14.11.2005., ponedjeljak
UNIFORMA U KOJOJ NEMA OCA
To je uniforma našeg oca, uniforma koju smo prebacili preko snjegovića one noći kad smo napravile oca. Napravile smo ga od snijega, mi sestrice tamo dolje kod rijeke. Valjale smo kuglu za tijelo rukama, gurajući je koljenima, po hladnom snijegu radili smo kuglu, za glavu. To je ista uniforma kakvu smo vidjeli da plovi rijekom, kao crknuta riba koja pluta tom našom prljavom vodom. Ali gdje je otac iz te uniforme?, to muči nas dvije, otac se u njoj ne može naći, nestao je iz nje. Gdje je otac, to mi želimo znati.
''Gdje je otac, gdje je otac?', ljutile smo se dok je majka šutjela. A plakala je kad je otac došao, s noći je došao i probudio nas sestrice, plakala je majka ko kišna godina. Nigdje ona ne ide rekla je i nama je bilo žao majke.
''Čika Milane!'', vikale smo mi, ''čika Milane!'', i čika Milan je došao sa Pajom i čika Gojkom, kako je i rekao Milan da vičemo, ako otac dođe. Odveli su oca i pronašli smo ujutro samo ovu uniformu pored rijeke, ali oca u njoj nije bilo.
Kada je rijeka izbacila mladića u uniformi kao otac, to nije bio otac, bio je blatan i hladan kao rijeka. Imao je plave usne i tražio da ga zagrijemo. ''Gdje je otac?'', pitale smo mi sestre mladića a on je rekao da ne zna, pa smo bile ljute što skriva oca ispod blata, ispod uniforme.
Sestrica je zvala čika Milana. Pritisnula sam joj usta rukom i odvukla u kuću, dalje od rijeke od mladića i uniforme. Zaprijetila joj kako ću reći majci da je s Pajom bila iza svinjca. Kad nam je Pajo jednom iza svinjca dao haljinu da je obučemo, naišla je majka pa ga otjerala, rekla da će ga ona lično ubit ako ga vidi blizu nas sestrica.
Mislila sam cijele noći na mladića. Na njegovo tijelo ispod uniforme. I sestrica je bila gola iza svinjca. Svi smo goli ispod odjeće, ispod uniforme i ne možeš nas razlikovati. Ona je tada bila iza svinjca, sestrica, a ne ja. Pajo je mislio da sam ja, i govorio moje ime dok je ulazio u nju kao u mene. I majka nas znade pomiješati, nas sestrice.
Ujutro sam otišla sama do rijeke. Ležao je na obali, u blatu. Moja ruka dodirnula njegova prsa tamo gdje je srce. Osjetila sam ispod srce, ispod uniforme sam stavila ruku, istu kakvu je otac nosio uniforme. Mogla sam osjetiti kako udara, taj bubanj ispod blata koji je njegova koža. Ali njegova koža, to vam moram reći, koža je bila kao rijeka kad se zamrzne tako je hladna bila, bila je sam led. Držala sam ruku na srcu da ga zagrijem, to srce koje je kao otac, to srce od blata je ono srce koje crtam u školi, izgleda kao riba što je Pajo nožem raspori, kao knjigu je raširi, ko sestricu, pa je zatakne na rašlje i stavi kraj vatre da se peče.
Kad sam stisnula njegovo srce, raspalo se u tisuće komada. Svaki komadić sada je zvijezda iznad našeg Grada.
|
|
