Slika od ImagineThatStudios sa Pixnio
Svjetski je dan mentalnog zdravlja.
Tema koja je "zabranjena", a tiče sve svih nas. Ironično. Puno je stigme oko takvih bolesti. Još uvijek se smatra slabošću pokazivanje pravih osjećaja. Još uvijek iskrenost se ne cijeni. Prevldava "toksična pozitivnost". Psihijatri, psiholozi i psihoterapeuti rade nezavidan posao.
Što je s našom empatijom?
Da li smo spremni zaustaviti se i saslušati drugoga? Da li smo spremni čuti poziv u pomoć svakoga tko ima onaj ožiljak na srcu s kojim se teško nosi?
Mnogo je pitanja, a malo odgovora.
Zato što sve želimo na brzinu. Zato što je svijet jedno veliko površno mjesto.
Šutiš i trpiš dok ne eksplodiraš. One lijepe emocije... Život nije uputa da ga moraš ispunjavati.
Kad bi smo samo živjeli u skladu sa svojim osjećajima....
Budimo podrška jedni dugima. Jer, zdravlje nema cijenu.
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost