02.05.2005., ponedjeljak
KAD FUKI KAŽE DA SE BOJI
Postoje stvari koje nalaze se s onu strane vaše imaginacije. Stvari o kojima prosječan bloger poput vas niti ne razmišlja dok kupuje svoje slance i DVD o Yogi i Tai Chiu po 29 kuna na kiosku. Nisam niti ja sve dok jednog dana nisam… ma ispričat ću vam priču o tome.
Pisao sam vam već o tome kako sam primijetio da je moj prijatelj Fuki potpuno odsutan, nekako izgubljen duhom. I od onda ga nisam vidio. Već sam se zabrinuo što je s njim. Nije odgovarao na pozive, njegova žena je rekla je maloj kovrčavoj da se čudno ponaša, da često izbiva od kuće i da sumnja da ima neku drugu. Onda mi je neki dan samo poslao sms: večeras u kafiću, onom drugom, dodji sam!
Zabezeknuo sam se. Pa uvijek dođem sam. Što sad to opet izvodi? Kad sam dolazio s posla, smišljao sam uvjerljivu priču kako ne mogu krišom biti krsni kum njegovom eventualnom djetetu s dotičnom damom. Kada je Fuki je ušao u kafić, obazrivo se ogledao se po prostoriji i dao mi znak da šutim. Zatim je brzo prišao, sjeo do mene i samo bacio pred mene neku fotografiju – Pogledaj…- Pogledao sam.
- Vidiš li patuljka? -
- A? Kakvog patuljka?-
- Evo ga tu pokraj panja -
Gledao sam i nisam ništa primjećivao. Nekakve nejasne obrise u snijegu.
- Kubaš me Fuki?-
- Ne, ne kubam -
- Fuki, ne znam u kojoj si fazi, nešto nam je Zdenka samo natuknula... Znaš da za sve postoji racionalno objašnjenje. Vidiš, u psihologiji postoji jedan test, asocijativne projektivne tehnike. Rorschachov test mrlja. Napraviš mrlju na papiru i onda te ona asocira na nešto. Projiciraš na nju, kako da kažem, vidiš ono što želiš vidjeti. Dakle ako je ona druga ženska trudna, i ako ti je pokazala onu slikicu bebe sa ultrazvuka, a ti duboko potisnuo ono što si vidio, jasno je da ti sad od svugdje izviru mali cukreni patuljci -
- Ma napucat ću te budalo, e, zajebi Frojda ! – grmnuo je Fuki – kad ti kažem, vidio sam ga Porto, vidio svojim očima!!! Ovako kako tebe sad gledam. Bio sam tamo. Ako lažu moje oči ne laže fotografija !!! -
Pogledao sam malo bolje. Prekrižio sam pri tom oči onako kako to preporučuje don Juan Matus, po zanimanju toltečki vrač i čovjek od znanja i…..vidio: PATULJAK! Stvarno je stajao tamo pokraj panja. Na mah sam problijedio -
- Bojim se Porto…– reče Fuki drhtavoga glasa
Kad Fuki kaže da se boji, on misli ozbiljno. Stoga sam provjerio svoj predosjećaj. Bujao je i rastao tamo negdje dolje ispod pupka. Ninđe tu stvarčicu ispod pupka nazivaju harageiji. I ne, zasigurno nije ono što mislite. Moj me upozoravao na nešto skriveno, nešto mračno i umu običnog blogera sasvim neshvatljivo. I tako smo Fuki i ja, ne svojom voljom i kad smo se tome najmanje nadali, uplovili u vode istraživačkog novinarstva (IN). Kao što i sama riječ kaže, istraživačko novinarstvo je sad «IN». Kako veli autor bloga 45 lines, blog je savršeno mjesto za istraživačko novinarstvo.
I tako smo se Fuki i ja dali u istraživanje uz obećanje jedan drugom da ćemo ma što pronašli i po cijenu života objaviti na blogu i tako upozoriti svekoliko pučanstvo.
Dragi ČITATELJU,
psssst,
upravo si IZABRAN da pročitaš ovo. Nitko drugi osim TEBE to ne može pročitati. Pa čak niti oni. Pitat ćeš se, tko su to 'oni' i zašto smo Fuki i ja toliko dugo čekali sa objavom, a mi ćemo ti reći da su nam centri moći stvarali velike probleme i još ćemo ti samo reći da tvoja svijest do sada nije bila spremna za takvo što. Sad kad si na kioscima mogao kupiti DVD-e kao što su «Hitler i okultno», «Dekodirani da Vinchijev kod», «Anđeli i demoni» i pogledati ga u sigurnosti svoga doma, svoje obitelji, sada ti je jasno i zašto je onomad u više navrata srušen cijeli blog.hr. Samo zato da istina ne bi došla do javnosti! Tad smo to prvi put objavili na Fukijevu blogu zavjera.blog.hr. No blog je ubrzo hakiran, a netko je promijenio i lozinku. A odmah na samom početku otkrili smo odakle vjetar puše – iz Europe. Masoni su to... Illuminati. Provjereni neprijatelj hrvatskog naroda! I to samo zato što su Katolici. Samo zato što vole papu, vole svoje heroje, imaju sir i vrhnje, sarmu, Thompsona i vlč. Sudca, što imaju najljepše žene i more na svijetu, splitsku rivu i na njoj bajamontijevu fontanu.
Od Masona možda nas više mrze jedino Slovenci. Znate da smo mi Hrvati Slovencima trn u oku. Osim svega nabrojanog što mrze masoni, jebemo im ženske, a imamo i Janicu. I upravo su na tom slovenskom jalu, europski masoni i illuminati pronašli su plodno tlo za svoje prljave igre. Kako bi se dodvorili svojim europskim gazdama, Slovenci su angažirali su najcrnje magove i okultiste kako bi se osvetili hrvatskom narodu, kako bi uneredili hrvatske junake.
I pogađate, baš su odabrali Janicu kao prvu žrtvu koja će za sobom nizbrdo povući i sve nas ostale. Pomno su planirali trenutak: 20.01.2005. Noć. Utrka. Sljeme. Naravno da se niste niti zapitali kako smo baš sad dobili tu utrku? Mjesecima su trajale pripreme, crni kombiji kružili su gradom pod okriljem noći i teslinim zrakama subliminalno utjecali na našu svijest sugerirajući nam da nam utrka stvarno treba. Po Medvednici su se motali su se svakakvi sumnjivi ljudi pod izgovorom da ispituju kvalitetu staze te naj crnjim ritualima koje se ovdje Fuki i ja niti ne usudimo niti opisivati, prizvali iz pakla Barbaru iz Celja - Crnu Kraljicu!
Barbara Celjska (1381-1450) – bila je žena kralja Žigmunda, cara svetog rimskog carstva i vlasnika Medvedgrada. Barbaru je hrvatski narod prozvao »crnom kraljicom« zato što se bavila crnom magijom i alkemijom. Kažu da je ljubavnike nakon što bi ih se zasitila bacala s kule. Crna kraljica koja je svoju višestoljetnu dugovječnost osiguravala izvlačenjem životne energije iz obredno žrtvovanih mladića i djevojaka.
Naravno da ne znate da je patuljak bio ljubavnik barbare celjske. Tijekom dugih besanih noći, stvorila ga vradžbinama u svojem alkemijskom laboratoriju u medvegradskoj kuli iz jednog jedinog razloga: ne zato što ju je zanimala umjetnost alkemije i stvaranje homonuclusa, nego da bi zadovoljila svoju pohotu. Kada je ponestalo mladića iz okolice, Barbara si je stvorila patuljka! Nazvala ga je Otto Hop. Što je anagram od «POHOTA».
- Otto, dođi, hop na mene! - Zazivala bi sirotog Otta i tako je patuljak Hop danju je radio u rudniku, a noću među barbarinom nogama. No ni to joj nije dosta. Pohotnica je vragu dala i sebe i Medvedgrad!
"Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe", bile su njezine riječi koje je kasnije požalila. Htjela vraga prevariti, ali je na kraju umrla prokleta. Nakon smrti postade zmijska kraljica, a njezine podanice zmije i dan danas čuvaju njezino golemo blago, zakopano negdje na Medvedgradu. Baltazar Krčelić je 1753. godine pisao kako je niz tragača za zlatom u njegovo vrijeme bezuspješno pokušavalo pronaći to blago. Naš informator čiji identitet ne želimo otkriti, rekao nam je kako se Franjo Tuđman 1992 isto tako dao u tajna istraživanja za Barbarinim blagom pod izgovorom da obnavlja Medvedgrad.
No europski masoni i njihove sluge Slovenci znali su da svoj naum ne mogu ispuniti bez svog instrumenta. Bez patuljka i njegove moćne alatkice. Naime kada su je prizvali iz pakla, crna Kraljica danima je nije imala mira za svoje vradžbine. Što zbog opsežnih priprema na koje su marljivi kramari vršili na Sljemenu ne bili zadovoljili kriterije licemjerne Europe, što zbog skorog susreta sa svojim voljenim patuljkom.
No sa Janicom nije lako izaći na kraj, to svi znaju. Mala koja je ponikla Gipsovim drilom teško da ima slabu točku. Osim jedne. A Barbara ju je odmah snimila. Zaista, kako naša suptilna snježna kraljica Janica, može izaći na kraj s jednom ženskom premazanom svim mastima? Jednom ženskom koje se odrekao vlastiti muž svetorimski car Žigmund kojem je stalno nešto brbljala, miješala mu se u politiku, bila dobra gospodarstvenica i što je najgore od svega ženska koja je razmišljala svojom glavom te odgovore na brojna pitanja potražila u alkemiji. Ko bi trpio takvu žensku? I car Žigmund prognao ju je u vukojebinu od Medvedgrada da svojim idejama ne podriva sveto rimsko carstvo i njegove živce.
I što je mogla naša seoska djeva čistog srca protiv zle slovenske kurvetine do grla uronjene u tajne tantričkih vještina i seksualne magije? Ma lijevom rukom bacila je moćnu seksualnu magiju na Janicu. Janica nije mogla ni oka sklopiti. Samo je fantazirala i fantazirala. Svaki skijaški kolac činio joj se kao golemi klateći ud kojeg je jednostavno šteta zaobići i ostaviti ga za sobom. I već sutradan Janica je na veleslalomskoj utrci u austrijskom Semmeringu na svoju kacigu flosmasterom ispisala: "Sex is evil, evil is a sin, sin is forgiven, so sex is in!" O čemu sam već izvijestio upisom na blogu od 29.12. Protivnici sir i vrhnja su u svojim centrima moći, zavaljeni u svojim opskurnim ložama trljali ruke. Kako i ne bi! Barbara je uspjela !
Trebalo je još samo probuditi patuljka.
I baš nekako u to vrijeme, novine su se raspisale o tome kako je na zagrebačkoj gori otvorena je još jedna turistička atrakcija. 4. prosinca 2004 u parku prirode Medvednica, otvoren je obnovljeni srednjovjekovni rudnik Zrinskih, baš na datum kad rudari slave blagdan svoje zaštitnice - Barbare. Kralj Matijaš Korvin je grofu Petru Zrinskom dodijelio kraljevsku rudarsku povlasticu godine 1463 i od tad počinje povijest ovog rudnika. Upravo u tom rudniku Patuljak je pronašao svoje posljednje počivalište. Barem je tako mislio.
Otkuda su se odjednom našla sredstva za obnavljanje nekog opskurnog rudnika? Sve je to jedan mračni scenarij. Domaći stručnjaci koji su radili na otvaranju rudnika nisu niti bili svjesni što su prouzročili. Rudnik je obnovljen tako da pruža što vjerniju sliku ondašnjeg rudnika te su postavljene skulpture rudara u prirodnoj veličini, a čuje se i kapanje vode, škripa drvenih kotača i prigušen razgovor rudara. To sve je danima izluđivalo patuljka.
Iako probuđen, patuljak je želio i dalje spavati. Njegovo vrijeme je odavno prošlo. Što on ima tražiti u ovom svijetu? Evo što su uradili od njegovog rudnika. Nešto prenulo iz snova. Žamor, buka, tutnjava, bubnjevi, bubnjevi s površine. Onako bunovan iskoprcao se iz rudnika, i krenuo za vjetrom koji je šumom vitlao čudesni huk. Ništa nije vidio, samo je išao u svjetlo. Odjednom nastala tišina, a odmah zatim i eksplozija, erupcija oduševljenja…Hop! Hop! Hop! Odjekivalo je Sljemenom.
- Oh zovu me po imenu ! – raznježi se patuljak - Dali je to to? Dali su mu o tome pričali Stari? Jesu li to vatre rudnika Morije? Dali je to moja nagrada? Dali me to mene izgubljenog braća i sestre dočekuju slavom ovjenčanog ? I patuljku bi toplo oko srca. Skinuo je svoju kapicu i dolamicu..- Evo me, dolaziiiiiiim u svoj nagosti svojoj !!!!!!
I u to Janica krajičkom oka, ugleda uz sam rub šume ružnog patuljka, spazi njegovu glomaznu alatku (GA) uzvrpolji se i promaši vrata.
Od te večeri na Sljemenu… mrak mrak i crnilo nadvilo se nad Lijepu Našu. I kipići Gospe su proplakali kad je mladi Kranjčar potpisao za Hajduk. Izgubili smo rukometno finale. Ljubičić i Ančić poraženi su u nekoliko finala. Cibona je odjednom prestala igrati dobro, a Geralda Fitcha je preuzela njegova tamna strana. Janica je izgubila kristalni globus za 9 stotinki, Dinamo je ispao iz domaćeg Kupa, iz Lige za prvaka, Europa nas je odbacila kao neželjeno dijete. Tama je sve žešća i žešća.
A dok ne kom ne smrkne, drugom ne svane.
Tako je Barbara je uz pomoć strane agenture pobjegla u Europsku zajednicu (EU) sa patuljkom glomaznog spolovila (GS) i tamo joj se kao i Anti Gotovini (AG) gubi svaki trag.
|
|
