... i kad poželiš se ravnice, dođi u Vinkovce..., kaže jedna modernija.
Oživljavanje starih uspomena, jedan dio srca vuče u Slavoniju, točnije, Vinkovce.
Grad na SI Hrvatske sa 31 057 stanovnika, smješten na rijeci Bosut. Znate li da su Vinkovci najstarije kontinuirano naseljeno područje u Europi preko 8200 godina?

Impozantne zgrade poput ove, vinkovačke gimnazije.

Spomenik u čast vinkovačkom "Romeu i Juliji", toj zabranjenoj plaktonskoj ljubavi - Ivana i Marije Kozarac. Iza obnovljena rodna kuća samog Kozarca. Slavonci se diče i Josipom Runjaninom koji je uglazbio našu himnu.
Crkva sv. Euzebija i Poliona, a 20. srpnja je dan kada vinkovčani slave svoj "kirbaj", dan sv. Ilije.
Zanimljiva unutrašnjost crkve, upravo pripremljena za vjenčanje, ali ne moje, haha....

Umjetnički tunel koji je ujedno ulaz i izlaz na glavni trg koji nosi naziv još jednog slavnog Vinkovčanina, bana Šokčevića, koji je bio zaslužan za jačanje hrvatskog jezika.

Obavezna kava u ugodnom društvu sa starim znancima.
Engleska usred Vinkovaca....

Zalazak sunca, zalazimo i mi sa lijepim uspomenama, do nekog sljedećeg susreta.
(osobni album)
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost