*Pozitivka
ponedjeljak, 23.10.2023.
Forma
(Pixnio)
Jedna sam od onih koja mrzi formu.
Na kraju krajeva, ne bih pisala. I tako već 7 godina. Hvala onima koji su izvukli najbolje od mene. I onima koji su prepoznali ono što radim. Zapravo, ne radim - volim.
Forma je, zapravo, sadržaj bez ljubavi.
Danas je sve užurbano, površno. Ti nešto stalno "moraš". Samo čuješ "ja sam", "ja imam", "ja se pojavljujem".
Od toliko hvale, jedino možeš otići doma.
Što ima u sadržaju, nitko nema vremena za analize, pa se lakše svrstavati negdje.
Oni nadobudniji ti dođu i lijepe se pred tebe na samo par centimetara kao čičkovi i počinju sa "znaš li ti....". Da, i?
Oni koji jesu/imaju/moraju imaju prava. Oni koji nisu, nemaju. Nebitno što, kako.... bitno je gdje si. Biraju koga žele, imaju izbora. Ovim drugima sve loše. Koga briga za ponašanje. Što se uopće treba zamarati sa tim. Boli me briga.
Nitko ne pita kako se ti osjećaš s tim nego kako se oni osjećaju s tobom i tim što imaš.
Najpametniji su oni koji šute. Njima znaš da je najbolje.
Bez sadržaja, predvidivo. A sve zapravo, tako - neizazovno.
Allways look on bright side of life
Opis bloga
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost