*Pozitivka

nedjelja, 30.04.2023.

Dan prije sutra



Pripreme za 1. maj u punom jeku....

P.S. Ono kad se ne moraš baviti površnim odnosima, društvenim paranojama, egzistencijalnim pitanjima, svjetskim krizama, umjetnim inteligencijama....

30.04.2023. u 11:02 • 27 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.04.2023.

Brzopotezna ironija


Nikad nemoj ismijavati sudbinu jer će ona ismijati tebe.

27.04.2023. u 16:23 • 18 KomentaraPrint#

subota, 22.04.2023.

Dobrice



Kako ljude ne možeš zadovoljiti po bilo kakvim kriterijima, inspiriralo me za anketu, samo za svrhu svoje znatiželje.....

Dobrica je osoba:

a) koja misli ono što i drugi misle, govore, osjećaju.... što već;
b) ona koja izbjegava konflikte, voli da se svi slažu, ugađa svima, želi da se osjećaju ugodno (ona malo dosadnjikava);
c) ona koju zadnju biraju u društvu, nema pravo glasa, izbora... tu ti svi izbjegavaju.

.... and the winner is....

22.04.2023. u 10:36 • 27 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.04.2023.

Tiha voda


Tiha voda brege dere, tko bi rekao....

Šutnja često nije na cijeni, nerijetko znači - odsustvo misli.

Riječi su te koje popunjavaju sve praznine, no upravo baš one "zalutale" misli mogu odvaliti cijelu prazninu.

Gledajući sebe vidimo ono što drugi ne vide.

20.04.2023. u 09:50 • 25 KomentaraPrint#

utorak, 18.04.2023.

Jednostavnost


Jednostavne stvari u životu su one dosadne. One koje se uzimaju "zdravo za gotovo". Kod njih nema strasti, pravog osjećaja.

Željeti - to je ono životno.

Dovoljno da zamrziš jednostavnost, a tebe gledaju kompliciranim.

Kompliciranost zapravo može biti tako jednostavna, samo je ne treba komplicirati.

18.04.2023. u 18:06 • 17 KomentaraPrint#

subota, 15.04.2023.

Neprilagođenost


Ljudima se baš žuri trpati u "ladice". Kao da će time dobiti nekakvu nagradu.

Što je s onima koji ne spadaju nigdje?

Oni šute, trpe i čekaju svoju priliku.

15.04.2023. u 15:37 • 23 KomentaraPrint#

petak, 14.04.2023.

U tuđim cipelama....



Walk a mile in my shoes
Just walk a mile in my shoes
And before you abuse, criticize and accuse
Walk a mile in my shoes
(Elvis Presley)

Eno jedna glumica ispričala kako se u jednom trenutku borila s depresijom i pila antidepresive te još neka pomoćna sredstva…. Samo zato jer se nije znala nositi s pritiskom i očekivanjima drugih da bude „savršena“. Vodi ona zapravo dobar život dostojan 5 Oscara.

Nakon toga obavezno javljanje tzv „hejtera“ (kojih, usput, budimo realni, ima malo previše).

Ok, glumica je, zašto bi ona kao javna osoba uopće imala pravo na lijepe i sladunjave komentare?

Ma nije važno to što je ona glumica nego samo reci da imaš neki problem, u nekoj si vrsti emocionalne krize, možda malo odskačeš od nekih ideala….
Odmah osude.

Posebno ako te ne poznaju, o takvima najlakše. Nema veze što te ne poznaju, ali su čuli.

Nitko ne zna s čime se tko bori. Koja se priča nalazi ispod površine. Tko kakav teret nosi.

Ne znaš se nositi s kritikama. Brineš se što će drugi reći o tebi. To što druge strane „brinu o drugima“ je najmanja briga. Ma koliko bilo zabavno i dovraga smiješno.

Zašto je čovjeku lakše osuđivati nego šutnjom sve promijeniti npr.?


14.04.2023. u 14:19 • 19 KomentaraPrint#

utorak, 11.04.2023.

Savršenstvo


Savršen dan, savršena ljubav, savršena osoba, savršeno društvo, savršena pravila, savršeni odnosi, savršeno.... ma ne znam ni ja što više...

Postoji li uopće to savršenstvo?

Čitaš savjete u časopisima, gledaš okolo ljude koji nastoje dostići ideale društva misleći da su dostigli savršenstvo u toj bezličnoj masi....

Da bi ispali savršeni pred drugima, najčešća metoda je ukazati na nesavršenosti drugoga. Kao da oni nemaju nesavršenosti.... (koje baš oni imaju tamo gdje drugi nemaju)

Sve bi to trebalo izgledati logično, ali kad se zagrebe ispod površine, djeluje zapravo otužno...

U takvom svijetu savršenih, jedino što nesavršeni mogu jest zapitati se zašto uopće žive kad neće dostići savršene jer to zapravo ne žele.... Jedino što si možeš stvoriti kaos u vlastitoj glavi na račun kaosa oko sebe (koji drugi, opet, ne bi tako nazvali).

Kad ne radiš ono što drugi smatraju savršenim, neće valjati. Kad eto baš napraviš ono što su drugi smatrali savršenim, a nisi to napravio (jer nisi tako osjećao), ne valja. Da ne kažem da oni "savršeniji" između, kažnjavaju druge svakako jer ne dostižeš njihovo savršenstvo.

I što ti ostaje? Tvoje "savršenstvo".... Koje je zapravo i test za one izdržljive. Znaš da te vole i kad si nesavršen... Malo ih je, ali ništa nije savršeno. Pa i da ostaneš sam protiv svih...

Savršen si, tko je kriv savršenima što ne vole nesavršene...

Dobrodošli u klub nesavršenih. Pravilo je da pravila nema.

11.04.2023. u 12:00 • 23 KomentaraPrint#

petak, 07.04.2023.

Čestitka


Odbacit ću sve tehnikalije ovih dana zbog nekih drugih...

Stoga...

Onima koji slave želim sretan i blagoslovljen Uskrs, a svima ovaj produženi vikend neka ugodno provedu u društvu svojih najmilijih.

07.04.2023. u 20:06 • 18 KomentaraPrint#

utorak, 04.04.2023.

Sljedeća stranica


Ujedno i nova, trebala bi biti lakša...

Ispišeš prethodnu, naučiš iz grešaka, valjda... i kreneš dalje...

Upravo te ta promjena plaši jer nikad ne znaš što se krije na sljedećoj.

No, interesantno je jedno... A to je da moraš iskusiti neke stvari da bi mogao suditi o njima.

Kad ih proživiš... tek onda shvatiš koliko si imao puno krivih pretpostavki.

Trebalo bi biti jednostavno... Vrijeme ipak ne okreće listove samo tako.

04.04.2023. u 15:04 • 23 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost