Doba godišnjih polako završava, vrijeme je da se prebaci na staru shemu, evo malo i morskih... malo Nina, Zadra, Starigrada..... i ode ljeto.

O Zadru se ne treba puno. Mediteranski šarm grada na svakom koraku. Ima se što za vidjeti. Obavezna šetnja Kalelargom (Širokom ulicom). Na kraju ulice prepoznatljiv simbol sv. Donat. I još štošta iz njegove bogate povijesti. Dva dijela, a jedna duša. Povezuje ih most. Tako bi trebalo uvijek biti.
Nin - još jedan simpatičan gradić. Doduše, viđen noću, no i to je dovoljno da vidiš koliko je živ. Poznata crkva sv. Križa iz 9. stoljeća. Lijepo uređeni parkovi. U središtu će vas dočekati, a tko drugi, nego kip Grgura Ninskog, dar kipara Meštrovića. Kažu, još dva postoje takva, u Splitu i Varaždinu. I naravno, krasi ga lijepa Kraljevska plaža na kojoj se možeš šetati namuljan ljekovitim blatom, a nitko ti to neće zamjeriti pa ni tvoje tijelo, dapače...

I za kraj, malo Starigradskih, da ne bi bilo.... igra planine i mora.
A sada u neke nove borbe, a za pobijede... lako ćemo.
(izbor iz osobnog albuma)
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost