
Jedna kava i prebiranje po životnim i inim temama. Što je bilo, a i sada što jest.
Misliš si koliko je čovjek bio lud i trošio svoju energiju uzalud. Na te neke stvari na koje nije moglo biti utjecaja, a možda i tuđe volje....
A opet, tko zna, da si reagirao drugačije, opet bi i bilo sve drugačije. Samo je možda trebalo malo strpljivosti. Tko će ga znati... Čudni su ti putevi.
Ostane ti samo zadovoljstvo da se sudbina poigra već i sve postane onako kako si govorio...
A ti si negdje, miljama daleko s ironijom oko srca i jednom "daskom" više u glavi.
Da li smo mogli? Mogli smo, ali nismo....
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost