Fly me to the moon
29.06.2005., srijeda
Jedna sasvim obicna prica
Poslovna rides again... Definitivno..Dakle, dragi moji, ako je netko pehist, onda sam to definitivno ja. Kako se (opet) pokazalo u subotu ujutro, kada smo moj dragi i ja krenuli na put ka Selcu, divnom malom mjestu. Odluka je pala na Selce jer a) tamo radi njegov frend kojeg nismo niti on niti ja jako dugo vidjeli, a decko je stvarno fantastican i b) sredio nam je smjestaj za 50 kn po osobi nocenje, koji stvano, ali stvarno nije puno... Vratimo se mi na put. Dakle, vecer prije ekipa od decka dosla do njega i tako gemist po gemist, mi se zapili. Dogovor je bio da krecemo u 8, dakle u 7 budjenje, ja skuham kavicu, budim njega... No, kako smo legli tek negdje oko 3 ujutro, ja se probudila tek u 7:30. Ustala, pristavila vodu za kavu, otusirala se, skuhala kavu, probudila dragoga, mi se spremili i u 9 sati krenuli (ok, to je samo 1 sat, kaj onda???). Pricamo kojom cestom da idemo. Ma ajde, dragi, lijepa je nasa puna novih cesta, ajmo mi lijepo novom cestom, nema guzve pa cemo se mi prije kupati... Dodjemo mi na Zagreb-Karlovac, kad, nismo presli niti 3 kilometra, evo ti guzve do izlaza na Jasku. Ovaj pizdi, je... i majku i oca onima koji naplacuju cestarinu jer je zbog toga tolika guzva. Ja ga smirujem, silazimo na jaski idemo starom cestom... Cisto slucajno upalimo radio (uvijek se iz auta cuje najzesci rock koji postoji), kad eto ti vijesti - zatvorena jedna dionica ceste od Delnica prema Zalesju, zbog rellya... O majku ti rellysku, a guzva na cestama. Ajde, penjemo se mi ne novu cestu, sve super do Rijeke, evo ti opet kolone. Vidmo izivcirani napokon dolazimo do Selca (kakav Papa, ja sam izljubila asfalt tamo od srece kad smo stigli). Prvo kod frenda na kavu, a onda ce doci stanodavac da se mi smjestimo u nasu sobicu (iskreno, nismo ocekivali nista vise od obcnog kreveta sa dobrim amortizerima....jbg, more cini svoje :))) ). Tip nas dovodi u sobu, ono, prekrasno - kroz cijelu sobu proteze se samo krevet. (uh, maco a da mi niti ne odemo na tu plazu???). Pobacamo stvari, skidamo se u badice i palimo na plazu (ipak niti klima u autu nije pomagala). Kupamo se, zajebavamo, naslikavamo cijeli dan, vracamo se u sobu da se spremimo, otusiramo i palimo negdje nekaj pojesti. Kad, dragi se ide tusirati, ja idem napraviti krevet i pogledam malo bolje -------- oba jastuka su bila dvije velike mrlje.. Sa time da je svaka na sebi imala jos puno puno malih mrljica svih boja, dizajna i godina starosti.. Rekoh, ajde, predje covjek preko toga, stavim cistu jastucnicu i to je to. Vraga - jastucnice jos gore. Plahte zadlakavljene, zmazane - ali tip tvrdi da je stavio ciste taj dan (o, da, a ja sam Strumfeta). Dragi ide traziti neke ciste plahte, nekako ih nadje... Idemo jesti.. Odlazimo (sad pazi, ja rijetko kada reklamiram ali ovo je zasluzilo) u HOTEL KASTEL u Crikvenicu (setnjom od Selsa svega 20-ak minuta), gdje nailazimo na strasno ljubaznog konobara koji nas je posluzio iako je vec bilo 22:30, sa strasno jeftinom klopom - sva jela 22kn, a strasno fina. Ubijemo uz veceru litru Malvazije, dolazimo natrag do Selca, sjedamo sa frendom na cugu, zapijemo se do pola 4 ujutro. Drugi dan, zajebancija, kupanje, naslikavanje, pokret za Zagreb oko 21:30. I sve bi bilo dobro, ali sto se dogadja - mi (opet) upadamo u guzvu.... Ajde, nije bilo tako strasno kao sto je bilo kad smo isli, dolazimo u Zagreb oko 23 sata... A onda ponedjeljak... i opet posao... Bijah jucer na razgovoru za posao.. Izgleda nece biti nista od toga... Ali plivam dalje.. DObar glas daleko se cuje. a moj prelazi te granice.. Pusa svima, voli vas Poslovna |
24.06.2005., petak
Mala anketa
|
Da ste na poslu zrtva mobbinga, biste li dali otkaz, tuzili firmu ili se osobno obracunali sa mobberom? |
23.06.2005., četvrtak
060
|
060 600 060 - Apel za pomoc Iranu 060-601-601 - pomoc nekoj bolnici 060 606 606 - hvala ti moj dobri andjele 060 9002 - uredjenje prostora Centra za obrazovanje Slava Raškaj 060 818-818 - pomoc za osmogodišnju djevojčicu Martinu koja boluje od artrogripoze i ne može se služiti rukama i bla bla dalje..... svi ti telefoni sluze za "pomoc" nekoj djeci...Naravno, svima nam je zao kada vidimo da djeca pate, cak i vise nego kad vidimo da odrasli pate.. Hm, zasto onda nije nigdje stavljen telefon za ponoc seksualno zlostavljanoj djeci u domu Jelene Brajse? Iz nesluzbenih (kako ovo zvuci sluzbeno) izvora doznajem da je sve donacije koje su dobivene koristila u privatne svrhe... ili mozda za svakakva seksualna pomagala svom domaru, buduci se isti rasplakao kada je dosao do nje pa ga je stavila u drugi dom... Ono, ajde, nemoj djeicu ovdje ti je lutka koja je kupljena novcem svih onih koji su htjeli pomoci... Yeah, right... Do danas je Caritas zbrinuo oko 4300 djece. Ta ustanova u Zagrebu zapošljava oko 260 djelatnika, ima 33 kuće i objekte u kojima je smješteno oko 400 djece te 200 odraslih. Zanimljivo je da ta jadna djeca, koja zaista nemaju nikoga i koja su prosla sve i svasta, na kraju zavrse u rukama takvog monstruma kakva je ona.... I da nasa voljena drzava opet nista ne radi po tom pitanju... Da, oni sada jesu po sudovima, ali koji sud toj djeci moze nadoknaditi ono sto su oni prosli? Eto dragi moji, nije koncert od Dugmeta, jer iako ih jako volim mislim da ovo zasluzuje vecu pozornost...... Pusa svima i zapamtite - volite djecu - ona su nasa buducnost... |
17.06.2005., petak
How to killl the office bitch?
Svaki prijedlog je dobrodošao! |
13.06.2005., ponedjeljak
Godine, prolaze..
Ah da...Nakon napornog tjedna, stigao i taj petak.... Peta godisnjica mature... Moje... Prvi mah sam mislila - ides kamo lete te godine.. Onda mi darling kaze kako on ove godine ima 16.-u godisnjicu iste... A u p.m., jos sam ja beba :) Prva panika mi je bila kaj obuci.... Onda zakljucim da necu nista ekstravagantno, ionako je to samo restoran niti bolji niti losiji (citaj ex prcvarnica), navlacim na sebe hlace i majcu, malo make upa, frizurica by kucna radinost i upucujem se ka Jarunu. Prvo mi kasni travmaj. Onda me ulovi kihanje u tramvaju (jel spomenuh alergiju?) koje mi razmaze sminku. Sidjem na stanici i popravljam to malo sminke koje mi je ostalo (ovo je sad opaka reklama, ali Loreal spasava zivot!). Idem prema restacu i razmisljam si koliko sam imala kila kad sam maturirala... Da ga jebes, 10 manje nego sada... Ides... sad cu ja doci tamo i svi ce ostati kakvi su i bili jedino cu ja biti debela.... Fuj.. samo sto se nisam okrenula da cu ici doma, opet mi je proradio neki mali crvic koji me je tjerao da ipak odem... Onda mi sine kako sam uvijek bila medju najboljima, ako ne i najbolja u razredu. Fuck, a fali mi jos godina do diplome..... Daj, sad su svi vec diplomirali, svi su dipl.ing. ovog onog, a ja cu sad doci ko tutlek.... Opet se okrecem da idem prema natrag... A jebi ga... Kupila sam kosulju posebno za tu priliku (bila mi je frka doma, pa sam lijecila zivce u shopingu), idem sad... Dolazim do restorana, vec je stiglo nekoliko ljudi. Pozdravljam se sa svima, izljubim rasku, sjedam, snimam na stolu litru i vodu, trazim konobara casu. Krene prica gdje tko studira i tokom price skuzim da su svi jos studenti. Kad malo bolje pogledam i najvece razredne zgoljavice su dobile barem 10 kila.... I kaj meni sad fali? Konobar? Seceru, daj jos litru i vodu.... Pa stigla klopa (e, najbolji rostilj koji sam u zivotu jela), pa seceru, daj ti nama jos litru i vodu.... Pa daj odmah dvije da te ne secemo.... Uglavnom - epilog veceri, vracam se doma bauljajuci po Jarunu, i pricam sa deckom na mobitel (j... ga, osjecam se nekak sigurnije kad pricam s njim barem na mob), lovim tramvaj dolazim doma, lijezem u krevet - krepana ( i polupijana...) Ujutro grda svadja sa starim, pakiram se, odlazim dragome na vikend... Za veceru me vodi kod Cingaca, dakle, dragi moji, bolje i vece cevape nisam u zivotu jela, koliko je to bilo savrseno... Desert necu niti spominjati :) Danas ujutro - odlazim na ispit, da barem vidim malo sto se dogadja... i polozim... i to sa 5.... Ma tko kaze da do iduce godisnjice mature necu i ja biti dipl.? |
10.06.2005., petak
Svaka zena
|
Ovo sam dobila neki dan na mail i mogu reci da mi se jako dopalo... mozda je negdje na nekom blogu vec objavljeno, ali nisam nigdje vidjela.... pa zene ( i muski) uzivajte.... SVAKA BI ZENA TREBALA IMATI: Staru ljubav za koju moze zamisljati da joj se moze vratiti; Jednu koja je podsjeca kako je daleko stigla; Dovoljno novca da se odluci iseliti ili iznajmiti stan, cak i ako joj to ne treba; Nesto savrseno za obuci ako je sef ili udvarac pozovu na sastanak; Mladost za koju ce biti zadovoljna da je ostavi za sobom; Dovoljno socnu proslost o kojoj ce joj biti drago pricati u starosti Shvacanja da ce jednog dana dozivjeti starost i malo novca ostavljenog na strani; Komplet sarafcigera, bezicnu busilicu i prsluk od crne cipke Jednog prijatelja koji ce je nasmijavati i jednog koji ce joj dozvoliti da place; Dobar komad namjestaja koji nitko prije nje nije imao; Komplet od 8 tanjura, casa na nozicama i recept za obrok zahvaljujuci kojem ce se njezini gosti osjecati pocasceni; Zivotnu pricu po kojoj nije snimljen film; Osjecaj da sama kontrolira svoju sudbinu. SVAKA ZENA BI TREBALA ZNATI: Kako se zaljubiti a da se ne izgubi; Kako da napusti posao, raskine s ljubavnikom i suprotstavi se prijatelju, a da ne unisti prijateljstvo; Kada da se trudi jace, a kada da ode; Kako da se dobro provede na zabavi na koju nikad sama ne bi odlucila doci; Kako da trazi ono sto zeli na nacin na koji ce to najprije dobiti; Da ne moze promijeniti duzinu listova, sirinu bedara ili prirodu svojih roditelja; Da njezino djetinjstvo nije bilo savrseno... ali je zavrseno; Sto treba i sto ne treba raditi za ljubav; Kako da zivi sama... cak ako joj se to ne svida; Kome moze vjerovati, kome ne moze i zasto to ne treba primati osobno; Sto moze i sto ne moze postici u jednom danu, jednom mjesecu i jednoj godini. Voli vas poslovna.... |
08.06.2005., srijeda
The Raven
|
Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary, Over many a quaint and curious volume of forgotten lore, While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping, As of some one gently rapping, rapping at my chamber door. "'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door- Only this, and nothing more." Ah, distinctly I remember it was in the bleak December, And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor. Eagerly I wished the morrow;- vainly I had sought to borrow From my books surcease of sorrow- sorrow for the lost Lenore- For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore- Nameless here for evermore. And the silken sad uncertain rustling of each purple curtain Thrilled me- filled me with fantastic terrors never felt before; So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating, "'Tis some visitor entreating entrance at my chamber door- Some late visitor entreating entrance at my chamber door;- This it is, and nothing more." Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer, "Sir," said I, "or Madam, truly your forgiveness I implore; But the fact is I was napping, and so gently you came rapping, And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door, That I scarce was sure I heard you"- here I opened wide the door;- Darkness there, and nothing more. Deep into that darkness peering, long I stood there wondering, fearing, Doubting, dreaming dreams no mortals ever dared to dream before; But the silence was unbroken, and the stillness gave no token, And the only word there spoken was the whispered word, "Lenore!" This I whispered, and an echo murmured back the word, "Lenore!"- Merely this, and nothing more. Back into the chamber turning, all my soul within me burning, Soon again I heard a tapping somewhat louder than before. "Surely," said I, "surely that is something at my window lattice: Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore- Let my heart be still a moment and this mystery explore;- 'Tis the wind and nothing more." Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and flutter, In there stepped a stately raven of the saintly days of yore; Not the least obeisance made he; not a minute stopped or stayed he; But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door- Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door- Perched, and sat, and nothing more. Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling, By the grave and stern decorum of the countenance it wore. "Though thy crest be shorn and shaven, thou," I said, "art sure no craven, Ghastly grim and ancient raven wandering from the Nightly shore- Tell me what thy lordly name is on the Night's Plutonian shore!" Quoth the Raven, "Nevermore." Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly, Though its answer little meaning- little relevancy bore; For we cannot help agreeing that no living human being Ever yet was blest with seeing bird above his chamber door- Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door, With such name as "Nevermore." But the raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only That one word, as if his soul in that one word he did outpour. Nothing further then he uttered- not a feather then he fluttered- Till I scarcely more than muttered, "other friends have flown before- On the morrow he will leave me, as my hopes have flown before." Then the bird said, "Nevermore." Startled at the stillness broken by reply so aptly spoken, "Doubtless," said I, "what it utters is its only stock and store, Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster Followed fast and followed faster till his songs one burden bore- Till the dirges of his Hope that melancholy burden bore Of 'Never- nevermore'." But the Raven still beguiling all my fancy into smiling, Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and door; Then upon the velvet sinking, I betook myself to linking Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore- What this grim, ungainly, ghastly, gaunt and ominous bird of yore Meant in croaking "Nevermore." This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom's core; This and more I sat divining, with my head at ease reclining On the cushion's velvet lining that the lamplight gloated o'er, But whose velvet violet lining with the lamplight gloating o'er, She shall press, ah, nevermore! Then methought the air grew denser, perfumed from an unseen censer Swung by Seraphim whose footfalls tinkled on the tufted floor. "Wretch," I cried, "thy God hath lent thee- by these angels he hath sent thee Respite- respite and nepenthe, from thy memories of Lenore! Quaff, oh quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!" Quoth the Raven, "Nevermore." "Prophet!" said I, "thing of evil!- prophet still, if bird or devil!- Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore, Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted- On this home by horror haunted- tell me truly, I implore- Is there- is there balm in Gilead?- tell me- tell me, I implore!" Quoth the Raven, "Nevermore." "Prophet!" said I, "thing of evil- prophet still, if bird or devil! By that Heaven that bends above us- by that God we both adore- Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn, It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore- Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore." Quoth the Raven, "Nevermore." "Be that word our sign in parting, bird or fiend," I shrieked, upstarting- "Get thee back into the tempest and the Night's Plutonian shore! Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken! Leave my loneliness unbroken!- quit the bust above my door! Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my door!" Quoth the Raven, "Nevermore." And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting On the pallid bust of Pallas just above my chamber door; And his eyes have all the seeming of a demon's that is dreaming, And the lamplight o'er him streaming throws his shadow on the floor; And my soul from out that shadow that lies floating on the floor Shall be lifted- nevermore! Ne znam zasto ali nekako najbolje opisuje moje raspolozenje zadnjih par dana. Na zivce sam pukla zahvaljujuci poslu. Jupi...... |
05.06.2005., nedjelja
i eto mene opet....
ides... prvo ne pisem ne znam koliko, onda opalim po dva posta u danu.... e, to smo mi zene, nikad ne znas kako ce ispasti :) Danas sam, prvi puta nakon dugo vremena uzivala u danu... Bas uzivala u slobodnom danu... Tako da sam, nakon sto napisah post, se bacila na ucenje punom parom (je.... sad ce rokovi...), pa pokusala nekaj porucati, ali sam se zakacila sa starcima u vezi fakulteta, posla, ljubavi i ostalih svakodnevnih sitnica koje nas medjusobno bodu u oci, pa se jednom tjedno (kad se i vidimo) posteno posvadimo i mirni smo tjedan dana. Tako da danas nisam nista niti jela... ali ajde, dobro je to za liniju.... Otisla u teretanu, pa se odlucila malo navratiti do decka.. Ako nista drugo idem tramvajem preko cijeloga grada na drugi (istocni) dio, to mi je taman sat vremena voznje za kojih stignem preci 30-ak stranica skripte. Sa pamcenjem. I tako zavalim se ja u tramvaj (poluprazan, kisa rastjerala sve penzice koji bi se mogli guziti za mjesto), otvorim skriptu i krenem... Onda se sjetim kako bi trebala nekome dati index, buduci jednostavno nemam vremena otici sa posla pokupiti potpise. Ali kako nikoga nisam uspjela naci (da, uspjela naci... hehe), odlucila sam sutra, makar pod cijenu otkaza otici do faksa i pokupiti koji potpis. Iako znam da mi to na poslu povlaci niz pizdarija - poput prije navedene kucke koja bi valjda dala i guze i usta samo da dodje tamo gdje sam ja (as I said - mora pojesti jos puno mlijeka i keksa da bi muljala muljatora :) ), ali opet si mislim, mozda mi je vrijeme da se povucem. Da se maknem od tamo dok sam jos gdje jesam - znam da nikako ne bi mogla ostati raditi u toj firmi da nisam na tom radnom mjestu na kojem sam sada, jer od ljigavih ljudi se micem kako me ne bi zalili sa sluzi. Kako se ono kaze - pravi kockar prestaje kockati kad je na vrhu... tako da se i ja povucem... Zavrsim faks laganini, usput dajem neke instrukcije, sa oviem sto sam usparala do sada si krenem renovirati svoju kucicu u cvijecu, nakon diplome nadjem neki poslic (more biti u struci,a i ne mora), udam se na rivi na Krku,na intimnoj svadbi od samo 20-ak ljudi uz more, rodim jedno dva komada koji ce biti lijepi na mamu, a pametni na tatu (hehe, kak si ja zabijam noz u ledja), zivim sretno i veselo, postanem baka u sezdesetoj i libo me bibo (kako bi rekla moja seka). Ili ostanem raditi ovdje, natovarim si i starce i darlinga na vrat zbog nedavanja ispita, zavrsim faks za nekakve 2 godine, ostanem raditi u firmi gdje i jesam jer posao u struci necu dobiti nikada (jedino ako se udruzim sa MD pa otvorimo skolu za bogate klince i kupimo pare od njihovih staraca), te sa svojih 30 zavrsim u bolnici na odvikavanju od alkohola, sa 31 zavrsim na odvikavanju od teskih droga, da bi napokon u 32 dozvjela zivcani slom, u 33 drugi po redu, a sa 34 prdnula (pardon na izrazu) na rosu.... I prodje jedan zivot...Ostaje mi samo jos 8 za iskoristiti :) Kako idealno zvuci ova prva kombinacija kad je malo bolje procitam.... Vidi se da sam krepana od danasnjeg dana i da trabunjam gluposti. Sutra je ponedjeljak. Jos jedan u nizu. Pa idemo u nove radne pobjede. Cim sutra padne noc i kazaljke se preklope u sredini gornje polovice sata, vec ce biti bolje. :)) Voli vas vasa umorna curica |
Dan D.... 10987809 puta
Dake ljudi moji , ovo nije moguce....Znam da nisam pisala jako dugo, nije stvar u nedostatku inspiracije vec u nedostatku vremena... da, vremena... Sa sjetom se prisjecam onih dana kada sam mogla na poslu mirne duse piti kavicu i tipkati si blog.... E, nema vise.... Dan mi otprilike izgleda ovako - budim se oko 6, 7, ovisno o tome kada sam dan prije otisla sa posla. Pijem kavu i obavljam sve jutarnje rituale u roku od pola sata. Na posao me vozi ili stari ili dargling, kako koji dan kojeg ulovim. Mobitel mi pocinje zvoniti vec u pola 8. Dolazim na posao, trcim prema uredu, zastanem kod aparata za kavu i dok mi isti kuha kavu ja obavim kakva 3 poziva. Jurim u ured, palim lap, ceka me barem nekakvih 20-ak mailova, nekih na hrvatskom, nekih na kojem drugom jeziku, koje treba ne samo procitati, nego i odgovoriti. Onda na red dolaze stranke... koje moja voljena ekipa sa centrale samo meni prespaja (vidjeti ce oni jednoga dana...), onda svakakve smicalice koje kucka iz ureda do mene meni prebacuje (mislim, curo, trebas jesti jos puno keksi i mlijeka da se sa mnom usudis zakaciti). Radno vrijeme postaje do xy, doma doalzim krepana... Ili odem u teretanu ispucati si negativnu energiju (kako mi je zao sto nemaju vrecu za boks da si gore naljepim sliku od dise, pa onda ozezi....), ili se vidim sa dragim, koji isto tako radi po cijele dane, tako da je i on katastrofa...... Ispiti stoje, faks stoji... ne stignem otici do faksa... u biti stigla bi otici ali mi je frka traziti slobodan dan/tjedan kako ne bi dobila slobodno za stalno... tu je zajeb... Najgore od svega toga je sto sada krecu rokovi.... i ja si ozbiljno razmisljam jel da ostanem na poslu ili da se povucem sada dok jos mogu i dok su mi rokovi, pa eventualno na jesen potrazim nesto drugo...... Moja voljena kucna ljubimica otkrila je kako je zanimljivo zvakati kaktuse na balkonu, gdje odnedavno spava. Ukupna racunica pojedjenih stvari glasi: 3 silterice 1 sesir 1 pojas za vezanje u autu 1 presvlake u autu (necu niti pricati da sam ovo u autu morala refundirati) 2 kaktusa 1 nogica od stola (ali mama, ionako smo trebali kupiti novi.....) rub ormara i to je otprilike to u zadnjih mjesec dana..... Ljudi moji ja sam vam luda.... jedino sto me malo tjesi je to sto iduci petak imam proslavu 5. godisnjice mature, sto cu se malo vidjeti sa tom ekipom (nije da mi je netko posebno prirastao srcu), napiti ko zivotinja i sto sjeda placa u srijedu... (citaj jos jedan bolesni shoping) Drzite mi se svi, ja se idem uloviti spremanja ispita.... Pa ipak mi je nedjelja slobodan dan.... od posla... |
