28.12.2004., utorak
PRIČU DA VAM NAPIŠEM?
Sjedio sam u nedjelju s malom kovrčavom na kavici. O kakav prekrasan mir! Nigdje nikog. Ma idila i romantika. Držali smo se za ruke ja sam vizionarski pričao, ona me pozorno slušala. Negdje oko 17 h kad je pao mrak, kao na neki signal ili znak, u kafić su nahrupili čopori žena ne bi li se čudom načudile postbožićnom misteriju muškog ponašanja. Zamislite, neki njihovi mužjaci nisu se pretvorili u dobrog Isuseka ili krotkog jaganjca makar su pristali s njima poći na polnoćku, pokloniti se štalici i djetešcu. Poneseni time, o da, naravno da su zabrijali zajedno na nekom tulumu onako puni Duha Svetoga, ali ipak ih posle nisu nazvali, nisu… NISU!
Uh, jedva sam zadržavao pažnju male kovrčave. Najradije bi se prebacila za njihove stolove da se može zajedno sa njima načuditi. Sinoć sam je uhvatio kako se naoružala ženskim časopisima i kako guta kolumne. E pa dobro draga moja, napisat ću i ja priču o muško ženskim odnosima. Nije problem napisati o priču o muško ženskim odnosima. Odete u zoološki vrt promatrate čimpanze, lavove, kajaznam promatrate ribice u akvariju i samo preslikate među ljude, ali kako napisati dobru priču?
Kako napisati dobru priču o muško-ženskim odnosima, a pri tom se ne furati recimo na leba ili na Carvera? Jednu priču onako, dostojnu ženskog časopisa, ali dobru! Žene možda i čitaju spomenutu dvojcu, ali ih ne kuže. One se, kao uostalom u svemu kad su u pitanju muško ženski odnosi, samo iščuđavaju.
Zašto one to rade? Iako su mehanizmi koje možemo zapaziti u muško ženski odnosima isti su već milionima godina i nema tu neke velike misterije, one se tome uvijek iznova čude ko pure dreku i to stalno čuđenje možete iščitati iz njihovih neolitičkih crtarija po zidovima pećina gdje su se kebeljile neartikulirano upadajući jedna drugoj u glas te prstima crtale, zorno dočaravale kako ih to njihovi muški zapostavljaju i odlaze uživati u lovu na mamuta i špiljskog medvjeda. Iz jednog takve grupne seanse pri štavljenju ovčjih kožica, nastao je mit o Mariji i bezgrešnom začeću jer Josipa, naravno, nije bilo doma! U dugim zimskim noćima dok se čehalo perje na posijelima, pjevale su jedna drugoj o tome kako se njihovi muški infantilno zabavljaju po blatnim rovovima diljem ratne Europe, a evo ih i dan danas po kavicama. Opet se čude, stvaraju i raščohavaju mitove od par jednostavnih, trivijalnih mehanizama za kojima se povodi muška psiha.
Dobra priča o muško-ženskim odnosima ispričana iz muške perspektive trebala biti snažna, ne otkrivati previše onih suptilnih pojedinosti o piščevim karakternim nedostacima, kroz nju bi se trebala provući koja nit moje vlastite ranjivosti tako da čitateljice mogu odmah zamijetiti, eh vidiš ovaj muški materijal je kao stvoren za oblikovanje, želim mu biti surogat majka, ali tako da on to ne osjeti. Zatim tu bi trebala biti izražena jedna sasvim mala doza one očinske zainteresiranosti, britka muška intelektualnost i smisao za analizu, arhetipski Adam, Adamas, manas~mislioc, praotac, otac svih otaca u jednoj osobi, kojem se jednostavno kao djevojčica želite povjeriti, šapnuti mu sav onaj kaos koji prouzrokuju hormoni na emotivnom nivou, pa da ga ovaj fino posloži i objasni joj svijet.
Onda humor. Mora biti duhovito, britko i pitko. O da, ovaj momak kuži spiku, a ima i dovoljan odmak od stvarnosti koju sačinjavaju fudbaleri, powerpoint kravataši ili sinovi kontroverznih poduzetnika. Onako sasvim mali odmak, dali dovoljan da odmahne rukom i veli, bejbe, odvest ću te u Maroko da gledamo kako cvate pustinja jednom u milion godina i nikad više.
Zatim sami likovi, oni bi trebali osjećati da bi im život trebao biti bolji. Oni istina, žele slobodu, no istovremeno su potpuno paralizirani. Stil bi trebao biti nekićen, minimalistički, kiruški precizan, ali onda bi opet previše ličilo na Carvera i čitali bi ga samo muškarci. Ipak treba zadržati malo kićenosti, ta ipak pišem za žene. Ta priča bi izgledala, recimo, ovako:
- Reci mi, što se to zbiva sa mnom?- molećivo upita Mirjana.
- Hmmm…, - uzdahne on dubokoumno i svrati pogled sa vrtoglave igre čiopa iznad praznih ljuljački dječjeg igrališta. Gledao ju je netremice u oči kao da želi reći: gle mogu te imati kad god zaželim, ali eto, želim samo ukloniti svu tu bol koju nosiš u tim predivnim očima, plavim poput glečera jezera Michigan.
- Tuga je močvara koja se lijepi za tvoja stopala, draga Mirjana.., reče on napokon, probaj staviti svoj laki korak na stazu posutu lopočima koji se otvaraju da te prime ovako malu i nježnu poput jezerske vile...-
On je pričao, a Mirjana je samo tiho sjedila pokraj njega i slušala ga netremice, pulsirala poput prekrasne tropske meduze. Ah, pomisli ona, on me razumije i neprimjetno zadrhti iznutra. Odnekud ispod abdomena prožeše je plimni valovi, neslućene simfonije, uzdignu se jata cukrenih leptirova. Onih sa Sumatre. I baš tu posred Mirjaninih prirodnih, a opet savršenih grudi, cijeli svemir sažme se u jednu točku zatim se rastvori poput rascvale magnolije. On me razumije!I ona mu se potpuno preda, otvori poput biserne školjkice. Stajala je tu pred njim gola, malena ranijva Palčica usred orahove ljuske koju je izgradila oko sebe u strahu od vanjskog svijeta. Sad će mu, ovom prekrasnom muškarcu, saopćiti svoju Tajnu nad Tajnama! Tajnu koju nije povjerila ni Tanji. Ni Vesni. Ni Ivani. Ni Ankici. Ni svojoj mami.
- Mislim da sam trudna, Alberte.., a on je tako grub prema meni…-
- Da razumijem te, potpuno te razumijem... Ne boj se sjena tvoje prošlosti, draga Mirjana, predaj se životu..- On privuče Mirjanu i nježno je poljubi.
…te razumijem…
….umijem…
….mijem…
...odzvanjalo bi u glavi moje čitateljice. I tu prestaje svaka dobra priča...jer...jednostavno ne mogu odoljeti, a da ne napišem:
- Idijotu, trudna sam s tobom. Moj tata je grub prema meni jer te ne podnaša. Veli da si seronja iskompleksirani nesposobni...- On se samo osmjehnu, pogladi je po obrazu. Zažmiri, reče joj blago. Kad je otvorila oči iznad njih je lebdio UFO.
- Da te sad ne zamaram sa tehničkim detaljima i perfomanasma ove letjelice koje ionako ne bi razumjela, ovo je između ostalog i najsuvremenija intergalaktička klinika. Evo sad konačno imaš priliku da zadužiš cijelo čovječanstvo, da imaš svoju tajnu nad tajnama, evanđelje koje ćeš širiti među kavama i frendicama. Tvoja genetska matrica bit će nova nada za život diljem znanog univerzuma. Dali si spremna?-
Hebemumiša, a šta mogu. Nikad mi neće izaći priča u nekom ženskom časopisu.
|
|
