Fly me to the moon
16.05.2005., ponedjeljak
majke ti, koja guzva....
Petak popodne. Stize mi poruka na mob. Frendica iz Slovenije, znamo se jedno 20 godina, ljetujemo zajedno, a tu i tamo se vidimo i izvan sezone (ako ja zapalim do nje u Maribor ili ona do mene u Zg). Jel bi se mogli naci veceras. Ok, velim moze.. Gdje? Krapina! Wtf? Da, da, Krapina. Ajde, moze. Dogovaram se sa sestrom i sogorom, sve stoji, krecemo navecer. Giljam ranije sa posla, jer sam se za subotu dogovorila sa dragim za Stubake (Kemo zao mi je kaj se nismo ulovili!), a noge mi u prosjeku lice na one lickog medvjeda (ne po obliku, vec po dlakavosti), pa rekoh, da si to skinem prije bazena. Dolazim doma, trcim u ducan, kupujem trake za depilaciju (majke mi, to je revolucionaran izum!), trcim doma. Uz poklike i urlike koji bi odgovarali prosjecnom indijanskom poglavici cupam sve dolje. Boli, ali je dobro :)Sminkam se na brzinu, sogor dolazi po nas, bezimo za Krapinu. U autu se jos dogovaramo kako necemo dugo biti, jer se ja sutra ujutro rano budim (da, jos sam se dogovorila sa dragim i za shoping u V. Kladusi prije Stubaka). Vraga. Nalazimo se sa ekipom na benzinskoj - jedna putna prije nego dodjemo u centar Krapine. Jedna, dvije, ajde daj i trecu. Krecemo prema centru Krapine. Nalazimo prvu birtiju koja koliko toliko normalno izgleda. Daj rundu na mene (ides, kaj je tamo jeftino, ja sam ostala bez rijeci - runda za petero 37 kn...), daj rundu na njega, daj na ovu, daj na ovog. Uglavnom, poprilicno u elementu, skuzimo da smo gladni. Pitamo konobara jel radi neka pizzerija u blizini. Radi, mrak. Odlazimo tamo, ajde daj pizzu, pa daj rundu, pa rundu, pa rundu. Sogor nas gleda sa tugom u ocima - on je vozio pa nema cuge. Nekako doplazimo do auta, trpamo se i palimo neki za Zagreb, neki za Maribor. Ujutro, glava ne da puca nego sam duboko uvjerena da mi se neki krapinski alien uvukao kroz uho i sad plese kan-kan meni po unutrasnjosti glave. Kicks ass. Strgana sam. Racunam da imam vremena jos pola sata prije nego dragi i njegova sister i sogor dodju po mene. Sjedam u birc preko puta na kavu. Dolazim k sebi. Krecemo za Kladusu. Knjavam u autu, muzika je tiho, oporavljam se polako. Dolazimo u Kladusu za sat i pol (fakat nije daleko), krecemo u shoping. Tko god mi kaze da je kupovati u Bosni sranje teram ga u onu stvar. Izbor traperica kakve nemas niti u jednom nasem ducanu. Reda radi, gledala sam malo kako se krecu cijene u Zagrebu, dolje je 5 puta jeftinije. Najmanje. Bacam se u opaki odabir garderobe, uzimam par kosulja, nekoliko desetaka majca, dvije lijepe vecernje (mozda me dragi odvede na neku romanticnu veceru... hm... :) ), hlace, tenisice, trenirku, donji ves (tange i te pizdarije). Racunam si koliko sam ostavila za sve to.... 400 kn! Nemres vjerovat. Odlazimo na jebene i predobre cevape (kako su im tamo fini cevapiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!), natrpavamo se luka, kao nece nas zajebavati na carini kad skuze koliko toga imamo u sebi :) Bazdi kompletni auto, jos se par individua sjeti da bi se mogli izuti (sad zamislite kakav je to osjet u zraku nakon cjelodnevnog hodanja u tenisicama.... bljak). Nismo presli niti prvi zavoj, eto ti kolone... Do granice. Bosanci pustaju, nasi ne. Kontrola svakog auta. Stojimo u koloni dva sata. Dva (2) jebena sata. Umiremo u autu i psujemo mom dragome sve po spisku sto nije uzeo svoj auto, barem ima klimu. Sunce pali sve u sesnaest, mi gotovi. Napokon se dofuravamo do granice, jedva sto su pogledali nas, a kamoli sto nosimo sa sobom. Ocito ih je luk dokrajcio. Dolazimo do Zagreba, dragi i ja palimo za Stubake. Dolazimo krepani, uvaljujemo se u bazen i vegetiramo. Pocinje kisa (samo nam je to jos falilo). Palimo u Zagreb nakon kakvih sat vremena. Dolazimo doma, lijezemo krepani. Budimo se u nedjelju tek u podne. Imam osjecaj da me je kombajn izvakao i ispljunuo. Gotova. Cijeli dan se izlezavamo u krevetu. Zove stara da neka dodjemo u oroslavje, festa kod tete i tetka u kleti (yeah, right, kao da nismo dovoljno dugo bili u autu). Odustajemo,okrecemo se na drugu stranu. I tako do navecer. Zaista produktivan vikend. P.S. I onda dolazim jutros u firmu u novoj kosuljici i pita me dispatcher kaj sam opala negdje u travu i zaboravila oprati kosulju.... teram ga.... Kiss :) |
