova Biblija na gilbertskom Binghamova se upornost isplatila. Godine 1865. morao je otiæi s Gilbertovog otoèja jer mu je zdravlje bilo sve lošije. No dotad je veæ izmislio pismo za gilbertski jezik, a ujedno je na taj jezik preveo Matejevo i Ivanovo evanðelje. Kad se 1873. vratio na otoèje, donio je dovršen prijevod Novog zavjeta na gilbertski. Bingham je nastavio prevoditi Bibliju te je 1890, nakon 17 godina rada na njoj, dovršio prijevod èitave Biblije. Binghamov prijevod Biblije još je i danas u upotrebi na Kiribatiju. Oni koji ga èitaju mogu zapaziti da je u Starom zavjetu na tisuæe puta upotrijebio Jehovino ime (koje na gilbertskom glasi Iehova) te da ga je koristio i u Novom zavjetu, i to preko 50 puta. Hiram Bingham zaista je bio prevoditelj koji je poštovao Božje ime!

Mojsijev Zakon Prvi kršæani i Mojsijev zakon ”Zakon je postao naš odgajatelj koji vodi do Krista“ (GALAÆANIMA 3:24). GODINE 1513. pr. n. e. Jehova je Izraelcima dao skup zakona. Rekao je tom narodu da æe biti blagoslovljen i da æe imati sretan i ispunjen život ako bude slušao njegov glas (2. Mojsijeva 19:5, 6). 2 Taj kodeks Zakona, nazvan Mojsijev zakon, ili samo ”Zakon“, bio je ’svet, pravedan i dobar‘ (Rimljanima 7:12). Poticao je na hvalevrijedne osobine kao što su dobrota, poštenje, èestitost i dobrosusjedski odnosi (2. Mojsijeva 23:4, 5; 3. Mojsijeva 19:14; 5. Mojsijeva 15:13-15; 22:10, 22). Zakon je takoðer tražio od Židova da ljube jedni druge (3. Mojsijeva 19:18). Osim toga, nisu se smjeli družiti ni stupiti u brak s ne-Židovima koji nisu bili pod Zakonom (5. Mojsijeva 7:3, 4). Poput ’zida‘ koji je odjeljivao Židove od ne-Židova, Mojsijev zakon èuvao je Božji narod da se ne oneèisti razmišljanjem i obièajima pogana (Efežanima 2:14, 15; Ivan 18:28). 3 No èak ni najsavjesniji Židovi nisu se mogli savršeno držati Božjeg Zakona. Je li Jehova oèekivao previše od njih? Nije. Jedan od razloga zašto je Zakon dan Izraelu bio je da ’prijestupe uèini oèitima‘ (Galaæanima 3:19). Zakon je iskrenim Židovima pomagao da budu svjesni toga da im je hitno potreban Otkupitelj. Kad je on došao, vjerni su se Židovi radovali. Njihovo izbavljenje od prokletstva grijeha i smrti bilo je blizu! (Ivan 1:29). 4 Mojsijev zakon trebao je biti na snazi samo privremeno. Pišuæi sukršæanima, apostol Pavao je rekao da je on ”odgajatelj koji vodi do Krista“ (Galaæanima 3:24). Odgajatelj je u drevno doba išao s djecom od kuæe do škole i natrag. On obièno nije bio uèitelj, veæ je vodio djecu do uèitelja. Slièno tome, Mojsijev zakon trebao je voditi bogobojazne Židove do Krista. Isus je obeæao da æe biti sa svojim sljedbenicima ”u sve dane do završetka sustava stvari“ (Matej 28:20). Stoga nakon što je osnovana kršæanska skupština, ”odgajatelj“, a to je Zakon, više nije služio nikakvoj svrsi (Rimljanima 10:4; Galaæanima 3:25). No neki židovski kršæani nisu odmah shvatili tu važnu èinjenicu. Zbog toga su nastavili slijediti neke propise iz Zakona èak i nakon Isusovog uskrsnuæa. No drugi su promijenili svoje mišljenje. Time su nama danas dali dobar primjer. Da vidimo u kom smislu. Upeèatljiva promjena u kršæanskom uèenju 5 Godine 36. n. e. apostol Petar dobio je posebnu viziju. Tada mu je glas s neba zapovjedio da zakolje i pojede ptice i druge životinje koje se prema Zakonu smatralo neèistima. Petar je bio zaprepašten! Nikada nije ”jeo ništa okaljano i neèisto“. No glas mu je rekao: ”Prestani zvati okaljanim ono što je Bog oèistio“ (Djela apostolska 10:9-15). Umjesto da se kruto držao Zakona, Petar je promijenio svoje mišljenje. To ga je dovelo do zadivljujuæeg zakljuèka u vezi s Božjim naumima. 6 Evo što se dogodilo. Tri su èovjeka došla do kuæe u kojoj je bio Petar da ga pozovu da ide s njima u dom bogobojaznog neobrezanog ne-Židova imenom Kornelije. Petar ih je pozvao k sebi i ugostio. Buduæi da je razumio znaèenje vizije koju je dobio, Petar je sljedeæi dan otišao s njima u Kornelijev dom. Tamo je dao temeljito svjedoèanstvo o Isusu Kristu. Tada je rekao: ”Sada zaista shvaæam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i èini ono što je pravedno.“ Nije samo Kornelije pokazao vjeru u Isusa nego i njegovi roðaci te prisni prijatelji, pa je ”sveti duh (...) sišao na sve koji su slušali tu rijeè“. Petar je znao da je Jehova vodio tu stvar te im je ”zapovjedio da se krste u ime Isusa Krista“ (Djela apostolska 10:17-48). 7 Što je Petru pomoglo da doðe do zakljuèka kako ne-Židovi koji nisu pod Mojsijevim zakonom mogu postati sljedbenici Isusa Krista? Znao je uoèavati važne duhovne istine. Buduæi da je Bog pokazao da priznaje neobrezane ne-Židove tako što je izlio svoj duh na njih, Petar je na temelju toga shvatio da ih se može krstiti. Petar je istovremeno oèito bio svjestan da Bog ne smatra kako je držanje Mojsijevog zakona preduvjet za krštenje ne-židovskih kršæana. Da si živio u to vrijeme, da li bi poput Petra bio spreman promijeniti svoje mišljenje? Neki i dalje slijede ’odgajatelja‘ 8 Nakon što je napustio Kornelijev dom, Petar je otišao u Jeruzalem. Vijest da su neobrezani ne-Židovi ”primili Božju rijeè“ stigla je do tamošnje skupštine, pa su neki židovski uèenici bili uznemireni zbog toga (Djela apostolska 11:1-3). Mada su priznali da ne-Židovi mogu postati Isusovi sljedbenici, ”pobornici obrezanja“ uporno su tvrdili da se ljudi koji su pripadnici ne-židovskih naroda moraju držati Zakona ako žele biti spašeni. S druge strane, u podruèjima gdje je bilo najviše ne-Židova, a malo židovskih kršæana, nije se pravilo sporno pitanje oko obrezanja. Otprilike 13 godina zagovaralo se ta dva gledišta (1. Korinæanima 1:10). Bio je to sigurno pravi ispit za prve kršæane — naroèito za ne-Židove koji su se nalazili u podruèjima gdje su živjeli pretežno Židovi! 9 Vrhunac svega bio je kad su 49. n. e. kršæani iz Jeruzalema došli u Sirijsku Antiohiju gdje je Pavao propovijedao i poèeli uèiti da se ne-Židovi koji su se obratili na kršæanstvo moraju obrezati jer to zahtijeva Zakon. Nastala je nemala raspra i prepiranje Pavla i Barnabe s njima. Da se to pitanje nije riješilo, neki bi se kršæani, bilo židovskog bilo ne-židovskog porijekla, sigurno spotakli. Zato je dogovoreno da Pavao i još neki odu u Jeruzalem i zamole kršæansko vodeæe tijelo da jednom za sva vremena riješi to pitanje (Djela apostolska 15:1, 2, 24). Mišljenja se razilaze — potom jedinstvo! 10 Na sastanku na kojem su se sakupili neki su oèito govorili u prilog obrezanju dok su drugi zagovarali suprotno mišljenje. No nisu se vodili emocijama. Nakon duge prepirke apostoli Petar i Pavao spomenuli su koje je znakove Jehova uèinio meðu neobrezanima. Rekli su da je Bog izlio sveti duh na neobrezane ne-Židove. Ustvari, upitali su: ’Može li kršæanska skupština s pravom odbaciti one koje je Bog prihvatio?‘ Nakon toga je uèenik Jakov proèitao jedan odlomak iz Pisma koji je svim prisutnima pomogao da shvate što je Jehovina volja po tom pitanju (Djela apostolska 15:4-17). 11 U tom je trenutku sva pažnja bila usmjerena na vodeæe tijelo. Je li njihovo židovsko porijeklo utjecalo na njihovu odluku tako da su dali prednost obrezanju? Nije. Ti vjerni muževi bili su odluèni držati se onoga što stoji u Pismima i slijediti vodstvo Božjeg svetog duha. Vodeæe tijelo saslušalo je sve što se imalo reæi u vezi s tim i potom se jednoglasno složilo da se ne-židovski kršæani ne trebaju obrezivati niti se držati Mojsijevog zakona. Kad su braæa èula što je odluèeno, radovala su se, a broj skupština je ”rastao iz dana u dan“. Kršæani koji su se podložili jasnom teokratskom vodstvu dobili su pouzdan, na Pismu utemeljen odgovor (Djela apostolska 15:19-23, 28, 29; 16:1-5). Pa ipak, trebalo je odgovoriti na još jedno važno pitanje. Što je sa židovskim kršæanima? 12 Vodeæe tijelo jasno je dalo do znanja da ne-židovski kršæani ne trebaju biti obrezani. Ali što je bilo sa židovskim kršæanima? Odluka vodeæeg tijela nije se baš doticala tog dijela pitanja. 13 Neki židovski kršæani koji su ’revnovali za Zakon‘ i dalje su obrezivali svoju djecu i slijedili odreðene propise iz Zakona (Djela apostolska 21:20). Drugi su išli još i dalje tako što su èak inzistirali na tome da se židovski kršæani drže Zakona ako žele biti spašeni. To nipošto nije bilo ispravno. Naprimjer, zar bi bilo u redu da kršæani prinose životinjske žrtve za oproštenje grijeha? Kristova je žrtva takve prinose uèinila zastarjelim. Što je s propisom iz Zakona da Židovi izbjegavaju blisko druženje s ne-Židovima? Revnim bi kršæanskim evangelizatorima bilo jako teško držati se tih ogranièenja i istovremeno izvršavati zadatak da uèe ne-Židove svemu što je Isus nauèavao (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8; 10:28).* Ne postoji dokaz da je to pitanje razjašnjeno na nekom sastanku vodeæeg tijela. Pa ipak, skupština nije ostavljena bez ikakve pomoæi. 14 Upute koje su dobili nije bilo pismo vodeæeg tijela, veæ nova nadahnuta pisma koja su napisali apostoli. Naprimjer, apostol Pavao poslao je snažnu poruku Židovima i ne-Židovima koji su živjeli u Rimu. U pismu koje im je uputio objasnio je da je pravi Židov ”onaj koji je to iznutra, i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu“ (Rimljanima 2:28, 29). U istom tom pismu Pavao je koristio jednu usporedbu kako bi dokazao da kršæani više nisu pod Zakonom. Rekao je da žena ne može biti udata za dva èovjeka u isto vrijeme. Meðutim, ako joj muž umre, slobodna je ponovno se udati. Pavao je ukazao na znaèenje usporedbe objasnivši da pomazani kršæani ne mogu biti podložni Mojsijevom zakonu i pripadati Kristu u isto vrijeme. Oni moraju biti ’usmræeni s obzirom na Zakon‘ kako bi bili ujedinjeni s Kristom (Rimljanima 7:1-5). Nakon dugo vremena shvaæaju smisao 15 Pavlovi zakljuèci o Zakonu bili su neosporivi. Kako to da onda neki židovski kršæani nisu shvatili poantu? Jedan od razloga je taj što nisu znali uoèiti važne duhovne stvari. Naprimjer, nisu uzimali jaku duhovnu hranu (Hebrejima 5:11-14). Isto tako, bili su neredoviti na kršæanskim sastancima (Hebrejima 10:23-25). Daljnji razlog zašto neki nisu shvatili poantu možda je bio povezan s prirodom samog Zakona. Zakon je bio usredotoèen na stvari koje se moglo vidjeti, osjetiti i dodirnuti, kao što su hram i sveæenstvo. Onome tko nije bio dovoljno duhovan bilo je lakše prihvatiti Zakon, nego dublja naèela kršæanstva, koja su se temeljila na stvarnosti, iako nevidljivoj (2. Korinæanima 4:18). 16 Pavao je u svom pismu Galaæanima naveo još jedan razlog zašto su se neki koji su se izjašnjavali kao kršæani gorljivo držali Zakona. Objasnio je da su ti ljudi željeli da ih se smatra uglednima, èlanovima glavne religije. Umjesto da su se razlikovali od drugih, bili su spremni na gotovo svaki kompromis da bi se uklopili u društvo. Više im je bilo stalo do toga da steknu odobravanje ljudi nego Boga (Galaæanima 6:12). 17 Razboriti kršæani koji su temeljito prouèavali od Boga nadahnute zapise Pavla i drugih došli su do ispravnih zakljuèaka o Zakonu. Meðutim, tek su 70. n. e. svi židovski kršæani kristalno jasno shvatili kako treba gledati na Mojsijev zakon. Do toga je došlo kada je Bog dozvolio da Jeruzalem, njegov hram i zapisi u vezi s njegovim sveæenicima budu uništeni. Tako više nitko nije mogao slijediti sve propise Zakona. Pouka za nas danas 18 Nakon što smo razmotrili ove dogaðaje koji su se davno odigrali, možda se pitaš: ’Kako bih reagirao na sve veæe otkrivanje Božje volje da sam živio u to vrijeme? Da li bih se kruto držao tradicije? Ili bih strpljivo èekao da bude razjašnjeno toèno objašnjenje? A kad bi do toga došlo, da li bih ga rado prihvatio?‘ 19 Naravno, ne možemo biti sigurni kako bismo reagirali da smo tada živjeli. No možemo se pitati: ’Kako reagiram kada u današnje vrijeme stigne objašnjenje u vezi s ispravnim razumijevanjem Biblije? (Matej 24:45). Kad dobijemo biblijske upute, da li ih primjenjujem držeæi se duha zakona, a ne samo slova zakona? (1. Korinæanima 14:20). Da li strpljivo èekam na Jehovu kad se èini da odgovori na neka pitanja sporo dolaze?‘ Važno je da uzimamo duhovnu hranu koja nam danas stoji na raspolaganju kako ’nikada ne bismo bili odvuèeni‘ (Hebrejima 2:1). Kad Jehova pruža vodstvo putem svoje Rijeèi, svog duha i svoje zemaljske organizacije, pažljivo slušajmo. Ako to èinimo, Jehova æe nas blagosloviti vjeènim životom koji æe nam pružiti radost i imati pravi smisao.

petak, 15.08.2014.

Nebo Nebo Objašnjenje pojma: Boravište Jehove Boga i njemu vjernih duhovnih stvorenja; podruèje nevidljivo za ljudske oèi. U Bibliji pojam “nebo/nebesa” može imati i druga znaèenja. Naprimjer, može se odnositi na samog Boga; na njegovu organizaciju vjernih duhovnih stvorenja; na Božju milost; na materijalni svemir koji okružuje Zemlju; na prostor unutar Zemljine atmosfere; na èovjekove politièke strukture vlasti, koje su pod Sotoninom upravom; na pravednu, novu nebesku vlast — Isusa Krista i njegove suvladare — koju je uspostavio Jehova. Jesmo li svi mi živjeli u duhovnom svijetu prije nego što smo se rodili kao ljudi? Ivan 8:23: “A on [Isus Krist] im je rekao: ‘Vi ste odozdo, a ja sam odozgo. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.’” (Isus je došao iz duhovnog svijeta. No, kao što je rekao, drugi ljudi nisu.) Rim. 9:10-12: “Rebeka je zaèela blizance (...). Dok se još nisu rodili niti uèinili kakvo dobro ili zlo — da bi Božji naum o odabiru i dalje ovisio o onome koji poziva, a ne o djelima — bilo joj je reèeno: ‘Stariji æe robovati mlaðemu.’” (Da su ti blizanci — Jakov i Ezav — prije živjeli u duhovnom svijetu, zar ne bi veæ u tom životu uèinili nešto dobro ili zlo? No oni su to uèinili tek kad su se rodili kao ljudi.) Idu li svi dobri ljudi na nebo? Djela 2:34, JB: “David [za kojega Biblija kaže da je bio ‘èovjek po srcu Jehovinu’] nije bio uznesen na nebesa.” Mat. 11:11, JB: “Zaista, kažem vam, izmeðu roðenih od žene ne usta veæi od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veæi je od njega!” (Dakle, Ivan nakon svoje smrti nije otišao na nebo.) Psal. 37:9, 11, 29, JB: “Zlikovci æe biti satrti, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit æe zemlju. Zemlju æe posjedovati krotki, obilje mira oni æe uživat’. Zemlju æe posjedovati pravednici i živjet æe na njoj dovijeka.” Da Adam nije zgriješio, bi li na koncu otišao na nebo? 1. Mojs. 1:26: “Tada je Bog rekao: ‘Naèinimo èovjeka na sliku svoju, nama sliènog, i neka vlada nad ribama morskim, nad leteæim stvorenjima nebeskim, nad stokom — nad svom zemljom — i nad svim drugim životinjama što se mièu po zemlji!’” (Dakle, Božji je naum bio da se Adam brine za Zemlju i životinje. Nema niti rijeèi o tome da je Adam trebao otiæi na nebo.) 1. Mojs. 2:16, 17: “Tada je Jehova Bog zapovjedio èovjeku: ‘Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno æeš umrijeti.’” (Jehova u poèetku nije želio da ljudi umiru. Svojom zapovijedi koja je ovdje citirana želio je odvratiti èovjeka da ne èini ono što bi ga moglo odvesti u smrt. Smrt bi bila kazna za neposlušnost, a ne ulaz u bolji život na nebu. Poslušnost bi bila nagraðena neprolaznim, vjeènim životom u raju u koji je Bog smjestio èovjeka. Vidi i Izaiju 45:18.) Mora li osoba otiæi na nebo da bi mogla živjeti u beskrajnoj sreæi? Psal. 37:11: “Krotki æe posjedovati zemlju i uživat æe u obilju mira.” Otkr. 21:1-4: “I vidio sam novo nebo i novu zemlju (...). Tada sam zaèuo jak glas od prijestolja kako govori: ‘Evo šatora Božjeg meðu ljudima! Bog æe prebivati s njima i oni æe biti narod njegov i sam Bog bit æe s njima. I obrisat æe svaku suzu s oèiju njihovih i smrti više neæe biti, ni tuge ni jauka ni boli više neæe biti. Sve što je prije bilo nestalo je.’” Mih. 4:3, 4: “Narod na narod više neæe dizati maèa niti æe se više uèiti ratu. I sjedit æe svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko ih neæe plašiti, jer to su rijeèi iz usta Jehove nad vojskama.” Je li Isus omoguæio odlazak na nebo onima koji su umrli prije njega? Što znaèe rijeèi iz 1. Petrove 3:19, 20? O Isusu ondje stoji: “Tako je [u duhu, nakon svog uskrsnuæa] otišao i propovijedao duhovima u tamnici, koji su nekoæ bili neposlušni, kad je Bog strpljivo èekao u danima Noinim, dok se gradila arka, u kojoj se svega nekoliko ljudi, to jest osam duša [“ljudi”, Ru], spasilo prošavši kroz vodu.” (Jesu li ti “duhovi u tamnici” bile duše ljudi koji nisu marili za Noino propovijedanje prije opæeg potopa? Je li im Isus sada omoguæio odlazak na nebo? Usporedba 2. Petrove 2:4 i Jude 6 s 1. Mojsijevom 6:2-4 pokazuje da su ti duhovi bili anðeoski Božji sinovi koji su se u Noino vrijeme materijalizirali i ženili ljudskim kæerima. Grèka rijeè koja je u 1. Petrovoj 3:19, 20 prevedena izrazom “duhovi” glasi pneumásin, dok rijeè prevedena izrazom “duše” glasi psykhái. Ti “duhovi” nisu bili bestjelesne duše, nego neposlušni anðeli; “duše” koje se ovdje spominju bili su živi ljudi — Noa i njegova obitelj. Prema tome, “duhovima u tamnici” Isus je oèigledno propovijedao osudu.) Što znaèe rijeèi 1. Petrove 4:6? “Ustvari, zato je dobra vijest objavljena i mrtvima, da bi po tijelu bili osuðeni u oèima ljudi, ali da bi u Božjim oèima po duhu živjeli.” (Da li se izraz “mrtvi” u ovom retku odnosi na ljude koji su umrli prije Krista? Kao što je veæ objašnjeno, ovi “mrtvi” nisu “duhovi u tamnici”. Spomenuti duhovi su neposlušni anðeli. A propovijedati onima koji su u doslovnom smislu mrtvi ne bi imalo nikakve koristi jer oni, prema Propovjedniku 9:5, “nisu svjesni nièega”, a Psalam 146:4 kaže da, kad èovjek umre, “propadnu misli njegove”. No u Efežanima 2:1-7, 17 govori se o ljudima koji su bili duhovno mrtvi i koji su u duhovnom pogledu oživjeli jer su prihvatili dobru vijest.) U 1. Petrovoj 4:6 Petar se služio sliènim simboliènim izrazima. Prikazuje li “Novi zavjet” nebeski život kao nagradu kojoj se nadaju svi kršæani? Ivan 14:2, 3: “U kuæi Oca mojega ima mnogo stanova. Da nije tako, rekao bih vam. A sada idem pripremiti vam mjesto. I kad odem i pripremim vam mjesto, ponovno æu doæi i primiti vas u svoj dom, da i vi budete tamo gdje sam ja.” (Isus je ovdje rekao da æe njegovi vjerni apostoli, kojima se tog èasa obraæao, s vremenom doæi u “kuæu” njegovog Oca, na nebo, da bi ondje bili s njim, Isusom. No Isus tom prilikom nije rekao koliko æe drugih ljudi doæi na nebo.) Ivan 1:12, 13: “A onima koji su ga [Isusa] primili dao je pravo da postanu djeca Božja, jer su vjerovali u njegovo ime. Oni nisu roðeni od krvi ni od volje tjelesne ni od volje èovjeèje, nego od Boga.” (Zapazite da 11. redak pokazuje da se ovdje govori o Židovima, jer se za Isusa kaže da je “došao k svojima”. Svi Židovi koji su ga prihvatili kad je u prvom stoljeæu došao k njima postali su Božja djeca i dobili su moguænost da u buduænosti žive na nebu. Glagoli koji se koriste u spomenutom tekstu u prošlom su vremenu, iz èega se vidi da taj odlomak ne govori o svim ljudima koji su otad postali kršæani.) Rim. 8:14, 16, 17: “Svi koje vodi Božji duh sinovi su Božji. Taj duh svjedoèi s našim duhom da smo djeca Božja. A ako smo djeca, onda smo i nasljednici — nasljednici Božji, a sunasljednici Kristovi, ako trpimo zajedno s njim da bismo zajedno s njim bili i proslavljeni.” (U vrijeme kad su te rijeèi bile pisane moglo se s pravom reæi da su svi koje vodi Božji duh Božji sinovi koji se nadaju da æe biti proslavljeni s Kristom. No nije uvijek bilo tako. U Luki 1:15 pisalo je da æe Ivan Krstitelj biti pun svetog duha, no iz Mateja 11:11 jasno proizlazi da on nije trebao imati udjela u slavi nebeskog Kraljevstva. Prema tome, nakon što su bili sakupljeni nasljednici nebeskog Kraljevstva, trebali su se poèeti prikupljati ostali, koji æe služiti Bogu kao sljedbenici njegovog Sina, no neæe imati udjela u nebeskoj slavi.) Gdje se u “Novom zavjetu” konkretno ukazuje na to da æe neki kršæani biti nagraðeni vjeènim životom na Zemlji? Mat. 5:5: “Sretni su krotki, jer æe naslijediti zemlju.” Mat. 6:9, 10: “Oèe naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje! Neka doðe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Što je Božji naum u vezi sa Zemljom? Na kakav zakljuèak navode rijeèi iz 1. Mojsijeve 1:28 i Izaije 45:18?) Mat. 25:31-33, 40, 46: “Kad Sin èovjeèji stigne u slavi svojoj i svi anðeli s njim, tada æe sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi æe se narodi skupiti pred njim i on æe odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit æe ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. (...) Kralj æe im [ovcama] odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ste uèinili jednom od ove moje najmanje braæe, meni ste uèinili.’ (...) I ovi [jarci] æe otiæi u vjeènu smrt, a pravednici [ovce] u vjeèni život.” (Zapazite da ove “ovce” nisu isto što i Kristova braæa, koja su “sudionici nebeskoga poziva” [Hebr. 2:10–3:1]. Naprotiv, za te se simboliène ovce kaže da žive u vrijeme kad Krist sjedi na prijestolju i kad na Zemlji neka njegova “braæa” još uvijek doživljavaju nevolje.) Ivan 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one æe slušati glas moj, pa æe sve biti jedno stado s jednim pastirom.” (Tko su te “druge ovce”? To su sljedbenici Dobrog Pastira, Isusa Krista, no oni nisu u ovèinjaku u kojem se nalaze sudionici “novog saveza”, pa nemaju poput njih nadu u nebeski život. No oni blisko suraðuju sa sudionicima tog “novog saveza”.) 2. Petr. 3:13: “Po obeæanju njegovu oèekujemo nova nebesa i novu zemlju u kojima æe prebivati pravednost.” (Vidi i Otkrivenje 21:1-4.) Nakon što je vidio potpuni broj “peèatom obilježenih” koji su “otkupljeni sa zemlje” da bi bili s Kristom na nebeskoj gori Sionu (vidi Otkrivenje 7:3, 4; 14:1-3), apostol Ivan u Otkrivenju 7:9, 10 opisuje što je ugledao: “Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obuèeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: ‘Spasenje dugujemo Bogu svojemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!’” Koliko se ljudi, po Bibliji, može nadati nebeskom životu? Luka 12:32: “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.” Otkr. 14:1-3: “I pogledao sam, i gle — Janje [Isus Krist] stoji na gori Sionu [na nebu; vidi Hebrejima 12:22-24] i s njim sto èetrdeset i èetiri tisuæe onih koji imaju ime njegovo i ime Oca njegova napisano na èelima svojim. (...) Pjevali su kao novu pjesmu (...). I nitko nije mogao nauèiti tu pjesmu osim onih sto èetrdeset i èetiri tisuæe, koji su otkupljeni sa zemlje.” Èine li skupinu od 144 000 samo Židovi? Otkr. 7:4-8: “I èuo sam broj peèatom obilježenih — sto èetrdeset i èetiri tisuæe peèatom obilježenih iz svakoga plemena sinova Izraelovih: Iz plemena Judina (...) Rubenova (...) Gadova (...) Ašerova (...) Naftalijeva (...) Manašeova (...) Šimunova (...) Levijeva (...) Isakarova (...) Zebulunova (...) Josipova (...) Benjaminova.” (Ovdje se ne može raditi o izraelskom narodu buduæi da u Izraelu nije postojalo Josipovo pleme; Efrajimovo i Danovo pleme nisu na ovom popisu; Leviti su u Izraelu bili zasebno pleme koje je bilo posveæeno službi u hramu, pa se nisu brojali kao jedno od 12 plemena, a ovdje su navedeni. Vidi 4. Mojsijevu 1:4-16.) Rim. 2:28, 29: “Pravi Židov nije onaj koji je to izvana niti je pravo obrezanje ono koje je izvana, na tijelu, nego je pravi Židov onaj koji je to u nutrini i njegovo je obrezanje obrezanje srca po duhu, a ne po pisanom zakonu.” Gal. 3:26-29: “Doista, svi ste vi Božji sinovi zbog svoje vjere u Krista Isusa. (...) Nema više ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškoga ni ženskoga, jer vi ste svi jedno u zajedništvu s Kristom Isusom. A ako ste Kristovi, onda ste potomstvo Abrahamovo, nasljednici po obeæanju.” Je li broj 144 000 simbolièan? Do odgovora možemo doæi na temelju èinjenice da se nakon spominjanja konkretnog broja 144 000 u Otkrivenju 7:9 spominje “veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti”. Kad broj 144 000 ne bi bio doslovan, i kad bi oznaèavao “neodreðeni broj ljudi”, ne bi baš imalo smisla usporeðivati ga s “velikim mnoštvom”. Doslovno shvaæanje tog broja u skladu je i s onim što je Isus u Mateju 22:14 izjavio o nebeskom Kraljevstvu: “Mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.” Ide li na nebo i “veliko mnoštvo”, spomenuto u Otkrivenju 7:9, 10? Otkrivenje o tom mnoštvu ne kaže da su njegovi èlanovi “otkupljeni sa zemlje” da budu s Kristom na nebeskoj gori Sionu, kao što to kaže za 144 000 (Otkr. 14:1-3). To što se za “veliko mnoštvo” ljudi kaže da “stoje pred prijestoljem i pred Janjetom” ne mora znaèiti da se doslovno nalaze pred prijestoljem, veæ te rijeèi mogu oznaèavati da su u Božjoj milosti. (Usporedi Luku 21:36.) Izraz “pred prijestoljem” (grèki: enópion tou thrónou; doslovno: “u vidokrugu prijestolja”) ne znaèi nužno da se oni nalaze na nebu. Oni se, jednostavno govoreæi, nalaze “u vidokrugu” Boga, Jehove, koji nam poruèuje da s neba promatra sinove ljudske (Psal. 11:4; usporedi Mateja 25:31-33; Luku 1:74, 75; Djela apostolska 10:33). “Silno mnoštvo na nebu”, koje se spominje u Otkrivenju 19:1, 6, nije isto što i “veliko mnoštvo” iz Otkrivenja 7:9. Za spomenuto nebesko mnoštvo ne kaže se da dolazi “iz svakoga naroda” niti da svoje spasenje pripisuje Janjetu. To mnoštvo èine anðeli.

Život u obnovljenom raju. Život u obnovljenom raju ISUS je o ponovnom životu nauèavao s potpunim uvjerenjem i svojim je uèenicima o njemu govorio kao o èinjenici. Rekao je: ‘Prilikom ponovnog stvaranja naslijedit æete život vjeèni.’ Na što je mislio spomenuvši “ponovno stvaranje”? (Matej 19:25-29). Prema paralelnom izvještaju biblijskog pisca Luke, Isus je rekao da æe “u poretku koji dolazi” njegovi uèenici dobiti “život vjeèni” (Luka 18:28-30). Zašto Biblija poistovjeæuje “poredak koji dolazi” i “ponovno stvaranje”? Oèigledno da istakne kako æe Jehova Bog sigurno ostvariti svoj prvobitni naum za èovjeèanstvo, naime da ljudi vjeèno žive u zemaljskom raju. Ljudski æe rod ponovno biti savršen, kao što su to bili Adam i Eva prije nego što su sagriješili. Prema tome, u “poretku koji dolazi” doæi æe do “ponovnog stvaranja” rajskih uvjeta kakvi su postojali u edenskom vrtu. Kako æe raj biti obnovljen Dok je bio na Zemlji, Isus je svoje uèenike uèio moliti se za Kraljevstvo, vlast preko koje æe Bog diljem cijele kugle zemaljske uspostaviti pravedan svijet. Isus nas je uputio da se molimo: “Neka doðe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:10). Bog je svog Sina imenovao Vladarem tog Kraljevstva, koje æe ispuniti Božji naum, naime ostvariti rajske uvjete na cijeloj Zemlji. Na Zemlji æe biti obnovljen raj koji je nestao zbog neposlušnosti prvog ljudskog para O tom Vladaru kojega je Bog imenovao Biblija kaže: “Rodilo nam se dijete, sina smo dobili, kojem æe vlast kneževska biti na ramenu. Ime æe mu biti (...) Knez Mira. Nadaleko æe se prostirati kneževska vlast njegova i miru neæe biti kraja” (Izaija 9:6, 7). No kako æe ta vlast kojoj æe na èelu biti Knez Mira provoditi Božju volju? Biblija odgovara rijeèima: “U dane tih kraljeva Bog æe nebeski podiæi kraljevstvo koje nikada neæe propasti. I to kraljevstvo neæe prijeæi na neki drugi narod. Ono æe satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo æe stajati dovijeka” (Danijel 2:44). Osvrnimo se na okolnosti kakve æe vladati u raju obnovljenom na Zemlji, kad doðe do “ponovnog stvaranja”, odnosno kad Božji Sin zavlada kao Knez Mira u Kraljevstvu svog Oca. Kakav æe biti život u raju Uskrsnuæe mrtvih “Dolazi èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas njegov i izaæi” (Ivan 5:28, 29). “Bog æe uskrsnuti i pravedne i nepravedne” (Djela apostolska 24:15). Više neæe biti bolesti, starosti ni smrti “Tada æe se otvoriti oèi slijepima i uši gluhima otvorit æe se. Tada æe hromi skakati kao jelen, jezik nijemoga radosno æe klicati” (Izaija 35:5, 6). “Bog æe biti s njima. I obrisat æe svaku suzu s oèiju njihovih i smrti više neæe biti, ni tuge ni jauka ni boli više neæe biti. Sve što je prije bilo nestalo je” (Otkrivenje 21:3, 4). Svatko æe imati obilje hrane “Zemlja æe dati rod svoj, blagoslovit æe nas Bog, Bog naš” (Psalam 67:6). “Žita æe u obilju biti na zemlji, po vrhovima gorskim bit æe ga u izobilju” (Psalam 72:16). Svatko æe imati udoban dom i ugodan posao “Oni æe graditi kuæe i stanovati u njima, sadit æe vinograde i jesti rod njihov. Neæe oni graditi, a netko drugi stanovati u njima, neæe oni saditi, a netko drugi jesti rod njihov” (Izaija 65:21, 22). Više neæe biti kriminala, nasilja ni rata “Zli æe biti istrijebljeni sa zemlje” (Mudre izreke 2:22). “Oni æe prekovati maèeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove. Narod na narod više neæe dizati maèa niti æe se više uèiti ratu” (Izaija 2:4). Više neæe biti straha i svuda æe vladati mir “Živjet æe bez straha i nitko ih neæe plašiti” (Ezekijel 34:28). “Zlo se više neæe èiniti niti æe se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj, jer zemlja æe biti puna znanja o Jehovi, kao što je more vode puno” (Izaija 11:9). Kako li æe biti lijepo živjeti kad takvi uvjeti zavladaju na cijeloj Zemlji, kad æe svatko ljubiti Boga i pokazivati ljubav svojim bližnjima! (Matej 22:37-39). Možete biti sigurni da æe se tada ispuniti sva Božja obeæanja. “Izrekao sam naum svoj”, kaže Bog, “i ispunit æu ga” (Izaija 46:11). Mnogo je toga što možda tek trebate nauèiti o Jehovi Bogu i novom svijetu koji on obeæava. Naprimjer, po èemu se vidi da je taj novi svijet vrlo blizu? Kako æe Kraljevstvo zamijeniti sve zemaljske vlasti? Koji æe dogaðaji dovesti do toga? Jehovini svjedoci rado æe vam pomoæi da dobijete odgovore na takva pitanja. (Više o tome možete proèitati na 32. stranici.) Ostvarenje vjekovne èovjekove èežnje za pravednim novim svijetom vrlo je blizu. Za veliku veæinu ljudi koji su umrli, smrt nije kraj. Njihov povratak u život nije tek moguænost — to je Božji nepromjenjivi naum.

Spiritizam - velika opasnost Spiritizam Objašnjenje pojma: Vjerovanje da duhovni dio èovjeka preživljava smrt tijela i da može komunicirati sa živima, obièno preko osobe koja je medij. Neki vjeruju da su duhovi prisutni u svemu što je materijalno i u svim prirodnim pojavama. Vraèanje je svjesno korištenje moæi koja potjeèe od zlih duhova. Biblija oštro osuðuje sve oblike spiritizma. Mogu li ljudi doista komunicirati s “duhom” umrle voljene osobe? Prop. 9:5, 6, 10: “Živi su svjesni toga da æe umrijeti, a mrtvi nisu svjesni nièega (...). I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neæe imati udjela ni u èemu što æe se èiniti pod suncem. Sve što ti doðe pod ruku da èiniš, èini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.” Ezek. 18:4, 20: “Ona duša koja griješi, ta æe i umrijeti.” (Dakle, duša nije nešto što preživljava smrt tijela i s èime živi mogu nakon toga komunicirati.) Psal. 146:4: “Duh njegov iziðe, a on se u prah svoj vraæa — u taj dan propadnu misli njegove.” (Kad se kaže da je duh “izašao” iz tijela, to naprosto znaèi da u tijelu više ne djeluje životna sila. Dakle, kad èovjek umre, njegov duh ne nastavlja postojati kao neko bestjelesno biæe koje može neovisno o tijelu razmišljati i praviti planove. Taj duh nije nešto s èime bi živi mogli komunicirati nakon što èovjek umre.) Vidi i stranice 317-319, pod temom “Smrt”. Zar Biblija ne govori o tome da je kralj Šaul razgovarao s prorokom Samuelom nakon njegove smrti? Izvještaj o tome zapisan je u 1. Samuelovoj 28:3-20. U 13. i 14. retku možemo primijetiti da Šaul zapravo nije vidio Samuela, nego je prema opisu žene koja je prizivala duhove samo pretpostavio da je ona vidjela Samuela. Šaul je oèajnièki želio povjerovati da je osoba koja se pojavila uistinu Samuel, pa se zato dao prevariti. U 3. retku stoji da je Samuel u to vrijeme veæ bio mrtav i pokopan. U prethodnom dijelu ovog poglavlja citirani su biblijski reci koji jasno pokazuju da na nekom drugom svijetu nije živio nijedan dio Samuela koji bi mogao komunicirati sa Šaulom. Glas koji je navodno bio Samuelov zapravo je bio glas nekoga tko ga je želio prevariti. S kim ustvari komuniciraju osobe koje pokušavaju stupiti u kontakt s umrlima? U Bibliji je jasno izložena istina o stanju mrtvih. No tko je pokušao prevariti prvi ljudski par u pogledu smrti? Sotona je proturjeèio Božjem upozorenju da neposlušnost vodi u smrt (1. Mojs. 3:4; Otkr. 12:9). S vremenom je, naravno, postalo oèito da ljudi zaista umiru, kao što je Bog i rekao. Tko je onda izmislio prièu da ljudi zapravo ne umiru, nego da neki duhovni dio èovjeka preživljava smrt tijela? Na takvu prijevaru bio je spreman Sotona Ðavo, za kojega je Isus rekao da je “otac laži” (Ivan 8:44; vidi i 2. Solunjanima 2:9, 10). No ljudi nemaju nikakve koristi od vjerovanja da mrtvi žive na nekom drugom svijetu i da s njima mogu komunicirati. Naprotiv, u Otkrivenju 18:23 stoji da su spiritistièkim postupcima Babilona Velikog “zavedeni svi narodi”. Spiritistièki postupak tijekom kojega se navodno razgovara s umrlima lukava je obmana kojom ljudi dolaze u kontakt s demonima (anðelima koji su se sebièno pobunili protiv Boga) i èesto dovodi do toga da ljudi èuju neobjašnjive glasove i da ih uznemiravaju ti zli duhovi. Je li opasno putem spiritizma tražiti izljeèenje ili zaštitu? Gal. 5:19-21: “Oèita su djela tijela. To su: blud, neèistoæa, besramnost, idolopoklonstvo, vraèanje. (...) To vam unaprijed kažem, kao što sam vam veæ i rekao, da oni koji takvo što èine neæe naslijediti kraljevstvo Božje.” (Ako netko pribjegava spiritizmu kako bi dobio pomoæ, znaèi da vjeruje Sotoninim lažima o smrti. Takva osoba traži savjet od ljudi koji nastoje dobiti moæ od Sotone i njegovih demona. Time se poistovjeæuje s deklariranim neprijateljima Jehove Boga. Osoba koja ustraje u takvim postupcima neæe dobiti pomoæ kojoj se nadala, nego æe si trajno nauditi.) Luka 9:24: “Tko god hoæe spasiti svoj život, izgubit æe ga, a tko god izgubi svoj život radi mene [zato što je sljedbenik Isusa Krista], taj æe ga spasiti.” (Ako netko namjerno krši jasne zapovijedi iz Božje Rijeèi pokušavajuæi spasiti svoj sadašnji život, on gubi moguænost da dobije vjeèni život. Kako li je to nerazumno!) 2. Kor. 11:14, 15: “Sam Sotona pretvara se da je anðeo svjetla. Stoga nije ništa neobièno ako se i njegovi sluge pretvaraju da su sluge pravednosti.” (Dakle, ne bi nas smjelo zavarati ako izgleda kao da neki spiritistièki postupci donose privremenu korist.) Vidi i stranice 182-186, pod temom “Lijeèenje”. Je li dobro služiti se spiritizmom da bismo saznali što nosi buduænost i hoæe li ono što radimo biti uspješno? Iza. 8:19: “Ako vam kažu: ‘Obratite se onima koji duhove prizivaju ili gataju, koji šapæu i mrmljaju’ — ne treba li se Bogu svojemu narod obraæati?” 3. Mojs. 19:31: “Ne obraæajte se onima koji prizivaju duhove i ne pitajte za savjet proricatelje dogaðaja da zbog njih ne postanete neèisti. Ja sam Jehova, Bog vaš.” 2. Kralj. 21:6: “Vraèao je [kralj Manaše], proricao po znamenju i postavio ljude da prizivaju duhove i prorièu dogaðaje. Mnogo je zla èinio pred Jehovom i vrijeðao ga.” (Takvim spiritistièkim postupcima Manaše se zapravo obraæao za pomoæ Sotoni i njegovim demonima. Stoga ne èudi što je Jehova smatrao da Manaše time “èini mnogo zla” i što ga je zbog toga strogo kaznio. No kad se Manaše pokajao i prestao èiniti to zlo, Jehova ga je blagoslovio.) Kako nekome može nauditi ako igra igre koje ukljuèuju odreðeni oblik gatanja ili ako pokušava protumaèiti neke naizgled dobre znakove? 5. Mojs. 18:10-12: “Neka se ne naðe kod tebe nitko tko (...) gata, ni koji èara, ni koji prorièe po znamenju, ni koji vraèa, ni koji baca uroke, ni koji priziva duhove, ni koji prorièe dogaðaje, ni koji pita mrtve. Jer tko god takvo što èini odvratan je Jehovi.” (Cilj je gatanja otkriti ono što se inaèe ne može saznati ili proreæi buduæe dogaðaje, ali ne putem istraživanja, nego tumaèenjem znakova ili uz pomoæ nadljudskih sila. Jehova je svojim slugama zabranio da to èine. Zašto? Svi takvi postupci dovode osobu u doticaj s neèistim duhovima, odnosno demonima, i pod njihov utjecaj. Oni su èin velike nevjere prema Jehovi.) Djela 16:16-18: “Srela nas je neka sluškinja opsjednuta duhom, demonom gatalaèkim, koja je svojim proricanjem donosila veliku dobit svojim gospodarima.” (Nitko tko ljubi pravednost sigurno ne bi tražio savjet od osobe opsjednute demonom — niti u ozbiljnoj namjeri niti iz zabave. Pavlu je na koncu dojadila njena vika, pa je zapovjedio duhu da izaðe iz nje.) Mogu li se zli duhovi utjeloviti? U Noino vrijeme neposlušni su se anðeli materijalizirali, uzimajuæi ljudska tijela. Èak su se ženili i imali djecu (1. Mojs. 6:1-4). No kad je došao potop, morali su se vratiti u duhovni svijet. Juda 6 za njih kaže: “Anðele koji nisu zadržali svoj prvobitni položaj, nego su napustili svoje pravo obitavalište, u vjeènim okovima u gustoj tami èuva za sud velikoga dana.” Bog ne samo što im je oduzeo nebeski položaj koji su dotad zauzimali i bacio ih “u gustu tamu” onemoguæivši im da imaju uvid u njegove namjere nego ih je stavio “u okove”, odnosno ogranièio im je djelovanje. U kom smislu? Oèito se više nisu mogli utjeloviti, pa nisu mogli imati spolne odnose sa ženama kao prije potopa. Biblija izvještava da su se vjerni anðeli, kao Božji glasnici, utjelovljivali sve do kraja prvog stoljeæa n. e. kako bi izvršili dobivene zadatke. No onim anðelima koji su zloupotrijebili te sposobnosti Bog je nakon potopa uskratio tu moguænost. Meðutim, demoni oèigledno mogu kod ljudi izazvati vizije koje izgledaju kao stvarni dogaðaji. Kad je Ðavo iskušavao Isusa, vjerojatno se poslužio vizijama kako bi Isusu pokazao “sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu” (Mat. 4:8). Kako se èovjek može osloboditi demonskog utjecaja? Izr. 18:10: “Jaka je kula ime Jehovino. U nju bježi pravednik i nalazi zaštitu.” (To ne znaèi da Božje ime služi kao neka vrsta amajlije koja štiti od zla. Jehovino ime predstavlja Jehovu kao osobu. Bit æemo zaštiæeni ako ga upoznamo, potpuno se pouzdamo u njega, podložimo mu se i držimo njegove zapovijedi. Ako to uèinimo, možemo oèekivati da æe nas zaštititi kad ga zamolimo za pomoæ prizivajuæi njegovo ime, kao što je i obeæao u svojoj Rijeèi.) Mat. 6:9-13: “Molite se, dakle, ovako: (...) ‘Ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od Zloga!’” Osim toga, moramo “ustrajati u molitvi” (Rim. 12:12). (Bog sluša takve molitve onih koji iskreno žele upoznati istinu i služiti mu na naèin koji on odobrava.) 1. Kor. 10:21: “Ne možete jesti sa ‘stola Jehovina’ i sa stola demonskoga.” (Osobe koje žele biti Jehovini prijatelji i uživati njegovu zaštitu moraju se prestati sastajati s onima koji se bave spiritizmom. Osim toga, primjer naveden u Djelima apostolskim 19:19 pokazuje da je vrlo važno uništiti ili na prikladan naèin ukloniti svaki predmet koji je bilo kako povezan sa spiritizmom.) Jak. 4:7: “Podložite se, dakle, Bogu, a suprotstavite se Ðavlu, i pobjeæi æe od vas!” (Da biste to mogli uèiniti, trebate dobro upoznati što je Božja volja i zatim nauèeno primjenjivati u životu. Ljubav prema Bogu pomoæi æe vam da se ne bojite ljudi te da hrabro odbacite sve obièaje povezane sa spiritizmom i odluèno odbijete savjete osoba koje se time bave.) Obucite “svu bojnu opremu Božju” o kojoj se govori u Efežanima 6:10-18 i marljivo održavajte svaki njezin dio u dobrom stanju.

Religija “Ostavljate zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske” (Marko 7:8) ŠTO KAŽE BIBLIJA: Ljudi imaju uroðenu potrebu da upoznaju i štuju Boga (Matej 5:3). Nastojeæi zadovoljiti tu svoju duhovnu potrebu osnovali su mnoge religije koje se temelje na ljudskim uèenjima, a ne na onome što Bog zapovijeda. Govoreæi o pripadnicima jedne vjerske skupine u 1. stoljeæu, Biblija kaže: “Revno [se] trude ugoditi Bogu, ali ne znaju toèno što je njegova volja. Jer, kako ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje uspostaviti svoju, nisu se podložili Božjoj pravednosti” (Rimljanima 10:2, 3). Tako i danas postoje mnoge vjerske zajednice koje “nauèavaju zapovijedi ljudske” (Marko 7:7). Treba li onaj tko želi služiti Bogu biti èlan neke vjerske zajednice? “Razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela, i ne propuštajmo svoje sastanke” (Hebrejima 10:24, 25) ŠTO KAŽE BIBLIJA: Rijeèi “ne propuštajmo svoje sastanke”, koje nalazimo u Hebrejima 10:25, pokazuju da Bog želi da se njegovi sluge okupljaju kako bi ga zajedno štovali. No može li svatko od njih na svoj naèin tumaèiti tko je Bog i kako ga treba štovati? Ne može. Biblija kaže da oni koji Bogu služe na njemu dopadljiv naèin trebaju “svi jedno govoriti” i biti “potpuno ujedinjeni istim umom i istim naèinom razmišljanja” (1. Korinæanima 1:10). Oni su organizirani u skupštine, odnosno manje zajednice vjernika, i ljube “svu braæu” diljem svijeta (1. Petrova 2:17; 1. Korinæanima 11:16). Božji sluge trebaju biti ujedinjeni i dobro organizirani da bi služili Bogu na naèin koji je njemu po volji. Po èemu se može prepoznati prava religija? “Po tome æe svi znati da ste moji uèenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35) ŠTO KAŽE BIBLIJA: Objašnjavajuæi kako možemo prepoznati one koji na ispravan naèin služe Bogu, Božja Rijeè kaže: “Prepoznat æete ih po plodovima njihovim. Zar se grožðe bere s trnja ili smokve s èièka?” (Matej 7:16). Kao što ne trebate biti botanièar da biste razlikovali smokvu od èièka, tako ne trebate biti ni teološki struènjak da biste razlikovali pravu religiju od krive. Koji su neki od plodova, odnosno istaknutih obilježja, po kojima možete prepoznati pravu religiju? Prava religija nauèava istinu iz Božje Rijeèi, Biblije (Ivan 4:24; 17:17). Ona se ne temelji na ljudskoj mudrosti. Prava religija pomaže ljudima da upoznaju Boga i saznaju da se on zove Jehova (Ivan 17:3, 6). Prava religija ukazuje na to da æe Božje Kraljevstvo, a ne ljudske vlasti, riješiti probleme koji muèe ljudski rod. Ona uèi da je Božje Kraljevstvo jedina nada za èovjeèanstvo (Matej 10:7; 24:14). Prava religija potièe svoje pripadnike da nesebièno ljube jedni druge (Ivan 13:35). Uèi ih da poštuju ljude svih rasa i nacionalnosti, da koriste svoje vrijeme i materijalna sredstva kako bi pomagali drugima i da ne sudjeluju u ratnim sukobima (Mihej 4:1-4). Prava religija je naèin života, a ne nekakav skup obreda i obièaja koji se svode na puki formalizam. Njeni pripadnici žive u skladu s onim što propovijedaju (Rimljanima 2:21; 1. Ivanova 3:18).

znakovi kraja Kako se danas ispunjavaju Isusove rijeèi o ratovima i gladi? 6 “Narod æe ustati na narod i kraljevstvo na kraljevstvo” (Matej 24:7). Tokom prošlog stoljeæa u ratovima su poginuli milijuni ljudi. Jedan britanski povjesnièar napisao je: “U cijeloj povijesti nije proliveno toliko krvi kao u 20. stoljeæu. (...) Bilo je to stoljeæe u kojem ratovanje gotovo nije prestajalo, jer je na Zemlji bilo tek nekoliko kratkih perioda bez organiziranih oružanih sukoba.” U izvještaju Worldwatch Institutea stoji: “U [20] stoljeæu u ratovima je poginulo tri puta više ljudi nego u svim ratovima od prvog stoljeæa posl. Kr. do 1899.” Od 1914. ratovi su odnijeli više od 100 milijuna života. Milijuni ljudi doživjeli su patnju i bol jer su u ratu izgubili svoje voljene. Možda je èak i tebi u ratu poginula neka voljena osoba. 7 “Bit æe gladi” (Matej 24:7). Istraživaèi kažu da se proizvodnja hrane jako poveæala zadnjih 30 godina. Pa ipak, glad je i dalje veliki problem jer mnogi ljudi nemaju dovoljno novca da kupe hranu ili nemaju zemlju da sami nešto posade. U zemljama u razvoju više od milijardu ljudi živi s 30 ili manje eura mjeseèno. Veæina njih je izgladnjela. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je pothranjenost jedan od glavnih razloga zašto svake godine umre više od pet milijuna djece. 8, 9. Što dokazuje da se ispunjavaju Isusova proroèanstva o potresima i pošastima? 8 “Bit æe jakih potresa” (Luka 21:11). Amerièki Državni zavod za geološka istraživanja izvijestio je da se svake godine u prosjeku oèekuje 19 velikih potresa koji su dovoljno snažni da prouzroèe štetu na zgradama i stvore pukotine u tlu. Isto tako, otprilike svake godine nastanu potresi dovoljno jaki da prouzroèe potpuno rušenje objekata. Izvještaji pokazuju da je od 1900. u potresima poginulo preko dva milijuna ljudi. U jednom izvoru stoji: “Napreci u tehnologiji tek su neznatno smanjili broj mrtvih.” 9 “Bit æe pošasti” (Luka 21:11). Unatoè napretku u medicini, meðu ljudima haraju stare i nove bolesti. U jednom izvještaju stoji da se 20 opæepoznatih bolesti — ukljuèujuæi i tuberkulozu, malariju i koleru — u zadnjim desetljeæima sve èešæe pojavljuje, a neke vrste bolesti sve je teže lijeèiti lijekovima. Zapravo, pojavilo se najmanje 30 novih bolesti. Za neke od njih nema lijeka i smrtonosne su. KAKVI ÆE BITI LJUDI U POSLJEDNJIM DANIMA 10. Koje osobine proreèene u 2. Timoteju 3:1-5 primjeæuješ kod ljudi oko sebe? 10 Osim što je opisala neke dogaðaje u svijetu, Biblija je takoðer prorekla da æe u posljednjim danima doæi do promjene u ljudskom društvu. Apostol Pavao naveo je osobine koje æe prevladavati kod ljudi. U 2. Timoteju 3:1-5 èitamo: “U posljednjim danima nastat æe naroèito teška vremena.” Pavao je, izmeðu ostalog, rekao kakvi æe biti ljudi: sebièni pohlepni za novcem neposlušni roditeljima nevjerni bezosjeæajni prema drugima neobuzdani okrutni više æe voljeti užitke nego Boga naizgled æe biti bogobojazni, ali neæe bogobojazno živjeti 11. Kako Psalam 92:7 opisuje što æe se dogoditi zlima? 11 Jesu li ljudi oko tebe takvi? Sigurno jesu. Posvuda ima ljudi s lošim osobinama. To pokazuje da æe Bog uskoro nešto poduzeti jer Biblija kaže: “Kad zli nièu kao trava i cvatu svi koji zlo èine, to je zato da budu istrijebljeni zauvijek” (Psalam 92:7).. !!!

Kraj je blizu. Znak posljednjih dana DOK je u utorak poslijepodne Isus sjedio na Maslinskoj gori i promatrao hram, nasamo su mu pristupili Petar, Andrija, Jakov i Ivan. Bili su zabrinuti jer im je Isus rekao da æe hram biti porušen do temelja. No oèito ih je kopkalo još nešto. Naime Isus im je nekoliko tjedana ranije govorio o svojoj “prisutnosti” tijekom koje æe se “pojaviti Sin èovjeèji”. A još prije toga spomenuo im je “svršetak ovoga poretka”. Apostole je sve to jako zanimalo. Zato su ga upitali: “Kaži nam kada æe to [razorenje Jeruzalema i hrama] biti i što æe biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka?” Dakle, kao što se vidi iz pitanja, zanimale su ih tri stvari: razorenje Jeruzalema i hrama, Isusova prisutnost u ulozi Kralja te svršetak zlog ljudskog poretka na Zemlji. Isus je svojim opsežnim odgovorom obuhvatio sva tri dijela tog pitanja. Opisao im je znak po kojem su mogli prepoznati da je blizu trenutak kada æe Bog u potpunosti odbaciti nepokajnièke Židove i njihovo vjersko središte. No otkrio im je i puno više od toga. Govorio je i o znaku pomoæu kojeg su u buduænosti njegovi uèenici mogli uvidjeti da žive u vremenu njegove prisutnosti i da se bliži svršetak èitavog zlog svijeta. Kako su godine prolazile, apostoli su mogli promatrati ispunjavanje Isusovog proroèanstva jer se poèelo ispunjavati veæ za njihovog života. Stoga, kad su 37 godina kasnije, to jest 70. godine, Jeruzalem i njegov hram bili uništeni, kršæane to nije iznenadilo. Meðutim Kristova prisutnost u ulozi Kralja nije poèela 70. godine, veæ puno kasnije. Kada? Pažljivo razmatranje Isusovog proroèanstva pruža nam odgovor na to pitanje. Isus je prorekao: “Èut æete metež ratni i vijesti o ratovima.” Zatim je dodao da æe “narod ustati na narod” te da æe po raznim mjestima biti gladi, potresa i pošasti. Ljudi æe mrziti i ubijati njegove uèenike. Ustat æe lažni proroci koji æe zavesti mnoge. Porast æe bezakonje i kod veæine ljudi ljubav æe ohladnjeti. U isto vrijeme propovijedat æe se dobra vijest o Božjem Kraljevstvu za svjedoèanstvo svim narodima. Iako se Isusovo proroèanstvo u odreðenoj mjeri ispunilo prije razorenja Jeruzalema 70. godine, do njegovog glavnog ispunjenja trebalo je doæi u vrijeme Isusove prisutnosti i svršetka ovog zlog svijeta. Pomna analiza svjetskih dogaðaja pokazuje da se glavno ispunjenje tog vrlo znaèajnog proroèanstva odvija od 1914. Još jedno obilježje znaka na koje je Isus ukazao bilo je pojavljivanje “gadosti koja pustoši”. Godine 66. pokazalo se da je ta “gadost” zapravo bila rimska vojska koja se utaborila oko Jeruzalema i potkopala hramski zid. Tako je “gadost koja pustoši” stajala ondje gdje nije smjela. U suvremeno doba proreèena “gadost” odnosi se na Ligu naroda odnosno na njezinog nasljednika, Ujedinjene narode — meðunarodnu organizaciju za oèuvanje svjetskog mira. Kršæanski svijet tu organizaciju smatra svojevrsnom zamjenom za Božje Kraljevstvo, što je u oèima Boga i njegovog naroda uistinu “gadost”. S vremenom æe politièke sile udružene s Ujedinjenim narodima napasti crkve kršæanstva (predoèene Jeruzalemom) i uništiti ih. Zato je Isus prorekao: “Tada æe biti velika nevolja kakve nije bilo od poèetka svijeta do sada, niti æe je više biti.” Razorenje Jeruzalema 70. godine doista je bila velika nevolja jer je, prema nekim podacima, tada poginulo preko milijun ljudi. No glavno ispunjenje tog dijela Isusovog proroèanstva bit æe neusporedivo veæih razmjera. Saèuvati pouzdanje u Boga tijekom posljednjih dana Utorak 11. nisana primicao se kraju, a Isus je apostolima i dalje govorio o znaku svoje prisutnosti i kraju ovog zlog svijeta. Upozorio ih je da ne slijede lažne Kriste, koji æe pokušavati, ako bude moguæe, “zavesti i izabrane”. Poput oštrovidnih orlova, “izabrani” æe se skupljati ondje gdje bude prava duhovna hrana, odnosno skupljat æe se oko pravog Krista tijekom njegove nevidljive prisutnosti. Oni neæe dopustiti da ih zavara i zavede neki lažni Krist. Isusova je prisutnost trebala biti nevidljiva, što se ne može reæi za lažne Kriste, èije je pojavljivanje uvijek vidljivo. Opisujuæi što æe se dogaðati tijekom njegove prisutnosti, nakon što izbije velika nevolja, Isus je rekao: “Sunce æe potamnjeti, mjesec više neæe svijetliti.” Da, bit æe to najmraènije razdoblje u povijesti èovjeèanstva — èinit æe se kao da je Sunce potamnjelo usred bijela dana i kao da noæu više nema Mjeseèeve svjetlosti. “Sile æe se nebeske uzdrmati”, nastavio je Isus. Time je htio reæi da æe nebo izgledati zloslutno. Strah i nasilje ispunit æe Zemlju kao nikada ranije. Zbog toga æe, kazao je Isus, “narode na zemlji obuzeti tjeskoba i osjeæaj nemoæi zbog huke mora i valova, i ljudi æe tada gubiti svijest od straha i oèekivanja onoga što æe zadesiti svijet”. A dok se to najmraènije doba u povijesti ljudskog roda bude bližilo svom kraju, “na nebu æe se pojaviti znak Sina èovjeèjega”. Tada æe, rekao je Isus, “proplakati sva plemena zemaljska”. Ali neæe svi “plakati” kad ‘Sin èovjeèji doðe sa silom’ kako bi uništio ovaj zli svijet. “Izabrani njegovi”, 144 000 onih koji æe s njim vladati u nebeskom Kraljevstvu, neæe tugovati, kao ni njihovi suradnici koje je Isus nazvao “drugim ovcama”. Premda æe živjeti u najgorem razdoblju ljudske povijesti, oni æe poslušati Isusove ohrabrujuæe rijeèi: “Kad se sve to poène zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava izbavljenje vaše.” Da bi njegovi uèenici u posljednjim danima mogli prepoznati da je blizu kraj, Isus je isprièao sljedeæu usporedbu: “Pogledajte smokvu i sva ostala stabla! Kad vidite da su veæ propupala, i sami znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite da se sve to dogaða, znajte da je blizu kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neæe proæi dok se sve to ne dogodi.” Dakle, kad Isusovi uèenici vide da se ispunjavaju brojna obilježja proreèenog znaka, trebali bi prepoznati da je blizu kraj te da æe Božje Kraljevstvo ubrzo zbrisati zlo s lica Zemlje. Uèenicima koji budu živjeli u tim posljednjim danima Isus je uputio važan savjet: “Pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi kao zamka. Jer doæi æe na sve koji žive po svoj zemlji. Stoga budite budni, usrdno se moleæi sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina èovjeèjega.” Razborite i lude djevice Isus je zatim isprièao tri usporedbe kojima je opisao još neka obilježja znaka svoje prisutnosti. Ispunjenje svake od njih vidjet æe oni koji budu živjeli u tom razdoblju. Prvu usporedbu Isus je zapoèeo rijeèima: “Kraljevstvo nebesko bit æe kao deset djevica koje su uzele svjetiljke svoje i izašle u susret mladoženji. Pet ih je bilo ludih, a pet razboritih.” Kad je kazao: “Kraljevstvo nebesko bit æe kao deset djevica”, Isus nije htio reæi da æe jedna polovina nasljednika nebeskog Kraljevstva biti razborita, a druga neæe. Zapravo je htio reæi da æe odreðeni dogaðaji povezani s nebeskim Kraljevstvom biti nalik dogaðajima iz usporedbe. Deset djevica predoèava sve kršæane koji æe naslijediti ili pak tvrde da æe naslijediti nebesko Kraljevstvo. Kršæanska je skupština na Pedesetnicu 33. godine bila obeæana uskrsnulom i proslavljenom Mladoženji, Isusu Kristu. Sama svadba trebala se održati u buduænosti na nebu. Deset djevica iz usporedbe izašlo je u susret mladoženji s namjerom da se pridruže svadbenoj povorci. One su svojim svjetiljkama trebale osvjetljavati put kad doðe mladoženja te mu tako iskazati èast dok svoju nevjestu bude uvodio u kuæu koju je pripremio za nju. No što se dogodilo? Isus je objasnio: “Lude su uzele svjetiljke, ali nisu sa sobom uzele ulja, a razborite su uzele ulja u posudama zajedno sa svjetiljkama. Kako je mladoženja kasnio, sve su zadrijemale i zaspale.” To što se dolazak mladoženje odužio ukazuje na to da je Kristova prisutnost u ulozi Kralja trebala poèeti tek u dalekoj buduænosti. Isus je 1914. konaèno sjeo na svoje prijestolje. Tijekom dugaèke “noæi” koja je tome prethodila sve su djevice pozaspale. No problem nije bio u tome. Lude djevice osuðene su zato što nisu imale dovoljno ulja za svoje svjetiljke. U nastavku usporedbe Isus je isprièao: “Toèno u ponoæ èuo se povik: ‘Evo mladoženje! Izaðite mu u susret!’ Tada su sve one djevice ustale i pripremile svjetiljke svoje. A lude su rekle razboritima: ‘Dajte nam svojega ulja, jer naše svjetiljke samo što se nisu ugasile!’ Razborite su odgovorile: ‘Možda neæe biti dovoljno za nas i za vas. Poðite radije k prodavaèima i kupite ga sebi!’” Ulje predoèava ono što pravim kršæanima omoguæava da šire duhovno svjetlo, a to je Božja nadahnuta Rijeè, koje se èvrsto drže, i sveti duh koji im pomaže da je razumiju. Zahvaljujuæi tom ulju razborite djevice mogle su svojim svjetlom izraziti dobrodošlicu mladoženji koji je išao na svadbeno slavlje. S druge strane oni koji su predoèeni ludim djevicama nisu u svojim “posudama”, odnosno u sebi, imali potrebno duhovno ulje. Isus je opisao što se dalje dogodilo: “Dok su [lude djevice] išle kupiti [ulje], stigao je mladoženja. Djevice koje su bile spremne ušle su s njim na svadbu i vrata su se zatvorila. Poslije su došle i ostale djevice i rekle: ‘Gospodine, gospodine, otvori nam!’ A on im je odvratio: ‘Istinu vam kažem, ne poznajem vas!’” Kad je Isus “stigao”, odnosno postao Kralj nebeskog Kraljevstva, pravi pomazani kršæani predoèeni razboritim djevicama prenuli su se iz svog simboliènog sna i spremno stali širiti duhovno svjetlo u ovom mraènom svijetu u èast Mladoženje koji se vratio. No oni koji su predoèeni ludim djevicama nisu bili spremni na taj naèin izraziti dobrodošlicu Mladoženji. Zato im on, kad nebeska svadba zapoène, neæe dozvoliti da joj prisustvuju. Ostavit æe ih vani, u gustoj tami najcrnje noæi koja æe zadesiti ovaj svijet, gdje æe biti uništeni zajedno sa svim ostalima koji èine bezakonje. Isus je zakljuèio: “Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni èas!” Usporedba o talentima U nastavku razgovora s apostolima na Maslinskoj gori Isus im je isprièao još jednu usporedbu. Nekoliko dana ranije, dok su bili u Jerihonu, isprièao je usporedbu o minama kako bi im skrenuo pažnju na to da æe Božje Kraljevstvo poèeti vladati tek u dalekoj buduænosti. No usporedba koju je sada isprièao, premda je u mnogim pogledima slièna onoj ranijoj, opisuje što æe se zbivati tijekom njegove prisutnosti. Iz nje je vidljivo da uèenici moraju raditi dok su još na Zemlji kako bi poveæali Gospodarevu “imovinu”. Ukazujuæi na zbivanja povezana s Kraljevstvom, Isus je rekao: “To je kao kad je èovjek, koji je namjeravao otputovati u tuðinu, dozvao robove svoje i povjerio im imovinu svoju.” Taj èovjek predoèava Isusa koji je, prije odlaska na nebo, imovinu povjerio svojim robovima, odnosno uèenicima koji æe naslijediti nebesko Kraljevstvo. Imovina se ne odnosi na materijalne stvari, veæ na zadatak koji im je povjeren — zadatak da propovijedaju i èine nove uèenike. Isus je svoju imovinu povjerio robovima kratko prije nego što je uzašao na nebo. Kako je to uèinio? Tako što im je zapovjedio da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu do svih krajeva Zemlje. Isprièao je: “Jednome je dao pet talenata, drugome dva, treæemu pak jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti, i otišao je u tuðinu.” Osam talenata, koji predoèavaju Kristovu imovinu, robovima je bilo podijeljeno u skladu s njihovim moguænostima, odnosno duhovnim kvalitetama i sposobnostima. Robovi predoèavaju Kristove uèenike razlièitih moguænosti. U 1. stoljeæu su meðu robovima koji su dobili pet talenata oèito bili i apostoli. Isus je rekao da su robovi s pet talenata i dva talenta udvostruèili dobiveni novac. To su uèinili tako što su revno propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu i èinili uèenike. Meðutim rob koji je dobio samo jedan talenat sakrio ga je u zemlju. “Nakon dugo vremena”, nastavio je Isus, “došao je gospodar tih robova i poèeo sreðivati raèune s njima.” Krist se vratio da s robovima sredi raèune tek u 20. stoljeæu, oko 1 900 godina kasnije, što je doista bilo “nakon dugo vremena”. Isus je potom objasnio: “Tako je onaj koji je primio pet talenata pristupio i donio još pet talenata te rekao: ‘Gospodaru, povjerio si mi pet talenata. Evo, zaradio sam još pet talenata.’ A gospodar mu je rekao: ‘Odlièno, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran nad malim i zato æu te postaviti nad mnogim. Raduj se s gospodarom svojim!’” Rob koji je dobio dva talenta takoðer je udvostruèio novac te je dobio istu pohvalu i nagradu. U kom su se smislu vjerni robovi mogli radovati sa svojim gospodarom? Njihov se Gospodar, Isus Krist, radovao što æe dobiti Kraljevstvo kad ode k Ocu na nebo. Vjerni robovi u suvremeno doba raduju se tome što su im povjerene važne odgovornosti povezane s propovijedanjem o Kraljevstvu, a njihova æe radost doseæi vrhunac kad završe svoj život na Zemlji i uskrsnu u nebeskom Kraljevstvu. No što je bilo s treæim robom? “Gospodaru, znao sam da si zahtjevan èovjek”, požalio se treæi rob. “Zato sam se pobojao i otišao te sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje!” On je namjerno odbio propovijedati i stvarati uèenike. Zbog toga ga je gospodar nazvao zlim, lijenim i beskorisnim te je zapovjedio: ‘Oduzmite mu talenat i izbacite ga van u tamu! Ondje æe plakati i škrgutati zubima.’ Buduæi da su izbaèeni van u tamu, ljudi koje predoèava zli rob lišeni su radosti koju pružaju duhovni blagoslovi. Ova usporedba sadrži važnu pouku za sve koji tvrde da su Kristovi sljedbenici. Oni koji ne žele biti baèeni van u tamu i zauvijek uništeni, veæ žele dobiti njegovu pohvalu i nagradu, moraju revno propovijedati dobru vijest i tako poveæavati imovinu svog nebeskog Gospodara. Da li i vi to marljivo èinite? “Kad Sin èovjeèji stigne u slavi svojoj” Na koncu je Isus isprièao i treæu usporedbu. “Kad Sin èovjeèji stigne u slavi svojoj i svi anðeli s njim”, rekao je, “tada æe sjesti na slavno prijestolje svoje.” Sin èovjeèji “stiæi æe” pred sam kraj ovog zlog svijeta. Koja æe biti svrha njegovog dolaska? Isus je objasnio: “Svi æe se narodi skupiti pred njim i on æe odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit æe ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” Opisujuæi što æe se dogoditi s onima koji steknu njegovu milost, Isus je kazao: “Kralj æe reæi onima koji mu budu zdesna: ‘Doðite, vi koje je Otac moj blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta!’” Ovce iz usporedbe neæe vladati s Kristom na nebu, veæ æe naslijediti Kraljevstvo u tom smislu što æe biti njegovi zemaljski podanici. Izraz “postanak svijeta” odnosi se na poèetak ljudske povijesti, kad su Adam i Eva dobili nesavršene potomke na koje je mogla biti primijenjena otkupnina. No zašto je Kralj iskazao milost “ovcama”? “Ogladnio sam i dali ste mi jesti”, objasnio je, “ožednio sam i dali ste mi piti, bio sam stranac i ugostili ste me, gol i obukli ste me, razbolio sam se i brinuli ste se za mene, bio sam u zatvoru i došli ste k meni.” Buduæi da su se ljudi predoèeni ovcama nalazili na Zemlji, nije im bilo jasno kako su mogli takva dobra djela uèiniti za svog Kralja koji se nalazi na nebu. Zato su ga upitali: “Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog i nahranili te ili žednog i dali ti piti? Kad smo te vidjeli kao stranca i ugostili te ili golog i obukli te? Kad smo te vidjeli bolesnog ili u zatvoru i došli k tebi?” Kralj im je odgovorio: “Zaista, kažem vam, što god ste uèinili jednom od ove moje najmanje braæe, meni ste uèinili.” Kristova braæa su preostali pomazanici — pripadnici grupe od 144 000 njegovih nebeskih suvladara — koji još uvijek žive na Zemlji. A kako je rekao Isus, onaj tko èini dobro njima èini dobro njemu samome. Zatim se Kralj obratio jarcima: “Idite od mene, prokleti, u vjeènu vatru pripremljenu Ðavlu i anðelima njegovim! Jer ogladnio sam, ali niste mi dali jesti, ožednio sam, ali niste mi dali piti, bio sam stranac, ali niste me ugostili, gol, ali niste me obukli, bolestan i u zatvoru, ali niste se brinuli za mene.” Meðutim, jarci su se požalili: “Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog ili žednog ili kao stranca ili golog ili bolesnog ili u zatvoru i nismo te poslužili?” Kriterij na temelju kojeg æe Krist suditi isti je i za ovce i za jarce. “Što god niste uèinili jednom od ovih najmanjih [od moje braæe]”, odgovorio je Isus, “ni meni niste uèinili.” Dakle, tijekom Kristove prisutnosti, i to u velikoj nevolji, neposredno prije nego ovaj zli svijet bude uništen, odvijat æe se suðenje ljudima. Jarci æe “otiæi u vjeènu smrt, a pravednici [ovce] u vjeèni život”. Matej 24:2–25:46; 13:40, 49; Marko 13:3-37; Luka 21:7-36; 19:43, 44; 17:20-30; 2. Timoteju 3:1-5; Ivan 10:16

Korištenje kipova i slika - idolopoklonstvo i grijeh Što kaže Biblija? Slike i kipovi — treba li ih koristiti u štovanju Boga? SVAKE godine 15. kolovoza na grèkom otoku Tinosu održava se velika vjerska svetkovina. Tisuæe ljudi okupi se kako bi iskazali štovanje Isusovoj majci Mariji i njenoj ikoni, za koju vjeruju da posjeduje èudotvorne moæi. Jedna knjiga koja govori o Grèkoj pravoslavnoj religiji objašnjava: ”S osobitom odanošæu i pobožnošæu slavimo Najsvetiju Theotokos [Bogorodicu], Majku našeg Gospodina, te joj upuæujemo molitve za zaštitu, zaklon i pomoæ. Obraæamo se Svecima koji èine èuda — Svetim muškarcima i ženama — za naše duhovne i tjelesne potrebe. (...) S dubokom odanošæu ljubimo i štujemo njihove svete relikvije i ikone.“ I mnogi drugi koji se izjašnjavaju kao kršæani pripadaju religijama koje na slièan naèin štuju Boga. No podupire li Biblija upotrebu religioznih slika i kipova u svrhu štovanja Boga? Prvi kršæani Razmotrimo što se dogodilo otprilike 50. n. e., kad je apostol Pavao posjetio Atenu, grad u kojem je upotreba religioznih kipova bila jako raširena. Pavao je objasnio Atenjanima da Bog ’ne živi u hramovima graðenim rukom, niti ga poslužuju ljudske ruke kao da bi on što trebao, te da ne trebamo zamišljati da je Božansko Biæe nalik zlatu ili srebru ili kamenu, nalik neèemu što je oblikovano umijeæem i domišljatošæu èovjeka‘ (Djela apostolska 17:24, 25, 29). Takva upozorenja u vezi s idolima zapravo su èesta u Kršæanskim grèkim pismima, odnosno Novom zavjetu. Naprimjer, apostol Ivan upozorio je kršæane: ”Èuvajte se idolâ“ (1. Ivanova 5:21). Pavao je pisao Korinæanima: ”U kakvoj je suglasnosti Božji hram s idolima?“ (2. Korinæanima 6:16). U prvom stoljeæu su mnogi prije nego što su prihvatili kršæanstvo štovali religiozne slike i kipove. Pavao je podsjetio na to kršæane u Solunu kad im je napisao: ’Od svojih ste se idola obratili Bogu da robujete živom i pravom Bogu‘ (1. Solunjanima 1:9). To jasno pokazuje da su ti kršæani trebali imati isti stav prema religioznim slikama i kipovima kakav su imali Ivan i Pavao. Kako su religiozne slike i kipovi ušli u ”kršæanstvo“ Encyclopædia Britannica navodi kako ”u prva tri stoljeæa postojanja kršæanske Crkve (...) nije postojala kršæanska umjetnost i Crkva se, u pravilu, svim silama borila protiv nje. Naprimjer, Klement Aleksandrijski kritizirao je religijsku (pogansku) umjetnost jer je poticala na štovanje stvorenja, a ne Stvoritelja.“ Kako se onda uvriježila upotreba religioznih slika i kipova? Encyclopædia Britannica nastavlja: ”Otprilike sredinom 3. stoljeæa slikarstvo je polako poèelo ulaziti u kršæansku Crkvu, èemu su se žestoko protivile odreðene kongregacije. Slike su postale predmet štovanja u crkvama te su prihvaæene u kršæanskoj Crkvi tek kad je poèetkom 4. stoljeæa, za vladavine cara Konstantina, kršæanska Crkva postala državna religija u Rimu.“ Mnogi pogani koji su u to vrijeme poèeli prihvaæati ”kršæanstvo“ štovali su lik cara. ”U skladu s kultom štovanja cara“, objašnjava John Taylor u svojoj knjizi Icon Painting, ”ljudi su štovali njegove slike oslikane na platnu ili drvu, zbog èega im nije bilo teško prihvatiti štovanje religioznih slika i kipova.“ Tako je pogansko štovanje slika ljudi bilo zamijenjeno štovanjem slika Isusa, Marije, anðela i ”svetaca“. Nakon što su ušle u crkve, te su slike postepeno ušle i u domove milijuna ljudi koji ih štuju. Obožavanje ”duhom i istinom“ Isus je rekao svojim slušaocima da Božji sluge trebaju obožavati Boga ”duhom i istinom“ (Ivan 4:24). Stoga se svaka iskrena osoba koja želi saznati istinu o upotrebi religioznih slika i kipova u štovanju Boga treba obratiti Božjoj Rijeèi kako bi dobila pravi odgovor. Naprimjer, Biblija sadrži sljedeæu Isusovu izjavu: ”Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene“ (Ivan 14:6). Pavao je rekao da je ’jedan Bog, i jedan posrednik izmeðu Boga i ljudi, èovjek, Krist Isus‘ te da se ’Krist zauzima za nas‘ (1. Timoteju 2:5; Rimljanima 8:34). Uloga Krista postaje nam još jasnija kad proèitamo da on može ”potpuno spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ kako bi se zauzimao za njih“ (Hebrejima 7:25). To znaèi da Bogu moramo pristupati u ime Isusa Krista. Nitko drugi, a ponajmanje neka beživotna slika ili kip, ne može u tome zamijeniti Isusa. Ta istina iz Božje Rijeèi može pomoæi svakome tko traži istinu da sazna kako se ’Oca obožava duhom i istinom‘ te da osjeti zadovoljstvo koje proizlazi iz takvog naèina obožavanja jer, kako je Isus rekao, ”Otac traži takve da ga obožavaju“ (Ivan 4:23).

Je li Marija majka božja ? Marija (Isusova majka) Objašnjenje pojma: Marija je od Boga izabrana i milošæu obdarena žena koja je rodila Isusa. U Bibliji se spominje još pet žena koje su se zvale Marija. Ova o kojoj je rijeè bila je potomak kralja Davida, iz Judinog plemena, a otac joj je bio Eli. U Bibliji se prvi put spominje kao djevojka zaruèena s Josipom, koji je takoðer bio iz Judinog plemena i Davidov potomak. Što možemo nauèiti iz onoga što Biblija govori o Mariji? (1) Trebamo biti spremni poslušati ono što Bog kaže preko svojih glasnika èak i ako nas ono što èujemo isprva uznemiri ili nam se uèini nemoguæim (Luka 1:26-37). (2) Kad saznamo što Bog oèekuje od nas, trebamo hrabro postupati u skladu s Božjom voljom i pritom se potpuno pouzdati u njega. (Vidi Luku 1:38. Kao što pokazuje 5. Mojsijeva 22:23, 24, kad bi se ustanovilo da je neka neudata Židovka trudna, mogla je biti strogo kažnjena.) (3) Bog je spreman upotrijebiti neku osobu za izvršenje svog nauma bez obzira na materijalni i društveni status te osobe. (Usporedi Luku 2:22-24 s 3. Mojsijevom 12:1-8.) (4) Duhovne stvari trebaju nam biti najvažnije u životu. (Vidi Luku 2:41; Djela apostolska 1:14. Od Židovki se nije zahtijevalo da svake godine zajedno sa svojim mužem idu na dugo putovanje u Jeruzalem u vrijeme Pashe, ali Marija je to èinila.) (5) Trebamo cijeniti moralnu èistoæu (Luka 1:34). (6) Roditelji trebaju redovito pouèavati svoju djecu istinama iz Božje Rijeèi. (Da je Marija tako èinila vidljivo je iz toga kako se Isus ponašao kao dijete od 12 godina. Vidi Luku 2:42, 46-49.) Je li Marija doista bila djevica kad je rodila Isusa? U Luki 1:26-31 (JB) piše da se anðeo Gabrijel obratio “djevici” koja se zvala Marija i rekao joj: “Zaèet æeš i roditi sina i nadjenut æeš mu ime Isus.” Prema 34. retku (JB), Marija je odvratila anðelu: “Kako æe to biti kad ja muža ne poznajem [“kad još nisam legla s muškarcem”, NS]?” A u Mateju 1:22-25 (JB) stoji: “Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reèe po proroku: Evo, Djevica æe zaèeti i roditi sina i nadjenut æe mu se ime Emanuel - što znaèi: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, uèini kako mu naredi anðeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.” Je li razumno vjerovati u to? Bogu, koji je stvorio ljudske organe za razmnožavanje, sigurno nije bilo nemoguæe na nadnaravan naèin oploditi jajnu stanicu u Marijinoj utrobi. Jehova je èudom prenio životnu silu i osobnost svog prvoroðenog nebeskog Sina u Marijinu utrobu. Božji sveti duh, sila kojom se Bog služi, èuvao je dijete u Marijinoj utrobi dok se ono razvijalo, i stoga se to dijete rodilo kao savršen èovjek (Luka 1:35; Ivan 17:5). Je li Marija zauvijek ostala djevica? Mat. 13:53-56, JB: “Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. I doðe u svoj zavièaj. Nauèavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: ‘Odakle ovomu ta mudrost i te èudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braæa [grèki: adelphoí] Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre [grèki: adelphaí] mu nisu li sve meðu nama?’” (Što biste zakljuèili na temelju ovog izvještaja: da je Isus bio Marijino jedino dijete ili da je ona osim njega imala još sinova i kæeri?) New Catholic Encyclopedia (Nova katolièka enciklopedija) kaže da su se grèke rijeèi adelphoí i adelphaí, koje su upotrijebljene u Mateju 13:55, 56, “u grèkom govornom podruèju evanðelistova vremena odnosile na braæu i sestre koji su u punom krvnom srodstvu i u tom bi ih smislu grèki èitatelj prirodno shvatio. Potkraj 4. stoljeæa (oko 380) Helvidije je u svom djelu koje je danas izgubljeno uporno isticao taj podatak da bi Mariji pripisao da je imala još djece osim Isusa i tako je uèinio uzorom za majke s puno djece. Sv. Jeronim je, potaknut tradicionalnim vjerovanjem Crkve u Marijino vjeèno djevièanstvo, napisao raspravu protiv Helvidija (383. posl. Krista) u kojoj je razradio objašnjenje (...) koje je još uvijek omiljeno meðu katolièkim uèenjacima” (1967, svezak IX, stranica 337). Mar. 3:31-35, JB: “I doðu majka njegova i braæa njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: ‘Eno vani majke tvoje i braæe tvoje, traže te!’ On im odgovori: ‘Tko je majka moja i braæa moja?’ I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: ‘Evo majke moje, evo braæe moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.’” (U ovim je recima napravljena jasna razlika izmeðu Isusove braæe po tijelu i njegove duhovne braæe, to jest njegovih uèenika. Nitko ne smatra da se izraz “majka” u tim recima odnosi na ikoga drugog osim na Isusovu majku. Da li bi onda bilo razumno zakljuèiti da se izraz “braæa” u tim recima ne odnosi na njegovu pravu braæu, nego na neke roðake? Kad se želi ukazati na roðake, a ne na braæu, koristi se druga grèka rijeè [syggenón], kao što je sluèaj u Luki 21:16.) Je li Marija Majka Božja? Anðeo koji je obavijestio Mariju da æe na èudesan naèin roditi sina nije rekao da æe taj sin biti Bog. Rekao je sljedeæe: “Zaèet æeš i roditi sina i nadjenut æeš mu ime Isus. On æe biti velik i zvat æe se Sin Svevišnjega. (...) Zato æe to èedo i biti sveto, Sin Božji” (Luka 1:31-35, JB; kurziv dodan). Hebr. 2:14, 17, JB: “Buduæi da djeca imaju zajednièku krv i meso, i sam on [Isus] tako postade u tome sudionikom. (...) Stoga je trebalo da u svemu postane braæi slièan.” (No da li bi Isus “u svemu postao braæi slièan” da je bio Bogoèovjek?) U djelu New Catholic Encyclopedia stoji: “Marija je doista Božja majka ako su zadovoljena dva uvjeta: ako je ona doista Isusova majka i ako je Isus doista Bog” (1967, svezak X, stranica 21). Biblija kaže da je Marija doista Isusova majka, no je li Isus doista Bog? U èetvrtom stoljeæu, kad je pisanje Biblije veæ odavno bilo završeno, Crkva je definirala svoje uèenje o Trojstvu (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIV, stranica 295; vidi stranice 372 i 373 u ovoj knjizi, pod temom “Trojstvo”). U to je vrijeme u Nicejskom vjerovanju Crkva nazivala Isusa Krista “samim Bogom”. Kasnije je Crkva, na Efeškom saboru 431. n. e., Mariji dala titulu Theotókos, koja znaèi “Bogorodica” odnosno “Majka Božja”. Meðutim, ni u jednom prijevodu biblijskog teksta ne postoji taj izraz, a niti predodžba o Božjoj majci. (Vidi stranice 123-127, pod temom “Isus Krist”.) Je li i sama Marija bila bezgrešno zaèeta, i stoga slobodna od prvobitnog grijeha u trenutku kad ju je njezina majka zaèela? U vezi s porijeklom tog vjerovanja New Catholic Encyclopedia kaže: “Pismo izravno ne nauèava Bezgrešno zaèeæe. (...) Najraniji crkveni oci smatrali su Mariju svetom, ali ne i potpuno bezgrešnom. (...) Nije moguæe toèno utvrditi kada se to vjerovanje poèelo smatrati dogmom, no izgleda da je u 8. odnosno 9. stoljeæu ono bilo opæenito prihvaæeno. (...) [Godine 1854. papa Pio IX. definirao je tu dogmu, koja kaže:] ‘Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga zaèeæa (...) bila je oèuvana od svake ljage istoènoga grijeha’” (1967, svezak VII, stranice 378-381). To je vjerovanje potvrðeno na Drugom vatikanskom saboru, održanom 1962-1965 (The Documents of Vatican II, uredio isusovac Walter Abbott, New York, 1966, stranica 88). Biblija kaže: “Po jednom Èovjeku [Adamu] uðe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeðe smrt” (Rim. 5:12, JB; kurziv dodan). Da li se to odnosi i na Mariju? Biblija kaže da je Marija, u skladu s propisima Mojsijevog zakona, 40 dana nakon Isusovog roðenja prinijela u hramu u Jeruzalemu žrtvu za grijeh koja je služila za oèišæenje od neèistoæe. Dakle, i ona je naslijedila grijeh i nesavršenost od Adama (Luka 2:22-24; 3. Mojs. 12:1-8). Je li Marija uzašla na nebo u tijelu od krvi i mesa? Osvræuæi se na objavu pape Pia XII. iz 1950. kojom je ta dogma postala službeni èlanak katolièke vjere, New Catholic Encyclopedia kaže: “Biblija izravno ne spominje Marijino uznesenje, ali papa uporno zagovara odluku kojom bi se proglasilo da je Sveto pismo najèvršæi temelj ove istine” (1967, svezak I, stranica 972). Biblija kaže: “Tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti” (1. Kor. 15:50, JB). Isus je rekao: “Bog je duh.” Nakon što je uskrsnuo, Isus je opet postao duh, no sada je bio “duh životvorni”. Anðeli su duhovi (Ivan 4:24; 1. Kor. 15:45; Hebr. 1:13, 14; JB). Gdje se u Svetom pismu nalazi temelj za tvrdnju da netko može otiæi na nebo u tijelu kojem je za život potrebno materijalno okruženje kakvo postoji na Zemlji? (Vidi stranice 395-398, pod temom “Uskrsnuæe”.) Je li ispravno moliti se Mariji kao posrednici? Isus Krist je rekao: “Vi, dakle, ovako molite: ‘Oèe naš, koji jesi na nebesima!’” Rekao je i ovo: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, uèinit æu” (Mat. 6:9; Ivan 14:6, 13; JB). Hoæe li molitve upuæene Ocu preko Isusa Krista naiæi na jednako razumijevanje i suosjeæanje kao što bi to bilo da su upuæene preko osobe koja iz vlastitog iskustva zna kako je to biti žena? Biblija ovako kaže za Oca: “Kako se otac smiluje djeèici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.” On je “Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošæu” (Psal. 103:13, 14; 2. Mojs. 34:6; JB). A za Krista je napisano: “Ta nemamo takva Velikog sveæenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrðe i milost naðemo za pomoæ u pravi èas!” (Hebr. 4:15, 16, JB). Je li štovanje Marijinih slika i kipova u skladu s onim što nauèava Biblija? Na Drugom vatikanskom saboru (1962-1965) donesene su odluke kojima se vjernici jasno potièu na štovanje Marijinih slika i kipova. “Ovaj najsvetiji Sinod (...) potièe sve sinove Crkve da zdušno podupiru kult, posebice liturgijski kult, Blažene Djevice. Sinod napominje da se obièaji iskazivanja pobožnosti prema njoj trebaju èuvati kao što stoljeæima preporuèuje crkveno uèiteljstvo te da se propisi iz prijašnjih vremena o štovanju slika i kipova Krista, Blažene Djevice i svetaca trebaju revno držati” (The Documents of Vatican II, stranice 94, 95). Biblijsko gledište o tome navedeno je u temi “Slike i kipovi”, na stranicama 310-314. Je li Marija bila posebno poštovana u kršæanskoj skupštini u prvom stoljeæu? Apostol Petar uopæe ne spominje Mariju u svojim nadahnutim knjigama. Apostol Pavao u svojim poslanicama nije Mariju spomenuo imenom, nego samo izrazom “žena” (Gal. 4:4). Kako se Isus, naš uzor, odnosio prema svojoj majci? Ivan 2:3, 4, JB: “Kad ponesta vina, Isusu æe njegova majka: ‘Vina nemaju.’ Kaže joj Isus: ‘Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj èas!’” (Dok je bio dijete, Isus je bio poslušan svojoj majci i oèuhu. No kao odrastao èovjek on je ljubazno, ali odluèno, odbio njezin prijedlog. Marija je ponizno prihvatila Isusovu odluku shvativši da je pogriješila.) Luka 11:27, 28, JB: “Dok je on [Isus] to govorio, povika neka žena iz mnoštva: ‘Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!’ On odgovori: ‘Još blaženiji oni koji slušaju rijeè Božju i èuvaju je!’” (Isus je u tom trenutku imao izvrsnu priliku iskazati posebnu èast svojoj majci da je to bilo prikladno. No on to nije uèinio.) Kako je došlo do toga da se Mariju poèelo štovati? Katolièki sveæenik Andrew Greeley rekao je: “Marija je jedan od najsnažnijih vjerskih simbola u povijesti zapadnog svijeta (...). Simbol Marije izravno povezuje kršæanstvo s drevnim religijama u kojima su se štovale božice majke” (The Making of the Popes 1978, SAD, 1979, stranica 227). Zanimljivo je saznati gdje je bilo potvrðeno uèenje da je Marija Majka Božja. “Efeški sabor okupio se 431. u bazilici Bogorodice. Ondje, u gradu koji je bio opæepoznat po štovanju Artemide, odnosno Dijane, kako su je Rimljani nazivali, gdje se nalazio njezin lik za koji se govorilo da je pao s neba, u sjeni velikoga hrama koji je od 330. pr. Kr. posveæen Magni Mater [Velikoj Majci] i koji je, prema predaji, Marijino privremeno boravište, teško se moglo oèekivati išta drugo osim da se usvoji titula ‘Bogorodice’” (Edwin Oliver James, The Cult of the Mother-Goddess, New York, 1959, stranica 207).

èetvrtak, 14.08.2014.

Trojstvo II U djelu Schriften zur Theologie isusovac Karl Rahner priznaje: “Izraz ˜µÌ [Bog] nikada se ne koristi za Duh”, i: “Izraz A ¸µÌ [Bog, s odreðenim èlanom] ne koristi se u Novom zavjetu kad se govori o À½µæ¼± ³¹¿½ [svetom duhu]” (Zürich, 1954, svezak I, stranice 156, 162). Da li ijedan od biblijskih redaka koje zagovornici Trojstva koriste kako bi potvrdili svoje vjerovanje daje èvrst temelj za tu dogmu? Onaj tko uistinu želi saznati istinu o Bogu neæe pretraživati Bibliju s namjerom da pronaðe retke koje æe moæi uklopiti u svoja unaprijed prihvaæena vjerovanja. On želi saznati što sama Božja Rijeè kaže. Možda æe naiæi na neke retke koji se po njegovom mišljenju mogu razumjeti na više naèina, ali kad ih usporedi s drugim biblijskim izvještajima koji govore o istoj temi, razumjet æe njihovo znaèenje. Na samom poèetku zanimljivo je primijetiti da veæina biblijskih redaka koji se koriste kao “potvrda” Trojstva zapravo spominju samo dvije osobe, a ne tri. Dakle, èak i kad bi objašnjenja tih redaka koja nude zagovornici Trojstva bila toèna, ona opet ne bi dokazivala da Biblija nauèava Trojstvo. Razmotrimo sljedeæe primjere: Biblijski reci u kojima se neka titula koja inaèe pripada Jehovi odnosi na Isusa Krista ili se samo tvrdi da se odnosi na njega Alfa i omega: Tko ima pravo na tu titulu? (1) U Otkrivenju 1:8 stoji da ona pripada Svemoguæem Bogu. (2) Mnogi prevoditelji Otkrivenja na hebrejski prepoznali su da je u 8. retku opisan Jehova, pa su onamo vratili Božje vlastito ime. Vidi NS, izdanje s bilješkama i dodacima (nije objavljeno na hrvatskom). (3) U Otkrivenju 21:6, 7 govori se o tome da æe kršæani koji pobijede u duhovnom ratu postati “sinovi” onoga koji je opisan kao Alfa i Omega. Takvo što nikada se ne kaže za odnos duhom pomazanih kršæana i Isusa Krista. Isus je o njima govorio kao o svojoj “braæi” (Hebr. 2:11; Mat. 12:50; 25:40). No o toj Isusovoj “braæi” govori se kao o “sinovima Božjim” (Gal. 3:26; 4:6; JB). (4) U Otkrivenju 22:13 (JB) kaže se da je Alfa i Omega ujedno “Prvi i Posljednji”, a isti se izraz u Otkrivenju 1:17, 18 koristi za Isusa. Slièno tome, izraz “apostol” koristi se za Isusa Krista, ali i za neke njegove sljedbenike. No sigurno se slažete da to ne dokazuje da su oni ista osoba ili da zauzimaju isti položaj (Hebr. 3:1). Dakle, navedeni dokazi navode nas na zakljuèak da se titula “Alfa i Omega” odnosi na Svemoguæeg Boga, Oca, a ne na Sina. Spasitelj: Boga se u Bibliji èesto naziva Spasiteljem. U Izaiji 43:11 Bog je èak rekao: “Osim mene nema spasitelja.” Buduæi da se i o Isusu govori kao o Spasitelju, jesu li Bog i Isus ista osoba? Nipošto! U Titu 1:3, 4 (JB) govori se o “Spasitelju našem, Bogu”, a zatim se spominju obojica, “Bog i Krist Isus, Spasitelj naš”. Dakle, obojica su spasitelji. U Judi 25 (JB) opisan je njihov odnos: “Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu” (kurziv dodan). (Vidi i Djela apostolska 13:23.) U Sucima 3:9 koristi se ista hebrejska rijeè (mošia, prevedena “spasitelj” ili “izbavitelj”) kao i u Izaiji 43:11, a odnosi se na Otniela, izraelskog suca, no to sigurno ne znaèi da je Otniel Jehova, zar ne? Izvještaj iz Izaije 43:1-12 pokazuje da 11. redak znaèi da je samo Jehova donio spasenje, odnosno izbavljenje, Izraelu. To spasenje nije došlo ni od kojeg boga okolnih naroda. Bog: U Izaiji 43:10 (JB) Jehova je rekao: “Prije mene nijedan bog nije bio naèinjen i neæe poslije mene biti.” Buduæi da je u proroèanstvu zapisanom u Izaiji 9:5 (JB; 6. redak u NS) Isus Krist nazvan “Bog silni”, znaèi li to da je Isus ustvari Jehova? Kontekst ponovno pokazuje da nije tako! Nijedan idolopoklonièki, neznabožaèki narod nije mogao naèiniti boga prije Jehove, jer nitko nije postojao prije Jehove, a ni u buduænosti neæe moæi naèiniti pravog, živog boga koji bi mogao proricati (Iza. 46:9, 10). No to ne znaèi da Jehova nije nikada stvorio osobu koju bi se s pravom moglo nazvati bogom (Psal. 82:1, 6; Ivan 1:1). U Izaiji 10:21 (JB) o Jehovi se govori kao o “Bogu jakome”, a u Izaiji 9:5 (JB; 6. redak u NS) slièno se kaže za Isusa. No samo se za Jehovu kaže da je “Bog Svesilni”, odnosno Bog Svemoguæi (1. Mojs. 17:1, JB). Ako se pojedina titula ili neki opis koriste na više mjesta u Bibliji, ne treba odmah zakljuèiti da se uvijek moraju odnositi na istu osobu. Takvo bi razmišljanje dovelo do zakljuèka da je Nebukadnezar zapravo Isus Krist, jer se obojicu naziva “kralj kraljeva” (Dan. 2:37; Otkr. 17:14; JB) te da su Isusovi uèenici ustvari Isus Krist, jer se i za njih i za Isusa kaže da su “svjetlost svijeta” (Mat. 5:14; Ivan 8:12; JB). Uvijek trebamo uzeti u obzir kontekst retka i druga mjesta u Bibliji na kojima se pojavljuje isti izraz. Reci iz hebrejskog dijela Biblije koji se oèito odnose na Jehovu, a nadahnuti biblijski pisci primjenjuju ih na Isusa Krista Zašto su u Ivanu 1:23 citirane rijeèi iz Izaije 40:3 i primijenjene na ono što je Ivan Krstitelj uèinio pripremivši put Isusu Kristu, kad se u Izaiji 40:3 jasno govori o pripremanju puta Jehovi? Zato što je Isus predstavljao svog Oca. On je došao u ime svog Oca i njegov mu je Otac obeæao da æe uvijek biti s njim, jer je èinio ono što je Ocu po volji (Ivan 5:43; 8:29). Zašto su u Hebrejima 1:10-12 citirane rijeèi iz Psalma 102:25-27 (reci 26-28 u JB) i primijenjene na Sina, kad u psalmu stoji da su one upuæene Bogu? Zato što je posredstvom Sina Bog stvorio sve ono što je psalmist opisao. (Vidi Kološanima 1:15, 16; Mudre izreke 8:22, 27-30.) Zanimljivo je primijetiti da su u Hebrejima 1:5b citirane rijeèi iz 2. Samuelove 7:14 i da se one primjenjuju na Sina Božjeg. Iako su se te rijeèi prvobitno odnosile na Salamuna, njihova kasnija primjena na Isusa Krista ne znaèi da su Salamun i Isus jedna te ista osoba. Isus je veæi Salamun i èini djela koja je Salamun svojim djelima tek nagovijestio (Luka 11:31). Biblijski reci u kojima se zajedno spominju Otac, Sin i Sveti Duh Matej 28:19 i 2. Korinæanima 13:14 (13. redak u JB) neki su od tih redaka. Nijedan od tih redaka ne kaže da su Otac, Sin i Sveti Duh ravnopravni, jednako vjeèni ili da su svi oni Bog. Biblijski dokazi izneseni na stranicama 375-379 govore protiv takvog objašnjavanja tih redaka. McClintockovo i Strongovo djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature zagovara vjerovanje u Trojstvo, no u vezi s Matejem 28:18-20 ipak priznaje: “Ovi reci sami po sebi ne potvrðuju izrièito da su sva tri spomenuta subjekta osobe, a niti da su jednaki ili da su božanske prirode” (ponovljeno izdanje 1981, svezak X, stranica 552). O drugim recima u kojima se ta tri subjekta takoðer spominju zajedno, Cyclopedia priznaje da ti reci sami po sebi “nisu dovoljni” da bi se dokazalo Trojstvo. (Usporedi 1. Timoteju 5:21, gdje se Bog i Krist spominju zajedno s anðelima.) Reci u hebrejskom dijelu Biblije u kojima se na Boga ukazuje imenicom u množini U 1. Mojsijevoj 1:1 titula “Bog” prijevod je hebrejskog izraza Elohim, koji je u množini. Zagovornici Trojstva smatraju da to ukazuje na Trojstvo. Osim toga, oni smatraju da rijeèi iz 5. Mojsijeve 6:4 (JB) ukazuju na jedinstvo osoba koje èine Trojstvo, jer ondje stoji: “Jahve je Bog [Elohim] naš, Jahve je jedan!” Hebrejski izraz ovdje je u množini kako bi se naglasilo velièanstvo ili moæ. (Vidi Praktièni biblijski leksikon, Kršæanska sadašnjost, Zagreb, 1997, stranica 79; vidi i Rjeènik biblijske kulture, AGM, Zagreb, 1999, stranica 47.) On ne prenosi misao o više osoba koje bi èinile jedno božanstvo. Slièno tome, u Sucima 16:23 govori se o krivom bogu Dagonu, a koristi se oblik titule elohim. Uz nju se nalazi glagol u jednini, koji pokazuje da se radi o samo jednom bogu. U 1. Mojsijevoj 42:30 za Josipa se kaže da je “gospodar” (adone, množina za naglašavanje velièanstva) Egipta. U grèkom ne postoji množina kojom se izražava velièanstvo. Stoga su u 1. Mojsijevoj 1:1 prevoditelji u Septuaginti kao prijevod izraza elohim koristili izraz ho Theós (“Bog”, jednina). U Marku 12:29, gdje je zapisan Isusov odgovor u kojem je citirao 5. Mojsijevu 6:4, takoðer se koristi grèki izraz ho Theós u jednini. U hebrejskom tekstu 5. Mojsijeve 6:4 dvaput se nalazi tetragram, pa bi taj tekst trebao glasiti: “Jehova, Bog naš, jedan je Jehova.” Izraelski narod, kojem su bile upuæene ove rijeèi, nije vjerovao u Trojstvo. Babilonci i Egipæani obožavali su trijade bogova, ali Izraelcima je bilo jasno reèeno da je Jehova drugaèiji. Reci koji se mogu razumjeti na više naèina, ovisno o prijevodu Biblije koji netko koristi Ako se, gramatièki gledano, neki redak može prevesti na više naèina, koji je prijevod toèan? Onaj koji je u suglasnosti s ostatkom Biblije. Ako netko zanemari druge dijelove Biblije i gradi svoje vjerovanje na omiljenom prijevodu odreðenog retka, onda je moguæe da se njegovo vjerovanje ne temelji na Rijeèi Božjoj, nego na njegovim vlastitim idejama i na zamislima drugih nesavršenih ljudi. Ivan 1:1, 2: U JB stoji: “U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše u Boga i Rijeè bijaše Bog. Ona bijaše u poèetku u Boga.” (I ostali prijevodi kažu slièno.) Meðutim, u NS stoji: “U poèetku bila je Rijeè i Rijeè je bila kod Boga i Rijeè je bila bog. On je u poèetku bio kod Boga.” Koji prijevod Ivana 1:1, 2 odgovara kontekstu? U Ivanu 1:18 (JB) stoji: “Boga nitko nikada ne vidje.” U 14. retku istog prijevoda stoji: “Rijeè tijelom postade i nastani se meðu nama i vidjesmo slavu njegovu.” Osim toga, u 1. i 2. retku tog prijevoda kaže se da je Rijeè u poèetku bila “u Boga”, odnosno “kod Boga”, kako kaže St. Može li netko biti kod nekoga, a istovremeno biti ta ista osoba? U Ivanu 17:3 (JB) Isus je nazvao svog Oca “jedinim istinskim Bogom”, pa možemo zakljuèiti da je Isus “bog” samo u tom smislu što odražava božanske osobine svog Oca (Hebr. 1:3). Da li pravila grèke gramatike dopuštaju prijevod “bog”, odnosno da se taj izraz prevede imenicom pisanom malim poèetnim slovom? Neki priruènici odluèno zastupaju mišljenje da grèki tekst treba glasiti: “Rijeè je bila Bog.” No s tim se ne slažu svi. Philip Harner je u svom èlanku “Kvalitativne predikatne imenice bez èlana: Marko 15:39 i Ivan 1:1” rekao da reèenièni dijelovi poput ovoga u Ivanu 1:1, “gdje predikatna imenica bez èlana prethodi glagolu, prvenstveno imaju kvalitativno znaèenje. Oni pokazuju da logos ima prirodu theosa.” Stoga sugerira: “Taj dio reèenice mogao bi se prevesti: ‘Rijeè je bila iste prirode kao i Bog’” (Journal of Biblical Literature, 1973, stranice 85, 87). Dakle, vrlo je važno to što u grèkom tekstu ovog retka rijeè theós, kad se pojavljuje drugi put u reèenici, nema ispred sebe odreðeni èlan (ho) i što stoji ispred glagola. Zanimljivo je primijetiti da prevoditelji koji tvrde da Ivana 1:1 treba prevoditi: “Rijeè je bila Bog”, ne prevode na isti naèin druge biblijske retke u kojima ispred glagola stoji imenica u jednini u službi imenskog predikata. Tako se, naprimjer, u Ivanu 6:70 i u JB i u St za Judu Iskariota kaže da je “ðavao”, a u Marku 11:32 za Ivana se kaže da je “prorok”. Isusovac John McKenzie u svom biblijskom rjeèniku kaže: “Iv 1:1 trebalo bi prevesti iskljuèivo: ‘Rijeè je bila s Bogom [=Ocem] i rijeè je bila božansko biæe’” (Dictionary of the Bible, New York, 1965, stranica 317; zagrade su njegove; objavljeno s nihil obstatom i imprimaturom). U skladu s gore navedenim, neki engleski prijevodi Biblije kažu: “Rijeè je bila božanska” (The Bible—An American Translation, John Powis Smith i Edgar Goodspeed, 1935) ili: “Logos je bio božanske prirode” (A New Translation of the Bible, James Moffatt, 1934). Nijemac Ludwig Thimme u svom prijevodu Biblije izrazio se ovako: “Rijeè je bila svojevrsni Bog.” Govoriti o Rijeèi (koja je postala Isus Krist) kao o “bogu” odgovara naèinu na koji se taj izraz koristi u ostalom dijelu Biblije. Tako se, naprimjer, u Psalmu 82:1-6 o ljudskim sucima u Izraelu govori kao o “bogovima” (hebrejski: elohim; grèki: theoí, u Ivanu 10:34), jer su oni predstavljali Jehovu i trebali su provoditi njegov zakon. Vidi i 9. dodatak u prijevodu Novi svijet, 1697. stranica. Ivan 8:58: U JB stoji: “Reèe im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam [grèki: egó eimí]!’” (Ru, St, Ša, 2006, kažu takoðer “ja jesam”. Neki prijevodi, poput St, èak se služe velikim poèetnim slovima [“Ja Jesam”] jer taj izraz tumaèe kao titulu. Na taj naèin prevoditelji pokušavaju taj izraz povezati s rijeèima iz 2. Mojsijeve 3:14, gdje, prema njihovom prijevodu, Bog sam sebe naziva titulom “Ja sam” odnosno “Ja jesam”.) Meðutim, u NS zadnji dio Ivana 8:58 glasi: “Prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.” Koji prijevod odgovara kontekstu? Pitanje koje su Židovi postavili Isusu (57. redak) i na koje je on odgovorio odnosilo se na njegove godine, a ne na identitet. Stoga je logièno da se i Isusov odgovor odnosio na godine njegova života, odnosno na njegovu dob. Zanimljivo je primijetiti da izraz egó eimí nitko nije pokušao koristiti kao titulu za sveti duh. U priruèniku A Grammar of the Greek New Testament in the Light of Historical Research, autora Archibalda Robertsona, stoji: “Glagol [eimí] ponekad izražava misao o postojanju i stoji u službi predikata kao i bilo koji drugi glagol, naprimjer u izrazu [egó eimí] (Iv 8:58)” (Nashville, Tennessee, SAD; 1934, stranica 394). Vidi i dodatak 6F u prijevodu Novi svijet — izdanje s bilješkama i dodacima (nije objavljen na hrvatskom). Vidi i brošuru Trebaš li vjerovati u Trojstvo?, stranica 26. Djela apostolska 20:28: U JB stoji: “Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steèe krvlju svojom.” (I Ru, St, Ša, 2006, slièno prevode taj redak.) No u NS posljednji dio retka glasi: “Krvlju svojega Sina”. Koji je prijevod u skladu s rijeèima iz 1. Ivanove 1:7 (JB), gdje stoji: “Krv Isusa, Sina njegova [Božjeg], èisti nas od svakoga grijeha”? (Vidi i Otkrivenje 1:4-6.) Je li Bog, prema rijeèima iz Ivana 3:16, poslao na Zemlju svog jedinoroðenog Sina ili je on sam došao kao èovjek kako bismo mi dobili život? Krv koja je bila prolivena nije bila Božja, nego njegovog Sina. U bilješci za Dj 20:28 u JB piše: “‘Koju steèe krvlju svoga Sina.’ Buduæi da se ‘krvlju svojom’ ne može odnositi na Boga, onda ‘svojom’ treba shvatiti imenièki: ‘krvlju svoga vlastitoga (Sina)’.” Vidi i dodatak 6C u prijevodu Novi svijet — izdanje s bilješkama i dodacima (nije objavljen na hrvatskom). Rimljanima 9:5: U JB stoji: “Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.” (St kaže slièno.) Ru kaže: “Oni imaju patrijarhe, i od njih potjeèe Krist tjelesno, koji je nad svim kao Bog i slavljen zauvijek. Amen.” Meðutim, u NS drugi dio retka glasi: “Od njih je po tijelu potekao Krist. Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vjeènost! Amen.” (Ša, 2006, ovaj redak prevodi slièno kao NS.) Govori li ovaj redak da je Krist “iznad svega” i da je zato Bog? Ili govori o Bogu i Kristu kao o dvije razlièite osobe te kaže da je Bog “iznad svega”? Koji je prijevod Rimljanima 9:5 u skladu s Rimljanima 15:5, 6, gdje se najprije pravi razlika izmeðu Boga i Isusa Krista, a zatim potièe èitatelja da “slavi Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista”? (Vidi i 2. Korinæanima 1:3 te Efežanima 1:3.) Razmotrimo što piše u nastavku 9. poglavlja Rimljanima. Reci 6-13 pokazuju da ispunjenje Božjeg nauma ne ovisi o nasljeðivanju po tijelu, nego o Božjoj volji. U recima 14-18 spominje se poruka koju je Bog uputio faraonu, prema 2. Mojsijevoj 9:16, kako bi se naglasila èinjenica da je Bog iznad svega. U recima 19-24 Božja je nadmoænost prikazana usporedbom o lonèaru i glinenoj posudi koju on izraðuje. Stoga su uistinu prikladne rijeèi zapisane u 5. retku: “Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vjeènost! Amen” (NS). U djelu Theologische Begriffslexikon zum Neuen Testament stoji: “Rim. 9:5 redak je o kojem se puno raspravlja. (...) Vrlo je lako i lingvistièki savršeno moguæe taj reèenièni dio povezati s Kristom. Redak bi tada glasio: ‘Neka je Krist, koji je Bog iznad svega, blagoslovljen u svu vjeènost. Amen.’ No èak i u tom sluèaju Krist ne bi bio u potpunosti izjednaèen s Bogom, nego bi samo bio prikazan kao biæe koje ima božansku narav, jer rijeè theos nema ispred sebe èlan. (...) Puno je vjerojatnije objašnjenje da je ova izjava zapravo doksologija upuæena Bogu” (Studien-Ausgabe, Wuppertal, 1977, svezak I, stranica 606). Vidi i dodatak 6D u prijevodu Novi svijet — izdanje s bilješkama i dodacima (nije objavljen na hrvatskom). Filipljanima 2:5, 6: U JB stoji: “Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom.” (St kaže: “On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom.”) Meðutim, u NS taj dio retka glasi: “Koji, iako je bio u Božjem oblièju, nije pomišljao na otimanje [grèki: harpagmón] — da bude jednak Bogu.” Koji se prijevod uklapa u kontekst? U 5. retku kršæane se savjetuje da oponašaju Krista u onome o èemu se ondje govori. Je li moguæe da se kršæane poticalo na to da “jednakost s Bogom” smatraju svojim pravom, a ne “otimaèinom”, odnosno prisvajanjem neèega na što zapravo nemaju pravo? Nipošto! Upravo suprotno, oni su mogli oponašati Krista u tome što on “nije pomišljao na otimanje — da bude jednak Bogu” (NS). (Usporedi 1. Mojsijevu 3:5.) Takav prijevod odgovara rijeèima samog Isusa Krista, koji je rekao: “Otac je veæi od mene” (Ivan 14:28). U djelu The Expositor’s Greek Testament stoji: “Ne postoji nijedan biblijski redak u kojem [harpázo] ili bilo koja njegova izvedenica [ukljuèujuæi i harpagmón] ima smisao ‘posjedovati’, ‘zadržati’. Izgleda da taj pojam uvijek znaèi ‘zgrabiti’, ‘šèepati’. Prema tome, nedopustivo je udaljiti se od pravog znaèenja ‘uhvatiti’ i dati mu sasvim drugaèije znaèenje ‘držati’” (urednik William Robertson Nicoll, Grand Rapids, Michigan, SAD, 1967, svezak III, stranice 436, 437). Kološanima 2:9: U JB stoji: “U njemu [Kristu] tjelesno prebiva sva punina božanstva [grèki: theótetos].” (Ovaj je redak slièno preveden i u Ru, St, Ša, 2006.) Meðutim, u NS stoji: “U Kristu utjelovljena prebiva sva punina božanske naravi.” (Usporedi 2. Petrovu 1:4.) Istina je da Kološanima 2:9 ne tumaèe svi na isti naèin. No koje je tumaèenje u skladu s ostatkom nadahnutog pisma upuæenog Kološanima? Prebiva li nešto u Kristu zato što je on Bog, dio Trojstva? Ili je “punina” koja prebiva u njemu nešto što je dobio jer je tako odluèio netko drugi? U Kološanima 1:19 (JB) stoji da sva punina prebiva u Kristu zato što se tako “svidjelo Bogu”. Pogledajmo što kažu reci koji prethode Kološanima 2:9. U 8. retku Pavao je potaknuo èitatelje neka paze da ih ne bi tko zaveo mudrovanjem i ljudskim predajama. Usto im je rekao da su u Kristu “sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena” te ih je savjetovao da “u njemu žive” i da budu “ukorijenjeni i nazidani na njemu i uèvršæeni vjerom” (reci 3, 6, 7, JB). Dragocjena “punina” ne prebiva u zaèetnicima ili uèiteljima ljudske mudrosti i filozofije, nego u Kristu. Je li apostol Pavao rekao da je Krist Bog zbog “punine” koja u njemu prebiva? Nipošto, jer se u Kološanima 3:1 za Krista kaže da “sjedi zdesna Bogu”. Prema Grèko-hrvatskom rjeèniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla, theótes (imenica u nominativu od koje je izveden oblik theótetos) može osim “bog; Bog” znaèiti i “božanstvo, božanstvenost”. To što je Isus pravo “božanstvo” ili što ga karakterizira “božanstvenost”, odnosno što ima osobine božanstva, ne znaèi da je on kao Božji Sin jednak svom Ocu ni da je jednako vjeèan, baš kao što èinjenica da svi ljudi imaju ljudske znaèajke ili ljudsku prirodu ne znaèi da su svi jednaki ili da su iste dobi. Titu 2:13: U JB stoji: “Išèekujuæi blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.” (Slièno piše i u ostalim hrvatskim prijevodima.) Kako objasniti ovaj redak da bi bio u skladu s Titom 1:4 (JB), gdje se govori o “Bogu i Kristu Isusu, Spasitelju našemu”? Premda se u Bibliji i o Bogu govori kao o Spasitelju, u Titu 1:4 pravi se jasna razlika izmeðu njega i Isusa Krista, preko kojega je Bog omoguæio ljudima spasenje. Neki tvrde da Titu 2:13 ukazuje na to da je Krist i Bog i Spasitelj. No zanimljivo je primijetiti da se u mnogim recima u kojima se u izvornom grèkom tekstu koristi slièna gramatièka konstrukcija, naprimjer u 1. Timoteju 5:21 i 1. Timoteju 6:13, pravi jasna razlika izmeðu Boga i Isusa. Henry Alford je u svom djelu The Greek Testament rekao: “Smatram da [prijevod koji pravi jasnu razliku izmeðu Boga i Krista u Titu 2:13] udovoljava svim gramatièkim zahtjevima reèenice: strukturalno je i kontekstualno vjerojatniji i više odgovara Apostolovom naèinu pisanja” (Boston, SAD, 1877, svezak III, stranica 421). Vidi i dodatak 6E u prijevodu Novi svijet — izdanje s bilješkama i dodacima (nije objavljen na hrvatskom). Hebrejima 1:8: U JB stoji: “Za Sina [kaže]: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova.” (I ostali prijevodi kažu slièno.) Meðutim, u NS stoji: “A za Sina kaže: ‘Bog je prijestolje tvoje u svu vjeènost.’” Koji prijevod odgovara kontekstu? Prethodni reci kažu da Bog govori, a ne da se netko obraæa njemu. Osim toga, u sljedeæem retku koristi se izraz “Bog, Bog tvoj”, što pokazuje da te rijeèi nisu bile upuæene Svevišnjem Bogu, nego nekom Božjem štovatelju. U Hebrejima 1:8 citirane su rijeèi iz Psalma 45:6 (7. redak u JB), koje su prvobitno bile upuæene jednom izraelskom kralju. Biblijski pisac koji je napisao taj psalam sigurno nije mislio da je dotièni ljudski kralj Svemoguæi Bog. Stoga je Psalam 45:6 u nekim engleskim prijevodima preveden na sljedeæi naèin: “Tvoje božansko prijestolje” (Revised Standard Version, drugo izdanje, 1971); “Tvoje je prijestolje poput Božjeg prijestolja” (The New English Bible, 1970); “Prijestolje tvoje koje ti je dao Bog” (7. redak u The Holy Scriptures According to the Masoretic Text, Jewish Publication Society of America, 1917). Slièno tome, Gru ima: “Bog vjekova na prijestolje te je posadio.” Za kralja Salamuna, kojem su vjerojatno prvobitno bile upuæene rijeèi iz 45. psalma, bilo je reèeno da je sjeo “na Jahvino prijestolje” (1. Ljet. 29:23, JB). U skladu s èinjenicom da je Bog “prijestolje”, odnosno da od njega potjeèe Kristova kraljevska vlast i da ga on podupire, iz Danijela 7:13, 14 i Luke 1:32 može se vidjeti da je on dao Isusu tu vlast. U Hebrejima 1:8, 9 citiran je Psalam 45:6, 7, a biblièar Brooke Westcott ovako je rekao za prijevod tog psalma u Septuaginti (LXX): “LXX. dopušta dva naèina prevoðenja: [ho theós] može se na oba mjesta razumjeti kao vokativ (Prijestolje je tvoje, Bože... stoga te, Bože, Bog tvoj...) ili se može razumjeti kao subjekt (ili predikat) na prvom mjestu (Bog je prijestolje tvoje, ili: Tvoje prijestolje je Bog...) i apozicija [ho theós sou] na drugom mjestu (Stoga te Bog, tvoj Bog...). (...) Gotovo je nemoguæe da bi se [Elohim] u izvornom tekstu mogao odnositi na kralja. Dakle, taj zakljuèak ne ide u prilog vjerovanju da je [ho theós] vokativ u LXX. Uzevši sve to u obzir, izgleda da je prvi dio reèenice najbolje prevesti ovako: Bog je prijestolje tvoje (ili: Tvoje prijestolje je Bog), odnosno: ‘Tvoje kraljevstvo utemeljeno je na Bogu, nepomiènoj Stijeni’” (The Epistle to the Hebrews, London, 1889, stranice 25, 26). 1. Ivanova 5:7, 8: U nekim izdanjima Šariæevog prijevoda stoji: “Jer su trojica, što svjedoèe [u nebu: Otac, Rijeè i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoèi na zemlji]: Duh, voda, i krv; i ovo je troje jedno” (uglate zagrade nalaze se u tiskanom tekstu). Meðutim, NS nema dio retka “u nebu: Otac, Rijeè i Duh Sveti; i ova su trojica jedno. I troje je, što svjedoèi na zemlji”. (I velika veæina drugih hrvatskih prijevoda ne sadrži taj tekst.) Tekstualni kritièar Frederick Scrivener napisao je o dijelu tog biblijskog retka koji podupire Trojstvo sljedeæe: “Ne trebamo se ustruèavati iznijeti svoje uvjerenje da te osporavane rijeèi nije napisao sv. Ivan: one su prvobitno bile u Africi unesene u latinske prijepise s margina, na koje su bile stavljene kao pobožan i pravovjeran komentar 8. retka. Zatim su se iz latinskih prijepisa uvukle u dva ili tri kasnija grèka rukopisa, a potom i u tiskani grèki tekst, na mjesto koje im ne pripada” (A Plain Introduction to the Criticism of the New Testament, treæe izdanje, Cambridge, 1883, stranica 654). Vidi i bilješku za 7. redak u JB i dodatak 6B u prijevodu Novi svijet — izdanje s bilješkama i dodacima (nije objavljen na hrvatskom). Drugi biblijski tekstovi u kojima su, prema rijeèima zagovornika Trojstva, izraženi neki elementi te njihove dogme Vrijedi zapaziti da prvi od tih tekstova govori samo o Sinu, drugi reci govore o Ocu i Sinu, a nijedan od njih ne spominje zajedno Oca, Sina i Sveti Duh niti kaže da oni èine jednog Boga. Ivan 2:19-22: Je li Isus tim rijeèima htio reæi da æe sam sebe uskrsnuti od mrtvih? Znaèi li to da je Isus Bog, jer u Djelima apostolskim 2:32 (JB) stoji: “Toga Isusa uskrisi Bog”? Nipošto! To bi bilo u suprotnosti s Galaæanima 1:1, gdje se uskrsnuæe Isusa pripisuje Ocu, a ne Sinu. Koristeæi isti naèin izražavanja, u Luki 8:48 (JB) citirane su Isusove rijeèi koje je uputio jednoj ženi: “Vjera te tvoja spasila.” Je li ta žena spasila, odnosno izlijeèila, samu sebe? Nije, no buduæi da je imala vjeru, izlijeèila ju je Božja sila koja je djelovala preko Krista (Luka 8:46; Djela 10:38). Isto tako, time što je kao èovjek bio savršeno poslušan, Isus je osigurao moralnu osnovu za to da ga Otac uskrsne od mrtvih i tako ga prizna za svog Sina. Zbog vjernosti koju je pokazivao cijeli život, za Isusa bi se s pravom moglo reæi da si je sam omoguæio uskrsnuæe. Dr. Archibald Robertson u svom djelu Word Pictures in the New Testament kaže: “Pogledajmo [Ivana] 2:19, gdje je Isus rekao: ‘Ja æu ga u tri dana podiæi.’ On nije htio reæi da æe sam sebe uskrsnuti od mrtvih, bez sudjelovanja svog Oca (Rim. 8:11)” (New York, 1932, svezak V, stranica 183). Ivan 10:30: Je li Isus mislio da su on i Otac jednaki kad je rekao: “Ja i Otac jedno smo” (JB)? Neki zagovornici Trojstva tvrde da je upravo to mislio. No u Ivanu 17:21, 22 (JB) Isus se molio za svoje sljedbenike: “Da svi budu jedno”, a zatim je dodao: “Da budu jedno kao što smo mi jedno.” Isus je na svim mjestima gdje je kazao “jedno” koristio istu grèku rijeè (hen). Isusovi uèenici sigurno nisu trebali postati dio Trojstva. No oni su trebali biti jedinstveni s Ocem i Sinom u svojim ciljevima i namjerama, a isto takvo jedinstvo veže Boga i Krista.

Opasnost idolopoklonstva Obožavaj Boga ’duhom‘ ”S kime æete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?“ (IZAIJA 40:18, ”ST“) MOŽDA si iskreno uvjeren da nema ništa loše u tome da se religiozne slike koristi u štovanju Boga. Možda imaš osjeæaj da te to približava Onome tko sluša molitve, koji je nevidljiv i ljudima se može èiniti bezliènim i apstraktnim. No možemo li mi sami odreðivati kako æemo pristupiti Bogu? Ne bi li Bog trebao imati konaènu rijeè u vezi s tim što prihvaæa, a što ne? Isus je iznio Božje gledište o tome kad je rekao: ”Ja sam put, istina i život (...). Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14:6).* Veæ same ove rijeèi pokazuju da Bog ne odobrava upotrebu slika ili bilo kojeg drugog religioznog predmeta. Da, Jehova Bog želi da ga obožavamo na toèno odreðeni naèin. Koji je to naèin? Jednom drugom prilikom Isus je izjavio: ”Dolazi èas — i veæ je tu — kad æe se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini“ (Ivan 4:23, 24). Može li se Boga, ’koji je duh‘, predoèiti nekim materijalnim likom? Ne može. Bez obzira na to koliko neka slika bila lijepa, ona se nikada ne može mjeriti s Božjom slavom. Stoga materijalni lik Boga nikad ne može biti njegov vjerodostojan prikaz (Rimljanima 1:22, 23). Može li se reæi da se netko ’klanja Bogu u istini‘ ako mu pokušava pristupiti putem nekog rukom izraðenog lika? Jasno biblijsko uèenje Božji Zakon zabranjivao je izraðivanje likova kojima bi se iskazivalo štovanje. Druga od Deset zapovijedi kaže: ”Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im sluzi“ (2. Mojsijeva 20:4, 5). I u nadahnutim Kršæanskim pismima stoji zapovijed: ”Klonite se idolopoklonstva!“ (1. Korinæanima 10:14). Istina, mnogi uporno tvrde da se to što upotrebljavaju likove u štovanju ne može smatrati idolopoklonstvom. Naprimjer, pravoslavni kršæani u pravilu nijeèu da štuju ikone pred kojima se klanjaju, kleèe i mole se. Jedan je pravoslavni sveæenik napisao: ”Iskazujemo im èast jer su sveti predmeti i zato što štujemo ono što ikone predstavljaju.“ Pa ipak, sljedeæe pitanje još je uvijek otvoreno: Odobrava li Bog upotrebu religioznih slika ako osoba tvrdi da štovanje ne iskazuje samoj slici, nego osobi koju slika predstavlja? Nigdje se u Bibliji ne odobrava takav obièaj. Kad su Izraelci izradili lik teleta, navodno kako bi štovali Jehovu, on je izrazio snažno negodovanje, rekavši da je narod posao naopako (2. Mojsijeva 32:4-7). Skrivena opasnost Upotrebljavanje predmeta u štovanju u sebi krije opasnost. To lako može dovesti do toga da osoba poène iskazivati štovanje tom predmetu umjesto Bogu kojeg taj predmet navodno predstavlja. Drugim rijeèima, religiozna slika postaje idol. To se dogodilo i s nekim predmetima u danima starog Izraela. Naprimjer, nakon izlaska iz Egipta Mojsije je dao da se izradi bakrena zmija. U poèetku je lik zmije na stupu služio za ozdravljenje. Oni koji su bili kažnjeni zmijskim ugrizom mogli su pogledati u zmiju i dobiti Božju pomoæ. No nakon što se narod nastanio u Obeæanoj zemlji, izgleda da je taj stup pretvorio u idola, kao da sama bakrena zmija ima iscjeliteljsku moæ. Prinosili su joj kad i èak joj dali ime Nehuštan (4. Mojsijeva 21:8, 9; 2. Kraljevima 18:4). Izraelci su takoðer pokušali koristiti kovèeg saveza kao amajliju u borbi protiv svojih neprijatelja, što je dovelo do katastrofalnih posljedica (1. Samuelova 4:3, 4; 5:11). A u Jeremijino vrijeme stanovnici Jeruzalema više su marili za hram nego za Boga koga se tamo štovalo (Jeremija 7:12-15). Ljudi su i danas itekako skloni iskazivati štovanje predmetima umjesto Bogu. Istraživaè Vitalij Ivanoviè Petrenko rekao je: ”Ikona (...) postaje predmet štovanja, èime se javlja opasnost da postane idol (...). Mora se priznati da se u biti radi o poganskoj ideji koja se u kultu štovanja ikona uvriježila putem narodnih vjerovanja.“ Slièno tome, sveæenik Grèke pravoslavne crkve Demetrios Constantelos u svojoj knjizi Understanding the Greek Orthodox Church kaže: ”Postoji moguænost da kršæaninu ikona postane predmet štovanja.“ Tvrdnja da su religiozne slike samo pomoæ u štovanju Boga poprilièno je neuvjerljiva. Zašto to kažemo? Pa, nije li istina da ljudi vjeruju da neke ikone Marije ili ”svetaca“ zaslužuju veæu mjeru odanosti i da imaju veæu moæ nego neke druge ikone koje predstavljaju iste davno umrle osobe? Naprimjer, stanovita ikona Marije koja se nalazi na Tínosu (Grèka) ima svoje odane pravoslavne sljedbenike za razliku od jedne druge ikone Marije koja ima isto tako vjerne štovatelje, a nalazi se u Soumeli (sjeverna Grèka). Obje grupe vjeruju da je baš njihova ikona nadmoænija jer je zaslužna za veæa èuda nego druga, mada obje predstavljaju istu davno umrlu osobu. Kao što vidimo, u praksi ljudi vjeruju da odreðene ikone doslovno imaju moæ i štuju ih. Moliti se ”svecima“ ili Mariji? Meðutim, što je sa štovanjem osoba poput Marije ili ”svetaca“? Isus je odgovarajuæi na Sotoninu kušnju ukazao na Ponovljeni zakon 6:13 i rekao: ”Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom sluzi!“ (Matej 4:10). Kasnije je izjavio da æe se pravi klanjaoci ”klanjati Ocu“, nikome drugome (Ivan 4:23). Svjestan toga, jedan je anðeo ukorio apostola Ivana kad mu se htio pokloniti u znak štovanja, rekavši: ”Pazi! Ne! (...) Bogu se pokloni!“ (Otkrivenje 22:9). Je li ispravno moliti se Isusovoj majci, Mariji, ili odreðenim ”svecima“ i tražiti od njih da se kod Boga založe za nas? Jasan biblijski odgovor glasi: ”Jedan je posrednik izmeðu Boga i ljudi: èovjek Krist Isus“ (1. Timoteju 2:5). Saèuvaj dobar odnos s Bogom Buduæi da se upotreba slika u štovanju Boga kosi s jasnim biblijskim uèenjem, taj obièaj ne može pomoæi ljudima da zadobiju Božje priznanje i doðu do spasenja. Suprotno tome, Isus je rekao da æemo dobiti vjeèni život ukoliko usvajamo spoznaju o jedinom pravom Bogu, odnosno ako uèimo o njegovoj neusporedivoj osobnosti, njegovim naumima i njegovom ophoðenju s ljudima (Ivan 17:3). Religiozne slike koje ne vide, ne osjeæaju i ne govore ne mogu nam pomoæi da upoznamo Boga i da ga obožavamo na naèin koji on prihvaæa (Psalam 115:4-8). To najvažnije znanje može se dobiti jedino prouèavanjem Božje Rijeèi, Biblije. Osim što ne koristi, štovanje religioznih slika u duhovnom pogledu može biti i štetno. Kako to? Prije svega, ono može uzrokovati prekid odnosa s Jehovom. Bog je u vezi s izraelskim narodom, koji ’ga je razjario gnusnim idolima‘, prorekao: ”Lice æu im svoje sakriti“ (Ponovljeni zakon 32:16, 20). Ako su htjeli obnoviti svoj dobar odnos s Bogom, morali su ”odbaciti idole svoje“ (Izaija 31:6, 7, Danièiæ). Kako li je stoga na mjestu biblijski savjet: ”Djeèice, èuvajte se idola!“ (1. Ivanova 5:21).

Trojstvo Trojstvo Objašnjenje pojma: Temeljni nauk kršæanskih crkvi. Prema Atanazijevom vjerovanju postoje tri božanske osobe (Otac, Sin i Sveti Duh) i svaka je od njih vjeèna, svaka je svemoguæa, nijedna nije ni veæa ni manja od druge, svaka je Bog za sebe, a opet sve one zajednièki èine samo jednog Boga. Drugi èlanci te dogme naglašavaju da te tri “osobe” nisu zasebne ni razlièite, veæ da predstavljaju tri oèitovanja božanske biti. Zbog toga neki zagovornici Trojstva tvrde da je Isus Krist Bog ili da su Isus i Sveti Duh zapravo Jehova. To uèenje nije u skladu s Biblijom. Odakle potjeèe vjerovanje u Trojstvo? U djelu The New Encyclopaedia Britannica stoji: “Ni rijeè ‘Trojstvo’ ni neki takav izrièiti nauk ne pojavljuje se u Novom zavjetu. Osim toga ni Isus ni njegovi sljedbenici nisu namjeravali proturjeèiti Šemi, zapisanoj u Starom zavjetu, koja glasi: ‘Èuj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedan!’ (5. Mojs. 6:4). (...) Taj se nauk razvijao postepeno kroz više stoljeæa i uz mnoge sukobe mišljenja. (...) Tek u èetvrtom stoljeæu (...) nauk o Trojstvu poprimio je formu koju je u osnovi zadržao sve do danas” (Micropaedia, 1976, svezak X, stranica 126). Katolièka enciklopedija kaže: “Formulacija ‘jedan Bog u tri Osobe’ nije se posve afirmirala i zasigurno se nije u potpunosti uklopila u kršæanski život i ispovijest vjere sve do kraja èetvrtog stoljeæa. No upravo je ta formulacija prva dobila naziv dogma o Trojstvu. Takav naèin razmišljanja i takvo gledište bili su potpuno strani apostolskim ocima” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIV, stranica 299). U djelu The Encyclopedia Americana možemo proèitati: “Kršæanstvo potjeèe od judaizma, a judaizam je iskljuèivo unitaristièka religija [zastupa vjerovanje da je Bog jedna osoba]. Put koji je vodio od Jeruzalema do Niceje nipošto nije bio bez prepreka. Vjerovanje u Trojstvo iz èetvrtog stoljeæa nije toèno odražavalo ranokršæansko uèenje o Božjoj naravi. Naprotiv, ono je odstupalo od tog uèenja” (1956, svezak XXVII, stranica 294L). Prema djelu Nouveau Dictionnaire Universel, “platonsko trojstvo, koje je u biti samo preoblikovanje starijih trojstava koja su štovali stariji narodi, po svoj je prilici racionalno filozofsko trojstvo osobina, koje je dovelo do nastanka tri hipostaze, odnosno božanske osobe, koje se štuju u kršæanskim crkvama. (...) Takvo shvaæanje tog grèkog filozofa [Platona, èetvrto stoljeæe pr. n. e.] može se pronaæi u svim starim [poganskim] religijama” (urednik Maurice Lachâtre, Pariz, 1865-1870, svezak 2, stranica 1467). Isusovac John McKenzie u svom biblijskom rjeèniku kaže: “Tri osobe, a jedna narav — u toj se definiciji koriste izrazi ‘osoba’ i ‘priroda’ kao grèki filozofski izrazi koji se zapravo ne pojavljuju u Bibliji. Definicije trojstva pojavile su se kao posljedica dugotrajnih polemika u kojima su neki teolozi pogrešno koristili te i druge izraze, kao što su ‘bit’ i ‘supstancija’, kako bi opisali Boga” (Dictionary of the Bible, New York, 1965, stranica 899). Premda se, kao što priznaju i sami zagovornici Trojstva, niti rijeè “Trojstvo” niti ijedan navod iz dogme o Trojstvu ne nalaze u Bibliji, mogu li se u njoj ipak pronaæi ideje koje su sadržane u toj dogmi? Uèi li Biblija da je “Sveti Duh” osoba? Ako se neki biblijski reci koji govore o svetom duhu gledaju izdvojeno, može se steæi dojam da se u njima govori o osobi. Tako se, naprimjer, o svetom duhu govori kao o pomoæniku (grèki: parákletos; “Utješitelj”, Ša, 2006; “Branitelj”, JB) koji “pouèava”, “svjedoèi”, “govori” i “èuje” (Ivan 14:16, 17, 26; 15:26; 16:13). No neki drugi biblijski reci kažu da su se ljudi “ispunili” svetim duhom te da su neki bili “kršteni” ili “pomazani” njime (Luka 1:41; Mat. 3:11; Djela 10:38), što se sigurno ne može odnositi na osobu. Da bismo razumjeli što Biblija u cjelini uèi, potrebno je razmotriti sve te biblijske retke. Koji logièan zakljuèak možemo izvuæi? Prva skupina navedenih redaka sadrži govornu figuru u kojoj se Božjem svetom duhu, odnosno sili kojom se Bog služi, pridaju svojstva živog biæa. U Bibliji se na slièan naèin prikazuje mudrost, grijeh, smrt, voda i krv. (Vidi i stranice 78 i 79, pod temom “Duh”.) Biblija nam otkriva osobno ime Oca, koje glasi Jehova. Iz nje smo nauèili da se Sin zove Isus Krist. No nigdje u njoj ne možemo naæi ime svetog duha. U Djelima apostolskim 7:55, 56 izvještava se da je Stjepan dobio viziju u kojoj je vidio nebo i “Isusa kako stoji zdesna Bogu”. No nije spomenuo da je vidio sveti duh. (Vidi i Otkrivenje 7:10; 22:1, 3.) Katolièka enciklopedija priznaje: “Veæi dio Novog zavjeta o Božjem duhu govori kao o neèemu, a ne kao o nekomu. To se posebno primjeæuje u paralelizmu duha i Božje moæi” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XIII, stranica 575). Osim toga, u tom djelu stoji: “Apologeti [grèki kršæanski pisci iz drugog stoljeæa] govorili su o Duhu prilièno neodluèno, a usporedimo li to s kasnijim crkvenim uèenjem, moglo bi se èak reæi da o njemu zapravo i nisu govorili kao o osobi” (svezak XIV, stranica 296). Slaže li se Biblija s onima koji nauèavaju da Otac i Sin nisu odvojene i razlièite osobe? Mat. 26:39, JB: “I ode [Isus Krist] malo dalje, pade nièice moleæi: ‘Oèe moj! Ako je moguæe, neka me mimoiðe ova èaša. Ali ne kako ja hoæu, nego kako hoæeš ti.’” (Kad Otac i Sin ne bi bili dvije razlièite osobe, takva bi molitva bila besmislena. Tada bi se Isus molio sam sebi, a njegova bi volja obavezno bila i Oèeva volja.) U Ivanu 8:17, 18 (JB) zapisano je što je Isus odgovorio židovskim farizejima: “U vašem zakonu piše da je svjedoèanstvo dvojice istinito. Ja svjedoèim za sebe, a svjedoèi za mene i onaj koji me posla, Otac.” (Dakle, nema sumnje u to da je Isus o sebi govorio kao o osobi sasvim odvojenoj i razlièitoj od Oca.) Vidi i stranicu 137, pod temom “Jehova”. Uèi li Biblija da su sve “tri božanske osobe” za koje se kaže da su dio Trojstva vjeène i da nemaju poèetka? Kol. 1:15, 16, JB: “On [Isus Krist] je slika Boga nevidljivoga, Prvoroðenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.” U kom je smislu Isus Krist “Prvoroðenac svakog stvorenja”? (1) Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo kažu da “Prvoroðenac” ovdje oznaèava najistaknutiju i najugledniju osobu. Prema tom shvaæanju, Krist se ne bi ubrajao u stvorenja, nego bi bio najistaknutija osoba u odnosu na one koji su stvoreni. Ako je to toèno i ako je uèenje o Trojstvu istinito, zašto se onda i za Oca i za sveti duh ne kaže da su prvoroðenci svakog stvorenja? No u Bibliji se taj izraz koristi samo za Sina. Prema uobièajenom znaèenju rijeèi “prvoroðenac”, Isus je najstariji sin u Jehovinoj obitelji. (2) Prije nego što se spominju u Kološanima 1:15, izrazi kao što su “prvoroðenac” ili “prvoroðeno” mnogo se puta pojavljuju u Bibliji i svaki put kad se odnose na stvorenja znaèe isto — prvoroðenac je dio neke grupe. “Prvoroðenac Izraelov” je jedan od Izraelovih sinova, “prvoroðenac faraonov” je èlan faraonove obitelji, a “prvoroðeno od životinje” je stvorenje koje je i samo životinja. Zašto onda neki pridaju tom izrazu drugaèije znaèenje u Kološanima 1:15? Je li to zbog naèina na koji se on koristi u Bibliji ili zbog onoga u što oni veæ vjeruju i što žele dokazati? (3) Da li rijeèi iz Kološanima 1:16, 17 (JB) “u njemu je sve stvoreno (...) sve je po njemu i za njega stvoreno” znaèe da sam Isus nije bio stvoren? Grèka rijeè koja je ovdje prevedena “sve” glasi pánta, a to je deklinirani oblik rijeèi pas. U Luki 13:2 (St) ta je rijeè prevedena “svih ostalih” (slièno i Ru, Ša, 2006). (Vidi i Luku 21:29 u Ša, 2006 [vidi i u Ru i u St, gdje je to 30. redak]. Vidi takoðer Filipljanima 2:21 u Ru, St.) U skladu sa svim onim što Biblija govori o Sinu, NS pridaje izrazu pánta u Kološanima 1:16, 17 isto znaèenje. U 17. retku dodana je rijeè “ostalog”, pa redak glasi: “On je prije svega ostalog i preko njega je sve nastalo”. To pokazuje da je i on bio stvoren, da je bio dio Božjeg stvaralaštva. Otkr. 1:1; 3:14, JB: “Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog. (...) ‘I anðelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Poèetak [grèki: arkhé] Božjeg stvorenja.”’” (St i NS imaju slièan prijevod.) Je li taj prijevod toèan? Neki smatraju da te rijeèi znaèe da je Sin bio ‘zaèetnik Božjeg stvaranja’, odnosno da je on bio njegov ‘prvobitni izvor’. No u Grèko-hrvatskom rjeèniku Novoga zavjeta kao prvo znaèenje rijeèi arkhé naveden je izraz “poèetak” (Rudolf Amerl, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo, Zagreb, 2000, stranica 31). Logièno je zakljuèiti da je onaj o kome se govori u Otkrivenju 3:14 stvorenje, prvo Božje djelo stvaranja, i da ima poèetak. Usporedi Mudre izreke 8:22, gdje se, s èime se slažu mnogi izuèavatelji Biblije, govori o Sinu kao o personificiranoj mudrosti. Prema JB i Ša, 2006, onaj o kome se govori u tom retku bio je stvoren. U Miheju 5:2 (podjela prema NS) zapisano je proroèanstvo o Mesiji u kojem se (u JB 1. redak) kaže da je njegov “iskon od davnina, od vjeènih vremena”. U Ša, 2006 (1. redak), stoji: “Njegov je poèetak iz davne davnine, iz danâ vjeènosti.” Izjednaèuju li te rijeèi Mesiju s Bogom? Zanimljivo je primijetiti da NS ne prevodi hebrejski tekst s “dani vjeènosti”, nego “dani pradavni”. S obzirom na prije navedeno objašnjenje Otkrivenja 3:14, rijeèi iz Miheja 5:2 ne dokazuju da je Isus bez poèetka. Uèi li Biblija da nijedna od “tri božanske osobe” koje navodno saèinjavaju Trojstvo nije veæa ni manja od druge dvije, da su sve one jednake i svemoguæe? Mar. 13:32, JB: “O onom danu i èasu nitko ne zna, pa ni anðeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.” (To, naravno, ne bi bilo tako da su Otac, Sin i Sveti Duh ravnopravne osobe koje èine jedno Božanstvo. A ako je, kao što neki tvrde, Sin bio djelomièno ogranièen u znanju zbog svoje ljudske prirode, postavlja se pitanje zašto to nije znao Sveti Duh.) Mat. 20:20-23, JB: “Tada mu [Isusu] pristupi mati sinova Zebedejevih. (...) Kaže mu: ‘Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.’ Isus odgovori: (...) ‘Èašu æete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.’” (Ova bi izjava bila vrlo neobièna kad bi Isus doista bio Bog, kao što se tvrdi! Je li Isus ovdje odgovarao majci Zebedejevih sinova imajuæi u vidu samo one ovlasti koje je imao kao èovjek? Ako je Isus doista bio, kao što kažu zagovornici Trojstva, “Bogoèovjek” — dakle, i Bog i èovjek, a ne samo jedno ili drugo — da li bi onda bilo logièno objašnjavati to na taj naèin? Zar Matej 20:23 jasno ne pokazuje da Sin nije jednak Ocu i da je Otac neka prava zadržao iskljuèivo za sebe?) Mat. 12:31, 32, JB: “Svaki æe se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neæe se oprostiti. I rekne li tko rijeè protiv Sina Èovjeèjega, oprostit æe mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u buduæem.” (Kad bi Sveti Duh bio osoba i kad bi bio Bog, ovaj bi redak bio u potpunoj suprotnosti s uèenjem o Trojstvu jer bi znaèio da je Sveti Duh na neki naèin veæi od Sina. Umjesto toga, Isusove rijeèi pokazuju da je Otac, kojem pripada “Duh”, veæi od Isusa, Sina Èovjeèjega.) U Ivanu 14:28 (JB) Isus je rekao: “Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veæi od mene.” 1. Kor. 11:3, JB: “Htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.” (Oèito je da Krist nije Bog i da Bog ima viši položaj od Krista. Zanimljivo je da su te rijeèi zapisane oko 55. n. e., dakle otprilike 22 godine nakon Isusovog povratka na nebo. Prema tome, ovdje iznesena istina govori o tome u kakvom su odnosu Bog i Krist na nebu.) 1. Kor. 15:27, 28, JB: “[Bog] sve podloži nogama njegovim [Isusovim]. A kad veli: Sve je podloženo, jasno — sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada æe se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.” Hebrejska rijeè šadaj i grèka rijeè pantokrátor prevedene su “Svemoguæi”. Obje se rijeèi u izvornim jezicima uvijek odnose na Jehovu, Oca (2. Mojs. 6:3; Otkr. 19:6). Nijednom se ne odnose na Sina ni na sveti duh. Uèi li Biblija da su sve “tri božanske osobe” koje navodno èine Trojstvo i same po sebi Bog? Isus je u molitvi rekao: “Oèe, (...) ovo je život vjeèni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista” (Ivan 17:1-3, JB; kurziv dodan). (Otac ne bi mogao biti “jedini istinski Bog” kad bi postojale još dvije osobe koje su Bog u jednakoj mjeri kao i on, zar ne? Svi drugi o kojima se govori kao o “bogovima” zapravo su ili lažni bogovi ili samo odraz pravoga Boga.) 1. Kor. 8:5, 6, JB: “Sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji — kao što ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodara’! — nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.” (Ove rijeèi prikazuju Oca kao “jednog Boga” svih kršæana, koji zauzima drugaèiji položaj od Isusa Krista.) 1. Petr. 1:3, JB: “Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista.” (Èak i nakon Isusovog uzašašæa na nebo, u Bibliji se na više mjesta o Ocu govori kao o Bogu Isusa Krista. U Ivanu 20:17 [JB] Isus je nakon svog uskrsnuæa govorio o Ocu kao o “Bogu svomu”. Kasnije, kad je bio na nebu, opet je, prema Otkrivenju 3:12, rekao to isto. No nigdje u Bibliji nije zapisano da je Otac za svoga Sina rekao “moj Bog”, niti da su Otac ili Sin to rekli za sveti duh.)

srijeda, 13.08.2014.

Što je zapravo Harmagedon ? Harmagedon Objašnjenje pojma: Grèki izraz Har Magedón potjeèe iz hebrejskog jezika, a mnogi ga prevoditelji prevode izrazom “Harmagedon” (ili “Armagedon”), koji znaèi “brdo megidsko” ili “zborna gora” odnosno “gora zborišta trupa”. Biblija taj izraz ne povezuje s nuklearnim ratom, nego s buduæim sveopæim “ratom koji æe se zbiti na veliki dan Boga Svemoguæega” (Otkr. 16:14, 16). Strogo uzevši, taj se izraz odnosi na “mjesto [grèki: tópon; to jest, stanje ili situaciju]” na koje se okupljaju politièki voðe da bi se suprotstavili Jehovi i njegovom Kraljevstvu kojim vlada Isus Krist. To æe se suprotstavljanje oèitovati u vidu globalne akcije usmjerene protiv Jehovinih zemaljskih slugu, vidljivih zastupnika Božjeg Kraljevstva. Hoæe li Bog dopustiti ljudima da Zemlju unište ratom koji neki nazivaju “termonuklearni Harmagedon”? Psal. 96:10: “Jehova je poèeo kraljevati! Èvrsto stoji zemlja, ne može se poljuljati.” (Izraz “zemlja” doslovnije bi se mogao prevesti izrazom “plodno tlo” [bilješka], jer se hebrejska rijeè tevel odnosi na zemlju kao plodnu i naseljenu, odnosno na kuglu zemaljsku kao planet prikladan za život.) Psal. 37:29: “Pravednici æe posjedovati zemlju i živjet æe na njoj zauvijek.” Otkr. 11:18: “Narodi su se razgnjevili i došla je srdžba tvoja [Jehovina] i vrijeme da se (...) unište oni koji zemlju uništavaju.” Što je Harmagedon o kojem govori Biblija? Otkr. 16:14, 16: “To su izjave nadahnute od demonâ koje èine èuda i odlaze kraljevima svega svijeta, da ih skupe za rat koji æe se zbiti na veliki dan Boga Svemoguæega. I skupili su ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon [ili: “Armagedon”].” Hoæe li Harmagedon zahvatiti jedino Bliski Istok? Vladari i vojske svih naroda ujedinit æe se da bi se suprotstavili Bogu Otkr. 16:14: “Odlaze kraljevima svega svijeta, da ih skupe za rat koji æe se zbiti na veliki dan Boga Svemoguæega.” Otkr. 19:19: “Vidio sam zvijer [simbol èovjekovih politièkih vlasti] i kraljeve zemaljske i vojske njihove skupljene da vode rat s onim koji sjedi na konju i s vojskom njegovom.” Jer. 25:33: “U taj dan bit æe pobijenih od Jehove s jednoga kraja zemlje do drugoga.” Ime Harmagedon (Armagedon) ne znaèi da æe se taj rat voditi na doslovnom megidskom brdu Ne postoji doslovno megidsko brdo; postoji samo humak (visok dvadesetak metara) na mjestu gdje se nalaze ruševine starog Megida. Kraljevi i vojske “svega svijeta” ne bi mogli u doslovnom smislu stati u ravnicu Ezdrelon, koja se nalazi podno Megida. To je trokutasta ravnica, koja je dugaèka svega 32 kilometra, a na svom istoènom kraju široka 29 kilometara (Denis Baly, Geography of the Bible, New York, 1957, stranica 148). To je ime prikladno zbog uloge koju je Megido igrao u povijesti; ravnica podno Megida bila je poprište odluèujuæih ratova Ondje je Jehova omoguæio sucu Baraku da porazi Siseru, zapovjednika kanaanske vojske (Suci 5:19, 20; 4:12-24). Egipatski faraon Tutmozis III rekao je: “Osvojiti Megido znaèi osvojiti tisuæu gradova!” (Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament, uredio James Pritchard, Princeton, New Jersey, SAD, 1969, stranica 237). Spominjanje Megida (“zborišta trupa”) djeluje logièno jer je Harmagedon svjetska situacija u koju æe biti dovedene vojne sile i ostali pristaše vladara svih naroda svijeta. Tko odnosno što æe biti uništeno u Harmagedonu? Dan. 2:44: “Bog æe nebeski podiæi kraljevstvo. (...) Ono æe satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo æe stajati dovijeka.” Otkr. 19:17, 18: “Vidio sam i jednog anðela kako stoji na suncu. I povikao je na sav glas i rekao svim pticama što su letjele posred neba: ‘Doðite, skupite se na veliku veèeru Božju, da jedete meso kraljeva, meso vojnih zapovjednika, meso junaka, meso konja i jahaèa njihovih, meso svih ljudi — slobodnjaka i robova, malih i velikih!’” 1. Ivan. 2:16, 17: “Ništa što je u svijetu — želja tijela i želja oèiju i isticanje svog imetka — ne potjeèe od Oca, nego potjeèe od svijeta. A svijet prolazi i želja njegova, no onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek.” Otkr. 21:8: “Kukavice, bezvjerni, okaljani, ubojice, bludnici, vraèari, idolopoklonici i svi lažljivci završit æe u jezeru koje gori ognjem i sumporom. Ono predstavlja drugu smrt.” Hoæe li pogibija u Harmagedonu znaèiti vjeènu smrt? Mat. 25:46: “Ovi [koji nisu željeli èiniti dobro Kristovoj “braæi”] æe otiæi u vjeènu smrt.” 2. Sol. 1:8, 9: “Oni koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju dobroj vijesti o našem Gospodinu Isusu bit æe kažnjeni vjeènom propašæu.” Hoæe li biti preživjelih? Sef. 2:3: “Tražite Jehovu, svi krotki na zemlji, koji izvršavate zakon njegov! Tražite pravednost, tražite krotkost, i vjerojatno æete biti zaštiæeni u dan gnjeva Jehovina!” Rim. 10:13: “Svatko tko prizove ime Jehovino, bit æe spašen.” Psal. 37:34: “Uzdaj se u Jehovu i drži se puta njegova! On æe te uzvisiti i zemlju æeš u posjed uzeti. Kad zli budu istrijebljeni, ti æeš to vidjeti.” Ivan 3:16: “Bog je (...) dao svog jedinoroðenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vjeèni život.” Otkr. 7:9, 10, 14: “Vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, obuèeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: ‘Spasenje dugujemo Bogu svojemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!’ (...) ‘To su oni koji dolaze iz velike nevolje.’” Što æe u Harmagedonu biti s malom djecom? Biblija ne daje izravan odgovor na to pitanje, a mi nismo suci. Meðutim, Biblija pokazuje da Bog malu djecu pravih kršæana smatra svetima (1. Kor. 7:14). Takoðer izvještava da je Bog, kad je u prošlosti uništavao zle ljude, s njima uništio i njihovu djecu (4. Mojs. 16:27, 32; Ezek. 9:6). Bog ne želi da itko pogine, zato sada daje da se razglašuje upozorenje koje je na dobrobit i roditelja i njihove djece. Ne bi li stoga bilo najbolje da roditelji uèine sve što je potrebno kako bi Bog s naklonošæu gledao na njihovu djecu i danas i u Harmagedonu? Je li uništavanje zlih ljudi nespojivo s Božjom ljubavlju? 2. Petr. 3:9: “Jehova (...) je strpljiv s vama jer ne želi da itko propadne, nego da svi doðu do pokajanja.” Luka 18:7, 8: “Neæe li se onda Bog pobrinuti da pravdu dobiju izabrani njegovi koji k njemu vape dan i noæ, iako naizgled dugo èeka da im pomogne? Kažem vam, pobrinut æe se da brzo pravdu dobiju.” 2. Sol. 1:6: “Pravedno je da Bog onima koji [Božjim slugama] nanose nevolju uzvrati nevolju.” Hoæe li itko u Harmagedonu moæi ostati neutralan? 2. Sol. 1:8: “Izvršit æe osvetu nad onima koji [svojevoljno] ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju dobroj vijesti o našem Gospodinu Isusu.” Mat. 24:37-39: “Kao što je bilo u Noinim danima, (...) nisu obraæali pažnju dok nije došao potop i sve ih odnio, takva æe biti prisutnost Sina èovjeèjega.” Mat. 12:30: “Tko nije na mojoj strani, protiv mene je, i tko ne skuplja sa mnom, rasipa.” Usporedi 5. Mojsijevu 30:19, 20. Pod èijim utjecajem narodi srljaju u svjetsku situaciju koja æe dovesti do rata s Bogom? Otkr. 16:13, 14: “Vidio sam kako tri neèiste nadahnute izjave što su izgledale kao žabe izlaze iz usta zmaja [Sotone Ðavla; Otkr. 12:9] i iz usta zvijeri i iz usta lažnog proroka. To su izjave nadahnute od demonâ koje èine èuda i odlaze kraljevima svega svijeta, da ih skupe za rat koji æe se zbiti na veliki dan Boga Svemoguæega.” Usporedi Luku 4:5, 6; 1. Ivanovu 5:19; takoðer Djela apostolska 5:38, 39; 2. Ljetopisa 32:1, 16, 17.

Znakovi kraja - Harmagedona. ZNAŠ li što je to znak?— U 46. poglavlju èitali smo o znaku koji je Bog dao i koji je pokazivao da nikada više neæe uništiti svijet potopom. I apostoli su tražili znak da bi znali kad æe se Isus vratiti i je li blizu kraj svijeta (Matej 24:3). Buduæi da je Isus ubrzo nakon toga trebao postati nevidljiva osoba na nebu, ljudi su trebali vidljivi znak da bi znali da je poèeo vladati. Zato je Isus rekao koje æe se stvari dogaðati na Zemlji, a kojima njegovi uèenici trebaju obratiti pažnju. Kad se te stvari poènu dogaðati, to znaèi da se on vratio i poèeo vladati kao Kralj na nebu. Da bi svojim uèenicima pokazao koliko je važno da to budno prate, Isus im je rekao: ”Gledajte smokvu i sva druga stabla: Kad vidite da veæ propupaju, i sami znate da je ljeto veæ blizu.“ Sigurno znaš prepoznati kada dolazi ljeto. A da je Harmagedon blizu znat æeš kad vidiš da se dogaðaju stvari o kojima je govorio Isus (Luka 21:29, 30). Na ovoj i iduæoj stranici pogledat æemo slike koje prikazuju ono o èemu je Isus govorio. To je dio znaka koji pokazuje da je Božje Kraljevstvo blizu. Kad se sve to dogodi, Božje Kraljevstvo s Kristom kao Vladarom uništit æe sve druge vladavine, kao što smo proèitali u 46. poglavlju. Zato dobro pogledaj slike na prethodne dvije stranice i onda æemo porazgovarati o njima. O onome što je prikazano na njima možemo èitati u Mateju 24:6-14 i Luki 21:9-11. Kao što vidiš, svaka je slika oznaèena malim brojem. Svaki taj broj se nalazi na poèetku odlomka koji opisuje sliku. Da vidimo ispunjavaju li se danas mnogi dijelovi znaka koji je Isus naveo. (1) Isus je rekao: ’Èut æete ratove i izvještaje o ratovima. Narod æe ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.‘ Jesi li èuo da ljudi govore o ratovima?— Prvi svjetski rat trajao je od 1914. do 1918, a Drugi svjetski rat od 1939. do 1945 godine. Nikada prije nije bilo svjetskih ratova! Danas ima ratova po cijelom svijetu. O ratovima svaki dan èujemo na televiziji i radiju ili èitamo u novinama. (2) Isus je takoðer rekao: ’Bit æe nestašica hrane u jednom mjestu za drugim.‘ Kao što možda znaš nemaju svi dovoljno hrane. Svakog dana tisuæe ljudi umre jer nemaju što jesti. (3) Isus je dodao: ’U jednom mjestu za drugim bit æe pošasti.‘ Znaš li što je pošast?— To je bolest od koje umre puno ljudi. Jedna velika pošast zvala se španjolska groznica i od nje je za oko godinu dana umrlo otprilike 20 milijuna ljudi. U naše æe vrijeme od AIDS-a sigurno umrijeti još više ljudi. A svake godine na tisuæe ljudi umre od raka, bolesti srca i drugih bolesti. (4) Isus je spomenuo još jedan dio znaka kad je rekao: ’Bit æe potresa u jednom mjestu za drugim.‘ Znaš li što je potres?— Kad je potres, trese nam se tlo pod nogama. Kuæe se ruše, a èesto i ljudi poginu. Od 1914. svake je godine bilo mnogo potresa. Jesi li èuo za njih?— (5) Isus je rekao da æe dio znaka biti i ’sve veæa i veæa zloæa‘. Zato ima toliko kraðe i nasilja. Ljudi se posvuda boje da æe im netko provaliti u kuæu. Nikada prije nije bilo toliko zloèina i nasilja u svim dijelovima svijeta kao danas. (6) Isus je naveo vrlo važan dio znaka kad je rekao: ”Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat æe se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedoèanstvo svim narodima; i tada æe doæi kraj“ (Matej 24:14). Ako vjeruješ u tu ’dobru vijest‘, onda trebaš govoriti drugima o njoj. Tako æeš sudjelovati u ispunjenju ovog dijela znaka. Neki ljudi možda kažu da je uvijek bilo svega toga što je Isus prorekao. No nikada se prije sve te stvari nisu dogaðale u tako puno dijelova svijeta, i to u isto vrijeme. Dakle, razumiješ li što pokazuje znak?— Kad vidimo da se sve te stvari dogaðaju, to je znak da æe Božji novi svijet uskoro zamijeniti ovaj zao svijet. Kad je Isus govorio o znaku, spomenuo je i jedno posebno godišnje doba. Rekao je: ”Molite se da vaš bijeg ne bude zimi“ (Matej 24:20). Što misliš, što to znaèi?— Što se može desiti ako zbog neke velike nesreæe èovjek mora bježati zimi kada je zbog lošeg vremena jako teško ili èak opasno iæi bilo gdje?— Ako uopæe uspije pobjeæi, dosta æe se izmuèiti. Što misliš, bi li bilo žalosno kad bi netko zimi poginuo u oluji samo zato što je bio previše zaposlen drugim stvarima i nije ranije krenuo na put?— Shvaæaš li onda što je Isus želio reæi kad je upozorio da se ne èeka zimu da bi se bježalo?— Želio je reæi kako ne smijemo odgaðati to da dokažemo da volimo Boga i da mu želimo služiti jer znamo da je Harmagedon blizu. Ako odgaðamo, možda bude prekasno za nas. Bili bismo isti kao ljudi u vrijeme potopa koji su èuli što Noa govori, ali nisu ušli u arku.

Treba li štovati svece ? Sveci Objašnjenje pojma: Prema uèenju Rimokatolièke crkve sveci su osobe koje su umrle i sada se nalaze s Kristom na nebu, a Crkva im je odala priznanje zbog njihove izvanredne svetosti i kreposti. U Tridentskoj ispovijesti vjere stoji da sveci zagovaraju ljude pred Bogom i da im se stoga treba obraæati za pomoæ te da treba štovati relikvije svetaca i njihove slike i kipove. I u drugim se religijama traži pomoæ od svetaca. Pojedine vjerske zajednice nauèavaju da su svi njihovi pripadnici sveci i da su osloboðeni grijeha. U Bibliji se èesto spominju sveci, odnosno svete osobe. Pod tim se pojmom podrazumijeva 144 000 duhom pomazanih Kristovih sljedbenika. Uèi li Biblija da osoba mora najprije postiæi nebesku slavu da bi mogla biti proglašena svetom? Biblija neosporno govori o svetima, odnosno o svecima, koji su na nebu. Ona za Jehovu koristi izraz “svet” [grèki: hágion] (1. Petr. 1:15, 16; vidi i 3. Mojsijevu 11:45). Dok je bio na Zemlji, Isus Krist bio je nazvan “Svecem [hágios] Božjim”, a Biblija za njega i nakon njegova odlaska na nebo koristi izraz “svet” [hágios] (Mar. 1:24; Otkr. 3:7; JB). I anðeli su sveti (Djela 10:22). Isti osnovni pojam u izvornom grèkom koristi se za brojne osobe na Zemlji. Djela 9:32, 36-41, JB: “Jednom Petar, obilazeæi posvuda, siðe i k svetima [hagíous] u Lidi. U Jopi pak bijaše uèenica imenom Tabita [koja je bila umrla]. (...) [Petar] se okrenu prema tijelu i reèe: ‘Tabita, ustani!’ Ona otvori oèi, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.” (Sasvim je jasno da ti sveci još nisu bili na nebu, a može se primijetiti i da kršæani nisu smatrali svetima samo neku istaknutu osobu kao što je bio Petar.) 2. Kor. 1:1; 13:12; JB: “Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima [hagíos] u svoj Ahaji.” “Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.” (O svim prvim kršæanima koji su bili oèišæeni Kristovom krvlju i koji su bili posveæeni Božjoj službi kao buduæi Kristovi sunasljednici govori se kao o svetima, odnosno svecima. Oni oèigledno nisu trebali umrijeti da bi tek tada bili proglašeni svetima.) Podupire li Biblija gledište da se èovjek treba moliti “svecima” kako bi se oni zauzimali za njega pred Bogom? Isus Krist je rekao: “Vi, dakle, ovako molite: Oèe naš, koji jesi na nebesima...” Dakle, molitve treba upuæivati Ocu. Osim toga, Isus je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (...) Što god zaištete u moje ime, uèinit æu” (Mat. 6:9; Ivan 14:6, 13; JB). Tako je Isus iskljuèio bilo kakvu moguænost da bi itko drugi osim njega mogao ispuniti ulogu posrednika. Apostol Pavao rekao je o Kristu: “Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu — on se baš zauzima za nas!” “Može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu — uvijek živ da se za njih zauzima” (Rim. 8:34; Hebr. 7:25; JB). Ne bi li bilo mudro pristupati Bogu onako kako to uèi njegova Rijeè ukoliko uistinu želimo da on usliši naše molitve? (Vidi i stranice 191 i 192, pod temom “Marija”.) Efež. 6:18, 19, JB: “Bdijte sa svom ustrajnošæu i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade rijeè hrabro obznaniti otajstvo evanðelja” (kurziv dodan). (Pavao je ovdje poticao svoje suvjernike da se mole za svete, a ne njima ili preko njih. U jednoj katolièkoj enciklopediji stoji: “U Novom zavjetu gotovo su sve molitve, i osobne i javne liturgijske, upuæene Bogu Ocu preko Krista” [New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XI, stranica 670].) Rim. 15:30, JB: “Zaklinjem vas, braæo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me.” (Apostol Pavao, koji je i sam bio svetac, molio je sukršæane, koji su takoðer bili sveci, da se mole za njega. No važno je primijetiti da Pavao svoje molitve nije upuæivao tim svecima, niti su molitve koje su oni upuæivali za njega bile nekakva zamjena za Pavlov osobni odnos s Ocem koji je on razvijao putem molitve. Usporedi Efežanima 3:11, 12, 14.) Kako bismo trebali gledati na štovanje relikvija te slika i kipova “svetaca”? Katolièka enciklopedija priznaje: “Uzaludno je tražiti opravdanje za štovanje relikvija u Starom zavjetu, a niti u Novom zavjetu relikvijama se ne poklanja prevelika pažnja. (...) Izgleda da je [crkveni otac] Origen smatrao upotrebu svetih slika poganskim znakom poštovanja neèega materijalnog” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XII, stranice 234, 235). Zanimljivo je da je Bog sahranio Mojsija i nitko nije pronašao njegov grob (5. Mojs. 34:5, 6). No u Judi 9 izvještava se da se arhanðeo Mihael sporio s Ðavlom oko Mojsijevog tijela. Zašto? Sasvim je jasno da je Bog uklonio tijelo na takav naèin kako nitko ne bi saznao gdje se ono nalazi. Je li Sotona želio odvesti ljude do tijela da bi ga se moglo javno pokazivati, a možda èak i štovati? Više o štovanju slika i kipova “svetaca” možeš proèitati u temi “Slike i kipovi”. Zašto katolièki “sveci” imaju aureole? Katolièka enciklopedija priznaje: “Najèešæe obilježje svih svetaca upravo je nimbus (oblak), svjetlosni pojas u obliku kruga oko glave sveca. On potjeèe iz pretkršæanskog razdoblja, a može se pronaæi u helenistièkoj umjetnosti nastaloj pod poganskim nadahnuæem. Kao što se vidi na nekim mozaicima i kovanom novcu, aureola se koristila za polubogove i božanstva poput Neptuna, Jupitera, Bakha i naroèito Apolona (boga Sunca)” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XII, stranica 963). The New Encyclopaedia Britannica kaže: “U helenistièkoj i rimskoj umjetnosti bog Sunca Helij i rimski carevi èesto se prikazuju s krunom koja se sastoji od zraka svjetlosti. Takva se kruna nije koristila u ranokršæanskoj umjetnosti zbog svog poganskog porijekla, no kršæanski su carevi prihvatili obièaj da ih se na službenim portretima prikazuje s jednostavnim okruglim nimbusom. Od sredine 4. stoljeæa umjetnici su i Krista poèeli prikazivati s takvim kraljevskim obilježjem (...), a tek u 6. stoljeæu postao je obièaj da se aureola koristi za Djevicu Mariju i za ostale svece” (1976, Micropaedia, svezak IV, stranica 864). Smijemo li miješati kršæanstvo i poganske simbole? “Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom [Belijalom; Sotonom]? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga. (...) Zato iziðite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa neèisto ne dotièite i ja æu vas primiti. I bit æu vam otac i vi æete mi biti sinovi i kæeri, veli Gospodin Svemoguæi” (2. Kor. 6:14-18, JB). Mogu li svi pripadnici neke vjerske zajednice biti sveci i time osloboðeni grijeha? Istina je da su svi pripadnici kršæanske skupštine u prvom stoljeæu bili sveti (1. Kor. 14:33, 34; 2. Kor. 1:1; 13:13). U Bibliji stoji da su primili “oproštenje grijeha” i da ih je Bog “posvetio” (Djela 26:18; 1. Kor. 1:2). Meðutim, oni nisu tvrdili da su osloboðeni svih grijeha. I oni su bili potomci grešnog Adama. Zbog tog nasljeða èesto su se morali silno truditi da ispravno postupaju, kao što je to apostol Pavao ponizno priznao (Rim. 7:21-25). A i apostol Ivan je otvoreno rekao: “Ako kažemo: ‘Nemamo grijeha’, zavaravamo sami sebe i istina nije u nama” (1. Ivan. 1:8). Dakle, kad se o Kristovim pravim sljedbenicima govori kao o svetima, to ne znaèi da su oni kao ljudi osloboðeni svih grijeha.

Vjeèni život je moguæ ! Vjeèni život na Zemlji —ponovno otkrivena nada “Danijele, zatvori ove rijeèi (...) do vremena kraja! Mnogi æe pretraživati i pravo æe se znanje umnožiti” (DAN. 12:4) DANAS milijuni ljudi jasno razumiju biblijski temelj na kojem poèiva nada u vjeèni život u raju na Zemlji (Otkr. 7:9, 17). Na poèetku ljudske povijesti Bog je otkrio da nije stvorio èovjeka da bi živio odreðeni broj godina i onda umro, nego da bi živio vjeèno (1. Mojs. 1:26-28). 2 Izraelci su vjerovali da æe ljudski rod ponovno dobiti savršenstvo koje je Adam izgubio. U grèkim knjigama Biblije objašnjeno je na koji æe naèin Bog omoguæiti ljudima da vjeèno žive u raju na Zemlji. Zašto je onda ta nada koja je pružena èovjeèanstvu trebala biti ponovno otkrivena? Kako je bila otkrivena i kako je obznanjena milijunima ljudi? Nada je bila namjerno skrivena 3 Isus je prorekao da æe lažni proroci iskriviti njegova uèenja i zavesti veæinu ljudi (Mat. 24:11). Apostol Petar upozorio je kršæane: “Meðu vama æe biti lažnih uèitelja” (2. Petr. 2:1). Apostol Pavao pisao je o “vremenu kad ljudi neæe podnositi zdravo uèenje, nego æe po vlastitim željama gomilati sebi uèitelje koji æe im govoriti ono što godi njihovim ušima” (2. Tim. 4:3, 4). Sotona je htio da ljudi budu zavedeni, pa se poslužio otpadnièkim kršæanstvom kako bi sakrio divne istine o Božjem naumu s èovjekom i Zemljom. (Proèitaj 2. Korinæanima 4:3, 4.) 4 Biblija objašnjava da je na nebu veæ uspostavljeno Božje Kraljevstvo, koje æe satrti i uništiti sve ljudske vlasti (Dan. 2:44). Tijekom Kristove Tisuæugodišnje Vladavine Sotona æe biti zatvoren u bezdanu, mrtvi æe uskrsnuti i svi ljudi koji æe živjeti na Zemlji postat æe savršeni (Otkr. 20:1-3, 6, 12; 21:1-4). No vjerski voðe otpadnièkog kršæanstva prihvatili su drugaèija uèenja. Naprimjer Origen Aleksandrijski, crkveni otac iz 3. stoljeæa, osudio je one koji su vjerovali da æe Milenij, odnosno Kristova Tisuæugodišnja Vladavina, donijeti zemaljske blagoslove. Jedna katolièka enciklopedija kaže da je katolièki teolog Augustin Hiponski (354-430. n. e.) “zastupao mišljenje da neæe biti Milenija” (The Catholic Encyclopedia). * 5 Zašto su se Origen i Augustin protivili milenarizmu, odnosno vjerovanju u Kristovu Tisuæugodišnju Vladavinu? Origen je bio uèenik Klementa Aleksandrijskog, koji je predodžbu o besmrtnoj duši preuzeo iz grèke predaje. Pod snažnim utjecajem Platonovih gledišta o duši Origen je “ugradio u kršæanski nauk cjelokupnu predodžbu o duši, koju je preuzeo od Platona”, kaže teolog Werner Jaeger. Tako je Origen blagoslove Tisuæugodišnje Vladavine takoreæi prenio sa Zemlje u duhovni svijet. 6 Prije nego što se u dobi od 33 godine obratio na kršæanstvo, Augustin je bio neoplatonist —sljedbenik jednog novog pravca u platonistièkoj filozofiji koji je u 3. stoljeæu utemeljio filozof Plotin. No i nakon što se obratio na kršæanstvo Augustin je zadržao neoplatonistièka gledišta. Jedna enciklopedija o tome kaže: “On je najviše zaslužan za to što su se novozavjetna uèenja u najpotpunijem smislu stopila s platonskom tradicijom grèke filozofije” (The New Encyclopædia Britannica). Katolièka enciklopedija piše da je Augustin iznio “alegorijsko tumaèenje” Tisuæugodišnje Vladavine iz 20. poglavlja Otkrivenja (The Catholic Encyclopedia). Ta enciklopedija dalje kaže: “To su tumaèenje (...) kasnije prihvatili zapadnjaèki teolozi, i tako milenarizam u svom izvornom obliku više nije imao podršku.” 7 Nadu èovjeèanstva u vjeèni život na Zemlji potkopala je jedna predodžba koja je prevladavala u starom Babilonu te se odatle proširila po èitavom svijetu. To je predodžba da èovjek ima besmrtnu dušu ili duh koji samo privremeno prebiva u fizièkom tijelu. Kad su crkve kršæanstva prihvatile tu ideju, teolozi su poèeli iskrivljavati Bibliju kako bi stvorili dojam da reci koji govore o nebeskoj nadi zapravo uèe kako svi dobri ljudi idu na nebo. Prema tom gledištu èovjekov život na Zemlji trebao bi biti tek usputna stanica — svojevrsna kušnja èiji je cilj pokazati zaslužuje li on život na nebu. Nešto slièno dogodilo se i s izvornim židovskim vjerovanjem u vjeèni život na Zemlji. Židovi su s vremenom prihvatili grèko gledište o besmrtnosti duše i odbacili svoju prvobitnu nadu u život na Zemlji. To je vjerovanje èista suprotnost onome što Biblija kaže o èovjeku! Ona uèi da èovjek nije duh, nego materijalno biæe. Zato je Jehova i rekao prvom èovjeku: ‘Ti si prah’ (1. Mojs. 3:19). Èovjekov vjeèni dom nije nebo, nego Zemlja. (Proèitaj Psalam 104:5; 115:16.) Istina je zasjala u tami 8 Premda je veæina religija koje sebe nazivaju kršæanskima odbacila nadu u vjeèni život na Zemlji, Sotona nije uvijek uspijevao sakriti istinu. U prošlosti je bilo pojedinaca koji su pomno istraživali Bibliju i kojima je zasjala svjetlost istine kad su razumjeli neke pojedinosti o tome kako æe Bog vratiti ljudima savršenstvo (Psal. 97:11; Mat. 7:13, 14; 13:37-39). U 17. stoljeæu poèelo se intenzivno raditi na prevoðenju i tiskanju Biblije i tako je ona postala dostupna veæem broju ljudi. Godine 1651. jedan je uèenjak napisao: Ako su po Adamu svi “izgubili raj i vjeèni život na Zemlji”, onda æe po Kristu “svi ljudi dobiti moguænost da žive na Zemlji, jer inaèe ta usporedba ne bi imala smisla”. (Proèitaj 1. Korinæanima 15:21, 22.) Engleski pjesnik John Milton (1608-1674) napisao je ep Izgubljeni raj i njegov nastavak Nanovo steèeni raj. Milton je u svojim djelima govorio o nagradi koju æe ljudi vjerni Bogu dobiti u zemaljskom raju. Premda je velik dio svog života posvetio istraživanju Biblije, Milton je uvidio da se biblijska istina neæe moæi u potpunosti razumjeti sve do vremena Kristove prisutnosti. 9 Èuveni matematièar Isaac Newton (1642-1727) takoðer je pokazivao veliko zanimanje za Bibliju. On je razumio da æe sveti uskrsnuti u nebeski život i da æe na nevidljiv naèin vladati s Kristom (Otkr. 5:9, 10). A o podanicima Kraljevstva napisao je: “Nakon sudnjeg dana Zemlja æe i dalje biti nastanjena ljudima, i to ne samo narednih 1 000 godina nego zauvijek.” 10 Newton je smatrao da je Kristova prisutnost još stoljeæima daleko. “Jedan od razloga zbog kojih je Newton smatrao da Kraljevstvo Božje leži u tako dalekoj buduænosti bio je snažan pesimizam koji ga je obuzeo zbog teškog trinitarskog otpadništva koje je vidio oko sebe”, rekao je povjesnièar Stephen Snobelen. Dobra vijest još uvijek je bila skrivena. Osim toga Newton nije znao ni za jedan kršæanski pokret koji bi mogao propovijedati dobru vijest. On je napisao: “Ta Danijelova i Ivanova * proroèanstva neæe se razumjeti sve do vremena kraja.” Newton je objasnio: “Tada æe ‘mnogi pretraživati’, rekao je Danijel, ‘i znanje æe se umnožiti’ jer evanðelje se mora propovijedati svim narodima prije nego doðe velika nevolja i kraj svijeta. Mnoštvo s palminim granama koje je saèinjeno od ljudi iz svih naroda i dolazi iz te velike nevolje neæe moæi postati tako veliko da se ne bude moglo izbrojiti ako se prije toga ne bude propovijedalo evanðelje” (Dan. 12:4; Mat. 24:14; Otkr. 7:9, 10). 11 U Miltonovo i Newtonovo vrijeme bilo je opasno iznositi gledišta koja se protive službenom crkvenom nauku. Stoga je veæina njihovih zapisa o onome što su otkrili istražujuæi Bibliju objavljena tek nakon njihove smrti. U 16. stoljeæu reformacija nije ispravila uèenje o besmrtnosti duše, a glavne protestantske crkve nastavile su nauèavati Augustinovo gledište da Tisuæugodišnja Vladavina pripada prošlosti, a ne buduænosti. No da li se znanje umnožilo u vrijeme kraja? “Pravo æe se znanje umnožiti” 12 Danijel je o “vremenu kraja” prorekao nešto vrlo ohrabrujuæe. (Proèitaj Danijela 12:3, 4, 9, 10.) “Tada æe pravednici poput sunca sjati”, rekao je Isus (Mat. 13:43). Kako se pravo znanje umnožilo u vrijeme kraja? Razmotrimo neke znaèajne dogaðaje koji su se odigrali u desetljeæima prije 1914, kada je zapoèelo vrijeme kraja. 13 Krajem 19. stoljeæa neki istinoljubivi pojedinci poèeli su istraživati Bibliju kako bi razumjeli “zdrave rijeèi” (2. Tim. 1:13). Jedan od njih bio je Charles Taze Russell. On je 1870. zajedno s još nekim pojedincima koji su tragali za istinom osnovao grupu za prouèavanje Biblije. Oni su 1872. istražili temu obnove ljudskog savršenstva. Russell je kasnije napisao: “Dotad nismo jasno razumjeli veliku razliku izmeðu nagrade koja èeka crkvu [skupštinu pomazanih kršæana] kojoj se sada sudi i nagrade koja èeka sve ostale ljude vjerne Bogu.” Ovim drugima nagrada æe biti “obnova ljudskog savršenstva koje je u Edenu imao njihov praotac Adam”. Russell je priznao da su mu drugi pomogli u istraživanju Biblije. Tko su bili ti pojedinci? 14 Jedan od njih bio je Henry Dunn. On je pisao o “obnovi svega o èemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz staroga doba” (Djela 3:21). Dunn je znao da æe u sklopu te obnove ljudi koji budu živjeli na Zemlji postati savršeni tijekom Kristove Tisuæugodišnje Vladavine. On se ujedno bavio pitanjem na koje su mnogi tražili odgovor: Tko æe vjeèno živjeti na Zemlji? Objasnio je da æe milijuni ljudi uskrsnuti, biti pouèeni o istini te dobiti priliku pokazati vjeru u Krista. 15 Godine 1870. George Storrs takoðer je došao do zakljuèka da æe nepravednici uskrsnuti i dobiti priliku da vjeèno žive. Prouèavajuæi Bibliju shvatio je i to da æe svaki uskrsnuli koji ne prihvati tu priliku “na kraju umrijeti, èak i ako bude ‘grešnik od sto godina’” (Iza. 65:20). Storrs je živio u njujorškoj èetvrti Brooklynu i izdavao je èasopis Bible Examiner (Istraživaè Biblije). 16 Prouèavajuæi Bibliju Russell je shvatio kako je došlo vrijeme da se dobra vijest objavi svim ljudima. Tako je 1879. poèeo izdavati èasopis Sionska stražarska kula i glasnik Kristove prisutnosti, koji se danas zove Stražarska kula —glasnik Jehovinog Kraljevstva. Prije toga vrlo je malo ljudi razumjelo istinu o nadi èovjeèanstva u vjeèni život. No kad je poèela izlaziti Stražarska kula, grupe Istraživaèa Biblije u mnogim zemljama poèele su dobivati i prouèavati taj èasopis u kojem se objašnjava ta nada. Istraživaèi Biblije razlikovali su se od veæine crkava kršæanstva po svom vjerovanju da æe samo mali broj ljudi otiæi na nebo, dok æe milijuni drugih dobiti moguænost da kao savršeni ljudi žive na Zemlji. 17 Proreèeno “vrijeme kraja” zapoèelo je 1914. Da li se otad umnožilo pravo znanje o nadi èovjeèanstva? (Dan. 12:4). Do 1913. Russellove su se propovijedi veæ objavljivale u 2 000 novina, koje je èitalo ukupno 15 milijuna ljudi. Do kraja 1914. preko 9 milijuna ljudi na tri kontinenta vidjelo je “Foto-dramu stvaranja” —program s filmovima i dijapozitivima u kojem se objašnjavala Kristova Tisuæugodišnja Vladavina. Od 1918. do 1925. Jehovini su sluge diljem svijeta na preko 30 jezika iznosili govor “Milijuni koji sada žive neæe nikada umrijeti”, u kojem se objašnjavala nada u vjeèni život na Zemlji. Godine 1934. Jehovini svjedoci shvatili su da se oni koji se nadaju vjeènom životu na Zemlji trebaju krstiti. Nakon što su ispravno razumjeli tu nadu, poèeli su još revnije propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu. Danas su milijuni ljudi duboko zahvalni Jehovi za to što æe imati priliku vjeèno živjeti na Zemlji. Predstoji nam “slavna sloboda”! 18 Prorok Izaija pod nadahnuæem je pisao o tome kakvim æe životom živjeti Božji narod na Zemlji. (Proèitaj Izaiju 65:21-25.) Neka stabla koja su postojala prije otprilike 2 700 godina, kad je Izaija napisao te rijeèi, živa su još i danas. Možeš li zamisliti da ti živiš tako dugo, i to snažan i zdrav? 19 Život se više neæe svoditi samo na kratak put od kolijevke do groba, nego æe nam nuditi nebrojene moguænosti da gradimo, sadimo i uèimo. Zamisli samo koliko æeš prijatelja moæi imati. Sva ta divna prijateljstva moæi æeš produbljivati u svu vjeènost. Kakvu æe samo “slavnu slobodu” tada imati na Zemlji “djeca Božja”! (Rim. 8:21).

Imaju li ljudi besmrtnu dušu ? Što su duša i duh ? NA ŠTO pomisliš kad èuješ izraze “duša” i “duh”? Mnogi vjeruju da se te rijeèi odnose na nešto nevidljivo i besmrtno što postoji u nama. Oni misle da prilikom smrti taj nevidljivi dio èovjeka napušta tijelo i nastavlja živjeti. Buduæi da je to vjerovanje toliko rašireno, mnogi se iznenade kad saznaju da Biblija takvo što uopæe ne uèi. Što su onda prema Božjoj Rijeèi duša i duh? KAKO SE U BIBLIJI KORISTI IZRAZ “DUŠA” Najprije razmotrimo izraz “duša”. Možda se sjeæaš da je Biblija izvorno napisana uglavnom na hebrejskom i grèkom. Kad su pisali o duši, biblijski pisci koristili su hebrejsku rijeè nefeš ili grèku rijeè psykhé. Te se rijeèi u Bibliji pojavljuju više od 800 puta, a u osnovi se odnose na: (1) ljude, (2) životinje ili (3) život èovjeka ili životinje. Osvrnimo se na neke biblijske retke s ta tri razlièita znaèenja. Ljudi. ‘U danima Noinim svega se nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu’ (1. Petrova 3:20). U ovom retku rijeè ‘duše’ oèito se odnosi na ljude — Nou, njegovu ženu, njegova tri sina i njihove žene. U 2. Mojsijevoj 16:16 navedene su upute koje su Izraelci dobili u vezi sa sakupljanjem mane. Reèeno im je: “Nakupite toga (...) svaki prema broju duša koje su mu u šatoru!” Dakle, kolièina mane koju su trebali sakupiti ovisila je o broju èlanova obitelji. Još neke biblijske primjere koji potvrðuju da se rijeè “duša” odnosi na osobu nalazimo u 1. Mojsijevoj 46:18, Jošui 11:11, Djelima apostolskim 27:37 i Rimljanima 13:1. Životinje. U biblijskom izvještaju o stvaranju èitamo: ‘Bog je rekao: “Neka vodama provrvi mnoštvo živih duša i neka leteæa stvorenja lete nad zemljom, svodom nebeskim!” Bog je takoðer rekao: “Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim, stoku, druge životinje što se mièu i divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim!” I bilo je tako’ (1. Mojsijeva 1:20, 24). U ovim se recima za ribe, stoku i divlje životinje koristi ista rijeè — “duše”. Ptice i druge životinje naziva se dušama u 1. Mojsijevoj 9:10, 3. Mojsijevoj 11:46 i 4. Mojsijevoj 31:28. Život osobe. Ponekad se rijeè “duša” odnosi na ljudski život. Jehova je rekao Mojsiju: ‘Pomrli su svi koji su progonili dušu tvoju!’ (2. Mojsijeva 4:19). Što su progonili Mojsijevi neprijatelji? Htjeli su mu oduzeti život. Prije toga, Rahela je raðala svog sina Benjamina “dok je duša njezina izlazila jer je umirala” (1. Mojsijeva 35:16-19; vidi bilješku za 18. redak). Rahela je tada izgubila život. Zapazi takoðer što je Ivan rekao o Isusu: “Po ovom smo upoznali ljubav: po tome što je on dušu svoju položio za nas” (1. Ivanova 3:16, bilješka). Isus je dao svoju dušu, odnosno život, za ljude. Oèito je da se u ovim biblijskim recima rijeè ”duša” odnosi na život osobe. Još neke primjere o tome naæi æeš u Mateju 10:39, Ivanu 15:13 i Djelima apostolskim 20:10. Daljnjim prouèavanjem Božje Rijeèi saznat æeš da se u èitavoj Bibliji izrazi “besmrtan” ili “vjeèan” nigdje ne koriste u povezanosti s rijeèju “duša”. Umjesto toga, Biblija kaže da je duša smrtna, što znaèi da umire (Ezekijel 18:4, 20). Zato Biblija za onoga tko je umro jednostavno kaže da je ‘mrtva duša’ (3. Mojsijeva 21:11, bilješka). ŠTO JE “DUH” Pogledajmo sada kako se u Bibliji koristi izraz “duh”. Neki ljudi misle da je “duh” tek druga rijeè za “dušu”. Meðutim, to nije toèno. Biblija jasno pokazuje da “duh” i “duša” nisu isto. Po èemu se oni meðusobno razlikuju? Biblijski pisci koristili su hebrejsku rijeè ruah ili grèku rijeè pneúma kad su pisali o “duhu”. Sama Biblija otkriva znaèenje tih rijeèi. Naprimjer, u Psalmu 104:29 piše: ‘Uzmeš li, Jehova, duh [ruah] njihov, umiru i u prah se svoj vraæaju.’ A u Jakovu 2:26 stoji da je “tijelo bez duha [pneúma] mrtvo”. Dakle, u ovim recima “duh” oznaèava ono što tijelu daje život. Tijelo bez duha je mrtvo. Stoga u Bibliji rijeè ruah nije prevedena samo s “duh” nego i s “dah”, odnosno životna sila. Naprimjer, u vezi s potopom Noinih dana Bog je rekao: ‘Ja æu pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebom u kojemu je dah [ruah] života’ (1. Mojsijeva 6:17; vidi i 1. Mojsijevu 7:15, 22). Prema tome, “duh” se odnosi na životni dah, nevidljivu silu, koja sva živa biæa održava na životu. Duša i duh nisu isto. Tijelo treba duh iz istog razloga iz kojeg radio treba struju — da bi funkcioniralo. Kad u radio staviš baterije i ukljuèiš ga, struja pohranjena u baterijama ga, takoreæi, oživi. No bez baterija radio je “mrtav”. Isto se dogaða i kad se radio koji je prikljuèen na struju iskopèa iz utiènice. Slièno tome, duh je sila koja našem tijelu omoguæava da živi. Osim toga, duh, poput struje, nema osjeæaja i ne može razmišljati. To je neosobna sila. No bez tog duha, odnosno životne sile, naša bi tijela ‘umrla i vratila se u svoj prah’, kao što je rekao psalmist. Govoreæi o smrti èovjeka, Propovjednik 12:7 kaže: “Tada se prah [koji ostane od njegovog tijela] vrati u zemlju, gdje je i bio, a duh se vrati pravome Bogu, koji ga je dao.” Kad duh, odnosno životna sila, napusti tijelo, tijelo umire i vraæa se tamo odakle je došlo — u zemlju. Tako se i životna sila vraæa tamo odakle je došla — Bogu (Job 34:14, 15; Psalam 36:9). To ne znaèi da ona doslovno putuje na nebo. Umjesto toga, to znaèi da za umrlu osobu svaka nada u buduæi život ovisi o Jehovi Bogu. Moglo bi se reæi da je njen život u Božjim rukama. Samo joj Bog može ponovno dati duh, odnosno životnu silu, i tako je vratiti u život. Uistinu je utješno znati da æe Bog upravo to uèiniti za sve one koji su umrli! (Ivan 5:28, 29). Kad bude uskrsnuæe, Jehova æe umrloj osobi naèiniti novo tijelo i vratiti je u život tako što æe u njega udahnuti duh, odnosno životnu silu. Kakav li æe to biti radostan dan!

Je li blizu kraj svijeta ? Kako znamo da smo u ’posljednjim danima‘ KAKO možemo biti sigurni da živimo u vremenu kada æe Božje Kraljevstvo poduzeti korake protiv sadašnjeg sustava ljudske vladavine? Kako možemo znati da smo veoma blizu vremena kad æe Bog uèiniti kraj svem zlu i patnjama? 2 Uèenici Isusa Krista željeli su znati te stvari. Pitali su ga koji æe biti ”znak“ njegove prisutnosti u kraljevskoj moæi i ”svršetka svijeta [”sustava stvari“, NW]“ (Matej 24:3, St). Isus je odgovorio potanko opisujuæi dogaðaje koji æe potresti svijet i prilike koje æe vladati, što æe sve zajedno pokazati da je èovjeèanstvo ušlo u ”vrijeme svršetka“, ’posljednje dane‘ ovog sustava stvari (Danijel 11:40, St; 2. Timoteju 3:1). Jesmo li mi u ovom dvadesetom stoljeæu vidjeli taj složeni znak? Da, jesmo, i to u obilnoj mjeri! Svjetski ratovi 3 Isus je prorekao da æe se ’diæi narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva‘ (Matej 24:7, St). Godine 1914. svijet se ukljuèio u rat u kojem se mobiliziranje nacija i kraljevstava odvijalo na naèin razlièit od bilo kojeg prijašnjeg rata. Uviðajuæi tu èinjenicu, povjesnièari tog vremana nazvali su ga Veliki rat. Bio je to prvi rat te vrste u povijesti, prvi svjetski rat. Nekih 20 000 000 vojnika i civila izgubilo je život, daleko više nego u bilo kojem prijašnjem ratu. 4 Prvi svjetski rat oznaèio je poèetak posljednjih dana. Isus je rekao da æe taj i drugi dogaðaji biti ”tek poèetak strašnih bolova“ (Matej 24:8, St). To se pokazalo istinitim, jer je drugi svjetski rat bio još smrtonosniji, s nekih 50 000 000 vojnika i civila koji su izgubili život. U ovom 20. stoljeæu, u ratovima je poginulo preko 100 000 000 ljudi, èetiri puta više nego u prethodnih 400 godina zajedno! Kakva ogromna krivnja ljudske vladavine! Drugi dokazi 5 Isus je obuhvatio i druge pojave koje æe popratiti posljednje dane: ”Bit æe velikih potresa zemlje, a u raznim mjestima bit æe kuge [epidemijskih bolesti] i gladi“ (Luka 21:11, St). To sasvim odgovara dogaðajima od 1914, jer je uslijedio veliki porast patnji zbog takvih nevolja. 6 Veliki potresi redoviti su dogaðaji koji odnose mnoge živote. Samo od španjolske groznice, nakon prvog svjetskog rata, umrlo je oko 20 000 000 ljudi — a prema nekim procjenama 30 000 000 ili više. AIDS je odnio stotine tisuæa života, a u bliskoj buduænosti mogao bi odnijeti još daljnje milijune. Svake godine milijuni ljudi umiru usljed srèanih bolesti, raka i drugih bolesti. Milijuni drugih umiru polaganom smræu usljed gladi. Bez sumnje, ’jahaèi Apokalipse‘, sa svojim ratovima, nestašicama hrane i epidemijskim bolestima, pokosili su od 1914. veliki dio ljudske obitelji (Otkrivenje 6:3-8). 7 Isus je prorekao i porast kriminala koji se osjeæa u svim zemljama. Rekao je: ”Razmahat æe se bezakonje i ljubav æe kod mnogih ohladnjeti“ (Matej 24:12, St). 8 Nadalje, biblijsko proroèanstvo pretkazalo je slom morala koji je danas toliko oèit širom svijeta: ”U posljednje æe doba nastati teška vremena, jer æe ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovaèi, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni æe saèuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile (...) dok æe zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore“ (2. Timoteju 3:1-13, St). Sve se to obistinjuje upravo pred našim oèima. Još jedan èinilac 9 Postoji još jedan èinilac odgovoran za veliki porast patnji u ovom stoljeæu. Istovremeno s poèetkom posljednjih dana 1914, dogodilo se nešto što je èovjeèanstvo dovelo u još veæu opasnost. Kako to izvještava proroèanstvo u posljednjoj knjizi Biblije: ”Uto se zametnu [veliki] rat u nebu koji je ’Mihael‘ [Krist u nebeskoj moæi] sa svojim anðelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anðeli [demoni] prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I ’mjesta‘ za njih više ’nije bilo‘ u nebu. Bijaše zbaèen veliki Zmaj, stara ’Zmija‘ koja se zove ’ðavao‘ — ’sotona‘, zavodnik cijeloga svijeta — bijaše zbaèen na zemlju i bijahu zbaèeni s njime njegovi anðeli“ (Otkrivenje 12:7-9, St). 10 Koje su bile posljedice za ljudsku obitelj? Proroèanstvo nastavlja: ”Jao vama, zemljo i more, jer je ðavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!“ Da, Sotona zna da se njegov sustav bliži svome kraju, i zato radi sve što može kako bi ljude odvratio od Boga prije nego on i njegov svijet budu uklonjeni (Otkrivenje 12:12, St; 20:1-3). Kako su se samo pokvarila ta duhovna stvorenja zbog toga što su zloupotrijebila svoju slobodnu volju! Kako su užasni uvjeti na Zemlji pod njihovim utjecajem, posebno od 1914! 11 Nije èudo da je Isus prorekao za naše vrijeme: ”Na zemlji æe narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti (...). Ljudi æe umirati od straha u oèekivanju onoga što æe zadesiti svijet“ (Luka 21:25, 26, St). Kraj ljudske i demonske vladavine je blizu 12 Koliko se biblijskih proroèanstava još mora ispuniti prije nego Bog uništi sadašnji sustav? Jako malo! Jedno od posljednjih je iz 1. Solunjanima 5:3, koje navodi: ”Dok ljudi budu govorili: ’Mir i sigurnost‘, baš tada æe se iznenada na njih oboriti propast“ (St). To pokazuje da æe kraj ovog sustava poèeti ”dok ljudi budu govorili“. Nepredviðeno od strane svijeta, uništenje æe nastupiti kad bude najmanje oèekivano, kad pažnja ljudi bude usmjerena na njihov dugo oèekivani mir i sigurnost. 13 Istjeèe vrijeme za ovaj svijet koji je pod Sotoninim utjecajem. Uskoro on æe doæi svome kraju u vremenu nevolje o kojoj je Isus rekao: ”Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta do sad niti æe biti“ (Matej 24:21). 14 Vrhunac ’velike nevolje‘ bit æe Božji rat Harmagedon. To je vrijeme o kojem je govorio prorok Danijel, kad æe Bog ”razbiti i uništiti sva ona kraljevstva“. To æe znaèiti kraj svim sadašnjim ljudskim vladavinama neovisnim o Bogu. Njegova kraljevska vladavina s neba preuzet æe tada potpunu vlast nad svim ljudskim zbivanjima. Nikada više, kako je to prorekao Danijel, pravo vladanja neæe biti prepušteno ’nekom drugom narodu‘ (Danijel 2:44, St; Otkrivenje 16:14-16). 15 U to æe vrijeme svaki sotonski i demonski utjecaj takoðer prestati. Ta buntovna duhovna stvorenja bit æe uklonjena tako da ’više ne zavode narode‘ (Otkrivenje 12:9; 20:1-3, St). Ona su osuðena na smrt i èekaju uništenje. Kakvo li æe to samo olakšanje biti za èovjeèanstvo kad bude osloboðeno njihovog pokvarenog utjecaja! Tko æe preživjeti? Tko neæe? 16 Tko æe preživjeti kad Božje presude protiv svijeta budu izvršene? Tko neæe? Biblija pokazuje da æe oni koji žele Božju vladavinu biti zaštiæeni i preživjeti. Oni koji ne žele Božju vladavinu neæe biti zaštiæeni, veæ æe biti uništeni zajedno sa Sotoninim svijetom. 17 Prièe Salamunove 2:21, 22 kažu: ”Jer æe pravednici [oni koji se podvrgavaju Božjoj vladavini] nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj. A bezbožni [oni koji se ne podvrgavaju Božjoj vladavini] æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.“ 18 Psalam 37:10, 11 takoðer kaže: ”Još malo i nestat æe bezbožnika (...). Zemlju æe posjedovati krotki, obilje mira oni æe uživat.“ Redak 29 dodaje: ”Zemlju æe posjedovati pravednici i živjet æe na njoj dovijeka“ (St). 19 Trebali bismo uzeti k srcu savjet iz Psalma 37:34, koji izjavljuje: ”Èekaj Gospodina [”Jehovu“, NW] i drži se puta njegova, i on æe te postaviti da vladaš zemljom; vidjeæeš kako æe se istrijebiti bezbožnici.“ Reci 37 i 38 kažu: ”Hrani èistotu i pazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostati natražje [”buduænost tog èovjeka bit æe mirna“, NW]. A bezakonika æe nestati sa svijem; natražje æe se bezbožnièko zatrti.“ 20 Kako je utješno, da, kako je nadahnjujuæe znati da se Bog zaista brine i da æe uskoro uèiniti kraj svemu zlu i patnjama! Kako je uzbudljivo znati da je ispunjenje tih velièanstvenih proroèanstava veoma blizu!

Postoji li pakao ? Pakao Objašnjenje pojma: Rijeè “pakao” javlja se na pojedinim mjestima u nekim prijevodima Biblije. No u veæini prijevoda na istim se mjestima koriste izrazi “grob”, “Podzemlje” i slièno. Izvorne rijeèi koje se u nekim prijevodima prevode izrazom “pakao”, u drugima se transliteriraju, to jest, ostavljaju se neprevedene, ali pisane slovima latinièke abecede. Koje su to rijeèi? Hebrejska rijeè šeol i njoj srodna grèka rijeè haídes. Te dvije rijeèi znaèe “grob”, ali ne kao doslovno mjesto za ukop, veæ u prenesenom smislu kao zajednièko mjesto na koje odlaze umrli ljudi (opæi grob èovjeèanstva). Treæa je rijeè géenna, grèka rijeè koja se koristi kao simbol vjeène propasti. Meðutim, i crkve kršæanstva i mnoge ne-kršæanske religije nauèavaju da je pakao mjesto na kojem obitavaju demoni i na koje nakon smrti odlaze zli ljudi da bi bili kažnjeni (neki vjeruju da ih se kažnjava muèenjem). Daje li Biblija temelja za vjerovanje da se mrtvi muèe? Prop. 9:5, 10: “Živi su svjesni toga da æe umrijeti, a mrtvi nisu svjesni nièega. (...) Sve što ti doðe pod ruku da èiniš, èini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu,* u koji ideš.” (Ako mrtvi nisu nièega svjesni, to oèigledno znaèi da ne osjeæaju niti bol.) (*Doslovno: “šeolu”; “Podzemlju”, JB; “carstvu mrtvih”, Ša, 2006). Psal. 146:4: “Duh njegov iziðe, a on se u prah svoj vraæa — u taj dan propadnu misli njegove.” Daje li Biblija temelja za vjerovanje da duša nadživljava smrt tijela? U Ezekijelu 18:4 u katolièkom prijevodu Ša, 2006 piše: “Duša koja griješi, ona æe poginuti.” A u JB stoji: “Onaj koji zgriješi, taj æe umrijeti.” “Pojam ‘duše’, kao posve duhovne, nematerijalne realnosti odvojene od ‘tijela’ (...) ne postoji u Bibliji” (Georges Auzou, biblièar i profesor u sjemeništu Rouen, Francuska, La Parole de Dieu, Pariz, 1960, stranica 128). “Iako se hebrejska rijeè nefeš [u “Starom zavjetu”] èesto prevodi s ‘duša’, bilo bi netoèno pripisati joj grèko znaèenje. Nefeš (...) se nikada ne shvaæa kao nešto što djeluje odvojeno od tijela. U Novom zavjetu, grèka rijeè psyche èesto se prevodi s ‘duša’, ali ni tu ne bi trebalo odmah pomisliti da ima znaèenje koje su joj pripisivali grèki filozofi. Ona obièno znaèi ‘život’, ‘životna snaga’, a ponekad i ‘pojedinac’” (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 25, stranica 236). Oèekuje li zle ljude vjeèno muèenje? Mat. 25:46, JB: “I otiæi æe ovi u muku vjeènu [doslovno: “vjeènu odrezanost”; grèki: kólasin], a pravednici u život vjeèni.” (U engleskom prijevodu The Emphatic Diaglott umjesto “muka” stoji “odrezanost”. U bilješci uz taj redak ondje piše: “Kolasin [...] je izvedenica od kolazoo, što znaèi: 1. Odrezati; naprimjer odrezati grane s drveta. 2. Staviti u zatvor, sprijeèiti. [...] 3. Kazniti. Odrezati pojedinca od života, odnosno zajednice, ili staviti ga u zatvor, smatralo se kaznom — otuda je poteklo ovo treæe metaforièko znaèenje rijeèi. Prihvatili smo primarno znaèenje jer se ono bolje podudara s drugim dijelom reèenice, èime se saèuvala snaga i ljepota kontrasta. Pravednici idu u život, a zli u odrezanost od života, odnosno u smrt. Vidi 2. Sol. 1:9.”) 2. Sol. 1:9, JB: “Oni æe biti kažnjeni vjeènom propašæu, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova velièanstva” (kurziv dodan). Juda 7, JB: “Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom puti, stoje za primjer, ispaštajuæi kaznu u vjeènom ognju.” (Vatra koja je uništila Sodomu i Gomoru prestala je gorjeti prije više tisuæa godina. No posljedice te vatre su trajne — ti gradovi više nikada nisu bili obnovljeni. No Božja osuda nije bila izreèena samo nad gradovima nego i nad njihovim zlim stanovnicima. Ono što im se dogodilo služi kao opomena. U Luki 17:29 Isus je rekao da su bili “uništeni”. Juda 7 pokazuje da je ta propast vjeèna.) Što je ‘vjeèna muka’ koja se spominje u Otkrivenju? Otkr. 14:9-11; 20:10; JB: “Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na èelo ili ruku, pit æe vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natoèeno veæ u èaši srdžbe njegove! I bit æe udaren na muke u ognju i sumporu svetim anðelima naoèigled i naoèigled Jaganjcu. Dim muke [grèki: basanismoú] njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim.” “A njihov zavodnik, Ðavao, baèen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje æe se muèiti danju i noæu u vijeke vjekova.” Kakva je to “muka” koja se spominje u ovim recima? Zapazimo da se u Otkrivenju 11:10 (JB) govori o ‘prorocima koji su zadavali muku pozemljarima’, odnosno ljudima koji žive na Zemlji. Ta se muka sastojala od ponižavajuæeg raskrinkavanja koje su ti proroci vršili objavljujuæi svoje poruke. U Otkrivenju 14:9-11 (JB) za one koji se klanjaju simboliènoj “Zvijeri i kipu njezinu” kaže se da su “udareni na muke u ognju i sumporu”. Tu se ne može raditi o muèenju koje bi proživljavali ljudi koji su nakon svoje smrti još uvijek pri svijesti, jer “mrtvi ne znaju ništa” (Prop. 9:5, JB). Što im, onda, nanosi spomenute muke dok su još uvijek na životu? To što Božji sluge javno obznanjuju da one koji se klanjaju “Zvijeri i kipu njezinu” èeka druga smrt, koja je predoèena “jezerom ognjenim i sumpornim”. Dim njihovog vatrenog uništenja uzdizat æe se u svu vjeènost jer æe oni biti uništeni zauvijek, a njihova se propast nikad neæe zaboraviti. Što znaèe rijeèi iz Otkrivenja 20:10 (JB) da æe se Ðavo ‘u jezeru ognjenom i sumpornom, muèiti danju i noæu u vijeke vjekova’? U Otkrivenju 21:8 (JB) jasno piše da je “jezero što gori ognjem i sumporom” zapravo “druga smrt”. Dakle, to što æe Ðavo zauvijek biti “muèen” znaèi da nikada više neæe biti osloboðen — zauvijek æe ostati onemoguæen u djelovanju kao da je u zatvoru u lancima, zapravo bit æe zauvijek mrtav. Takva nas upotreba rijeèi “muka” (koja dolazi od grèke rijeèi básanos) podsjeæa na naèin na koji je upotrijebljena u Mateju 18:34. Ondje se ista osnovna grèka rijeè koja je u raznim prijevodima prevedena pojmom “muèitelji” zapravo odnosi na zatvorske èuvare, odnosno “tamnièare” (NS). Što je “oganj gehene”, koji je spominjao Isus? U grèkom dijelu Biblije gehena se spominje 12 puta. Pet puta izravno se povezuje s vatrom. U hrvatskim prijevodima Biblije prevoditelji su grèki izraz géennan tou pyrós uglavnom prevodili izrazom: “pakao ognjeni” ili vrlo sliènim izrazima. Povijesna pozadina: Dolina Hinom (Gehena) nalazila se izvan jeruzalemskih zidina. Jedno su se vrijeme u njoj vršili idolopoklonièki obredi, a sastavni dio tih obreda bilo je i žrtvovanje djece. U prvom stoljeæu u Geheni se spaljivao jeruzalemski otpad. Životinjske lešine bacale su se u tu dolinu da bi ondje izgorjele, a u vatru se bacao i sumpor da bi pospješivao gorenje. U Gehenu su se bacala i tijela pogubljenih zloèinaca koje se smatralo nedostojnima da ih se pokopa u grobu. Zato je u Mateju 5:29, 30 Isus spomenuo “bacanje cijelog tijela u gehenu”. Ako bi leševi pali u vatru, bili bi spaljeni, ali ako bi pali na koju od litica tog dubokog klanca, poèeli bi se raspadati i na njima bi se namnožili crvi, kojih je ondje uvijek bilo (Mar. 9:47, 48). Žive se ljude nije bacalo u Gehenu. Prema tome, Gehena nije bila mjesto gdje su se muèili živi ljudi. U Mateju 10:28 Isus je svoje slušatelje upozorio: “Bojte se radije onoga koji može pogubiti i dušu i tijelo u geheni.” Što je to znaèilo? Vrijedi zapaziti da se ovdje ne spominje muèenje u ognju gehene. Ne, Isus je spomenuo da se treba “bojati onoga koji dušu i tijelo može pogubiti u geheni”. Time što je “dušu” naveo izdvojeno, Isus je istaknuo da Bog može uništiti sve èovjekove izglede za buduæi život. Za takvoga više nema nade da æe uskrsnuti. Dakle, izjave o “ognju gehene” imaju isti smisao kao i ono što u Otkrivenju 21:8 piše o ‘jezeru ognjenom’. U oba se sluèaja radi o simbolu uništenja, “druge smrti”. Što je po Bibliji kazna za grijeh? Rim. 6:23: “Plaæa za grijeh je smrt.” Je li onaj tko umre podložan nekoj daljnjoj kazni za svoje grijehe? Rim. 6:7: “Tko je umro, osloboðen je od svojega grijeha.” Je li vjeèno muèenje zlih spojivo s Božjom osobnošæu? Jer. 7:31: “Sagradili su [Judejci koji su se odmetnuli od Jehove] uzvišice obredne u Tofetu, koji je u dolini sina Hinomova, kako bi spaljivali sinove svoje i kæeri svoje u vatri, što nikad nisam zapovjedio, niti mi je to ikad na um došlo.” (Ako to Bogu nikad nije niti palo na um, to znaèi da on nema neko mjesto na kojem bi takvo što èinio u još veæem omjeru.) Primjer: Što biste mislili o roditelju koji svom djetetu stavlja ruku u vatru da bi ga kaznio zbog lošeg ponašanja? “Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8). Zar bi Bog uèinio ono što ne bi uèinio nijedan normalan roditelj? Naravno da ne bi! Je li Isus svojom prièom o bogatašu i Lazaru potvrdio da se zli ljudi nakon smrti muèe? Treba li rijeèi iz Luke 16:19-31 shvatiti doslovno ili samo kao prispodobu koja je imala odreðenu poruku? U jednoj bilješci u Jeruzalemskoj Bibliji piše za tu biblijsku prièu: “Prispodobno kazivanje, ne povijesni izvještaj.” Ako bi se ta prièa shvatila doslovno, to bi znaèilo da svi oni koji uživaju Božju milost mogu stati u naruèje jednog jedinog èovjeka — Abrahama; da voda na vršku prsta ne bi isparila na vruæini vatre koja bjesni u hadu; da bi kap vode bila dovoljna da donese olakšanje onima koji su ondje u mukama. Zvuèi li vam to razumno? Kad bi tu prièu trebalo shvatiti doslovno, ona bi se kosila s drugim dijelovima Biblije. A ako bi Biblija bila proturjeèna, bi li onaj tko ljubi istinu trebao svoju vjeru graditi na njoj? No Biblija ne proturjeèi sama sebi. Što je znaèila ta usporedba? “Bogataš” je predoèavao farizeje. (Vidi 14. redak.) Oni su prezirali obièan židovski narod. Prosjak Lazar predoèavao je ljude iz tog naroda koji su se pokajali i postali Isusovi sljedbenici. (Vidi Luku 18:11; Ivana 7:49; Mateja 21:31, 32.) Smrt jednih i drugih bila je simbolièna — predoèavala je promjenu okolnosti. Tako su oni koji su ranije bili prezreni sada ušli u Božju milost, a one koji su ranije naizgled bili povlašteni Bog je odbacio te su zapali u muke slušajuæi poruke koje su objavljivali upravo oni ljudi koje su ovi ranije prezirali (Djela 5:33; 7:54). Otkuda potjeèe uèenje o ognjenom paklu? U vjerovanjima starog Babilona i Asirije “podzemni svijet (...) prikazivao se kao mjesto grozota, a njime su upravljali izuzetno snažni i okrutni bogovi i demoni” (Morris Jastrow mlaði, The Religion of Babylonia and Assyria, Boston, SAD, 1898, stranica 581). A prve tragove vjerovanja u vatru koja po uèenju kršæanskih crkvi gori u paklu nalazimo još u religiji starog Egipta (Ernest Alfred Wallis Budge, Egipatska religija — ideje o životu poslije smrti, Paralele, Split, 2005, stranice 93-96). U budizmu, koji je nastao u 6. stoljeæu pr. n. e., s vremenom se poèelo nauèavati postojanje i hladnih i vruæih pakala (The Encyclopedia Americana, 1977, svezak 14, stranica 68). Prikazi pakla koji se nalaze u katolièkim crkvama u Italiji imaju etrušèanske korijene (Werner Keller, La civiltà etrusca, Milano, 1979, stranica 389). No pravi korijeni tog bogohulnog uèenja mnogo su dublji. Takve ðavolske predodžbe o muèenju u paklu predstavljaju klevetu za Boga, a potjeèu od glavnog Božjeg klevetnika, Ðavla (èije ime i znaèi “klevetnik”), onoga za koga je Isus Krist rekao da je “otac laži” (Ivan 8:44).

Gdje se nalaze mrtvi ? Što se s nama dogaða kad umremo? Zašto umiremo? Bi li bilo utješno znati istinu o smrti? 1-3. Koja pitanja ljudi postavljaju o smrti, i koje odgovore nude razlièite religije? LJUDI tisuæama godina razmišljaju o tim pitanjima. To su važna pitanja. Bez obzira na to tko smo ili gdje živimo, odgovori na njih tièu se svakog od nas. 2 U prethodnom poglavlju saznali smo da zahvaljujuæi otkupnoj žrtvi Isusa Krista možemo dobiti vjeèni život. Saznali smo i to da Biblija prorièe da dolazi vrijeme kada “smrti više neæe biti” (Otkrivenje 21:4). No dok se to ne ostvari, ljudi æe umirati. “Živi su svjesni toga da æe umrijeti”, rekao je mudri kralj Salamun (Propovjednik 9:5). Mi želimo živjeti što duže. Pa ipak, pitamo se što æe biti s nama kad umremo. 3 Kad naši voljeni umru, mi tugujemo. Možda se pitamo: ‘Što se dogodilo s njima? Pate li? Èuvaju li nas? Možemo li im pomoæi? Hoæemo li ih ikada više vidjeti?’ Religije svijeta nude razlièite odgovore na ova pitanja. Jedne nauèavaju da onaj tko je živio èestito ide na nebo, a onaj tko nije živio uzorno gori u nekom mjestu vjeènih muka. Druge religije nauèavaju da ljudi nakon smrti odlaze na neki drugi svijet gdje kao duhovna biæa žive sa svojim precima. Treæe pak nauèavaju da mrtvi odlaze u podzemni svijet gdje im se sudi i potom se reinkarniraju, odnosno ponovno raðaju u drugom tijelu. 4. Koju temeljnu misao o smrti zagovaraju mnoge religije? 4 Sva ta vjerska uèenja imaju nešto zajednièko, a to je da postoji dio nas koji nastavlja živjeti nakon smrti fizièkog tijela. Prema gotovo svim religijama, bilo onima iz drevnog doba bilo današnjim, mi na neki naèin nastavljamo živjeti vjeèno te možemo vidjeti, èuti i razmišljati. No kako je to moguæe? Naša osjetila i sposobnost razmišljanja povezani su s radom mozga. Prilikom smrti on prestaje raditi. Naša sjeæanja, osjeæaji i osjetila ne nastavljaju samostalno funkcionirati na neki zagonetan naèin. Oni ne preživljavaju nakon što mozak prestane s radom. ŠTO SE DOISTA DOGAÐA PRILIKOM SMRTI? 5, 6. Što Biblija uèi o stanju mrtvih? 5 Ono što se dogaða prilikom smrti nije tajna za Jehovu, koji je stvorio mozak. On zna istinu i u svojoj Rijeèi, Bibliji, objašnjava u kojem se stanju nalaze mrtvi. Biblija jasno uèi: Kad osoba umre, ona prestaje živjeti. Smrt je suprotnost životu. Mrtvi ne vide, ne èuju i ne mogu razmišljati. Nijedan dio nas ne nastavlja živjeti nakon što tijelo umre. Mi nemamo besmrtnu dušu ili duh. * Kamo je otišao plamen? 6 Nakon što je Salamun rekao da živi znaju da æe umrijeti, napisao je: “Mrtvi nisu svjesni nièega.” Zatim je objasnio tu temeljnu istinu rekavši da mrtvi ne mogu voljeti ni mrziti i da “nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu” (Propovjednik 9:5, 6, 10). Slièno tome, u Psalmu 146:4 kaže se da prilikom smrti “propadnu misli” èovjekove. Mi smo podložni smrti i ne nastavljamo živjeti nakon što naše tijelo umre. Život koji imamo nalik je plamenu svijeæe. Kad se svijeæa ugasi, plamen nikamo ne odlazi. Jednostavno ga više nema. ŠTO JE ISUS REKAO O SMRTI 7. S èime je Isus usporedio smrt? 7 Isus Krist je govorio o stanju mrtvih. Bilo je to kad je umro Lazar, èovjek kojeg je dobro poznavao. Isus je svojim uèenicima rekao: “Naš je prijatelj Lazar zaspao.” Uèenici su mislili da Isus želi reæi da Lazar spava kako bi se oporavio od bolesti. No on to nije mislio. Isus je objasnio: “Lazar je umro” (Ivan 11:11-14). Zapazi da je Isus smrt usporedio sa spavanjem. Lazar nije bio ni na nebu ni u paklenoj vatri. Nije se susreo s anðelima, a ni sa svojim precima. Lazar se nije ponovno rodio kao neki drugi èovjek. Umro je, a smrt je bila poput dubokog sna u kojem nema snova. Još neki biblijski reci usporeðuju smrt sa spavanjem. Naprimjer, nakon što je uèenik Stjepan bio kamenovan, “umro je”, odnosno prema izvornom jeziku “zaspao” (Djela apostolska 7:60). Slièno tome, apostol Pavao pisao je o nekima iz svog vremena koji su “pomrli”, odnosno prema izvornom jeziku “zaspali” (1. Korinæanima 15:6). Jehova je stvorio ljude da vjeèno žive na Zemlji 8. Kako znamo da Božji naum nije bio da ljudi umiru? 8 Je li Bog u poèetku naumio da ljudi umiru? Nipošto! Jehova je stvorio èovjeka da vjeèno živi na Zemlji. Kao što smo saznali ranije u ovoj knjizi, Bog je prvi ljudski par smjestio u predivan raj. Dao im je savršeno zdravlje. Jehova im je želio samo najbolje. Želi li ijedan roditelj koji voli svoju djecu da ona dožive bol zbog starosti i smrti? Naravno da ne želi! Jehova je ljubio svoju djecu i želio je da iskuse beskrajnu sreæu na Zemlji. Biblija o ljudima kaže: ‘Jehova je vjeènost stavio ljudima u srce’ (Propovjednik 3:11). Bog nas je stvorio sa željom da vjeèno živimo. Èak se pobrinuo da se ta želja ostvari. ZAŠTO LJUDI UMIRU 9. Što je Jehova zabranio Adamu, i zašto tu zapovijed nije bilo teško poslušati? 9 Zašto onda ljudi umiru? Da bismo pronašli odgovor na to pitanje, moramo uzeti u obzir ono što se dogodilo dok su na Zemlji živjeli samo jedan èovjek i jedna žena. Biblija objašnjava: ‘Jehova Bog dao je da iz zemlje nikne svakovrsno drveæe privlaèno pogledu i dobro za jelo’ (1. Mojsijeva 2:9). Meðutim, nešto je ljudima bilo zabranjeno. Jehova je Adamu rekao: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno æeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Tu zapovijed nije bilo teško poslušati. Postojalo je mnogo drugog drveæa s kojeg su Adam i Eva mogli jesti. No oni su dobili posebnu priliku da pokažu svoju zahvalnost onome koji im je dao sve što su imali, pa tako i život u savršenstvu. Svojom poslušnošæu pokazali bi i to da poštuju autoritet svog nebeskog Oca i da žele prihvatiti njegovo vodstvo puno ljubavi. 10, 11. (a) Kako je prvi ljudski par pokazao neposlušnost prema Bogu? (b) Zašto je neposlušnost Adama i Eve bila ozbiljna stvar? 10 Nažalost, prvi ljudski par nije poslušao Jehovu. Sotona je preko zmije upitao Evu: “Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?” Eva je odgovorila: “Plodove s drveæa u vrtu smijemo jesti. Ali za plod s drveta koje je usred vrta Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte u njega da ne umrete!’” (1. Mojsijeva 3:1-3). 11 “Ne, neæete umrijeti”, rekao je Sotona. “Zna Bog da æe vam se onoga dana kad ga budete jeli otvoriti oèi i da æete postati kao Bog, znajuæi što je dobro, a što zlo” (1. Mojsijeva 3:4, 5). Sotona je želio da Eva povjeruje da se isplati okusiti zabranjeni plod. Rekao joj je da sama ima pravo odluèivati što je ispravno, a što neispravno, da ima pravo raditi što god želi. Sotona je takoðer optužio Jehovu da je lagao o posljedicama do kojih æe doæi ako okusi taj plod. Eva je povjerovala Sotoni. Ubrala je plod i okusila ga. Zatim je dala mužu da ga i on okusi. To što su uèinili nije bilo u neznanju. Dobro su znali da rade upravo ono što im je Bog rekao da ne smiju. Okusivši taj plod, namjerno su prekršili jednostavnu i razumnu zapovijed. Pokazali su prezir prema svom nebeskom Ocu i njegovom autoritetu. Takvo nepoštovanje prema svom Stvoritelju punom ljubavi bilo je neoprostivo! 12. Što nam može pomoæi da razumijemo kako se Jehova osjeæao kad su mu se Adam i Eva suprotstavili? 12 Potkrijepit æemo to jednim primjerom. Kako bi se osjeæao da s puno ljubavi odgojiš sina ili kæerku, a oni postanu neposlušni i tako ti pokažu da te ne poštuju i ne vole? To bi te sigurno jako boljelo. Zamisli onda koliko je Jehovu zaboljelo kad su mu se Adam i Eva suprotstavili. Adam je stvoren od praha, pa se u prah i vratio 13. Što je Jehova rekao da æe se dogoditi Adamu kad umre, i što to znaèi? 13 Jehova nije imao razloga neposlušnog Adama i Evu vjeèno držati na životu. Umrli su, baš kao što im je i rekao. Adam i Eva više nisu postojali. Nisu prešli u neki drugi svijet gdje žive kao duhovna biæa. To znamo na temelju onog što je Jehova rekao Adamu nakon što ga je pozvao na odgovornost zbog neposlušnosti. Bog mu je rekao: ‘Vratit æeš se u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah æeš se vratiti’ (1. Mojsijeva 3:19). Bog je Adama stvorio od praha zemaljskoga (1. Mojsijeva 2:7). On prije toga nije postojao. Stoga kad je Jehova rekao da æe se Adam vratiti u prah, mislio je da æe se vratiti u stanje nepostojanja. Postat æe beživotan poput praha od kojeg je stvoren. 14. Zašto umiremo? 14 Adam i Eva danas su mogli biti živi, no umrli su jer su sagriješili time što nisu željeli slušati Boga. Mi umiremo zato što je Adam grešnost i smrt prenio na sve svoje potomke (Rimljanima 5:12). Grijeh je poput strašne naslijeðene bolesti koju nitko ne može izbjeæi. Njegova posljedica, smrt, je prokletstvo. Smrt je neprijatelj, a ne prijatelj (1. Korinæanima 15:26). Doista možemo biti zahvalni Jehovi što je omoguæio otkupninu da bi nas spasio od tog strašnog neprijatelja. ZAŠTO JE DOBRO ZNATI ISTINU O SMRTI 15. Zašto je utješno znati istinu o smrti? 15 Ono što Biblija govori o stanju mrtvih doista je utješno. Kao što smo vidjeli, mrtvi ne pate niti osjeæaju bol. Nema razloga da ih se bojimo jer nam ne mogu nauditi. Oni ne trebaju našu pomoæ, a ni oni nama ne mogu pomoæi. Niti mi možemo razgovarati s njima niti se oni mogu obraæati nama. Mnogi vjerski voðe pogrešno tvrde da mogu pomoæi umrlima, pa im ljudi koji im vjeruju daju novac za to. No kad znamo pravu istinu, oni koji nauèavaju takve laži ne mogu nas prevariti. 16. Tko utjeèe na uèenja mnogih religija, i kako? 16 Nauèava li tvoja religija isto ono što Biblija kaže o mrtvima? Veæina religija to ne nauèava. Zašto? Zato što na njihova uèenja utjeèe Sotona. On koristi krivu religiju kako bi naveo ljude da povjeruju u to da nakon što tijelo umre oni na nekom drugom svijetu nastavljaju živjeti kao duhovna biæa. To je laž koju Sotona promièe zajedno s drugim lažima da bi ljude odvratio od Jehove Boga. Kako to uspijeva? 17. Zašto uèenje o vjeènim mukama sramoti Jehovu? 17 Kao što smo ranije rekli, neke religije nauèavaju da osoba koja nije živjela uzorno odlazi nakon smrti na mjesto gdje æe vjeèno patiti u vatrenim mukama. Tim se uèenjem sramoti Boga. Jehova je Bog pun ljubavi i ljude nikada ne bi tako muèio (1. Ivanova 4:8). Što bi mislio o èovjeku koji bi neposlušno dijete kaznio tako što bi mu ruke držao u vatri? Bi li ga poštovao? Ustvari, bi li ga uopæe želio upoznati? Sigurno ne bi. Vjerojatno bi mislio da je jako okrutan. Pa ipak, Sotona želi da vjerujemo kako Jehova vjeèno muèi ljude u vatri. 18. Na kojoj se vjerskoj laži temelji štovanje mrtvih? 18 Sotona neke religije koristi i da bi nauèavao da ljudi nakon smrti postaju duhovi koje živi moraju poštovati i iskazivati im èast. Prema tom uèenju duhovi umrlih mogu postati moæni prijatelji ili strahoviti neprijatelji. Mnogi ljudi vjeruju toj laži. Boje se mrtvih te im iskazuju èast i štuju ih. Za razliku od toga, Biblija uèi da mrtvi spavaju i da trebamo obožavati jedino pravog Boga, Jehovu, našeg Stvoritelja koji nam daje sve što nam je potrebno (Otkrivenje 4:11). 19. Koje nam biblijsko uèenje postaje još znaèajnije kad znamo istinu o smrti? 19 Istina o mrtvima štiti te od toga da ne budeš zaveden vjerskim lažima. Takoðer ti pomaže da razumiješ ostala biblijska uèenja. Naprimjer, kad znaš da ljudi prilikom smrti ne idu na neki drugi svijet gdje žive kao duhovna biæa, obeæanje o vjeènom životu na rajskoj Zemlji postaje ti još znaèajnije.

korištenje kipova i slika u religiji Slike i kipovi Objašnjenje pojma: Umjetnièka djela koja prikazuju kakvo biæe ili nešto neživo. Slika, kip ili lik koji postaje predmet obožavanja naziva se idol. Oni koji se klanjaju kipovima i slikama ili se mole pred njima obièno kažu da zapravo štuju duhovno biæe koje taj kip ili slika predstavlja. No o upotrebi slika i kipova u Rimokatolièkoj crkvi katolièka enciklopedija kaže: “Buduæi da se štovanje iskazano slici odnosi na onoga koji je slikom prikazan i upuæeno je njemu, sliku koja predstavlja tu osobu može se štovati jednako kao i tu osobu” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak VII, stranica 372). Štovanje kipova i slika uobièajeno je i u mnogim nekršæanskim religijama. Takva upotreba slika i kipova nije u skladu s Biblijom. Što Božja Rijeè kaže o izraðivanju slika i kipova u svrhu vjerskog štovanja? 2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (kurziv dodan). (Obrati pažnju na to da je bilo zabranjeno praviti likove i klanjati im se.) 3. Mojs. 26:1, 2, Ša, 2006: “Ne smijete u svojoj zemlji sebi praviti idole i postavljati kamene likove i spomenike, niti podizati kamenje sa slikarijama, da im se klanjate. Jer ja, Gospodin, jesam Bog vaš.” (Nikakav kip niti slika nisu smjeli biti postavljeni da im se ljudi klanjanju i štuju ih.) 2. Kor. 6:16, JB: “Kakav sporazum [ima] hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga.” 1. Ivan. 5:21, JB: “Djeèice, klonite se idola!” Smiju li se kipovi i slike koristiti kao vizualna pomagala pri molitvi? Ivan 4:23, 24, JB: “Istinski æe se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” (Oni koji se moraju služiti slikama i kipovima da bi razvijali vjeru ne štuju Boga “u duhu”, nego ovise o onome što mogu vidjeti svojim oèima.) 2. Kor. 5:7, JB: “U vjeri hodimo, ne u gledanju.” Iza. 40:18, JB: “S kime æete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?” Djela 17:29, JB: “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slièno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeæem i maštom ljudskom.” Iza. 42:8, JB: “Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti èasti svoje kipovima.” Trebamo li štovati “svece” kao zagovornike kod Boga, naprimjer tako da se njihovim slikama i kipovima služimo prilikom upuæivanja molitvi? Djela 10:25, 26, JB: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreæi: ‘Ustani! I ja sam èovjek.’” (Buduæi da Petar nije htio da se netko klanja njemu osobno, bi li on poticao druge da kleèe pred njegovim kipom ili slikom? Vidi i Otkrivenje 19:10.) Ivan 14:6, 13, JB: “Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, uèinit æu.’” (Isus ovdje jasno kaže da Ocu možemo pristupiti samo preko njega te da svoje molbe moramo upuæivati u njegovo ime.) 1. Tim. 2:5, JB: “Jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeðu Boga i ljudi, èovjek — Krist Isus.” (Ovaj redak pokazuje da nikom drugom nije dopušteno služiti kao posrednik za kršæane.) Vidi i stranice 363 i 364, pod temom “Sveci”. Da li vjernici pri štovanju prvenstveno imaju na umu osobu koju prikazuje slika odnosno kip ili se neke slike i kipovi smatraju svetijima od drugih? Važno je razmotriti kako vjernici gledaju na to. Zašto je to važno? Zato što naèin na koji se neka slika odnosno kip koristi odreðuje je li to zapravo idol. Da li u mislima vjernika odreðena slika ili kip ima veæu važnost nego neka druga slika ili kip te iste osobe? Ako je odgovor potvrdan, to znaèi da vjernik pri štovanju prvenstveno ima na umu tu sliku odnosno kip, a ne osobu. Zašto ljudi odlaze na daleka hodoèašæa kako bi se klanjali u odreðenim svetištima? Zar to ne èine zbog toga što se za same slike i kipove smatra da imaju èudotvornu moæ? Naprimjer, kanonik Yves Delaporte u svojoj je knjizi ovako napisao o slikama i kipovima Marije u katedrali u Chartresu (Francuska): “Nije svaki kip, slika ili vitraž s njezinim likom jednako slavan. (...) Samo se tri istinski štuju: Naša Gospa od Kripte, Naša Gospa od Stupa i Naša Gospa od ‘Belle Verrière’” (Les Trois Notre-Dame de la Cathédrale de Chartres). No ako vjernici pri štovanju prvenstveno misle na osobu, a ne na njezinu sliku ili kip, ne bi li onda svaku sliku i kip trebalo smatrati jednako važnima? Kako Bog gleda na štovanje kipova i slika? Jer. 10:14, 15, JB: “Svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine.” Iza. 44:13-19, JB: “Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblièje, da stoji u hramu. Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo èempres ili hrast koje je za se njegovao meðu šumskim drveæem; ili je posadio bor koji raste od kiše. Èovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeèe kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nièice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peèe meso na žeravi, jede peèenku i siti se: grije se i govori: ‘Ah, grijem se i uživam uz vatru.’ Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira [“idolski kip”, Ša, 2006], pada pred njim nièice i klanja mu se i moli: ‘Spasi me, jer si ti moj bog.’ Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oèi pa ne vide, i srce pa ne shvaæaju. Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: ‘Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar æu od ostatka naèiniti gnusobu? Zar æu se komadu drveta klanjati?’” Ezek. 14:6, JB: “Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira [“odvratnih idola”, NS] svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!’” Ezek. 7:20, JB: “Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire — grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.” Kako bismo se trebali odnositi prema slikama i kipovima koje smo prije štovali? 5. Mojs. 7:25, 26, JB: “Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. Ne unosi gnusobe u svoju kuæu da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.” (Jehovin narod danas nije ovlašten uništavati vjerske slike i kipove koji pripadaju drugim ljudima, no ova zapovijed dana Izraelcima pokazuje kako pripadnici Božjeg naroda trebaju gledati na slike i kipove koje posjeduju, a koje su nekada štovali. Usporedi Djela apostolska 19:19.) 1. Ivan. 5:21, JB: “Djeèice, klonite se idola!” Ezek. 37:23, JB: “Neæe se više kaljati svojim kumirima, (...) oni æe biti moj narod, a ja njihov Bog.” Kako korištenje slika i kipova prilikom upuæivanja molitvi može utjecati na našu buduænost? 5. Mojs. 4:25, 26, JB: “Kad (...) se pokvarite praveæi sebi bilo kakve klesane likove i èineæi zlo u oèima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, znajte — uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju — da æe vas brzo nestati sa zemlje.” (Božje se gledište nije promijenilo. Vidi Malahiju 3:5, 6.) 1. Kor. 10:14, 20, Ru: “Upravo zato, ljubljeni moji, klonite se idolopoklonstva! (...) Ono što se žrtvuje, žrtvuje se demonima, a ne Bogu. A ja neæu da vi budete u zajedništvu s demonima.” Otkr. 21:8, JB: “Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vraèarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt [“vjeèna smrt”, bilješka].” Psal. 115:4-8, JB: “Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. Usta imaju, a ne govore, oèi imaju, a ne vide. Uši imaju, a ne èuju, nosnice, a ne mirišu. Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.”

kako prepoznati pravu religiju ? “Ostavljate zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske” (Marko 7:8) ŠTO KAŽE BIBLIJA: Ljudi imaju uroðenu potrebu da upoznaju i štuju Boga (Matej 5:3). Nastojeæi zadovoljiti tu svoju duhovnu potrebu osnovali su mnoge religije koje se temelje na ljudskim uèenjima, a ne na onome što Bog zapovijeda. Govoreæi o pripadnicima jedne vjerske skupine u 1. stoljeæu, Biblija kaže: “Revno [se] trude ugoditi Bogu, ali ne znaju toèno što je njegova volja. Jer, kako ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje uspostaviti svoju, nisu se podložili Božjoj pravednosti” (Rimljanima 10:2, 3). Tako i danas postoje mnoge vjerske zajednice koje “nauèavaju zapovijedi ljudske” (Marko 7:7). Treba li onaj tko želi služiti Bogu biti èlan neke vjerske zajednice? “Razmišljajmo jedni o drugima, kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela, i ne propuštajmo svoje sastanke” (Hebrejima 10:24, 25) ŠTO KAŽE BIBLIJA: Rijeèi “ne propuštajmo svoje sastanke”, koje nalazimo u Hebrejima 10:25, pokazuju da Bog želi da se njegovi sluge okupljaju kako bi ga zajedno štovali. No može li svatko od njih na svoj naèin tumaèiti tko je Bog i kako ga treba štovati? Ne može. Biblija kaže da oni koji Bogu služe na njemu dopadljiv naèin trebaju “svi jedno govoriti” i biti “potpuno ujedinjeni istim umom i istim naèinom razmišljanja” (1. Korinæanima 1:10). Oni su organizirani u skupštine, odnosno manje zajednice vjernika, i ljube “svu braæu” diljem svijeta (1. Petrova 2:17; 1. Korinæanima 11:16). Božji sluge trebaju biti ujedinjeni i dobro organizirani da bi služili Bogu na naèin koji je njemu po volji. Po èemu se može prepoznati prava religija? “Po tome æe svi znati da ste moji uèenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35) ŠTO KAŽE BIBLIJA: Objašnjavajuæi kako možemo prepoznati one koji na ispravan naèin služe Bogu, Božja Rijeè kaže: “Prepoznat æete ih po plodovima njihovim. Zar se grožðe bere s trnja ili smokve s èièka?” (Matej 7:16). Kao što ne trebate biti botanièar da biste razlikovali smokvu od èièka, tako ne trebate biti ni teološki struènjak da biste razlikovali pravu religiju od krive. Koji su neki od plodova, odnosno istaknutih obilježja, po kojima možete prepoznati pravu religiju? Prava religija nauèava istinu iz Božje Rijeèi, Biblije (Ivan 4:24; 17:17). Ona se ne temelji na ljudskoj mudrosti. Prava religija pomaže ljudima da upoznaju Boga i saznaju da se on zove Jehova (Ivan 17:3, 6). Prava religija ukazuje na to da æe Božje Kraljevstvo, a ne ljudske vlasti, riješiti probleme koji muèe ljudski rod. Ona uèi da je Božje Kraljevstvo jedina nada za èovjeèanstvo (Matej 10:7; 24:14). Prava religija potièe svoje pripadnike da nesebièno ljube jedni druge (Ivan 13:35). Uèi ih da poštuju ljude svih rasa i nacionalnosti, da koriste svoje vrijeme i materijalna sredstva kako bi pomagali drugima i da ne sudjeluju u ratnim sukobima (Mihej 4:1-4). Prava religija je naèin života, a ne nekakav skup obreda i obièaja koji se svode na puki formalizam. Njeni pripadnici žive u skladu s onim što propovijedaju (Rimljanima 2:21; 1. Ivanova 3:18).

	kolovoz, 2014
P	U	S	È	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2014 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv