Fly me to the moon
27.05.2005., petak
Cipele na visoku petu
Je li vam se ikada dogodilo da kada dodjete u dodir sa nekim stvarima, one vas strasno taj tren podsjete na nekoga? To mi se dogodilo jutros... Ustajem nadrkana, (cijelu noc nisam oka sklopila zbog alergije koja me nemilosrdno pere zadnja dva tjedna...) tusiram se na brzinu, stavljam viklere i pijem kavu (istodobno), sminkam se, skidam viklere i iz ormara za obucu vadim van sandale koje nisam nosila od prosle godine. Uzimam ih u ruke da ih malo ocistim.... FLASHBACK... ne znam zasto su me te sandale podsjetile na tu osobu, ali nekako sam se sjetila svih nevaznih detalja vezanih za istu tu osobu (ime necu navoditi zbog osobnih razloga)... Trcim u sobu, na brzinu bacam parfem na sebe, opet isti taj flashback.... ne znam sto mi je danas... Dolazim na posao, pijem kavu u trku (sad sam vec na cetvrtoj po redu, joj kad se docepam zahoda....), palim laptop, desetak mailova me ceka. Odgovaram na sve mailove, zvone svi telefoni koji mogu zvoniti, istovremeno pricam na tri telefona i na mobitel, trcim si po drugu kavu (opet istovremeno) i opet me hvata taj flashback... Ne znam kako se rijesiti tog osjecaja... Ali znam da je sutra subota - neradna, napokon, i da idem u shoping, kod frizera i negdje se navecer posteno napiti. Mislim da sam zasluzila. Post Scriptum jucer su mi na posao stigli deseci purica sa mlincima.... hvala, hvala :))))) |
26.05.2005., četvrtak
runda za sve....
Dakle.... Sjetimo se frendica i ja jucer popodne (cca 15 sati) kako je zapravo veceras koncert od HP, a mi se zaboravile dogovoriti za karte.... Na srecu, poznajemo gitaristu (Zoki, bok!), pa ga panicno zovemo jel moze rijesiti kakve karte za nas... Moze. Koliko komada? Velimo, koliko moze.... Cure, jel dosta 5 karata? Mrak, moze.... Bjezim ranije sa posla (detalji na kraju price), dolazim doma, bacam se pod tus i na polusatni spavanac. Sestra i ja krecemo prema Domu sportova. Dolazimo tamo.... dakle, ljudi moji... Valjda sam ja staromodna, ili koji mi je k... da sam se pocela zgrazati (kak mi po domaci velimo) na to sto sma tamo vidjela... Curicke od svojih jedva 13 ("da, stricek, imam, 18 godina, mogu sad, molim vas, dobiti pivu?"), bauljaju pijane... Mi se pogledavamo, razmisljamo jesmo li i mi bile takve... Odgoj na stranu, dosli smo poslusati dobar koncert. Skupljamo se ispred ulaza, kod legendarne fontane koja me podsjeca na sve dobre koncerte na kojima sam bila (ah, to su bili dani...), krecemo prema ulazu... Svaka pohvala redarima, stvarno su bili korektni, nije bilo pretjeranog tlacenja na ulasku. Razmisljamo kamo da se smjestimo... Neke od nas vuce nostalgija na mladje dane i razmisljamo da se uvalimo u prve redove, ali znamo da cemo 99% naje....Odlazimo na tribine, odmah pored stagea. Tocno u 21 (usprkos najavama da koncert pocinje u 20:05), dvorana se zamracuje, Hladno pivo izlazi na pozornicu... Vriska, urlici, opca euforija. Pocinje koncert. Mile pun energije skace po bini, zahvaljuje svima sto su dosli, kaze da je najljepse svirati doma... Jos veca euforija. Uz pratnju "trubadura" (!) iz Metkovica (mislim, nisam sigurna, tu je vec piva pocela djelovati), decki sviraju stare i nove stvari. Obradjuju Dzinovskog, G.A.D.-a, Šamar.... Cijela nasa ekipa, ponesena euforijom, skace po tribinama. Iza sebe ugledam troje ljudi u rasponu godina 60-70. Uzivaju. e, to mi je drago za vidjeti (btw, stara mi je htjela otici na koncert, ali je u zadnji cas rekla kako je ona ipak prestara za to... kad sam joj ujutro rekla sto sam vidjela, bilo joj je krivo... i treba :) ) Odlican light show, mozda da je ozvucenje bilo bolje (ili mozda da mi nismo bili na 10 metara zracne linije od zvucnika bi bilo bolje :) ). Zadnjim snagama, decki oko 22 odlaze sa bine... Pocinje skandiranje "Hocemo jos" (istina, cula sam i jedno skandiranje "Igor Biscan", iako mislim da je autor malo previse zabrijao.....hm, jel repka ikada igrala u velikoj dvorani?)... Dolaze opet.... Pojacani za gudaca... Je... dobar spoj. Sviraju "Rostilj". Soki se uvaljuje u gumenjak i baca u ekipu... Losa ideja, ispada iz gumenjaka 2 metra od same bine. Jedva se vraca gore :) Mile se baca u publiku. Ista prica... Samo sto je ostao bez tenisica negdje po putu... Svirka bez prestanka do 23 sata... Opet odlaze... E, decki, pa ne mozete doci svirati doma i povuci se bez bisa... Ipak, vracaju se na bis... Sviraju "Samar", bacaju majce (neki cak i hlace i carape) u publiku, gotovo... E, da je bilo jos barem sat vremena... I nakon takvog jednog koncerta (da se razumijemo, slusam HP od njihovih najranijih pocetaka), nije mi bilo zao niti sto me balavurdija u euforiji zalila sa pivom, guzve u redu za wc apsolutno nicega... Cak niti cinjenice da je danas blagdan, a ja od 7 ujutro sjedim u uredu i radim. Uzivajte u blagdanu... i ukoliko vas primi osjecaj da mi posaljete malo purice i mlinaca u ured, neka vas ne prodje tako brzo... Kiss svima... |
23.05.2005., ponedjeljak
OGLAS
 Prodajem zemljiste u centru Podsuseda, 400 hvati (cca 1600 metara sa dvojkom iznad), cijena skoro pa prava sitnica - 150€ po kvadrateku... sa panoramskim pogledom na Zagreb.... i nije u zelenoj zoni.... Ajde, trosite malo lovu :) |
zakaj ja mrzim ponedelek....part II
|
Ok, direktora nema u uredu, komercijalisti se razbezali po terenu, napokon imam mira napisati jedan post.. Krenimo redom... Danas je prvi (brojevima 1.) dan moje dijete. Dorucak: malo kravljeg sira, crni caj sa natrenom. Dolazim u ured, uzimam bljakfuj kavu sa aparata, maznjavam direktoru jedan natren, pijem si kavicu... Narucujem gablec - jedna ribica na leso (sad cekam da dodje), iskreno se nadam da mi nece staviti jedu papalinu na leso... Navecer slijedi teretana (puf-pant), malo razgibavanja, iako me posljedice od pretjerivanja sa vjezbanjem u petak jos nisu pustile. Uspjesno izbjegavam sva druzenja na kojima bi mogla biti posluzena bilo kakva hrana (moje proslotjedno izgladnjivanje je epilog dobilo jucer navecer kad smo sogorica-to-be i ja izgubile u beli 3:1.... Glupost, kartale smo bolje nego sto je Barcelona jucer igrala (daklem, koja tekma, jel to netko gledao???). Frka je u firmi do 01.06. kad krece novi sustav... Ured mi je zatrpan papirima, u petak sam si doslovce ostavila samo toliko prostora koliko mi treba da dodjem do stola i izadjem iz ureda... Hm, mozda kad smrsavim? Tjesim se time da ove godine, ako uspijem dobiti fucking godisnji idem na more sa jednim jedinim badicem - bijelim sa tangama... Pa neka se vidi! Ili cu si ubosti ronilacko odijelo. Ono zimsko, bolje pokriva sve sto se nesmije vidjeti. Jedina radost u svoj mojoj tezini je broj grudnjaka koji je poprilicno narastao i sad sam si sva hepi zbog toga (a nisam jedina, hihihihi) Dobih u komentarima pitanje kako se ne zdebljati nakon prestanka pusenja. Odgovor - nikako. Barem ja nisam uspjela.. S time da moje nabijanje kilaze nije povezano sa papicom, vec sa antibaby pilulama sa kojima sam si nabila tezinu boli glava. Sada sam u ful opremi - 4 tube anticelulitnog gela, obje kutijice Dietpharmovog asortimana - mrsavljenje u 2 koraka, iskaznica za teretanu. Kick ass! I svecano obecajem cim skinem dodatnu opremu (aka kile) stavljam sliku na blog. Ako treba i u badicu... Sa tangama... pa mozda se to jednom i dozivi.... News about Tara - osim sto se tjera i sto mi svaku noc pod prozorom jedno pedesetak pasa pjeva ljubavne pjesme maloj zavodnici (dakle, da samo vidite ta pogled u ocima kad joj pridje muzjak... ma ko da je od mene ucila :) ), nocas smo imali provalu u spajzu (knjizevno - smocnicu) po drugi puta otkada je missica kod nas. Ovaj puta, cilj su bili Schmekosi. Svih 5 paketica... Da mi je samo znati kako ih je otvorila... samo cekam kad cu je ujutro naci sa demizonkom i schmekosima pod rukom... ili nekim zgodnim muzjakom... Hm, mozda cak i gazdu dofura :))) UPDATE - mala kad hoda mrda guzom na nacin gazdarice - kume, ovo ide za tebe :))) Pusa svima od mene, idem probati uzicati slobodan petak... |
21.05.2005., subota
odgovori na komentare
|
eto potakla me magi da napisem nesto, odnosno da odgovorim na sve ove komentare... Ljudi, ja sam u ludnici! Evo subota ujutro, inace moje najdraze vrijeme za lijecenje mamurluka od petka, ja sjedim na poslu i radim analize... Pas mater.... Imam dva seminara iduci tjedan za odrzati na faksu + jedan ispit, ne stignem apsolutno nista. Teretana me je totalno izmorila, ali se nadam barem nekim rezultatima (hm, Andol ne stvara ovisnost?). Bas si danas razmisljam kako se nisam dugo nasla sa nekim ljudima, prvo isprike najdrazim kumekima kojima se nisam javila vec pun k.... Fakat nemam vremena nizasto... Sa dragim se vec vidjam totalno malo, osim kaj se tu i tamo vidimo na poslu.....a sad jos malo pa krecu i rokovi na faksu.... katastrofa... Stvarno sorry kaj se nikome ne javljam, znam da rijetko i odgovaram na komentare, ali jbg... Savjet svima - manje papice preko godine, vise kretanja, pa ce i biti lakse ne muciti se u teretani kad nemas slobodnog vremena.. :) Pusa svima, nadam se da cu se uloviti laptopa koji dan malo na duze pa da ce od svega nastati jedan posteni post.... |
17.05.2005., utorak
vidi guzeeeeeeeeee
|
ako jucer nisam jedno 1000 puta proklela i sendvice i pizze i grickalice i ostale napasti modernog doba... da, odlucih se za teretanu Jos da sam bila solo mislim da bi podvila rep u zadnji cas i dala se petama vjetra. Qurac. Najbolja frendica i ja se dogovorile jos prosli mjesec da krecemo u teretanu. Ja na mrsavljenje, ona na ucvrscivanje. Dosla je do mene jucer oko 9. Idemo nas dvije. .Ok... Pokusavam se izvuci na kostobolju, trepavicobolju, noktobolju, ne pomaze. Nema milosti (mozda je i ona htjela odustati, ali ispala bi papak pa je zato mene tjerala.). Penjemo se po stepenicama. Pokusavam pobjeci u zadnji cas. Vuce me za ruku, otvara vrata teretane i gura me unutra. Hm.... Dolazim do "simpaticne tete" (aka trenerice) za pultom - dobro vece, mi bi se upisale... da, da, nismo nikada bile u teretani, pa ako nam netko moze pokazati. Zenskica, prva liga, bez beda nam sve pokaze - gdje je garderoba, tusevi, pa se odlazimo presvuci. Vracamo se nadobudne natrag, evo ti opet "tete trenerice". Mene stavlja na veslanje (12 minuta... majku joj....), frendicu na bicikl... Odguslam tih 12 minuta, brijem si u glavi svoj film ("jebo te veslanje, jebo kile, mamaaaaaaa"), eto ti opet tete trenerice - cure, ajmo danas raditi noge. Ajde, mislim si.. .valjda nije tak naporno. Napuca mi na spravu 5 kg, dizi oveko, dizi onako... ajde, nije tako tesko, moglo bi biti i gore. Ok, cure, ajmo sada 3 ponavljanja po 15. Po šta? Vec si zamisljam moje ne tako tanke rucice oko njezinog ne tako tankog vrata. Iz zamisljanja me budi frendica - ajmo, tvoj red... Majku im... Dolazim doma, Tara me veselo ceka sa svojom lopticom... Sunce joj njezino i njoj i loptici.... rekla bi joj pas mater, ali to bi bilo malo cudno :) Bacam se pod tus, gutam Andole (blog ih blagoslovi....), lijezem krepana... sanjam livade od zelene salate prelivene tartarom, sa pilecim prsicama i finim topljenim sirom.... budim se ujutro, zvacem jabuku, razmisljam koji su mi k... trebale sve te kile (da, jucer stadoh na vagu... strefio me infarkt..) dolazim na posao, kolega mi vadi sendvice iz torbe... cak mi niti ne zgleda tak lose (kolega, ne sendvic)... zamisljam ga sa jabukicom u ustima... i malo zelene salate okolo.... i finim toplim kruhom.... sad ogladnih... pas mater, nije mi ovo trebalo... odoh zvakati mrkvu.. ostanite mi lijepi, dobri i debeli... kiss :) |
16.05.2005., ponedjeljak
majke ti, koja guzva....
Petak popodne. Stize mi poruka na mob. Frendica iz Slovenije, znamo se jedno 20 godina, ljetujemo zajedno, a tu i tamo se vidimo i izvan sezone (ako ja zapalim do nje u Maribor ili ona do mene u Zg). Jel bi se mogli naci veceras. Ok, velim moze.. Gdje? Krapina! Wtf? Da, da, Krapina. Ajde, moze. Dogovaram se sa sestrom i sogorom, sve stoji, krecemo navecer. Giljam ranije sa posla, jer sam se za subotu dogovorila sa dragim za Stubake (Kemo zao mi je kaj se nismo ulovili!), a noge mi u prosjeku lice na one lickog medvjeda (ne po obliku, vec po dlakavosti), pa rekoh, da si to skinem prije bazena. Dolazim doma, trcim u ducan, kupujem trake za depilaciju (majke mi, to je revolucionaran izum!), trcim doma. Uz poklike i urlike koji bi odgovarali prosjecnom indijanskom poglavici cupam sve dolje. Boli, ali je dobro :)Sminkam se na brzinu, sogor dolazi po nas, bezimo za Krapinu. U autu se jos dogovaramo kako necemo dugo biti, jer se ja sutra ujutro rano budim (da, jos sam se dogovorila sa dragim i za shoping u V. Kladusi prije Stubaka). Vraga. Nalazimo se sa ekipom na benzinskoj - jedna putna prije nego dodjemo u centar Krapine. Jedna, dvije, ajde daj i trecu. Krecemo prema centru Krapine. Nalazimo prvu birtiju koja koliko toliko normalno izgleda. Daj rundu na mene (ides, kaj je tamo jeftino, ja sam ostala bez rijeci - runda za petero 37 kn...), daj rundu na njega, daj na ovu, daj na ovog. Uglavnom, poprilicno u elementu, skuzimo da smo gladni. Pitamo konobara jel radi neka pizzerija u blizini. Radi, mrak. Odlazimo tamo, ajde daj pizzu, pa daj rundu, pa rundu, pa rundu. Sogor nas gleda sa tugom u ocima - on je vozio pa nema cuge. Nekako doplazimo do auta, trpamo se i palimo neki za Zagreb, neki za Maribor. Ujutro, glava ne da puca nego sam duboko uvjerena da mi se neki krapinski alien uvukao kroz uho i sad plese kan-kan meni po unutrasnjosti glave. Kicks ass. Strgana sam. Racunam da imam vremena jos pola sata prije nego dragi i njegova sister i sogor dodju po mene. Sjedam u birc preko puta na kavu. Dolazim k sebi. Krecemo za Kladusu. Knjavam u autu, muzika je tiho, oporavljam se polako. Dolazimo u Kladusu za sat i pol (fakat nije daleko), krecemo u shoping. Tko god mi kaze da je kupovati u Bosni sranje teram ga u onu stvar. Izbor traperica kakve nemas niti u jednom nasem ducanu. Reda radi, gledala sam malo kako se krecu cijene u Zagrebu, dolje je 5 puta jeftinije. Najmanje. Bacam se u opaki odabir garderobe, uzimam par kosulja, nekoliko desetaka majca, dvije lijepe vecernje (mozda me dragi odvede na neku romanticnu veceru... hm... :) ), hlace, tenisice, trenirku, donji ves (tange i te pizdarije). Racunam si koliko sam ostavila za sve to.... 400 kn! Nemres vjerovat. Odlazimo na jebene i predobre cevape (kako su im tamo fini cevapiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!), natrpavamo se luka, kao nece nas zajebavati na carini kad skuze koliko toga imamo u sebi :) Bazdi kompletni auto, jos se par individua sjeti da bi se mogli izuti (sad zamislite kakav je to osjet u zraku nakon cjelodnevnog hodanja u tenisicama.... bljak). Nismo presli niti prvi zavoj, eto ti kolone... Do granice. Bosanci pustaju, nasi ne. Kontrola svakog auta. Stojimo u koloni dva sata. Dva (2) jebena sata. Umiremo u autu i psujemo mom dragome sve po spisku sto nije uzeo svoj auto, barem ima klimu. Sunce pali sve u sesnaest, mi gotovi. Napokon se dofuravamo do granice, jedva sto su pogledali nas, a kamoli sto nosimo sa sobom. Ocito ih je luk dokrajcio. Dolazimo do Zagreba, dragi i ja palimo za Stubake. Dolazimo krepani, uvaljujemo se u bazen i vegetiramo. Pocinje kisa (samo nam je to jos falilo). Palimo u Zagreb nakon kakvih sat vremena. Dolazimo doma, lijezemo krepani. Budimo se u nedjelju tek u podne. Imam osjecaj da me je kombajn izvakao i ispljunuo. Gotova. Cijeli dan se izlezavamo u krevetu. Zove stara da neka dodjemo u oroslavje, festa kod tete i tetka u kleti (yeah, right, kao da nismo dovoljno dugo bili u autu). Odustajemo,okrecemo se na drugu stranu. I tako do navecer. Zaista produktivan vikend. P.S. I onda dolazim jutros u firmu u novoj kosuljici i pita me dispatcher kaj sam opala negdje u travu i zaboravila oprati kosulju.... teram ga.... Kiss :) |
12.05.2005., četvrtak
strah u ulici brijestova....
|
Utorak navecer... ja kod dragog, gledamo televiziju, zajebavamo se... Odjednom, zvoni mi mobitel, zove stara. Pita kad cu doci da prosecem Taru i usput mi kaze da se ne prepadnem, da nam je ispred zgrade sve puno murje. Pitam sto je bilo. Veli da je umro susjed. Pitam zbog cegs. Nece mi nista govoriti, kaze, pricati cemo kad dodjem doma. U panici, dizem dragog, idemo prema meni doma. Dolazimo pred zgradu, sve puno murje. Ulazim u stan, Tara me veselo docekuje i vodim je van. Pred ulazom sretnem decke iz zgrade. Pitaju me jel znam sto je bilo, velim ne znam, samo znam da je umro susjed. Cemu toliko murje, ne znam niti sama. Odjednom se pred ulazom zaustavljaju mrtvacka kola. Vade lijes. Maknem se sa Tarom da propustim ljude, racunam koliko imaju vremena doci do gore, staviti susjeda u lijes i vratiti se natrag. Na veliku zalost, racunam da imam dovoljno vremena uci u stan i ne vidjeti nista. Ulazim u stubiste. Prelazim prvo stepeniste. Silaze ljudi. Prvo dvojca, zatim dvojca koji u nekom plasticnom stoljnjaku (ili kako se to vec zove) nose susjeda. Pokusavam maknuti pogled, ali ne mogu. Zivio je kat iznad mene punih 23 godine... kazu mi baka i dulje, samo se ja jos nisam rodila.. Dolazim doma u soku. Skuzim da sam ostala bez cigareta. Opet uzimam Taru, idemo do kioska. Vracam se natrag, srecem murjaka ispred zgrade. Zica me vatre. Palim i ja cigaretu i pitam ga sto se tocno dogodilo. Kaze samoubojstvo, ali neko sumnjivo samoubojstvo. Imao je plasticnu vrecicu na glavi, svezanu spagom oko vrata. Cudno im je da se sam ubio na takav nacin. Pita me gdje ja zivim. Rekoh - kat ispod njega. Gasim cigaretu, idem u stan. Dolazim jucer na posao. Usred sastanka, zove me stara. Da neka dodjem doma sto prije, policija ce doci kod nas da damo izjave. Zurim doma. Dolazim istovremeno kad i murja. Sjedaju, ponudim im kavu, sok. Pitaju jesmo li stogod neobicno primjetili .Rekoh nisam. Stara veli da je cula da se svadja sa nekime zadnje dane. Sto joj je cudno jer jer zivio sam. Kad smo ga zadnji puta vidjeli? Rekoh, u ponedjeljak, taman sam isla na faks, pricali smo u stubistu. Kako mi se cinio? Rekoh, uvijek je bio veseljak, tako da mi je jos cudnije da se ubio. Pricali smo malo o vremenu, pitao me je kako mi je na faksu i poslu i tako. Pitamo cemu sve to. Kaze - vjerojatno nije samoubojstvo. Vjerojatno ga je netko ubio. Zatvaram oci. Ne mogu vjerovati da je po stubistu po kojem se ja svaki dan penjem i spustam hodao i ubojica. Ubojica mog susjeda. Uzimaju nam otiske prstiju. Govorimo im kako nitko od stanara nije dolazio kod njega, kao sto mi ostali susjedi znamo doci jedni kod drugih na kavu. Pitaju je li bio povucen. Je, odgovaramo. Ali je uvijek bio dobre volje. Veseljak. Za popricati, za zafrkavati se. Pun energije. Jucer navecer idem prosetati Taru. Spustam se po stubistu. Na vatrogasnom aparatu primjecujem plasticne rukavice. Vjerojatno su ih zaboravili ovi sa ocevida. Nije mi svejedno kad to vidim. U strahu spustam se u park. Okrecem se oko sebe. I dalje ne vjerujem da je neki covjek ubio susjeda u mojoj zgradi. Kat iznad mene. |
08.05.2005., nedjelja
woaaaaaaaaaaaah, vikend....
|
Iako nisam imala nista puno od njega... Subota, opet radna (God damn it!)... Pocelo fino, dobro, jos dosla ranije na posao, rekoh, radim do 13 sati, ma mrak, sve stignem doma napraviti... qurac... previse posla, zaglibila ja tamo do 16... Pa doma, pa odspavati malo, pa se probudila, tus, sminka, i bezi van.. Bijah na moto susretu MC Muddy-a iz ZG Blata, mogu reci da me je malo razocarao...Relativno malo ljudi (dobro, mi smo dosli tek oko ponoci), tako da smo krenuli prema Purgeraju. Na putu do tamo, murja mi zaustavi dragoga zbog prevelike brzine (o tome bi se dalo), izmuze mu svu lovu koju je imao, ali fala Blogu, vozacka ostala... (hm, kako nikada ne zaustave balavurdiju koja se vozi u bijesnim autekima koje su im kupili tatice, mamice ili sl, i koji prekoracuju brzinu za dobrih 100 km/h, nego zaustave njega koji je prekoracio brzinu za mozda nekih 10 km/h??) Dodjemo u Purgeraj, muzika fantasticna ('70-e), ali zadimljeno do boli. Izadjes van na zrak, opere te neki bolesni vjetar, na kraju brisemo doma. Danas, nedjelja, sutra vec fucking ponedjeljak... I ode vikend u bananu. Biti ce bolje iduci vikend... valjda cemo uspjeti zapaliti na more...  Nocas sam imala bolesno dobar san... Erotsko-hranidbeni... sa omjerom 6:4... u korist klope, naravno :) opet me jebe ta dijeta :) Uspjesno provodim dijetu vec tjedan dana.. Uz pomoc Oriflameovim gelovima protiv celulita (ma vrijedi to cudo....), salatama i svemu na cemu jesam, pocinjem si sve vise i vise liciti na kravu. Samo jos fali da se zavalim uz Taru na travu i pocnem je zvakati... hm, koliko li to kalorija ima???? Ali danas sam se zato ponudila napraviti rucak mojima (ocito neka gadna klimatska promjena cim sam ja tako dobra...) Dakle papica se sastoji od - fine domace pilece juhice sa domacim rezancima (umjesila sam ih jutros), pecena svinjska rebrica sa krumpirom i zelena salatsa. Desert - pita od jabuka. Naravno, za njih... Ja sam danas na ribanom crvenom zelju (ajde, knjizevni - kupusu) zalivenim jednim niskokaloricnim jogurtom... i sniticom dvopeka... Dok to jedem, zamisljati cu si da su spageti milanez....sa beckim.... Isuse, fakat sam luda od toga.. Vec kad pogledam Taru zamisljam si kako bi joj stajala jabuka u ustima... :( Idem grickati celer.... uzivajte u nedjeljnom rucku... kad vec ja necu :( |
06.05.2005., petak
dakle.....
 vidim da ima ljudi koje sam zbunila sa svojom mladoscu i svojim znanjem i zaposlenjem.njihove (njegove) komentare sa zasluzeo izbrisala zbog anonimnosti istoga, a anonimci vise nece moci komentirati moje postove. Za neupucene, mozda imam 23 godine, ali imam zato i 7 godina radnog iskustva... sto sam radila za vrijeme srednje skole i sto radim sada, za vrijeme faksa. Moj zivotopis, tko god da cita jednostavno ne vjeruje. Nisam ja kriva sto sam bila jednostavno prisiljena raditi. Znam da sam poziciju na kojoj jesam dobila nakon jako jako napornog i mukotrpnog rada u ovoj firmi, zbog svog znanja, mogucnosti i pameti, a ne preko nikakvih veza ili bilo cega drugoga. Danas imam sve sto zelim, zahvaljujuci iskljucivo mojem talentu i inteligenciji. Meni je savjest za moj posao cista, a oni koji su na to ljubomorni neka secu dalje, jer me za njihovo misljenje, iskreno, boli ona stvar. |
03.05.2005., utorak
Poslovna rides again :)
Razmisljam si bas kako dugo vremena nisam napisala nista pametno na blogu (koliko god mi famous govorila kako uvijek imam dobre teme :) )..U zadnje vrijeme sam primjetila da ako nastavim sa ovakvim tempom rada i zivota opcenito, ne gine mi da mi Pliva postane sponzor rada (ili da kontaktiram Miss Praxiten??). S time, da, zasto bi se zaustavila samo na slomu zivaca na poslu, morala sam se odluciti i za teretanu (obecala darlingu da se do jeseni uvucem u haljinu sa maturalne) i naravno i neizbjezno - vozacki. Mislim, god damn it, i vrijeme mi je... Onda me je jucer navecer ulovila nekakva cudna euforija sto se tice tog vozackog,tako da sam odmah u oglasniku isla traziti auto koji si mogu priustiti sa svojom placicom. I nasla njih nekoliko jako dobrih, relativno novih, koji se daju pokriti sa jednom placom, tako da sam ih, naravno i odmah isla zvati. (mislim si, blow me, tko zna da jos nemam niti vozacki!). Pricah sa par simpaticnih ljudi, jos cuju zensku na telefonu, pa zamolih da mi posalju i kakvu slicicu od auta... Nakon sto mi je tip preko telefona opisao Corsu kao nesto naljepse sto je ljudska ruka ikada takla, a kamoli vozila, slika me je totalno razocarala... Idem dalje... A kaj, dok ja polozim vozacki, svi ti auti koje sam jucer gledala ce biti ionako vec 50 puta prodani. Jos novosti - Tara mi se vratila sa mora - bila je na desetodnevnom izletu sa starcima (sredjivanje kuce prije ljeta), i otkrila puno novosti. Tako je naime, protjerala sve macke, pa cak i spomen na macke dalje od naseg malog sela na moru, otkrila kako su gusteri nesto poput spageta (fuuuuuuuj), a najzanimljiviji dio je bio kada je skuzila galebove, ali se gospodjici nije dalo ulaziti u vodu pa je stajala nasred rive i zavijala. (nazalost, nisam bila tamo da to i ovjekovjecim). Jednako tako smatrala je vrlo zanimljivim stajati nasred terase i zavijati na puni mjesec (prvi puta ga je vidjela a da to nije bilo preko prozorskog stakla) i sve bi bilo dobro da nije pocela buditi susjede koji su panicno spremali sve sto imaju po kuci i pisali oporuke misleci da su vukovi napali selo. Na poslu po starom. Jebem i majku i oca ovima koji nas drze (dakle, austrijancima), svaki dan se vracam sve kasnije i kasnije sa posla i opako sam pocela snimati sjedacu garnituru kod mene u uredu kako bi tamo mogla uvaliti kakav jastuk i neku dekicu da se malo i pocine... Urlam na sve po spisku, a onda se cudim sto me ljudi izbjegavaju po hodnicima firme.. :))) Ako nista drugo, uspjesno sam izbjegla put u Bratislavu zakazan za sutra, jel stvarno, ali stvarno nemam vremena. Samo da mi sjedne placa i dragi i ja gibamo na tri dana na more sa iskljucenim mobitelima i svim ostalim.... Kiss svima, uzivajte P.S. da vas ne zbuni, ove noge na slici nisu moje, ali ce kroz koji tjedan tako i izgledati. Ne, nemam se namjeru baciti u porno vode, samo krecem u teretanu :) |
