promocija istine

ponedjeljak, 25.08.2014.

Biblija - kad je pisana U kojem je razdoblju pisana Biblija? Biblija je doista izuzetna knjiga. Više od tri milijarde ljudi smatra je svetom. Ona je najprodavanija knjiga svih vremena. Tiskana je u otprilike šest milijardi primjeraka, a prevedena je, u cijelosti ili djelomično, na više od 2 400 jezika. NIJEDNA knjiga nema tako brojno čitateljstvo kao Biblija. Ipak, postoje razna gledišta o tome u kojem je razdoblju pisana. Rasprave se najčešće vode oko vremena pisanja njenog hebrejskog dijela, koji se obično naziva Stari zavjet. Možda ste naišli na neke od tih teorija čitajući časopise i knjige ili gledajući dokumentarne emisije koje su se bavile tom tematikom. Navest ćemo neke izjave koje otkrivaju što o vremenu pisanja Biblije kažu neki stručnjaci. Ş “Većina biblijskih knjiga napisana je između 8. i 6. stoljeća pr. n. e., odnosno u razdoblju od proroka Izaije do proroka Jeremije.” Ş “Već dvjestotinjak godina brojni stručnjaci smatraju da su hebrejske knjige Biblije napisane i dorađene uglavnom u razdoblju stare Perzije i Grčke (od 5. do 2. stoljeća pr. n. e.).” Ş “Sve hebrejske knjige Biblije, kakve danas poznajemo, datiraju iz razdoblja helenizma (između 2. i 1. stoljeća pr. n. e.).” Kako kršćani koji vjeruju da je “sve Pismo nadahnuto od Boga” trebaju gledati na te međusobno proturječne izjave? (2. Timoteju 3:16). Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razmotrimo što o vremenu pisanja Biblije možemo saznati iz te drevne knjige te što o tome misle kritičari. Što otkriva biblijska kronologija U hebrejskim knjigama Biblije nalaze se brojne vremenske odrednice. Na temelju njih može se zaključiti da su prve biblijske knjige napisane prije otprilike 3 500 godina, u vrijeme Mojsija i Jošue.* Samuel, David i Salamun te drugi biblijski pisci pisali su tijekom 11. stoljeća pr. n. e., a nakon toga su od 9. do 5. stoljeća napisane još neke povijesne, poetske te proročke knjige hebrejskog dijela Biblije. Prijepisi ili fragmenti tih biblijskih knjiga pronađeni su među Svicima s Mrtvog mora. Izuzetak je Knjiga o Esteri. Metoda određivanja starosti radioaktivnim ugljikom i paleografija (znanost koja se bavi proučavanjem postanka i razvoja pisma) potvrđuju da najstariji od tih svitaka potječu iz razdoblja između 200. i 100. godine pr. n. e. Što kažu kritičari Kritičari osporavaju biblijsku kronologiju ponajprije zato što u Bibliji stoji da je njeno pisanje nadahnuo Bog. U svojoj knjizi The Old Testament Documents profesor Walter Kaiser, ml., o tome kaže: “Biblija je sama sebi potpisala presudu time što tvrdi da je nadahnuta od Boga, spominje čuda i govori o Bogu.” Stručnjaci koji ne vjeruju u to da iza pisanja Biblije stoji Bog smatraju da toj knjizi treba pristupiti kao svakoj drugoj i kritički ispitati njenu vjerodostojnost. Neko se vrijeme Darwinovom teorijom evolucije objašnjavalo da su se religije postupno razvijale od jednostavnijih prema složenijima, od animizma, preko politeizma pa do monoteizma. Budući da Biblija već u samom početku govori o štovanju jednog Boga, odnosno o monoteizmu, neki to smatraju dokazom da su prve biblijske knjige napisane puno kasnije nešto što to nalaže biblijska kronologija. Do današnjeg se vremena biblijski kriticizam prilično razvio. U jednom novijem rječniku Starog zavjeta nalaze se znanstveni članci u kojima se detaljno ispituju jezik kojim su biblijske knjige pisane, njihova povijesna točnost, književna vrijednost, izvori koje su biblijski pisci navodno koristili kad su pisali svoje knjige te povezanost biblijskih učenja s uvriježenim vjerovanjima. Premda se mišljenja stručnjaka razilaze kad je riječ o starosti pojedinih biblijskih knjiga, mnogi od njih slažu se s teorijom profesora Richarda Friedmana, koji je napisao: “Poetska i prozna djela te pisani zakonici starog doba stvarani su tijekom više stotina godina. Ta su se djela zatim koristila kao podloga za biblijski tekst. Dakle Biblija je nastala na temelju tih drevnih izvora.” U knjizi Faith, Tradition, and History razmatraju se ta i neka druga kritička gledišta o Bibliji. No valja zapaziti da u zaključku te knjige stoji: “Stručnjaci vrlo složno iznose mišljenje da Biblija nije pouzdana, ali budući da su potpuno uvjereni u točnost svojih teorija, pobijaju tvrdnje koje se protive njihovima.” Dokazi u prilog biblijskoj kronologiji Prve biblijske knjige pisane su na propadljivom materijalu. Stoga nije realno očekivati da izvorni rukopisi ili njihovi prvi prijepisi iz vremena Mojsija, Jošue, Samuela i Davida ostanu sačuvani do današnjeg dana. No moguće je ispitati izvanbiblijske povijesne dokaze koji ukazuju na to da je biblijska kronologija točna. Mnogi ugledni arheolozi i bibličari upravo to i čine. Što se na temelju tih dokaza može zaključiti? Spomenimo samo nekoliko primjera. Ş Jesu li prije 3 500 godina, kad su prema Bibliji živjeli Mojsije i Jošua, na Bliskom istoku postojali pisani tekstovi? U staroj Mezopotamiji i Egiptu postojali su pravni dokumenti te povijesna, vjerska i književna djela. Međutim jesu li Mojsije i Izraelci poznavali pisani tekst? U djelu Dictionary of the Old Testament: Pentateuch piše: “Nemamo razloga sumnjati da su u kasno brončano doba [otprilike od 1550. do 1200. pr. n. e.] u Kanaanu postojali pisani dokumenti.” To djelo navodi i sljedeće: “Ako se uzme u obzir činjenica da su u staro doba postojali pisani tekstovi, nema razloga tvrditi da Mojsije i drugi pisci Biblije nisu napisali knjige koje se smatraju njihovima u vremenskom periodu na koji ukazuje biblijska kronologija” (2. Mojsijeva 17:14; 24:4; 34:27, 28; 4. Mojsijeva 33:2; 5. Mojsijeva 31:24). Ş Jesu li biblijski pisci koristili druge tekstove kao izvor za ono što su pisali? Jesu. Neki od njih spominju određene knjige, koje su možda bile državni spisi, rodoslovni zapisi, povijesna djela te razni spisi koji su pripadali plemenima i obiteljima (4. Mojsijeva 21:14; Jošua 10:13; 2. Samuelova 1:18; 1. Kraljevima 11:41; 2. Ljetopisa 32:32). Ş Zašto nisu pronađeni biblijski tekstovi stariji od Svitaka s Mrtvog mora? U časopisu Biblical Archaeology Review objašnjava se: “Budući da vlaga uništava papirus i kožu, praktički nigdje u Palestini nije ostao sačuvan nijedan zapis na tim materijalima. Jedini rukopisi pronađeni su u izuzetno sušnim predjelima, naprimjer u okolici Mrtvog mora. No to što nije pronađeno mnogo rukopisa ne znači da oni nisu postojali.” Zašto se to može reći? Iako zapisi na papirusu i koži nisu sačuvani jer su izgorjeli ili su istrunuli u vlažnoj zemlji, otkriveno je na stotine glinenih pečata kojima su se pečatili dokumenti. Stručnjaci procjenjuju da ti pečati datiraju otprilike iz razdoblja od 9. do 5. stoljeća pr. n. e. Ş Kako su biblijski tekstovi ostali sačuvani? U knjizi The Bible as It Was stoji sljedeće objašnjenje: “Povijesni izvještaji, psalmi, zakoni i proročanstva koje danas možemo čitati u Bibliji ostali su sačuvani najvjerojatnije zato što su se prepisivali mnogo puta, čak i u razdoblju kad se Biblija pisala. (...) Ti su se tekstovi prepisivali jer su se koristili u svakodnevnom životu. (...) U protivnom nitko ne bi gubio vrijeme na to” (5. Mojsijeva 17:18; Mudre izreke 25:1). To bi značilo da su se prve biblijske knjige prepisivale u razdoblju od gotovo 1 500 godina — od početka pisanja Biblije pa sve do početka nove ere. Postupak točnog prepisivanja uključivao je “osuvremenjivanje zastarjelih gramatičkih oblika i načina pisanja riječi, što je na Bliskom istoku prilikom prepisivanja starih tekstova bilo posve uobičajeno”, stoji u knjizi On the Reliability of the Old Testament.* Ta činjenica dovodi u pitanje tvrdnje kritičara koji na temelju stila pisanja pojedinih biblijskih knjiga osporavaju biblijsku kronologiju. U kojem je razdoblju pisana Biblija? Kao što smo rekli, rukopisi koji datiraju iz vremena Mojsija, Jošue, Samuela i drugih biblijskih pisaca više ne postoje. Je li to valjan razlog za tvrdnju da su knjige koje se smatraju njihovima napisane kasnije nego što se to može zaključiti na temelju biblijske kronologije? Mnogi se stručnjaci slažu kako činjenica da izvornih rukopisa nema nije dokaz da oni nikad nisu postojali. Je li uopće realno očekivati da te knjige ostanu sačuvane do naših dana budući da su pisane na propadljivom materijalu? Zub vremena nije dokrajčio samo biblijske rukopise. Primjerice egiptolog Kenneth Kitchen kaže da su uništeni gotovo svi egipatski papirusni rukopisi koji su nastali prije grčko-rimskog razdoblja. Osobe koje poštuju Bibliju trebaju razmotriti još jedan argument. Dobro je da uzmu u obzir Isusovo gledište o biblijskim knjigama pisanima na hebrejskom jeziku. U 1. stoljeću u Palestini nitko nije dovodio u pitanje vrijeme pisanja tih knjiga. Isus je, poput većine Židova, biblijsku kronologiju smatrao pouzdanom. A kako je gledao na pisce tih knjiga? Je li smatrao da su ih napisali ljudi kojima se pripisuje njihovo autorstvo? Isus se u svom poučavanju pozivao na Mojsijeve knjige. Naprimjer jednom je izravno spomenuo “knjigu Mojsijevu” (Marko 12:26; Ivan 5:46). Osvrnuo se na izvještaje zapisane u 1. Mojsijevoj (Matej 19:4, 5; 24:37-39), 2. Mojsijevoj (Luka 20:37), 3. Mojsijevoj (Matej 8:4), 4. Mojsijevoj (Matej 12:5) i 5. Mojsijevoj (Matej 18:16). Rekao je: “Mora se ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima” (Luka 24:44). Budući da je knjige koje su napisali Mojsije i ostali pisci očito smatrao vjerodostojnima i nije osporavao njihovo autorstvo, logično je zaključiti da nije sumnjao u točnost biblijske kronologije. Što onda reći u zaključku? Možemo li se pouzdati u biblijsku kronologiju? U ovom smo se članku dotaknuli gledišta mnogih stručnjaka i spomenuli što se na temelju same Biblije može zaključiti o vremenu pisanja pojedinih biblijskih knjiga. Naveli smo neke izvanbiblijske dokaze u prilog biblijskoj kronologiji te rekli kako je Isus gledao na pouzdanost Biblije. Ako pažljivo razmotrite sve te argumente, vjerojatno ćete se složiti s onim što je u molitvi svom Ocu, Jehovi Bogu, rekao Isus: “Tvoja je riječ istina” (Ivan 17:17).

Biblija Biblija – kako je ostala sačuvana do našeg vremena BIBLIJA je tiskana u više primjeraka nego bilo koja druga knjiga u povijesti. Procjenjuje se da je do danas izdano 4,8 milijardi primjeraka te knjige. Samo 2007. tiskano je više od 64 600 000 Biblija. Usporedbe radi, te je godine prvo izdanje najprodavanijeg beletrističkog romana u Sjedinjenim Državama imalo nakladu 12 milijuna primjeraka. Ljudi spaljuju Biblije Prije nego što je postala najraširenija knjiga na svijetu, Biblija se suočila s mnogim opasnostima koje su ugrožavale njen opstanak. Tijekom čitave povijesti bila je zabranjivana i spaljivana, a one koji su je prevodili proganjalo se i ubijalo. No jedna od najvećih prijetnji opstanku Biblije nije bilo žestoko progonstvo, već zub vremena. Zašto to možemo reći? Biblija se sastoji od 66 manjih knjiga, a najstarije od njih prikupili su i zapisali pripadnici izraelskog naroda prije više od 3 000 godina. Pisci koji su zapisali nadahnutu poruku Biblije i ljudi koji su je kasnije prepisivali koristili su propadljive materijale kao što su papirus i koža. Do danas nije pronađen niti jedan izvorni biblijski rukopis. No pronađeno je na tisuće starih prijepisa manjih i većih dijelova biblijskih knjiga. Fragment jedne od tih knjiga, Ivanovog evanđelja, nastao je samo nekoliko desetljeća nakon što je apostol Ivan napisao izvorni tekst. “Nijedno drugo djelo grčke i latinske klasične književnosti nije sačuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku kao tekst hebrejskih knjiga Biblije” (profesor Julio Trebolle Barrera) Zašto je toliko značajno to što su do danas sačuvani rukopisi biblijskih knjiga? Koliko vjerno današnje Biblije prenose poruku zapisanu u izvornim tekstovima? Što se dogodilo s drugim starim tekstovima? To što je Biblija sačuvana do našeg vremena doista je značajno ako uzmemo u obzir što se dogodilo sa zapisima drugih naroda koji su živjeli kad i Izraelci. Uzmimo za primjer Feničane, koji su u prvom tisućljeću pr. n. e. bili njihovi susjedi. Ti su pomorci i trgovci proširili alfabetsko pismo diljem Sredozemlja. Osim toga obogatili su se trgujući papirusom u zemljama koje su bile pod vlašću Egipćana i Grka. Unatoč svemu tome časopis National Geographic o Feničanima kaže: “Fenički zapisi, većinom na krhkome papirusu, raspali su se, tako da Feničane danas poznajemo uglavnom preko pristranih izvješća njihovih neprijatelja. Premda su navodno imali bogatu literaturu, ona je posve izgubljena već u starini.” A što je sa zapisima starih Egipćana? Čitav svijet zna za hijeroglife koje su klesali ili crtali po zidovima svojih hramova i na drugim mjestima. Egipćani su poznati i po tome što su od biljke papirusa počeli praviti listove za pisanje. No o egipatskim zapisima na papirusu egiptolog Kenneth Kitchen kaže: “Procjenjuje se da je potpuno uništeno oko 99 posto svih papirusnih rukopisa nastalih u razdoblju od otprilike 3 000. pr. n. e. do početka grčko-rimske ere.” A što je bilo s rimskim papirusnim zapisima? Navedimo jedan primjer. Prema knjizi Roman Military Records on Papyrus rimski su vojnici dobivali plaću triput godišnje, a pismene potvrde o plaćama izdavale su se na papirusu. Procjenjuje se da je u tristotinjak godina od Augusta (27. pr. n. e.–14. n. e.) do Dioklecijana (284-305. n. e.) izdano 225 000 000 takvih potvrda. A koliko ih je sačuvano do danas? Pronađene su samo dvije čitljive potvrde. Zašto je očuvano tako malo starih papirusnih zapisa? Propadljivi materijali kao što su papirus i koža, koja se također često koristila za pisanje, brzo se uništavaju u područjima s vlažnom klimom. U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Zbog klimatskih utjecaja papirusni zapisi iz tog perioda [prvog tisućljeća pr. n. e.] mogli su biti sačuvani samo u pustinji, u nekoj pećini ili na kakvom drugom skrovitom mjestu.” Što se dogodilo s biblijskim tekstovima? Biblijske knjige prvobitno su očito bile napisane na materijalu koji je bio jednako propadljiv kao i materijal koji su koristili Feničani, Egipćani i Rimljani. Kako je onda tekst Biblije, najraširenije knjige na svijetu, ostao sačuvan do našeg vremena? Profesor James Kugel navodi jedan od razloga. On kaže da se izvorni tekst prepisivao “mnogo puta čak i u razdoblju kad se pisala Biblija”. Do kakvih zaključaka dolazimo kad usporedimo suvremene prijevode Biblije i stare rukopise? Profesor Julio Trebolle Barrera, član grupe stručnjaka koji su se bavili proučavanjem i objavljivanjem starih rukopisa koji se nazivaju Svici s Mrtvog mora, kaže: “Nijedno drugo djelo grčke i latinske klasične književnosti nije sačuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku kao tekst hebrejskih knjiga Biblije.” Ugledni bibličar Frederick Bruce kaže: “Dokazi koji svjedoče o autentičnosti teksta Novog zavjeta daleko su brojniji od dokaza koji potvrđuju vjerodostojnost mnogih zapisa klasičnih pisaca, a u njih nitko i ne pomišlja sumnjati.” On također kaže: “Kad bi Novi zavjet bio zbirka svjetovnih zapisa, ne bi se dovodila u pitanje njihova vjerodostojnost.” Doista je zadivljujuće to što je Biblija unatoč svemu ostala sačuvana do našeg vremena. Čitate li je svaki dan? (1. Petrova 1:24, 25). Danas postoji oko 6 000 prijepisa hebrejskih knjiga Biblije (“Stari zavjet”) i otprilike 5 000 prijepisa grčkih knjiga Biblije (“Novi zavjet”)

subota, 23.08.2014.

Reinkarnacija Reinkarnacija Objašnjenje pojma: Vjerovanje da se čovjek može ponovno roditi jednom ili više puta, i to kao čovjek, životinja ili biljka. Prema tom vjerovanju nevidljiva se “duša” ponovno rađa u nekom drugom tijelu. To vjerovanje nije u skladu s Biblijom. Da li neobičan osjećaj da poznajemo neke ljude koje smo tek prvi put sreli ili da smo već bili na nekom mjestu koje dotad još nismo posjetili dokazuje reinkarnaciju? Da li vam se znalo dogoditi da neku živu osobu zamijenite s nekom drugom koja je također živa? To se događa mnogima. Zašto? Zato što neki ljudi imaju slično držanje ili geste, a možda su čak i izgledom vrlo slični. Stoga osjećaj da nekoga poznajemo iako ga nikada prije nismo sreli ne dokazuje da smo tu osobu upoznali u nekom prijašnjem životu. Zašto nam se neka kuća ili mjesto mogu učiniti poznatima premda nikada prije nismo bili ondje? Je li to zato što smo ondje živjeli u nekom prijašnjem životu? Mnoge kuće građene su na sličan način. U nekim međusobno udaljenim gradovima koristi se namještaj sličnog dizajna. A vjerojatno ćete se složiti s tim da je krajolik u nekim područjima koja se nalaze na različitim stranama svijeta zapravo vrlo sličan. Dakle, taj osjećaj da nekoga ili nešto poznajemo može se objasniti i bez reinkarnacije. Da li sjećanja na život u nekom drugom vremenu i na drugom mjestu, kakva se javljaju za vrijeme hipnoze, dokazuju reinkarnaciju? Za vrijeme hipnoze mogu se dozvati u sjećanje mnoge misli ili podaci pohranjeni u mozgu. Hipnotizeri omogućavaju osobi da oslobodi sjećanja iz svoje podsvijesti. No kako su ta sjećanja dospjela onamo? Možda ste pročitali neku knjigu, pogledali neki film ili televizijsku emisiju koja govori o nekim osobama. Ako ste se uživjeli u njihovu situaciju, to je na vas moglo ostaviti tako snažan dojam kao da ste osobno doživjeli isto što i oni. A možda se radi o stvarnim događajima iz vašeg života koji su se zbili tako davno da ste ih naprosto zaboravili, ali pod hipnozom ste ih se prisjetili kao događaja iz nekog “drugog života”. No kad bi to bilo točno, ne bi li onda svi ljudi trebali imati takva sjećanja? Ali to ipak nije slučaj. Zanimljivo je zapaziti da sve veći broj najviših državnih sudova u Sjedinjenim Državama ne prihvaća iskaz svjedoka dobiven pod hipnozom. Godine 1980. Vrhovni sud Minnesote objavio je da “iz mišljenja najboljih stručnjaka proizlazi da nijedan stručnjak ne može utvrditi je li sjećanje koje se pojavilo pod hipnozom, ili bilo koji dio tog sjećanja, istinito, lažno ili se radi o kompenzaciji za gubitak pamćenja — ispunjavanju praznina u sjećanju izmišljenim detaljima. Takvi se rezultati ne smatraju znanstveno pouzdanima i točnima” (Država protiv Macka, 292 N.W.2d 764). Podložnost hipnotizirane osobe sugestijama hipnotizera jedan je od razloga zašto se takva svjedočanstva smatraju nepouzdanima. Sadrži li Biblija dokaze koji potvrđuju vjerovanje u reinkarnaciju? Da li izvještaj iz Mateja 17:12, 13 podupire vjerovanje u reinkarnaciju? Mat. 17:12, 13: “[Isus je rekao:] ‘Kažem vam da je Ilija već došao i nisu ga prepoznali, nego su učinili s njim ono što su htjeli. Tako je određeno da i Sin čovječji trpi od ruku njihovih.’ Tada su učenici shvatili da im govori o Ivanu Krstitelju.” Znači li to da je Ivan Krstitelj bio reinkarnirani Ilija? Kad su židovski svećenici upitali Ivana je li on Ilija, Ivan je odgovorio: “Nisam” (Ivan 1:21). Što je onda Isus mislio tim riječima? Kao što je prorekao Jehovin anđeo, Ivan je išao pred Jehovinim Mesijom “pun duha i snage kao Ilija, da srca očeva obrati k djeci i neposlušne k mudrosti pravednih, da pripremi Jehovi narod spreman” (Luka 1:17). Dakle, time što je izvršavao djelo slično onome koje je vršio prorok Ilija, Ivan Krstitelj ispunio je proročanstvo (Mal. 4:5, 6). Ukazuje li izvještaj iz Ivana 9:1, 2 na reinkarnaciju? Ivan 9:1, 2: “Dok je [Isus] prolazio, vidio je čovjeka slijepog od rođenja. A njegovi su ga učenici upitali: ‘Učitelju, tko je sagriješio, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?’” Je li moguće da je na te učenike utjecalo vjerovanje židovskih farizeja da se “samo duše dobrih ljudi sele u druga tijela”? (Josip Flavije, Židovski ratovi, knjiga II, poglavlje VIII, odlomak 14). Po svoj prilici nije, jer se iz njihovog pitanja ne može zaključiti da su tog slijepca smatrali dobrim čovjekom. Budući da se radilo o Isusovim učenicima, daleko je vjerojatnije da su vjerovali nadahnutim spisima i da su znali da je duša smrtna. Međutim, budući da dijete živi već u majčinoj utrobi i da je začeto u grijehu, možda su se pitali je li to nerođeno dijete moglo zgriješiti te zbog toga oslijepiti. U svakom slučaju, Isusov odgovor ne podupire ni vjerovanje u reinkarnaciju ni ideju da dijete u majčinoj utrobi može još prije rođenja sagriješiti. Isus je odgovorio: “Niti je sagriješio ovaj čovjek niti njegovi roditelji” (Ivan 9:3). Isus je znao da smo kao Adamovi potomci naslijedili ljudske mane i slabosti. Izliječio je slijepog čovjeka i tako iskoristio tu situaciju da proslavi Boga. Je li biblijsko učenje o duši i smrti spojivo s vjerovanjem u reinkarnaciju? U 1. Mojsijevoj 2:7 stoji: “Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.”Ovdje jasno piše da je sam čovjek postao duša. Duša nije bila nešto bestjelesno, odvojeno od tijela i zasebno. “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezek. 18:4, 20). O umrlom čovjeku govori se kao o “mrtvoj duši” (3. Mojs. 21:1, bilješka). Prilikom smrti “duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove” (Psal. 146:4). Dakle, kad umre čovjek, umre cijela osoba — nijedan njezin dio ne nastavlja živjeti niti može prijeći u neko drugo tijelo. (Daljnje pojedinosti o tome nalaze se u temi “Duša” i “Smrt”.) Prop. 3:19: “Kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama — svima je isti kraj. Kako umiru oni, tako umiru i one.” (Kao i kod ljudi, tako i kod životinja nijedan njihov dio ne preživljava smrt. Ne postoji nešto što bi se moglo ponovno roditi u nekom drugom tijelu.) Prop. 9:10: “Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.” (Mrtvi ne odlaze u neko drugo tijelo, nego u grob.) U kojoj se mjeri vjerovanje u reinkarnaciju razlikuje od nade koju daje Biblija? Reinkarnacija: Vjerovanje da duša, odnosno “stvarno ja”, nakon smrti čovjeka prelazi u bolji oblik postojanja ako je čovjek bio dobar i pošten ili da se ponovno rađa kao životinja ako je imao više loših nego dobrih djela. Prema tom vjerovanju čovjek se svakim ponovnim rođenjem vraća u ovaj svijet kako bi iskusio daljnje patnje i na kraju smrt. Smatra se da je taj ciklus ponovnog rađanja zapravo beskonačan. Je li to zaista budućnost kakva nas očekuje? Neki smatraju da se taj ciklus može prekinuti jedino ako čovjek svlada sve želje za čulnim užicima. I što dobiva ako to postigne? Ono što neki nazivaju nesvjesnim životom. Biblija: Biblija naučava da je duša zapravo cjelokupna osoba. Ako je netko u prošlosti činio zlo, ali se potom pokajao i promijenio, Jehova Bog će mu oprostiti (Psal. 103:12, 13). Kad čovjek umre, ništa ne preživljava njegovu smrt. Smrt je nalik dubokom snu bez snova. No uslijedit će uskrsnuće mrtvih. Ne radi se o reinkarnaciji, nego o vraćanju u život iste osobe (Djela 24:15). Većina ljudi uskrsnut će kako bi živjela na Zemlji. To će se dogoditi kad Bog odstrani sadašnji zli svjetski poredak. Tada će bolesti, patnje i neizbježna smrt biti prošlost (Dan. 2:44; Otkr. 21:3, 4).

četvrtak, 21.08.2014.

Isus Krist Tko je Isus Krist? 00:0018:29 Koju posebnu ulogu ima Isus? Gdje je bio prije nego što je došao na Zemlju? Kakva je osoba bio? 1, 2. (a) Zašto to što znaš da postoji neka slavna osoba ne znači da je uistinu poznaješ? (b) Što mnogima nije jasno o Isusu? NA SVIJETU ima mnogo slavnih ljudi. Neki su poznati u svojoj sredini, gradu ili zemlji. Drugi su poznati po cijelom svijetu. No to što znaš ime neke slavne osobe ne znači da je uistinu poznaješ. To ne znači da si upoznat s pojedinostima o njenom porijeklu i njenoj osobnosti. 2 Ljudi diljem svijeta čuli su nešto o Isusu Kristu, iako je na Zemlji živio prije oko 2 000 godina. Pa ipak, mnogima je nejasno tko je doista bio Isus. Neki kažu da je bio samo dobar čovjek. Drugi tvrde da je bio tek obični prorok. Treći pak vjeruju da je Isus Bog i da ga treba obožavati. Treba li? 3. Zašto je važno da saznaš istinu o Isusu? 3 Važno je da saznaš istinu o Isusu. Zašto? Zato što Biblija kaže: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3). Da, ako saznamo istinu o Jehovi Bogu i Isusu Kristu, možemo dobiti vječni život na rajskoj Zemlji (Ivan 14:6). Osim toga, Isus je dao najbolji primjer u tome kako živjeti i kako se ophoditi s drugima (Ivan 13:34, 35). U prvom poglavlju ove knjige govorili smo o tome što je istina o Bogu. Pogledajmo sada što Biblija doista uči o Isusu Kristu. OBEĆANI MESIJA 4. Što znače titule “Mesija” i “Krist”? 4 Puno prije nego što se Isus rodio Biblija je prorekla da će Bog poslati Mesiju, odnosno Krista. Titule “Mesija” (potječe od hebrejske riječi) i “Krist” (potječe od grčke riječi) znače “Pomazanik”. Taj obećani Mesija bit će pomazan, to jest Bog će ga postaviti na poseban položaj. U kasnijim poglavljima ove knjige saznat ćemo više o Mesijinoj važnoj ulozi u ispunjenju Božjih obećanja. Isto tako, saznat ćemo koje nam blagoslove Isus može donijeti već danas. Međutim, prije nego što se Isus rodio, mnogi su se nesumnjivo pitali: ‘Tko će biti Mesija?’ 5. U što su Isusovi učenici bili posve uvjereni u vezi s njim? 5 U prvom stoljeću n. e. učenici Isusa iz Nazareta bili su posve uvjereni da je on prorečeni Mesija (Ivan 1:41). Jedan od njih zvao se Šimun Petar. On je Isusu otvoreno rekao: “Ti si Krist” (Matej 16:16). No kako su ti učenici mogli biti sigurni da je Isus doista obećani Mesija i kako mi možemo biti sigurni u to? 6. Navedi primjer koji pokazuje kako je Jehova pomogao vjernim osobama da prepoznaju Mesiju. 6 Božji proroci koji su živjeli prije Isusa prorekli su mnoge pojedinosti o Mesiji. Po tim su ga pojedinostima ljudi mogli prepoznati. To možemo prikazati na sljedeći način: Zamisli da te netko zamoli da odeš na prometnu autobusnu ili željezničku stanicu ili na aerodrom po nekoga koga nikada prije nisi vidio. Zar ti ne bi pomoglo kad bi ti netko rekao neke pojedinosti o toj osobi? Slično tome, Jehova je preko biblijskih proroka dao vrlo detaljan opis toga što će Mesija raditi i što će doživjeti. Ispunjenje tih brojnih proročanstava vjernim je osobama trebalo pomoći da ga jasno prepoznaju. 7. Koja su se dva proročanstva o Isusu ispunila? 7 Obrati pažnju na samo dva primjera. Kao prvo, više od 700 godina unaprijed prorok Mihej je prorekao da će se obećani Mesija roditi u Betlehemu, malom gradu u Judi (Mihej 5:2). Je li se Isus doista tamo rodio? Da, rodio se baš u tom gradu! (Matej 2:1, 3-9). Kao drugo, proročanstvo iz Danijela 9:25, zapisano stoljećima unaprijed, ukazuje na samu godinu kada će se Mesija pojaviti — na 29. n. e. * Ispunjenje ovih i drugih proročanstava dokazuje da je Isus bio obećani Mesija. Prilikom Isusovog krštenja Božji duh sišao je na njega u obliku goluba; Isus je postao Mesija Prilikom krštenja Isus je postao Mesija, odnosno Krist 8, 9. Koji je dokaz da je Isus Mesija postao očit prilikom njegovog krštenja? 8 Još jedan dokaz da je Isus bio Mesija postao je očit pretkraj 29. n. e. Te je godine Isus otišao do Ivana Krstitelja da bi ga on krstio u rijeci Jordanu. Jehova je Ivanu obećao dati znak po kojem će on prepoznati tko je Mesija. Ivan je vidio taj znak prilikom Isusovog krštenja. O tome što se dogodilo Biblija kaže: “Kad se krstio, Isus se odmah podigao iz vode. I gle, otvorila su se nebesa i Ivan je vidio kako duh Božji silazi kao golub i dolazi na Isusa. I gle, čuo se glas s neba koji je rekao: ‘Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!’” (Matej 3:16, 17). Kad je sve to vidio i čuo, Ivan nije nimalo sumnjao da je Isus poslan od Boga (Ivan 1:32-34). U trenutku kad je Božji duh, odnosno sila kojom se on služi, tog dana izliven na Isusa, on je postao Mesija, odnosno Krist, izabran za Vođu i Kralja (Izaija 55:4). 9 Ispunjenje biblijskih proročanstava i svjedočanstvo samog Jehove Boga jasno pokazuju da je Isus obećani Mesija. No Biblija odgovara na druga dva važna pitanja o Isusu Kristu, a to su: Gdje je bio prije nego što je došao na Zemlju i kakva je osoba bio? GDJE JE ISUS BIO PRIJE NEGO ŠTO JE DOŠAO NA ZEMLJU? 10. Što Biblija naučava o Isusovom postojanju prije nego što je došao na Zemlju? 10 Biblija naučava da je Isus živio na nebu prije nego što je došao na Zemlju. Mihej je prorekao da će se Mesija roditi u Betlehemu, kao i to da potječe “iz davnine” (Mihej 5:2). Isus je u mnogo prilika rekao da je živio na nebu prije nego što se rodio kao čovjek (Ivan 3:13; 6:38, 62; 17:4, 5). Kao duhovno stvorenje na nebu Isus je imao poseban odnos s Jehovom. 11. Kako Biblija pokazuje da je Isus Jehovin najdraži Sin? 11 Isus je Jehovin najdraži Sin — i to s dobrim razlogom. Naziva ga se ‘prvorođencem svega što je stvoreno’ jer on je prvo što je Bog stvorio * (Kološanima 1:15). Taj je Sin poseban po još nečemu. On je ‘jedinorođeni Sin’ (Ivan 3:16). To znači da je jedino Isusa Bog izravno stvorio. Isus je ujedno jedini koga je Bog koristio kad je stvarao sve drugo (Kološanima 1:16). Isus je nazvan i “Riječ” (Ivan 1:14). To nam pokazuje da je on govorio u Božje ime, nesumnjivo prenoseći poruke i upute drugim sinovima svog Oca, kako duhovnim tako i ljudskim. 12. Kako znamo da prvorođeni Sin nije jednak Bogu? 12 Je li prvorođeni Sin jednak Bogu, kako neki vjeruju? Biblija to ne uči. Kao što smo vidjeli u prethodnom odlomku, Sin je bio stvoren. Iz toga jasno proizlazi da je imao početak, dok Jehova Bog nema ni početak ni kraj (Psalam 90:2). Jedinorođeni Sin nikada nije ni pomislio na to da se izjednači sa svojim Ocem. Biblija jasno uči da je Otac veći od Sina (Ivan 14:28; 1. Korinćanima 11:3). Samo je Jehova “Bog Svemogući” (1. Mojsijeva 17:1). Prema tome, nitko mu nije ravan. * 13. Na što se misli kad se u Bibliji kaže da je Sin “slika nevidljivog Boga”? 13 Jehova i njegov prvorođeni Sin bili su nerazdvojni milijardama godina — puno prije nego što su stvoreni zvjezdano nebo i Zemlja. Sigurno su se jako voljeli! (Ivan 3:35; 14:31). Taj voljeni Sin nalikovao je svom Ocu. Zato Biblija za njega kaže da je “slika nevidljivog Boga” (Kološanima 1:15). Da, kao što ljudski sin može po mnogočemu jako sličiti svom ocu, tako je i ovaj nebeski Sin odražavao svojstva i osobnost svog Oca. 14. Kako se Jehovin jedinorođeni Sin rodio kao čovjek? 14 Jehovin jedinorođeni Sin spremno je napustio nebo i došao na Zemlju da živi kao čovjek. No možda se pitaš: ‘Kako se duhovno stvorenje moglo roditi kao čovjek?’ Da bi to postigao, Jehova je učinio čudo. Prenio je život svog prvorođenog Sina s neba u utrobu djevice imenom Marija, koja je bila Židovka. Za to nije bio potreban ljudski otac. Marija je tako rodila savršenog sina i dala mu ime Isus (Luka 1:30-35). KAKAV JE ISUS BIO KAO OSOBA? Isus propovijeda 15. Zašto možemo reći da preko Isusa bolje upoznajemo Jehovu? 15 Ono što je Isus govorio i činio dok je bio na Zemlji pomaže nam da ga dobro upoznamo. Osim toga, preko Isusa bolje upoznajemo Jehovu. Kako? Sjeti se da je taj Sin savršen odraz svog Oca. Zato je Isus rekao jednom od svojih učenika: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9). Četiri biblijske knjige poznate kao Evanđelja — Matej, Marko, Luka i Ivan — puno nam govore o životu, djelovanju i osobinama Isusa Krista. 16. O čemu je Isus prvenstveno govorio, i od koga je potjecala ta poruka? 16 Isus je bio poznat kao ‘Učitelj’ (Ivan 1:38; 13:13). Što je naučavao? Prije svega, on je prenosio “dobru vijest o kraljevstvu” — naime o Božjem Kraljevstvu, nebeskoj vladavini koja će vladati nad cijelom Zemljom i donijeti beskrajne blagoslove poslušnim ljudima (Matej 4:23). Od koga je potjecala ta poruka? Sam Isus je rekao: “Ono što naučavam nije moje, nego dolazi od onoga koji me poslao”, a to je Jehova (Ivan 7:16). Isus je znao kako njegov Otac želi da ljudi čuju dobru vijest o Kraljevstvu. U osmom poglavlju saznat ćemo više o Božjem Kraljevstvu i tome što će ono postići. Isus propovijeda ribarima 17. Gdje je Isus poučavao ljude, i zašto se toliko trudio u tome? 17 Gdje je Isus poučavao ljude? Svugdje gdje ih je bilo — u okolnim krajevima, u gradovima, u selima, na tržnicama i u njihovim kućama. Isus nije čekao da ljudi dođu k njemu. On je išao k ljudima (Marko 6:56; Luka 19:5, 6). Zašto se Isus toliko naprezao i toliko vremena provodio u propovijedanju i poučavanju? Zato što je Bog želio da on to čini. Isus je uvijek vršio volju svog Oca (Ivan 8:28, 29). No postoji još jedan razlog zašto je propovijedao. On je suosjećao s mnoštvima ljudi koji su dolazili k njemu (Matej 9:35, 36). Njihovi vjerski vođe, koji su ih trebali poučavati istini o Bogu i njegovim naumima, zanemarivali su ih. Isus je znao koliko će ljudima značiti poruka o Kraljevstvu kad je čuju. 18. Koje ti se Isusove osobine najviše sviđaju? 18 Isus je bio srdačan čovjek dubokih emocija. Ljudi su ga smatrali pristupačnim i dobrim. Čak su se i djeca osjećala ugodno u njegovom društvu (Marko 10:13-16). Isus je bio nepristran. Mrzio je nepravdu i korupciju (Matej 21:12, 13). U vrijeme kad se žene baš i nije poštovalo i kad nisu imale velika prava, on se s njima ophodio dostojanstveno (Ivan 4:9, 27). Isus je bio istinski ponizan. Jednom je prilikom oprao noge svojim apostolima, što je inače bio zadatak slugu. Isus liječi bolesne Isus je propovijedao gdje god je bilo ljudi 19. Koji primjer pokazuje da Isus nije bio ravnodušan prema potrebama ljudi? 19 Isus nije bio ravnodušan prema potrebama drugih. To je naročito bilo vidljivo kad je putem Božjeg duha dobio moć da liječi ljude i tako čini čuda (Matej 14:14). Naprimjer, jedan čovjek koji je bolovao od gube došao je Isusu i rekao: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.” Sam Isus osjetio je bol i patnju tog čovjeka. Potaknut samilošću, ispružio je ruku i dodirnuo čovjeka, rekavši: “Hoću, očisti se!” I bolesni je čovjek bio izliječen! (Marko 1:40-42). Možeš li zamisliti kako se osjećao taj čovjek? VJERAN SVE DO KRAJA 20, 21. Kako je Isus primjer dragovoljne poslušnosti Bogu? 20 Isus je dao najbolji primjer dragovoljne poslušnosti Bogu. Ostao je vjeran svom nebeskom Ocu pod svim okolnostima i unatoč svim oblicima protivljenja i patnje. Isus se odlučno i uspješno odupro Sotoninim kušnjama (Matej 4:1-11). Neko vrijeme neki Isusovi rođaci nisu vjerovali u njega te su čak rekli da je ‘sišao s uma’ (Marko 3:21). No Isus nije dozvolio da oni utječu na njega. On je nastavio vršiti Božje djelo. Unatoč uvredama i napadima, uvijek se svladavao i nikada nije želio nauditi svojim protivnicima (1. Petrova 2:21-23). 21 Isus je ostao vjeran sve do smrti — okrutne i bolne smrti iza koje su stajali njegovi neprijatelji (Filipljanima 2:8). Što li je sve morao proći zadnjeg dana svog života na Zemlji! Uhvatili su ga, optužili na temelju iskaza lažnih svjedoka, pokvareni suci su ga osudili, mnoštvo ga je ismijavalo, a vojnici su ga mučili. Pribijen na stup, prije nego što je ispustio posljednji dah, rekao je: “Dovršeno je!” (Ivan 19:30). Međutim, trećeg dana nakon što je Isus umro njegov nebeski Otac uskrsnuo ga je u duhovni život (1. Petrova 3:18). Nekoliko tjedana kasnije vratio se na nebo. Tamo je “sjeo zdesna Bogu” i čekao da počne vladati kao Kralj (Hebrejima 10:12, 13).

Tko je Isus Krist Tko je Isus Krist? ZAMISLI koliko je uzbuđen morao biti mladi Židov po imenu Andrija kada je prvi put slušao riječi Isusa iz Nazareta! Biblija kaže da je Andrija brzo otišao svom bratu i rekao: ”Našli smo Mesiju [Krista]“ (Ivan 1:41). Hebrejska i grčka riječ koje se obično prevode s ”Mesija“ i ”Krist“ znače ”pomazanik“. Isus je bio Pomazanik, odnosno Božji izabranik — obećani vođa (Izaija 55:4). Biblijske knjige sadržavale su proročanstva o njemu, i zato su ga Židovi u to vrijeme očekivali (Luka 3:15). Kako znamo da je Isus zaista bio Božji izabranik? Pa, razmislimo o onome što se dogodilo 29. n. e., kada je Isus imao 30 godina. On je otišao Ivanu Krstitelju da ga krsti u rijeci Jordanu. Biblija kaže: ”Kad se krstio, Isus je odmah izašao iz vode; i gle, nebesa su se otvorila, i vidio je kako Božji duh silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, čuo se glas s nebesa koji je rekao: ’Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje‘“ (Matej 3:16, 17). Je li Ivan, nakon što je čuo te riječi priznanja, mogao imati ikakve sumnje u to da je Isus Božji izabranik? Izlijevajući svoj sveti duh na Isusa, Jehova Bog pomazao ga je, odnosno postavio, za Kralja svog budućeg Kraljevstva. Tako je Isus postao Isus Krist, ili Isus Pomazanik. Međutim, zašto je Isus nazvan Božjim Sinom? Otkuda je potjecao? Onaj koji je ”od početka“ Cijeli Isusov život mogao bi se podijeliti na tri razdoblja. Prvo je počelo davno prije nego što se rodio kao čovjek. On je ”od početka, od vječnih vremena“, stoji u Miheju 5:2. Sam Isus rekao je: ”Ja sam iz gornjih oblasti“, to jest s neba (Ivan 8:23). On je živio na nebu kao moćna duhovna osoba. Budući da je sve stvoreno imalo početak, Bog je najprije bio sam. Međutim, prije nebrojenih vjekova Bog je postao Stvoritelj. Što je prvo stvorio? Posljednja biblijska knjiga kaže za Isusa da je ”početak Božjih djela stvaranja“ (Otkrivenje 3:14). Isus je ”prvorođenac svega stvorenja“. To je zato što je ”posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo“ (Kološanima 1:15, 16). Da, jedino je Isusa izravno stvorio sam Bog. Zato ga se i naziva Božjim ’jedinorođenim Sinom‘ (Ivan 3:16). Prvorođeni Sin također je nazvan ”Riječ“ (Ivan 1:14). Zašto? Zato jer je prije nego što se rodio kao čovjek služio na nebu kao Božji zastupnik ili govornik. ”Riječ“ je bila s Jehovom Bogom ”u početku“, kada su stvarani ’nebo i zemlja‘. Upravo je njoj Bog rekao: ”Načinimo čovjeka po svojemu obličju“ (Ivan 1:1; 1. Mojsijeva 1:1, 26). Jehovin prvorođeni Sin bio je pored svog Oca i radio zajedno s njim. Njega se u Pričama Salamunovim 8:22-31 (NS) simboličkim jezikom opisuje kako kaže: ”Tada sam bila uz [Stvoritelja] kao vješt graditelj i bila sam mu naročita radost, dan za danom, i veselila sam se pred njim sve vrijeme.“ Mora da su Jehova Bog i njegov jedinorođeni Sin jako dobro upoznali jedan drugoga dok su zajednički radili. Takvo blisko druženje s Jehovom bezbroj vjekova duboko je utjecalo na Božjeg Sina. Taj poslušni Sin postao je upravo poput svog Oca Jehove. Ustvari, u Kološanima 1:15 Isusa se naziva ’slikom nevidljivog Boga‘. To je jedan od razloga zašto je poznavanje Isusa prijeko potrebno da bismo zadovoljili svoje duhovne potrebe i prirodnu želju za poznavanjem Boga. Sve što je činio dok je bio na Zemlji, Isus je učinio upravo onako kako je Jehova i očekivao. Prema tome, upoznavajući Isusa ujedno upoznajemo Jehovu (Ivan 8:28; 14:8-10). No kako je Isus došao na Zemlju? Njegov život na Zemlji Drugo razdoblje Isusovog života počelo je kada ga je Bog poslao na Zemlju. Jehova je to učinio tako što je Isusov život na čudesan način s neba prenio u utrobu pobožne židovske djevice Marije. Isus nije naslijedio nesavršenost zato što njegov otac nije bio čovjek. Jehovin sveti duh, odnosno djelujuća sila, sišao je na Mariju te ju je njegova sila ’zasjenila‘ i na čudesan način uzrokovala njenu trudnoću (Luka 1:34, 35). Stoga je Marija rodila savršeno dijete. Kao posinak tesara Josipa, Isus je odrastao u skromnom domu i bio je prvo od nekoliko djece u obitelji (Izaija 7:14; Matej 1:22, 23; Marko 6:3). O Isusovom se djetinjstvu malo toga zna, ali vrijedno je obratiti pažnju jednom događaju iz tog vremena. Kada je Isus imao 12 godina, njegovi su ga roditelji poveli u Jeruzalem na godišnju proslavu Pashe. Dok je bio tamo, dosta je vremena proveo u hramu te ’sjedio među učiteljima, slušajući ih i postavljajući im pitanja‘. Štoviše, ”svi koji su ga slušali divili su se njegovom razumijevanju i njegovim odgovorima“. Da, mladi Isus nije samo postavljao duboka pitanja o duhovnim temama već je mogao davati i oštroumne odgovore koji su druge zadivili (Luka 2:41-50). Dok je živio i rastao u Nazaretu, naučio je tesarski zanat, nesumnjivo od svog poočima Josipa (Matej 13:55). Isus je živio u Nazaretu do svoje 30. godine. Tada je otišao Ivanu da se krsti. Nakon krštenja Isus je odlučno počeo izvršavati svoju službu. Tri i po godine putovao je diljem svoje domovine i objavljivao dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Osim toga, ljudima je dao dokaze da ga je Bog poslao. Kako je to činio? Tako što je činio mnoga čuda — moćna djela koja su nadmašivala ljudske sposobnosti (Matej 4:17; Luka 19:37, 38). No Isus je također bio čovjek dobrog srca i dubokih osjećaja. Njegova dobrota naročito se odražavala u načinu na koji je gledao na druge i ophodio se s njima. Budući da je Isus bio pristupačan i ljubazan, ljudi su ga voljeli. Čak su se i djeca ugodno osjećala u njegovoj blizini (Marko 10:13-16). Sa ženama se ophodio s poštovanjem, unatoč tome što su neki u njegovo vrijeme gledali na njih s prezirom (Ivan 4:9, 27). Pomagao je siromašnima i potlačenima da ’nađu okrepu za svoje duše‘ (Matej 11:28-30). Njegovo poučavanje bilo je jasno, jednostavno i praktično. Ono što je naučavao potjecalo je iz iskrene želje da pomogne svojim slušateljima upoznati pravog Boga Jehovu (Ivan 17:6-8). Koristeći Božji sveti duh da bi činio čuda, Isus je samilosno liječio bolesne i nemoćne (Matej 15:30, 31). Naprimjer, čovjek koji je bolovao od gube došao je pred njega i rekao: ”Ako samo hoćeš, možeš me očistiti.“ Što je Isus učinio? Ispružio je ruku, dotaknuo čovjeka i rekao mu: ”Hoću. Očisti se.“ I bolesni čovjek bio je izliječen! (Matej 8:2-4). Zapazi također jednu situaciju kada je mnoštvo ljudi ostalo uz Isusa tri dana, a nisu imali što jesti. Bilo mu je žao ljudi i stoga je na čudesan način nahranio ”četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece“ (Matej 15:32-38). Jednom drugom prilikom Isus je umirio oluju koja je ugrozila život njegovih prijatelja (Marko 4:37-39). Umrle je uskrsavao, odnosno vraćao u život* (Luka 7:22; Ivan 11:43, 44). Isus je čak dobrovoljno kao savršeni čovjek dao svoj život kako bi nesavršeno čovječanstvo imalo nadu u budućnost. Isus je zaista jako volio ljude! Gdje je Isus danas? Isus je umro na mučeničkom stupu u dobi od 33 i po godine.* No smrt nije bila kraj njegovog života. Treće razdoblje njegovog života počelo je oko tri dana kasnije, kada je Jehova Bog uskrsnuo svog Sina i vratio ga u život kao duhovnu osobu. Nakon uskrsnuća Isus se pojavio stotinama ljudi koji su živjeli u to vrijeme (1. Korinćanima 15:3-8). Zatim je ”sjeo Bogu s desne strane“ i čekao da dobije kraljevsku vlast (Hebrejima 10:12, 13). Kada je došlo to vrijeme, Isus je počeo vladati kao Kralj. Stoga, kako bismo danas trebali zamišljati Isusa? Trebamo li razmišljati o njemu kao o čovjeku koji pati i umire? Gledamo li možda u njemu nekoga koga treba obožavati? Danas Isus više nije čovjek, ali nije niti Svemogući Bog. On je moćno duhovno stvorenje i Kralj koji vlada. On će vrlo skoro preuzeti vlast nad našom izmučenom Zemljom. U Otkrivenju 19:11-16 slikovitim se jezikom Isusa Krista opisuje kao kralja na bijelom konju koji dolazi da pravedno sudi i ratuje. On ima ”oštar dugi mač, da njime udari narode“. Da, Isus će upotrijebiti svoju veliku moć i uništiti zle ljude. A što je s onima koji se trude oponašati primjer koji je dao dok je bio na Zemlji? (1. Petrova 2:21). On i njegov Otac sačuvat će ih kada započne ”rat velikog dana Boga Svemogućeg“ — što se često naziva i Harmagedon — te će moći zauvijek živjeti kao zemaljski podanici Božjeg nebeskog Kraljevstva (Otkrivenje 7:9, 14; 16:14, 16; 21:3, 4). Isus će tijekom svoje vladavine koja će uspostaviti mir učiniti mnoga čuda za čovječanstvo (Izaija 9:6, 7; 11:1-10). Izliječit će sve bolesti i okončati smrt. Bog će preko Isusa uskrsnuti milijarde ljudi i time im dati priliku da vječno žive na Zemlji (Ivan 5:28, 29). Ne možemo čak ni zamisliti koliko će nam život biti predivan kad bude vladalo Božje Kraljevstvo. Stoga je itekako važno da nastavimo učiti iz Biblije i bolje upoznamo Isusa Krista!

Sotona Sotona Đavo Objašnjenje pojma: Duhovno stvorenje koje je glavni neprijatelj pravog Boga Jehove i svih njegovih slugu. Ime Sotona dobio je zato što se protivi Jehovi. Sotona ima i drugo ime — Đavo — jer je najveći Božji klevetnik. Sotona je nazvan i prazmijom, po svemu sudeći zato što je u Edenu iskoristio zmiju kako bi prevario Evu, pa se otuda izraz “zmija” u prenesenom smislu koristi za podmuklu osobu i varalicu. U Otkrivenju je Sotona prikazan kao opasni zmaj. Kako možemo znati da li doista postoji takva duhovna osoba? Biblija nam pruža glavne dokaze o njenom postojanju. U njoj se ta duhovna osoba često spominje po imenu (52 puta kao Sotona, a 33 puta kao Đavo). U Bibliji je zabilježeno i svjedočanstvo jednog svjedoka koji je vidio Sotonu. Tko je taj svjedok? To je Isus Krist, koji je prije svog dolaska na Zemlju živio na nebu. On je to zlo stvorenje često spominjao po imenu (Luka 22:31; 10:18; Mat. 25:41). Ono što Biblija govori o Sotoni Đavlu logično je. Zlo koje pogađa ljudski rod daleko nadmašuje zloću ljudi koji ga čine. Biblijsko objašnjenje o Sotoninom porijeklu i njegovom djelovanju otkriva zašto među ljudima već tisućama godina vlada mržnja, nasilje i ratovi i zašto se danas ljudski rod nalazi na rubu uništenja premda većina ljudi želi živjeti u miru. Kad ne bi postojao Đavo, ljudi ne bi imali nikakve dugoročne koristi od prihvaćanja onoga što Biblija govori o njemu. No često se od osoba koje su se nekada bavile nekim oblikom okultizma ili su pripadale raznim spiritističkim grupama može čuti da su ih u to vrijeme uvelike uznemiravali “glasovi” koji su dolazili iz nevidljivog izvora, da su ih opsjedale nadljudske sile i tako dalje. No osjetile su pravo olakšanje kad su saznale što Biblija uči o Sotoni i njegovim demonima te kad su primijenile biblijski savjet da se prestanu baviti spiritizmom i kad su u molitvi počele tražiti Jehovinu pomoć. (Vidi stranice 333-338, pod temom “Spiritizam”.) Vjerovati u postojanje Sotone ne znači zamišljati ga kao nekakvo stvorenje s rogovima, šiljatim repom i vilama, koje peče ljude u paklenoj vatri. Biblija tako ne opisuje Sotonu. Takav je opis plod mašte srednjovjekovnih umjetnika koji su bili pod utjecajem grčke mitologije, u kojoj je slično prikazan bog Pan, i spjeva Pakao talijanskog pjesnika Dantea Alighieria. Biblija ne naučava da postoji paklena vatra, nego jasno kaže da “mrtvi nisu svjesni ničega” (Prop. 9:5). Je li Sotona samo zlo u ljudima? U Jobu 1:6-12 i 2:1-7 zapisani su razgovori između Jehove Boga i Sotone. Kad bi Sotona bio zlo u nekoj osobi, to bi u ovom slučaju značilo da je zlo u Jehovi. No to je u čistoj suprotnosti sa svime što nam Biblija govori o Jehovi, naime da “nema u njemu nepravde” (Psal. 92:15; Otkr. 4:8). Zanimljivo je primijetiti da se u hebrejskom tekstu izvještaja o Jobu koristi izraz hasSatan. Određeni član upotrijebljen u hebrejskom jeziku pokazuje da se izrazom “Sotona” misli na točno određenu osobu koja se snažno protivi Bogu. (Vidi i Zahariju 3:1, 2 i bilješku uz prvi redak.) Luka 4:1-13 izvještava da je Đavo nastojao navesti Isusa da izvrši njegovu volju. U biblijskom je izvještaju zapisano što je rekao Đavo i što mu je nato odgovorio Isus. Je li Isusa iskušavalo zlo u njemu samom? Takvo gledište ne slaže se s Biblijom, koja kaže da je Isus bio bez grijeha (Hebr. 7:26; 1. Petr. 2:22). Premda se u Ivanu 6:70 koristi grčka riječ diábolós kako bi se opisalo zlo koje se razvilo u Judi Iskariotu, u Luki 4:3 koristi se izraz ho diábolós, odnosno upotrebljava se određeni član ho ispred imenice, čime se ukazuje na točno određenu osobu. Je li optuživanje Đavla samo pokušaj ljudi da izbjegnu odgovornost za zlo koje se događa? Neki ljudi krive Đavla za ono što su sami skrivili. No Biblija kaže da su za zlo koje snalazi ljude često velikim dijelom odgovorni drugi ljudi ili pak oni sami, jer osjećaju loše posljedice vlastitih postupaka (Prop. 8:9; Gal. 6:7). Međutim, Biblija nas upozorava na postojanje nadljudskog neprijatelja i upoznaje nas s raznim spletkama kojima on nanosi silnu bol ljudskom rodu. Ona objašnjava kako se možemo osloboditi njegovog utjecaja. Kako je nastao Sotona? Sva su Jehovina djela savršena — on ne uzrokuje nepravdu, pa stoga nije stvorio nijedno zlo stvorenje (5. Mojs. 32:4; Psal. 5:4). Stvorenje koje je postalo Sotona zapravo je u početku bilo savršeni Božji duhovni sin. Kad je Isus rekao da Đavo “nije ostao postojan u istini”, dao je do znanja da je Đavo nekada bio “u istini” (Ivan 8:44). No poput svih Božjih razumnih stvorenja, i taj je duhovni sin imao slobodnu volju. Zloupotrijebio je slobodu izbora i uzoholio se te je počeo čeznuti za tim da se njemu iskazuje štovanje koje je pripadalo jedino Bogu. Stoga je naveo Adama i Evu da slušaju njega, a ne Boga. Zbog svojih je postupaka postao Sotona, a taj naziv dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik” (Jak. 1:14, 15; vidi i stranicu 108, pod temom “Grijeh”). Zašto Bog nije uništio Sotonu odmah nakon što se on pobunio? Sotona je otvorio dva važna sporna pitanja: (1) Ispravnost i pravovaljanost Jehovinog načina vladanja. Je li Jehova uskratio ljudima slobodu koja bi pridonijela njihovoj sreći? Je li istina da ljudi mogu sretno i vječno živjeti samo ako su poslušni Bogu? Je li Jehova bio nepošten kad je dao zakon kojim je odredio da neposlušnost vodi u smrt? (1. Mojs. 2:16, 17; 3:3-5). Dakle, ima li Jehova pravo vladati? (2) Vjernost Jehovi svih razumnih stvorenja. Kad su Adam i Eva zgriješili, pojavilo se pitanje: Jesu li Jehovi njegovi sluge poslušni iz ljubavi ili će svi napustiti Boga i poći za Sotonom? Spor oko ovog posljednjeg pitanja Sotona je dodatno zaoštrio u Jobovo vrijeme (1. Mojs. 3:6; Job 1:8-11; 2:3-5; vidi i Luku 22:31). Na ta pitanja nije se moglo odgovoriti jednostavno tako da se buntovnici pogube. Bog sebi nije morao ništa dokazivati. No da se takvim pitanjima više nikada ne bi narušio mir i dobrobit svih stvorenja u svemiru, Jehova je dao dovoljno vremena da se dobiju savršeno jasni odgovori na njih. Nakon nekog vremena Adam i Eva umrli su zbog svoje neposlušnosti Bogu (1. Mojs. 5:5). No sporna pitanja time nisu bila riješena. Stoga je Bog dopustio i Sotoni i ljudima da isprobaju svaki oblik vladavine kojeg su se dosjetili. Međutim, nijedan nije ljudima donio trajnu sreću. Bog je ljudima dopustio da idu do krajnjih granica zanemarujući u svom životu njegova pravedna mjerila ponašanja. Posljedice takvog načina života dovoljno govore za sebe. Obistinilo se ono što kaže Biblija: “Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim” (Jer. 10:23). Bog je istovremeno svojim slugama dao priliku da djelima dokažu jesu li mu vjerni i poslušni iz ljubavi, i to usprkos Sotoninom zavođenju i progonstvu koje je poticao. Jehova opominje svoje sluge: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Izr. 27:11). Oni koji su mu vjerni već sada dobivaju velike blagoslove, a u budućnosti se mogu nadati vječnom životu kao savršeni ljudi. Svoj će život posvetiti vršenju Jehovine volje jer ga istinski ljube zbog njegove osobnosti i postupaka. Koliko značajnu ulogu igra Sotona u današnjem svijetu? Isus Krist je za njega rekao da je “vladar svijeta”, kojega ljudski rod, općenito govoreći, sluša tako što na njegov poticaj zanemaruje Božje zahtjeve (Ivan 14:30; Efež. 2:2). Biblija za njega kaže i da je “bog ovoga svijeta”, kojega u svojim vjerskim obredima štuju ljudi koji pripadaju ovom svijetu (2. Kor. 4:4; 1. Kor. 10:20). Nastojeći iskušati Isusa Krista, Đavo ga je “odveo na visinu i pokazao mu odjednom sva kraljevstva svijeta. I Đavo mu je rekao: ‘Dat ću ti vlast nad svima njima i slavu njihovu, jer je meni predana i dajem je kome hoću. Ako mi se, dakle, pokloniš, sva će vlast biti tvoja’” (Luka 4:5-7). U Otkrivenju 13:1, 2 saznajemo da je Sotona dao ‘moć, prijestolje i vlast veliku’ svjetskom političkom sustavu. Danijel 10:13, 20 otkriva nam da je Sotona postavio demonske knezove nad glavnim zemaljskim kraljevstvima. U Efežanima 6:12 o njima se govori kao o ‘vrhovništvima, vlastima, svjetskim vladarima ove tame, zlim duhovnim silama na nebesima’. Stoga ne čudi da u 1. Ivanovoj 5:19 stoji: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga.” No ta je vlast ograničenog vijeka i postoji samo zato što to dopušta Jehova, Svemogući Bog. Dokle će Sotoni biti dopušteno da zavodi ljudski rod? Dokaze da živimo u posljednjim danima Sotoninog zlog svijeta možeš pronaći na stranicama 68-71, pod temom “Datiranje” i u temi “Posljednji dani”. Kako će svijet biti oslobođen Sotoninog zlog utjecaja simbolično je opisano sljedećim riječima: “Vidio sam jednog anđela kako silazi s neba s ključem od bezdana i velikim lancem u ruci. I uhvatio je zmaja, prazmiju, koji je Đavo i Sotona, i svezao ga na tisuću godina. I bacio ga je u bezdan, koji je nad njim zaključao i zapečatio, da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga treba biti nakratko odvezan” (Otkr. 20:1-3). Što će se zatim dogoditi? “Đavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u jezero ognjeno i sumporno” (Otkr. 20:10). Što to znači? U Otkrivenju 21:8 nalazimo odgovor: “Ono [jezero] predstavlja drugu smrt.” Sotona će zauvijek nestati! Znači li to što će Sotona biti ‘bačen u bezdan’ da će tisuću godina biti zatočen na opustjeloj Zemlji na kojoj neće biti nikoga koga bi mogao iskušavati? Neki smatraju da Otkrivenje 20:3 (citirano u prethodnom odlomku) podupire tu tvrdnju. Oni kažu da “bezdan” predstavlja opustošenu Zemlju. No je li to točno? Otkrivenje 12:7-9, 12 govori o tome da će prije bacanja u bezdan Sotona biti “zbačen” s neba na Zemlju i da će ondje ljudima nanositi strašne nevolje. Dakle, kad se u Otkrivenju 20:3 kaže da je Sotona ‘bačen u bezdan’, to sigurno ne znači da je naprosto ostao ondje gdje je dotad bio — na Zemlji, ali ipak nevidljiv. On će biti uklonjen daleko odatle “da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina”. Zanimljivo je primijetiti da Otkrivenje 20:3 kaže da će nakon tisuću godina iz bezdana biti pušten Sotona, a ne narodi. Kad Sotona bude pušten, ljudi koji su prije sačinjavali te narode već će biti ondje. Neki to vjerovanje dokazuju Izaijom 24:1-6 i Jeremijom 4:23-29. Ondje stoji: “Evo, Jehova prazni zemlju i pustoši je. (...) Zemlja će se isprazniti i opljačkati, jer je tako rekao Jehova.” “Vidio sam zemlju, i gle, bila je prazna i pusta. (...) Vidio sam, i gle, nije bilo čovjeka. (...) Jer ovako kaže Jehova: ‘Cijela će zemlja biti u pustoš pretvorena. (...) Svi su gradovi napušteni, nitko ne živi u njima.’” Što znače ta proročanstva? Prvi su se put ispunila na Jeruzalemu i Judi. Izvršavajući Jehovinu osudu, Babilonci su osvojili zemlju. Na koncu je sva zemlja ostala opustošena i bez stanovnika. (Vidi Jeremiju 36:29.) No Bog tada nije uklonio stanovništvo s cijelog planeta, a neće to učiniti ni sada. (Vidi stranice 415-418, pod temom “Zemlja” i temu “Nebo”.) Međutim, on će potpuno uništiti crkve kršćanstva, suvremenu kopiju nevjernog Jeruzalema — koje svojim nesvetim postupcima sramote Božje ime — kao i sve ostale dijelove Sotonine vidljive organizacije. Umjesto da bude pusta, tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine, dok Sotona bude u bezdanu, cijela će Zemlja postati raj. (Vidi temu “Raj”.)

Tko je Sotona Tko je Sotona? Je li on stvarna osoba? NEKI suvremeni izučavatelji religije kažu da Sotona nije stvarna osoba. Oni tvrde da je on samo plod ljudske mašte. Polemike o tome tko je zapravo Sotona nisu ništa novo. “Đavlova najveća prijevara jest to što nas uvjerava da on uopće ne postoji”, napisao je u 19. stoljeću pjesnik Charles Baudelaire. Je li Sotona stvarna osoba? Ako jest, odakle potječe? Je li on nevidljiva sila koja uzrokuje probleme što pogađaju današnji svijet? Kako se možete zaštititi od njegovog opasnog utjecaja? Je li Sotona nevidljiva sila koja uzrokuje probleme što pogađaju svijet? Što Biblija kaže o Sotoni? Biblija opisuje Sotonu kao stvarnu osobu koja živi u nevidljivom duhovnom području (Job 1:6). Ona nam otkriva da je Sotona pokvaren i okrutan te da čini zla djela (Job 1:13-19; 2:7, 8; 2. Timoteju 2:26). U Bibliji su čak zapisani razgovori koje je Sotona vodio s Bogom i Isusom (Job 1:7-12; Matej 4:1-11). Odakle potječe to zlo biće? Davno prije nego što je stvorio čovjeka, Bog je stvorio svog ‘prvorođenog’ Sina, koji je kasnije nazvan Isus (Otkrivenje 3:14). S vremenom su bili stvoreni i drugi “sinovi Božji”, koji se nazivaju anđeli (Job 38:4-7). Svi su oni bili savršeni i moralno besprijekorni. No jedan od tih anđela kasnije je postao Sotona. On nije bio tako nazvan kad je bio stvoren. Tek je kasnije dobio ime Sotona, a ono dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik, neprijatelj, optužitelj”. Tako je nazvan zato što se odmetnuo od Boga i počeo mu prkositi. To je duhovno stvorenje postalo ponosno i počelo gajiti želju da zauzme Božje mjesto. Željelo je da ga drugi obožavaju. Kad je Božji prvorođeni Sin, Isus, bio na Zemlji, Sotona ga je čak pokušao navesti da ‘padne i pokloni mu se’ u znak obožavanja (Matej 4:9). Sotona “nije ostao postojan u istini” (Ivan 8:44). Prikazao je Boga kao lašca, no zapravo je on sam bio lažac. Rekao je Evi da može postati kao Bog, no zapravo je on sam htio takav položaj. Služeći se prijevarom, ostvario je svoju sebičnu želju. Naveo je Evu da ga smatra višim od Boga. Ona je poslušala Sotonu i time pokazala da ga prihvaća za svog boga (1. Mojsijeva 3:1-7). Pokrenuvši pobunu protiv Boga, taj je nekada vjerni anđeo postao Sotona — protivnik i neprijatelj Boga i ljudi. Zbog svojih zlih osobina nazvan je i Đavo, što dolazi od grčke riječi koja znači “klevetnik”. Taj je začetnik grijeha kasnije naveo i neke druge anđele da postanu neposlušni Bogu te mu se pridruže u pobuni (1. Mojsijeva 6:1, 2; 1. Petrova 3:19, 20). Ti anđeli nisu ljudima omogućili bolji život. Oni su oponašali Sotoninu sebičnost i zato se ‘zemlja ispunila nasiljem’ (1. Mojsijeva 6:11; Matej 12:24). Koliko je jak Sotonin utjecaj? Zločinac može ukloniti otiske svojih prstiju s mjesta zločina kako ga nitko ne bi mogao otkriti. No kad policija vidi da se dogodio zločin, znat će da mora postojati netko tko ga je počinio. Sotona, prvi ubojica, trudi se sakriti svoj identitet (Ivan 8:44; Hebrejima 2:14). Kada je razgovarao s Evom, prikrio je svoj identitet posluživši se zmijom. Sotona ni danas ne želi da ljudi otkriju tko je on. Čak je “zaslijepio umove nevjerničke” kako bi sakrio koliko je snažan njegov utjecaj (2. Korinćanima 4:4). No Isus je razotkrio Sotonu i pokazao da je on zlo stvorenje koje upravlja iskvarenim svijetom u kojem živimo. Nazvao ga je ‘vladarom ovog svijeta’ (Ivan 12:31; 16:11). “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga”, napisao je apostol Ivan (1. Ivanova 5:19). Sotona “zavodi sav svijet” apelirajući na ‘želju tijela i želju očiju’ te težnju ljudi za ‘isticanjem svog imetka’ (1. Ivanova 2:16; Otkrivenje 12:9). Njemu je poslušna većina ljudi. Oni koji su poslušni Sotoni zapravo ga prihvaćaju za svog boga, kao što je to učinila i Eva. Zbog toga je Sotona “bog ovoga svijeta” (2. Korinćanima 4:4). Njegova je vladavina dovela do licemjerja i laži, ratova, patnji i razaranja te zločina, pohlepe i iskvarenosti. Kako se zaštititi od Sotoninog utjecaja? Biblija upozorava: “Budite trezveni, bdijte!” Zašto trebamo to činiti? Zato što ‘naš protivnik, Đavo, ide uokolo kao ričući lav i traži koga da proždre’ (1. Petrova 5:8). Premda to upozorenje trebamo shvatiti vrlo ozbiljno, ohrabrujuće je znati da Sotona može prevariti samo one koji nisu trezveni — one koji ne bdiju (2. Korinćanima 2:11). Vrlo je važno da prihvatimo činjenicu da Sotona zaista postoji te dopustimo Bogu da nas ‘učvrsti i ojača’. Tada ćemo se moći oduprijeti Sotoni i stati na Božju stranu (1. Petrova 5:9, 10).

Dan odmora Trebamo li držati tjedni dan počinka? KRAJEM 1980-ih male grupe metodista izašle su na ulice Suve, glavnog grada Fidžija. Muškarci, žene i djeca, obučeni kao da idu u crkvu, postavili su barikade na 70 mjesta u gradu. Blokirali su sav teretni i putnički promet, uključujući i domaće i međunarodne letove. Zašto su to učinili? Tražili su da se u zemlji ponovno uvede strogo držanje dana počinka. U Izraelu svaka nova višekatnica izgrađena nakon 2001. mora imati barem jedno dizalo koje se automatski zaustavlja na svakom katu. Zašto? Zato da pobožni Židovi koji od petka navečer do subote navečer drže šabat, to jest dan počinka, ne bi morali “raditi”. Naime čak se i pritiskanje dugmadi u dizalu smatra radom. U Tongi, kraljevini u južnom dijelu Tihog oceana, nedjeljom je zabranjen svaki posao. Obustavlja se sav zračni i pomorski promet. Svaki ugovor koji se potpiše tog dana smatra se nevažećim. Prema ustavu Tonge svi građani, bez obzira na svoja vjerska uvjerenja, nedjelju trebaju “smatrati svetom”. Zašto? Zato da bi se u cijeloj zemlji držao dan počinka. Kao što pokazuju navedeni primjeri, mnogi ljudi smatraju da Bog od njih zahtijeva da drže tjedni dan počinka. Ustvari, neki kažu da je držanje tog dana izuzetno važno i vjeruju da o njemu ovisi naše vječno spasenje. Neki čak misle da je to najvažnija Božja zapovijed. Odakle potječe dan počinka? Zahtijeva li Biblija od kršćana da se svaki tjedan jedan dan uzdržavaju od svakog posla? Odakle potječe dan počinka? Hebrejska riječ “šabat” znači “počinak, odmor, mirovanje”. Iako u biblijskom izvještaju zapisanom u Prvoj knjizi Mojsijevoj stoji da je Jehova Bog sedmi dan “stao počivati” od stvaranja, Božji je narod tek u Mojsijevo vrijeme dobio zapovijed da drži dan počinka, odnosno šabat, koji je trajao 24 sata (1. Mojsijeva 2:2). Nakon što su Izraelci 1513. pr. n. e. izašli iz Egipta, Jehova im je čudom davao manu u pustinji. O sakupljanju mane dobili su sljedeću uputu: “Šest ćete dana skupljati, ali sedmi je dan dan počinka. Tada toga neće biti” (2. Mojsijeva 16:26). Biblijski izvještaj u nastavku kaže da je “narod počivao sedmoga dana”, od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu (2. Mojsijeva 16:30). Ubrzo nakon što su Izraelci dobili te upute, Jehova im je dao zakon o držanju dana počinka, koji je uvrstio među Deset zapovijedi danih Mojsiju (2. Mojsijeva 19:1). Četvrta je zapovijed djelomično glasila: “Sjećaj se dana počinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu” (2. Mojsijeva 20:8-10). Tako je držanje dana počinka za Izraelce postalo sastavni dio života (5. Mojsijeva 5:12). Je li Isus držao tjedni dan počinka? Da, držao ga je. Biblija o Isusu kaže: “Kad se navršilo vrijeme, Bog je poslao svojega Sina, rođenog od žene i podložnog zakonu” (Galaćanima 4:4). Isus je bio rođen kao Izraelac i stoga je bio pod Mojsijevim zakonom, koji je uključivao i zakon o držanju dana počinka. Savez zakona bio je ukinut tek nakon Isusove smrti (Kološanima 2:13, 14). Ako znamo kad su se ti događaji odigrali, bolje ćemo razumjeti Božje gledište o danu počinka. (Vidi grafički prikaz na 15. stranici.) Istina, Isus je rekao: “Ne mislite da sam došao obezvrijediti Zakon ili Proroke. Nisam došao obezvrijediti, nego ispuniti!” (Matej 5:17). No što znači izraz “ispuniti”? Prikažimo to jednim primjerom: Građevinski poduzetnik ispunit će ugovor kojim se obavezao da će izgraditi zgradu ako taj objekt dovrši do kraja, a ne ako podere ugovor. No kad obavi posao u skladu s očekivanjima naručitelja, ispunio je obaveze navedene u ugovoru i više nije dužan držati ga se. Slično tome Isus nije ukinuo Zakon, odnosno “poderao ugovor”, nego ga je u potpunosti ispunio. Kad je Zakon bio ispunjen, Božji ga se narod više nije morao držati. Kršćani i dan počinka Jesu li kršćani obavezni držati tjedni dan počinka s obzirom na to da je Krist ispunio Zakon? Apostol Pavao je pod nadahnućem odgovorio na to pitanje: “Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote, jer je to tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist” (Kološanima 2:16, 17). Te nadahnute riječi ukazuju na to da se značajno promijenilo ono što Bog traži od svojih slugu. Zašto je došlo do te promjene? Zato što su kršćani pod novim zakonom, “zakonom Kristovim” (Galaćanima 6:2). Savez zakona koji je Jehova preko Mojsija sklopio s Izraelom bio je ukinut kad ga je Isus svojom smrću ispunio (Rimljanima 10:4; Efežanima 2:15). Je li zapovijed o držanju dana počinka također bila ukinuta? Da. Nakon što je rekao da smo “oslobođeni Zakona”, Pavao se osvrnuo na jednu od Deset zapovijedi (Rimljanima 7:6, 7). Dakle Deset zapovijedi, pa tako i zakon o držanju dana počinka, dio su tog Zakona, koji je bio ukinut. Stoga Božji sluge više ne moraju držati tjedni dan počinka. Kršćani trebaju obožavati Boga na drugačiji način nego stari Izraelci. Tu promjenu možemo prikazati jednim primjerom: Neka država odlučila je promijeniti svoj ustav. Kad novi ustav stupi na snagu, građani više nisu obavezni pridržavati se staroga. Neki zakoni u novom ustavu jednaki su onima u starom, no drugi se razlikuju. Stoga bi građani trebali pažljivo proučiti novi ustav kako bi saznali koji se zakoni sada primjenjuju. Osim toga svaki bi lojalni građanin trebao znati kad je novi ustav stupio na snagu. Slično tome Jehova Bog dao je izraelskom narodu više od 600 zakona, uključujući i 10 glavnih. Među njima bili su zakoni o moralu, žrtvama, zaštiti zdravlja i danu počinka. No Isus je rekao da će njegovi pomazani sljedbenici sačinjavati novi “narod” (Matej 21:43). Od 33. godine taj narod ima novi “ustav”, koji se temelji na dva osnovna zakona — jedan zahtijeva da ljube Boga, a drugi da ljube svoje bližnje (Matej 22:36-40). Iako “zakon Kristov” sadrži zapovijedi koje su slične onima u Zakonu koji je dobio Izrael, ne bi nas trebalo iznenaditi što se neki zakoni ipak jako razlikuju, a neki više nisu ni potrebni. Zakon o držanju tjednog dana počinka jedan je od zakona koje više nije potrebno držati. Je li Bog promijenio svoja mjerila? Znači li ukidanje Mojsijevog zakona i uspostava Kristovog zakona da je Bog promijenio svoja mjerila? Nipošto. Kao što roditelj prilagođava pravila koja postavlja svojoj djeci, ovisno o njihovom uzrastu i različitim okolnostima, tako je i Jehova prilagodio zakone koje njegov narod treba držati. Apostol Pavao to objašnjava na sljedeći način: “Prije nego što je došla vjera, bili smo čuvani pod zakonom, predani u zatočeništvo, čekajući vjeru koja se trebala objaviti. Tako nam je Zakon bio odgajatelj koji nas je vodio do Krista, da budemo proglašeni pravednima zbog vjere. A otkako je došla vjera, više nismo pod odgajateljem” (Galaćanima 3:23-25). Kako se Pavlovi argumenti mogu primijeniti na dan počinka? Razmislite o sljedećoj usporedbi: Određeni dan u tjednu učenici u školi imaju neki predmet, naprimjer obradu drva. Od njih se očekuje da taj dan uče kako se obrađuje drvo. No kad se zaposle, vještine koje su stekli trebat će koristiti svaki dan, a ne samo određeni dan u tjednu. Slično tome dok su bili pod Zakonom, Izraelci su jedan dan u tjednu morali odvajati za odmor i službu Bogu. S druge strane kršćani moraju služiti Bogu svaki dan, a ne samo jednom tjedno. Je li dakle pogrešno svaki tjedan odvojiti jedan dan za odmor i službu Bogu? Ne, nije. Božja Riječ odluku o tome prepušta svakom pojedincu. Naime ona kaže: “Netko smatra da je jedan dan važniji od drugoga, a drugi smatra da su svi dani jednaki. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje” (Rimljanima 14:5). Iako neki smatraju da je jedan dan važniji od drugih, Biblija jasno pokazuje da Bog ne očekuje od kršćana da drže tjedni dan počinka.

utorak, 19.08.2014.

Je li Isus Bog ? Je li Isus Bog? MNOGI smatraju Trojstvo središnjim kršćanskim naukom. Po tom su učenju Otac, Sin i sveti duh tri osobe u jednom Bogu. Kardinal John O’Connor o Trojstvu je rekao: “Mi znamo da je to velika tajna u koju ne možemo proniknuti.” Zašto je Trojstvo tako teško pojmiti? U biblijskom priručniku The Illustrated Bible Dictionary navodi se jedan razlog. Ondje se o Trojstvu priznaje: “To nije biblijski nauk jer se nigdje u Bibliji o njemu ne daje nikakvo tumačenje.” Budući da Trojstvo “nije biblijski nauk”, njegovi zagovornici očajnički u Bibliji traže — čak i izvrću — citate kojima žele potkrijepiti to svoje vjerovanje. Redak koji potvrđuje Trojstvo? Jedan je takav primjer Ivan 1:1. Taj se biblijski redak često pogrešno tumači. U Jeruzalemskoj Bibliji on glasi: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga [grčki: ton theón] i Riječ bijaše Bog [theós].” Taj redak sadrži dva oblika grčke imenice theós (bog). Ispred prvog nalazi se riječ ton, odnosno jedan oblik grčkog određenog člana. * Na tom se mjestu riječ theón odnosi na Svemogućeg Boga. Ali na drugom mjestu nalazimo imenicu theós bez određenog člana. Je li tu član greškom ispušten? Zašto je Trojstvo tako teško pojmiti? Ivanovo evanđelje bilo je napisano na pučkom grčkom (koine), u kojemu su postojala točno određena pravila za upotrebu određenog člana. Ako i subjekt i predikatna imenica imaju član, “oboje su određeni, identični, znače jedno te isto i jedno se može zamijeniti drugim”, kaže bibličar Archibald Thomas Robertson. On je za primjer uzeo Mateja 13:38, gdje stoji: “Polje [grčki: ho agrós] je svijet [grčki: ho kósmos].” Gramatički gledano, vrijedi i obratno: “Svijet je polje.” No što ako subjekt ima određeni član, a predikatna imenica nema, kao što je to u Ivanu 1:1? Bibličar James Allen Hewett u osvrtu na taj redak istaknuo je: “U takvoj konstrukciji subjekt i predikatna imenica nisu ni isti, ni jednaki, ni identični, ni išta u tom smislu.” Da bi to ilustrirao, Hewett se poslužio 1. Ivanovom 1:5, gdje piše: “Bog je svjetlo.” U grčkom tekstu “Bog” je ho theós, dakle ima određeni član. No imenica phos (svjetlo) nema ispred sebe nikakav član. Hewett objašnjava: “Uvijek se može reći da je Bog svjetlo, ali ne može se uvijek reći da je svjetlo Bog.” Slične primjere nalazimo u Ivanu 4:24 (“Bog je Duh”) i u 1. Ivanovoj 4:16 (“Bog je ljubav”). U oba retka subjekti imaju određeni član, a predikatne imenice (“Duh” i “ljubav”) nemaju. Prema tome u tim se recima subjekt i predikat ne mogu zamijeniti jedan drugim. Ti reci ne znače: “Duh je Bog” odnosno “ljubav je Bog”. Tko je “Riječ”? Brojni grecisti i prevoditelji Biblije priznaju da se u Ivanu 1:1 zapravo ne govori o tome tko je “Riječ”, nego kakva je “Riječ”. Prevoditelj Biblije William Barclay kaže: “Budući da Ivan ispred riječi theos nije upotrijebio određeni član, zaključujemo da je ona opisni izraz. (...) Ivan tu nije poistovjetio Riječ s Bogom. Jednostavno rečeno, on nije rekao da je Isus Bog.” Bibličar Jason David BeDuhn slično tome kaže: “Ako u grčkoj rečenici kakva je ona iz Ivana 1:1c ispred theos ne stavite određeni član, vaši će čitatelji zaključiti da ona znači ‘bog’. (...) Izostavljanjem određenog člana theos dobiva sasvim drugačije značenje od ho theos. (...) Prema Ivanu 1:1, Riječ nije Bog, jedan jedini, nego bog, to jest biće nalik Bogu.” Ili riječima Josepha Henrya Thayera, bibličara koji je radio na engleskom prijevodu Biblije American Standard Version: “Logos [Riječ] je bio božanske prirode, a ne Bog.” Isus je napravio jasnu razliku između sebe i svog Oca Mora li za čovjeka doista ostati “velika tajna” tko je Bog? Isusu to nije bila tajna. U molitvi koju je uputio svom Ocu Isus je napravio jasnu razliku između sebe i svog Oca, rekavši: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3). Budemo li vjerovali u Isusa i prihvatili jasna biblijska učenja, poštovat ćemo ga kao Božjeg Sina, što on i jest. A obožavat ćemo Jehovu, “jedinog pravog Boga

Znak poslijednjih dana Znak posljednjih dana DOK je u utorak poslijepodne Isus sjedio na Maslinskoj gori i promatrao hram, nasamo su mu pristupili Petar, Andrija, Jakov i Ivan. Bili su zabrinuti jer im je Isus rekao da će hram biti porušen do temelja. No očito ih je kopkalo još nešto. Naime Isus im je nekoliko tjedana ranije govorio o svojoj “prisutnosti” tijekom koje će se “pojaviti Sin čovječji”. A još prije toga spomenuo im je “svršetak ovoga poretka”. Apostole je sve to jako zanimalo. Zato su ga upitali: “Kaži nam kada će to [razorenje Jeruzalema i hrama] biti i što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka ovoga poretka?” Dakle, kao što se vidi iz pitanja, zanimale su ih tri stvari: razorenje Jeruzalema i hrama, Isusova prisutnost u ulozi Kralja te svršetak zlog ljudskog poretka na Zemlji. Isus je svojim opsežnim odgovorom obuhvatio sva tri dijela tog pitanja. Opisao im je znak po kojem su mogli prepoznati da je blizu trenutak kada će Bog u potpunosti odbaciti nepokajničke Židove i njihovo vjersko središte. No otkrio im je i puno više od toga. Govorio je i o znaku pomoću kojeg su u budućnosti njegovi učenici mogli uvidjeti da žive u vremenu njegove prisutnosti i da se bliži svršetak čitavog zlog svijeta. Kako su godine prolazile, apostoli su mogli promatrati ispunjavanje Isusovog proročanstva jer se počelo ispunjavati već za njihovog života. Stoga, kad su 37 godina kasnije, to jest 70. godine, Jeruzalem i njegov hram bili uništeni, kršćane to nije iznenadilo. Međutim Kristova prisutnost u ulozi Kralja nije počela 70. godine, već puno kasnije. Kada? Pažljivo razmatranje Isusovog proročanstva pruža nam odgovor na to pitanje. Isus je prorekao: “Čut ćete metež ratni i vijesti o ratovima.” Zatim je dodao da će “narod ustati na narod” te da će po raznim mjestima biti gladi, potresa i pošasti. Ljudi će mrziti i ubijati njegove učenike. Ustat će lažni proroci koji će zavesti mnoge. Porast će bezakonje i kod većine ljudi ljubav će ohladnjeti. U isto vrijeme propovijedat će se dobra vijest o Božjem Kraljevstvu za svjedočanstvo svim narodima. Iako se Isusovo proročanstvo u određenoj mjeri ispunilo prije razorenja Jeruzalema 70. godine, do njegovog glavnog ispunjenja trebalo je doći u vrijeme Isusove prisutnosti i svršetka ovog zlog svijeta. Pomna analiza svjetskih događaja pokazuje da se glavno ispunjenje tog vrlo značajnog proročanstva odvija od 1914. Još jedno obilježje znaka na koje je Isus ukazao bilo je pojavljivanje “gadosti koja pustoši”. Godine 66. pokazalo se da je ta “gadost” zapravo bila rimska vojska koja se utaborila oko Jeruzalema i potkopala hramski zid. Tako je “gadost koja pustoši” stajala ondje gdje nije smjela. U suvremeno doba prorečena “gadost” odnosi se na Ligu naroda odnosno na njezinog nasljednika, Ujedinjene narode — međunarodnu organizaciju za očuvanje svjetskog mira. Kršćanski svijet tu organizaciju smatra svojevrsnom zamjenom za Božje Kraljevstvo, što je u očima Boga i njegovog naroda uistinu “gadost”. S vremenom će političke sile udružene s Ujedinjenim narodima napasti crkve kršćanstva (predočene Jeruzalemom) i uništiti ih. Zato je Isus prorekao: “Tada će biti velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta do sada, niti će je više biti.” Razorenje Jeruzalema 70. godine doista je bila velika nevolja jer je, prema nekim podacima, tada poginulo preko milijun ljudi. No glavno ispunjenje tog dijela Isusovog proročanstva bit će neusporedivo većih razmjera. Sačuvati pouzdanje u Boga tijekom posljednjih dana Utorak 11. nisana primicao se kraju, a Isus je apostolima i dalje govorio o znaku svoje prisutnosti i kraju ovog zlog svijeta. Upozorio ih je da ne slijede lažne Kriste, koji će pokušavati, ako bude moguće, “zavesti i izabrane”. Poput oštrovidnih orlova, “izabrani” će se skupljati ondje gdje bude prava duhovna hrana, odnosno skupljat će se oko pravog Krista tijekom njegove nevidljive prisutnosti. Oni neće dopustiti da ih zavara i zavede neki lažni Krist. Isusova je prisutnost trebala biti nevidljiva, što se ne može reći za lažne Kriste, čije je pojavljivanje uvijek vidljivo. Opisujući što će se događati tijekom njegove prisutnosti, nakon što izbije velika nevolja, Isus je rekao: “Sunce će potamnjeti, mjesec više neće svijetliti.” Da, bit će to najmračnije razdoblje u povijesti čovječanstva — činit će se kao da je Sunce potamnjelo usred bijela dana i kao da noću više nema Mjesečeve svjetlosti. “Sile će se nebeske uzdrmati”, nastavio je Isus. Time je htio reći da će nebo izgledati zloslutno. Strah i nasilje ispunit će Zemlju kao nikada ranije. Zbog toga će, kazao je Isus, “narode na zemlji obuzeti tjeskoba i osjećaj nemoći zbog huke mora i valova, i ljudi će tada gubiti svijest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet”. A dok se to najmračnije doba u povijesti ljudskog roda bude bližilo svom kraju, “na nebu će se pojaviti znak Sina čovječjega”. Tada će, rekao je Isus, “proplakati sva plemena zemaljska”. Ali neće svi “plakati” kad ‘Sin čovječji dođe sa silom’ kako bi uništio ovaj zli svijet. “Izabrani njegovi”, 144 000 onih koji će s njim vladati u nebeskom Kraljevstvu, neće tugovati, kao ni njihovi suradnici koje je Isus nazvao “drugim ovcama”. Premda će živjeti u najgorem razdoblju ljudske povijesti, oni će poslušati Isusove ohrabrujuće riječi: “Kad se sve to počne zbivati, uspravite se i podignite glave, jer se približava izbavljenje vaše.” Da bi njegovi učenici u posljednjim danima mogli prepoznati da je blizu kraj, Isus je ispričao sljedeću usporedbu: “Pogledajte smokvu i sva ostala stabla! Kad vidite da su već propupala, i sami znate da je blizu ljeto. Tako i vi, kad vidite da se sve to događa, znajte da je blizu kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.” Dakle, kad Isusovi učenici vide da se ispunjavaju brojna obilježja prorečenog znaka, trebali bi prepoznati da je blizu kraj te da će Božje Kraljevstvo ubrzo zbrisati zlo s lica Zemlje. Učenicima koji budu živjeli u tim posljednjim danima Isus je uputio važan savjet: “Pazite na sebe da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i ne iznenadi kao zamka. Jer doći će na sve koji žive po svoj zemlji. Stoga budite budni, usrdno se moleći sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina čovječjega.” Razborite i lude djevice Isus je zatim ispričao tri usporedbe kojima je opisao još neka obilježja znaka svoje prisutnosti. Ispunjenje svake od njih vidjet će oni koji budu živjeli u tom razdoblju. Prvu usporedbu Isus je započeo riječima: “Kraljevstvo nebesko bit će kao deset djevica koje su uzele svjetiljke svoje i izašle u susret mladoženji. Pet ih je bilo ludih, a pet razboritih.” Kad je kazao: “Kraljevstvo nebesko bit će kao deset djevica”, Isus nije htio reći da će jedna polovina nasljednika nebeskog Kraljevstva biti razborita, a druga neće. Zapravo je htio reći da će određeni događaji povezani s nebeskim Kraljevstvom biti nalik događajima iz usporedbe. Deset djevica predočava sve kršćane koji će naslijediti ili pak tvrde da će naslijediti nebesko Kraljevstvo. Kršćanska je skupština na Pedesetnicu 33. godine bila obećana uskrsnulom i proslavljenom Mladoženji, Isusu Kristu. Sama svadba trebala se održati u budućnosti na nebu. Deset djevica iz usporedbe izašlo je u susret mladoženji s namjerom da se pridruže svadbenoj povorci. One su svojim svjetiljkama trebale osvjetljavati put kad dođe mladoženja te mu tako iskazati čast dok svoju nevjestu bude uvodio u kuću koju je pripremio za nju. No što se dogodilo? Isus je objasnio: “Lude su uzele svjetiljke, ali nisu sa sobom uzele ulja, a razborite su uzele ulja u posudama zajedno sa svjetiljkama. Kako je mladoženja kasnio, sve su zadrijemale i zaspale.” To što se dolazak mladoženje odužio ukazuje na to da je Kristova prisutnost u ulozi Kralja trebala početi tek u dalekoj budućnosti. Isus je 1914. konačno sjeo na svoje prijestolje. Tijekom dugačke “noći” koja je tome prethodila sve su djevice pozaspale. No problem nije bio u tome. Lude djevice osuđene su zato što nisu imale dovoljno ulja za svoje svjetiljke. U nastavku usporedbe Isus je ispričao: “Točno u ponoć čuo se povik: ‘Evo mladoženje! Izađite mu u susret!’ Tada su sve one djevice ustale i pripremile svjetiljke svoje. A lude su rekle razboritima: ‘Dajte nam svojega ulja, jer naše svjetiljke samo što se nisu ugasile!’ Razborite su odgovorile: ‘Možda neće biti dovoljno za nas i za vas. Pođite radije k prodavačima i kupite ga sebi!’” Ulje predočava ono što pravim kršćanima omogućava da šire duhovno svjetlo, a to je Božja nadahnuta Riječ, koje se čvrsto drže, i sveti duh koji im pomaže da je razumiju. Zahvaljujući tom ulju razborite djevice mogle su svojim svjetlom izraziti dobrodošlicu mladoženji koji je išao na svadbeno slavlje. S druge strane oni koji su predočeni ludim djevicama nisu u svojim “posudama”, odnosno u sebi, imali potrebno duhovno ulje. Isus je opisao što se dalje dogodilo: “Dok su [lude djevice] išle kupiti [ulje], stigao je mladoženja. Djevice koje su bile spremne ušle su s njim na svadbu i vrata su se zatvorila. Poslije su došle i ostale djevice i rekle: ‘Gospodine, gospodine, otvori nam!’ A on im je odvratio: ‘Istinu vam kažem, ne poznajem vas!’” Kad je Isus “stigao”, odnosno postao Kralj nebeskog Kraljevstva, pravi pomazani kršćani predočeni razboritim djevicama prenuli su se iz svog simboličnog sna i spremno stali širiti duhovno svjetlo u ovom mračnom svijetu u čast Mladoženje koji se vratio. No oni koji su predočeni ludim djevicama nisu bili spremni na taj način izraziti dobrodošlicu Mladoženji. Zato im on, kad nebeska svadba započne, neće dozvoliti da joj prisustvuju. Ostavit će ih vani, u gustoj tami najcrnje noći koja će zadesiti ovaj svijet, gdje će biti uništeni zajedno sa svim ostalima koji čine bezakonje. Isus je zaključio: “Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas!” Usporedba o talentima U nastavku razgovora s apostolima na Maslinskoj gori Isus im je ispričao još jednu usporedbu. Nekoliko dana ranije, dok su bili u Jerihonu, ispričao je usporedbu o minama kako bi im skrenuo pažnju na to da će Božje Kraljevstvo početi vladati tek u dalekoj budućnosti. No usporedba koju je sada ispričao, premda je u mnogim pogledima slična onoj ranijoj, opisuje što će se zbivati tijekom njegove prisutnosti. Iz nje je vidljivo da učenici moraju raditi dok su još na Zemlji kako bi povećali Gospodarevu “imovinu”. Ukazujući na zbivanja povezana s Kraljevstvom, Isus je rekao: “To je kao kad je čovjek, koji je namjeravao otputovati u tuđinu, dozvao robove svoje i povjerio im imovinu svoju.” Taj čovjek predočava Isusa koji je, prije odlaska na nebo, imovinu povjerio svojim robovima, odnosno učenicima koji će naslijediti nebesko Kraljevstvo. Imovina se ne odnosi na materijalne stvari, već na zadatak koji im je povjeren — zadatak da propovijedaju i čine nove učenike. Isus je svoju imovinu povjerio robovima kratko prije nego što je uzašao na nebo. Kako je to učinio? Tako što im je zapovjedio da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu do svih krajeva Zemlje. Ispričao je: “Jednome je dao pet talenata, drugome dva, trećemu pak jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti, i otišao je u tuđinu.” Osam talenata, koji predočavaju Kristovu imovinu, robovima je bilo podijeljeno u skladu s njihovim mogućnostima, odnosno duhovnim kvalitetama i sposobnostima. Robovi predočavaju Kristove učenike različitih mogućnosti. U 1. stoljeću su među robovima koji su dobili pet talenata očito bili i apostoli. Isus je rekao da su robovi s pet talenata i dva talenta udvostručili dobiveni novac. To su učinili tako što su revno propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu i činili učenike. Međutim rob koji je dobio samo jedan talenat sakrio ga je u zemlju. “Nakon dugo vremena”, nastavio je Isus, “došao je gospodar tih robova i počeo sređivati račune s njima.” Krist se vratio da s robovima sredi račune tek u 20. stoljeću, oko 1 900 godina kasnije, što je doista bilo “nakon dugo vremena”. Isus je potom objasnio: “Tako je onaj koji je primio pet talenata pristupio i donio još pet talenata te rekao: ‘Gospodaru, povjerio si mi pet talenata. Evo, zaradio sam još pet talenata.’ A gospodar mu je rekao: ‘Odlično, dobri i vjerni robe! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad mnogim. Raduj se s gospodarom svojim!’” Rob koji je dobio dva talenta također je udvostručio novac te je dobio istu pohvalu i nagradu. U kom su se smislu vjerni robovi mogli radovati sa svojim gospodarom? Njihov se Gospodar, Isus Krist, radovao što će dobiti Kraljevstvo kad ode k Ocu na nebo. Vjerni robovi u suvremeno doba raduju se tome što su im povjerene važne odgovornosti povezane s propovijedanjem o Kraljevstvu, a njihova će radost doseći vrhunac kad završe svoj život na Zemlji i uskrsnu u nebeskom Kraljevstvu. No što je bilo s trećim robom? “Gospodaru, znao sam da si zahtjevan čovjek”, požalio se treći rob. “Zato sam se pobojao i otišao te sakrio tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje!” On je namjerno odbio propovijedati i stvarati učenike. Zbog toga ga je gospodar nazvao zlim, lijenim i beskorisnim te je zapovjedio: ‘Oduzmite mu talenat i izbacite ga van u tamu! Ondje će plakati i škrgutati zubima.’ Budući da su izbačeni van u tamu, ljudi koje predočava zli rob lišeni su radosti koju pružaju duhovni blagoslovi. Ova usporedba sadrži važnu pouku za sve koji tvrde da su Kristovi sljedbenici. Oni koji ne žele biti bačeni van u tamu i zauvijek uništeni, već žele dobiti njegovu pohvalu i nagradu, moraju revno propovijedati dobru vijest i tako povećavati imovinu svog nebeskog Gospodara. Da li i vi to marljivo činite? “Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj” Na koncu je Isus ispričao i treću usporedbu. “Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim”, rekao je, “tada će sjesti na slavno prijestolje svoje.” Sin čovječji “stići će” pred sam kraj ovog zlog svijeta. Koja će biti svrha njegovog dolaska? Isus je objasnio: “Svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” Opisujući što će se dogoditi s onima koji steknu njegovu milost, Isus je kazao: “Kralj će reći onima koji mu budu zdesna: ‘Dođite, vi koje je Otac moj blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta!’” Ovce iz usporedbe neće vladati s Kristom na nebu, već će naslijediti Kraljevstvo u tom smislu što će biti njegovi zemaljski podanici. Izraz “postanak svijeta” odnosi se na početak ljudske povijesti, kad su Adam i Eva dobili nesavršene potomke na koje je mogla biti primijenjena otkupnina. No zašto je Kralj iskazao milost “ovcama”? “Ogladnio sam i dali ste mi jesti”, objasnio je, “ožednio sam i dali ste mi piti, bio sam stranac i ugostili ste me, gol i obukli ste me, razbolio sam se i brinuli ste se za mene, bio sam u zatvoru i došli ste k meni.” Budući da su se ljudi predočeni ovcama nalazili na Zemlji, nije im bilo jasno kako su mogli takva dobra djela učiniti za svog Kralja koji se nalazi na nebu. Zato su ga upitali: “Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog i nahranili te ili žednog i dali ti piti? Kad smo te vidjeli kao stranca i ugostili te ili golog i obukli te? Kad smo te vidjeli bolesnog ili u zatvoru i došli k tebi?” Kralj im je odgovorio: “Zaista, kažem vam, što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.” Kristova braća su preostali pomazanici — pripadnici grupe od 144 000 njegovih nebeskih suvladara — koji još uvijek žive na Zemlji. A kako je rekao Isus, onaj tko čini dobro njima čini dobro njemu samome. Zatim se Kralj obratio jarcima: “Idite od mene, prokleti, u vječnu vatru pripremljenu Đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnio sam, ali niste mi dali jesti, ožednio sam, ali niste mi dali piti, bio sam stranac, ali niste me ugostili, gol, ali niste me obukli, bolestan i u zatvoru, ali niste se brinuli za mene.” Međutim, jarci su se požalili: “Gospodine, kad smo te vidjeli gladnog ili žednog ili kao stranca ili golog ili bolesnog ili u zatvoru i nismo te poslužili?” Kriterij na temelju kojeg će Krist suditi isti je i za ovce i za jarce. “Što god niste učinili jednom od ovih najmanjih [od moje braće]”, odgovorio je Isus, “ni meni niste učinili.” Dakle, tijekom Kristove prisutnosti, i to u velikoj nevolji, neposredno prije nego ovaj zli svijet bude uništen, odvijat će se suđenje ljudima. Jarci će “otići u vječnu smrt, a pravednici [ovce] u vječni život”. Matej 24:2–25:46; 13:40, 49; Marko 13:3-37; Luka 21:7-36; 19:43, 44; 17:20-30; 2. Timoteju 3:1-5; Ivan 10:16

	kolovoz, 2014
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2014 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv