Marketing
i eto mene opet....
ides... prvo ne pisem ne znam koliko, onda opalim po dva posta u danu.... e, to smo mi zene, nikad ne znas kako ce ispasti :)
Danas sam, prvi puta nakon dugo vremena uzivala u danu... Bas uzivala u slobodnom danu... Tako da sam, nakon sto napisah post, se bacila na ucenje punom parom (je.... sad ce rokovi...), pa pokusala nekaj porucati, ali sam se zakacila sa starcima u vezi fakulteta, posla, ljubavi i ostalih svakodnevnih sitnica koje nas medjusobno bodu u oci, pa se jednom tjedno (kad se i vidimo) posteno posvadimo i mirni smo tjedan dana. Tako da danas nisam nista niti jela... ali ajde, dobro je to za liniju....
Otisla u teretanu, pa se odlucila malo navratiti do decka.. Ako nista drugo idem tramvajem preko cijeloga grada na drugi (istocni) dio, to mi je taman sat vremena voznje za kojih stignem preci 30-ak stranica skripte. Sa pamcenjem.
I tako zavalim se ja u tramvaj (poluprazan, kisa rastjerala sve penzice koji bi se mogli guziti za mjesto), otvorim skriptu i krenem... Onda se sjetim kako bi trebala nekome dati index, buduci jednostavno nemam vremena otici sa posla pokupiti potpise. Ali kako nikoga nisam uspjela naci (da, uspjela naci... hehe), odlucila sam sutra, makar pod cijenu otkaza otici do faksa i pokupiti koji potpis. Iako znam da mi to na poslu povlaci niz pizdarija - poput prije navedene kucke koja bi valjda dala i guze i usta samo da dodje tamo gdje sam ja (as I said - mora pojesti jos puno mlijeka i keksa da bi muljala muljatora :) ), ali opet si mislim, mozda mi je vrijeme da se povucem. Da se maknem od tamo dok sam jos gdje jesam - znam da nikako ne bi mogla ostati raditi u toj firmi da nisam na tom radnom mjestu na kojem sam sada, jer od ljigavih ljudi se micem kako me ne bi zalili sa sluzi. Kako se ono kaze - pravi kockar prestaje kockati kad je na vrhu... tako da se i ja povucem...
Zavrsim faks laganini, usput dajem neke instrukcije, sa oviem sto sam usparala do sada si krenem renovirati svoju kucicu u cvijecu, nakon diplome nadjem neki poslic (more biti u struci,a i ne mora), udam se na rivi na Krku,na intimnoj svadbi od samo 20-ak ljudi uz more, rodim jedno dva komada koji ce biti lijepi na mamu, a pametni na tatu (hehe, kak si ja zabijam noz u ledja), zivim sretno i veselo, postanem baka u sezdesetoj i libo me bibo (kako bi rekla moja seka).
Ili ostanem raditi ovdje, natovarim si i starce i darlinga na vrat zbog nedavanja ispita, zavrsim faks za nekakve 2 godine, ostanem raditi u firmi gdje i jesam jer posao u struci necu dobiti nikada (jedino ako se udruzim sa MD pa otvorimo skolu za bogate klince i kupimo pare od njihovih staraca), te sa svojih 30 zavrsim u bolnici na odvikavanju od alkohola, sa 31 zavrsim na odvikavanju od teskih droga, da bi napokon u 32 dozvjela zivcani slom, u 33 drugi po redu, a sa 34 prdnula (pardon na izrazu) na rosu.... I prodje jedan zivot...Ostaje mi samo jos 8 za iskoristiti :)
Kako idealno zvuci ova prva kombinacija kad je malo bolje procitam.... Vidi se da sam krepana od danasnjeg dana i da trabunjam gluposti.
Sutra je ponedjeljak. Jos jedan u nizu. Pa idemo u nove radne pobjede. Cim sutra padne noc i kazaljke se preklope u sredini gornje polovice sata, vec ce biti bolje. :))
Voli vas vasa umorna curica
Post je objavljen 05.06.2005. u 23:59 sati.