13.12.2004., ponedjeljak
MALA LEGLA, OĆE DA SE PEGLA
Došao sam sinoć s puta hladan ko špricer. Miran. Čist od nepotrebnih misli. Oslobođen svake umne spekulacije. Čista nirvana. Tiho sam gurnuo ključ da ne probudim milo moje, no mala kovrčava dočekala me na dovratku.
- Jao, imamo problem u zgradi. Ivana mi je došla sva uplakana zbog onog tvog idiota Goksa. Kad se samo sjetim kako sam joj ga nahvalila, a šta je izveo. Mislim ono, zakaj se družiš družiš samo sa kretenima...- Kreteni? Moji prijatelj? Kako me samo nađe! Točno pronađe onaj skriveni procijepi i sklizne unutra. Odmah sam pomahnitao.
- Koji moji prijatelji? Zadnji put sam vidio svoje prijatelje kad sam im objašnjavao kako neće biti momačke večeri uoči našeg vjenčanja…-
- Ajde ne pjeni se. Kasno je. Hoćeš da susjedi čuju? Umjesto da me uzmeš ko ženu, izljubiš me svu, ti se pjeniš. Legnimo fino i rekonstruirajmo cijelu stvar. Ti sutra fataš Goksa na jutanjoj kavi i želim izvještaj do podneva. Ok?-
- Ok… Dobro ti večer i laku noć. - velim ja i već gledam u njena leđa dok ona hrče snom pravednice. Ehj, uvijek popušim istu foru kad se vratim s puta. Ležim i prevrćem se. Eh sad, mala kovrčava je dobri duh zgrade. Ivana je apsolventica ekonomije, stanuje na prvom katu i ronda po kvartofskim fitnesima, frizerima i solarijima s malom kovrčavom. Goks je mladi ambiciozni pravnik, starci su mu ljetos kupili stan u našoj zgradi na 4 katu i s njim ispijam jutarnje kavice u obližnjem kafiću. Imamo dil da zamijenimo novine kad ih pročitamo, a da niko ne uleti sa strane. On meni Jutarnji, ja njemu sportske. I to je sve.
Jutros sam uhvatio Goksa na kavi. Sve sam saznao, rekonstruirao cijelu stvar i sad pišem izvještaj maloj kovrčavoj. Do podneva kako sam i obećao. Gotov sam, a gle, tek je 11:30!
Goks je mamim sin. Ispeglan, sve pic pic, kao što i sama znaš. Goks je ono što sam ja oduvijek želio biti: ormar u kojem visi sedam košulja. Sedam kravata. Sedam gaća i potkošulja u ladici, sedam uparenih čarapica. I bilo bi to sve oko Goksa uistinu bajka, ali mnijem da ste do sad naslutili da u svoj toj kozmičkoj sedmerostrukosti fali bitan faktor: Snjeguljica. Fali mu glupača koja će mu kuhati prati, peglati, slagati koja će razvlačiti štrudle i nadmetati s pašticadom njegove majke. Naime Goks je muškarac koji svoju staru oslovljava sa 'Majko...'?! Znate takve? E to su ti. I sad, kad su mu starci kupili stan, nastao je problem zvan samostalan život. Ajde dobro, gospođa mama bi ponedjeljkom diskretno posložila, ispeglano i mirišljavo, sve ono što joj je Goks iskrcao u petak. No sad je gospođa mama otišla na dva tjedna sestri u Stuttgart.
Nedjeljno je poslijepodne, no Goks već razmišlja o ponedjeljku i vidi se u njemu besprijekoran. Kužite? Kužiš stara moja? On je navikao biti u ponedjeljak bes-prije-ko-ran! No treba ispeglati ovu prokletu košuljetinu, a nema ni peglu! I zamislite, sjetio se valjda da je u pogledu, grudima, rukama Ivane s prvog kata osjetio nešto samaritansko, nešto majčinsko te je odlučio eto, zamolit da mu posudi peglu. Kad je bio na 3. katu pomislio je Hm, nije ni loša ta mala, zapravo prilično dobar komad. Možda ćemo započet razgovor, možda me pozove na kavu, a možda je zašpreham pa mi ispegla i šulju he he.
Kad je stigao na 2. kat sine mu: da, kavica, pa onda tralala pa će me pozvat da ostanem na ručku pa vino, pa simo tamo, morat ću je pozvat kod sebe. A Goks ima mrak gajbu. Mala kovrčava je dizajnerica interijera i pomagala mu je oko nekih detalja, pa mi veli ono, gajba ko stvorena za komada dovest.
Kad je bio na 1. katu pomisli, ako je pozovem k sebi, doći će. I onda ću je opalit. Pa jednom kod nje, pa kod mene, pa opet kod nje, pa kod mene, pa opet.....
Kad je išao ka njenim vratima zamisli se, majku mu, na kraju će počet stvari nosit gore i spavat kod mene, pa svoje stvari smještat, pa mi razmicat namještaj. I psa ima! Neću je se moć riješit! I dok je tako razmišljao, automatski je pozvonio na Ivanina vrata. Ona otvori, lecnu joj koljena, koketno prođe rukom kroz kosu, nasmije se i kaže:
- Oh, bok kak si, kak ti mogu pomoć?-
- Ma znaš kaj, jebi se ti sa svojom peglom!-
I to ti je draga moja storija o Goksu i onoj tvojoj fufi Ivanici. Htjela mu se uvalit na prvu loptu. Eto.
|
|
