
(Pixnio)
Jedna sam od onih koja mrzi formu.
Na kraju krajeva, ne bih pisala. I tako već 7 godina. Hvala onima koji su izvukli najbolje od mene. I onima koji su prepoznali ono što radim. Zapravo, ne radim - volim.
Forma je, zapravo, sadržaj bez ljubavi.
Danas je sve užurbano, površno. Ti nešto stalno "moraš". Samo čuješ "ja sam", "ja imam", "ja se pojavljujem".
Od toliko hvale, jedino možeš otići doma.
Što ima u sadržaju, nitko nema vremena za analize, pa se lakše svrstavati negdje.
Oni nadobudniji ti dođu i lijepe se pred tebe na samo par centimetara kao čičkovi i počinju sa "znaš li ti....". Da, i?
Oni koji jesu/imaju/moraju imaju prava. Oni koji nisu, nemaju. Nebitno što, kako.... bitno je gdje si. Biraju koga žele, imaju izbora. Ovim drugima sve loše. Koga briga za ponašanje. Što se uopće treba zamarati sa tim. Boli me briga.
Nitko ne pita kako se ti osjećaš s tim nego kako se oni osjećaju s tobom i tim što imaš.
Najpametniji su oni koji šute. Njima znaš da je najbolje.
Bez sadržaja, predvidivo. A sve zapravo, tako - neizazovno.
Allways look on bright side of life