30.07.2004., petak
HELLOWEEN
Ma pogledajte vi samo ovo mrtvačko vrijeme napolju. Podsjeća me na poznu jesen. A u jesen, najviše volim šetnje Varaždinom. Pogotovo na 'Sve svete'. Tada zatvorim oči i upijam mirise kokošje juhe, mlinaca i pečenja iz odškrinutih prozora, kestenja i svijeća. Dan mrtvih je prilika da se okupi rodbina, da paljucamo svijeće navlačimo cvijeće do iznemoglosti, a onda slijedi obiteljski ručak i razgovori koji se ponavljaju iz godine u godinu. Sada već pokojna mamina teta o kojoj sam pisao i u priči «Šaman», bogomoljka nalik na osušeni bakalar, križanac trolla i pogrbljene vještice iz Ivice i Marice, sjedila bi uvijek preko puta mene i pomno me skenirala. Škrta usidjelica, čiji zaručnik još dan danas plovi nebom negdje iznad Kurska svojim Messerschmittom Bf 109 E, i koja osim slike pristalog Oberstleutnanta u uniformi Luftwaffea, nikad nije spustila pogled na išta slično muškarcu što ne nosi habit ili nema dovoljno jasno vidljive rupe u dlanovima. Upire prstom u mene preko zdjele s ciklom;
- Hmm.., još ne jedeš mesooo !?
E tu sad nastupa moment u kojem se moja stara uvijek smrzne i na očigled sviju pretvori u trinajstgodišnjakinju s dugačkim kečkama, curicu kojoj su počele rasti cike i koja je morala svoj preobražaj u griješnicu i bludnicu babilonsku preživjeti i okajati pred strogom tetom-učiteljicom kojoj je bila slana svakoga ljeta na preodgoj preko praznika: da radi goblenčeke, da dobije zamjerku na dužinu suknje i da spozna kako muškarci jedva čekaju da im ona dadne povod za Sodomu i Gomoru. Stara se uvijek stepe jer zna da sad počinje inkvizicija, a ona je opet na osuđeničkoj klupi jer je donijela na svijet izroda koji do naše Hrvatske Katoličke vjere ne drži mnogo i ne jede meso. Gledala je neki dan “Rosemary’s baby” na satelitskoj i sad se poistovjećuje sa Miom Farrow.
- Misliš da ne znam…– dramatično zastaje i upućuje pogled ispod šlagiranog oka koje treperi i gleda reakciju moje stare, - da si u nekoj sekti?.
-Teta, velim umoran od takvih diskusija, što mislite.. plače li mali Isusek nadamnom?-
Stara crveni i propada kroz pod od sramote. Doslovce čujete kako puca parket i armatura dok se otvaraju vrata pakla da je prime.
- Čitao sam neki dan u novinama, da je jedna učiteljica u Istri rekla svojim učenicima da mali Isusek plače zato jer oni rezbare tikve i oblače se u mumije, vampire i vještice. A ja sam teta, kupio tu na placu prekrasnu bundevu i mislim je pojesti. U mizo juhici, pečenu s mrkvicom i brokulom, a ostat će i za njoke…
A kad smo već kod bundeva, to je dobra prilika da se ispripovijeda priča čiji je junak Jack O'Lantern, zvan i Škrti Jack, stara propalica koja čiji je smisao života bio u tome da zezne svakoga, a zahebao je, zamislite čak i samog vraga. Kada je Jacku odbila smrtna vura, na nekom zabitom puteljku presreo ga je old Nick, kako Irci zovu vraga od milja. No na neku čudnu foru, Jack ga je uspio nagovoriti da se uspne na jabuku i kada je vrag to i napravio, Jack je zabio križeve oko stabla i vrag nije mogao sići.
- Pusti me dole, bjesnio je vrag
- Je, da nebi, malo morgen, vjerojatno je odgovorio Jack
- Pržit ću te lagano u jezeru ognja sumpornog, ako me odmah ne spustiš
- Je, je, kak da ne...
Razgovor je vjerojatno bio vrlo dug i toliko glup i zamoran da je vrag ipak prvi popustio i obećao Škrtom Jacku da neće uzeti njegovu dušu kada ovaj umre, nakon čega je Jack konačno maknuo križeve i pustio ga. Kada je Jack napokon umro prirodnom smrću, našao se pred vratima Raja gdje je patrolirao Sv. Petar. Petar-stena je isti onaj radi kojeg su stari Hrvati prihvatili kršćanstvo, jer su im vatikanski misionari obećali da će se moćni svetac boriti na njihovoj strani u svim bitkama. Pošto je Jack bio previše škrt da Petru metne šušku radi oprosta grijeha, uskoro se našao pred vratima pakla. No vrag je održao svoje obećanje i nije ga htio pustiti unutra. I tako se siroti Jack našao u mračnom međuprostoru između raja i pakla. Zamolio je vraga da mu da malo žara sa ognja paklenog da mu osvjetljava put kroz gustu tminu. Smjestio ga je u bijelu repu, svoju omiljenu hranu koju je uvijek krao po tuđim poljima. I tako Škrti Jack do današnjeg dana luta svijetom, ne nalazeći mjesta gdje bi smirio svoju dušu, navodeći u pogibelj izgubljene putnike svojim Jack O’Lanternom od bijele repe.
1800 g. valovi Irskih doseljenika u Ameriku, pra postojbinu bundeve, otkrili su da su bundeve ipak puno pogodnije za rezbarenje Jack O’ Lanterna. A kako je Amerika oličenje zla, Šejtan sam po sebi, kako vele Muslimani, ona je odmah od Helloweena napravila bussines i izvozi taj običaj čak i nama.
- Kakva je sad to vražja priča?- pobuni se teta.
- Irska teta, a Irci su najveći katolici, skoro ko mi Hrvati…- ubaci se sestrična da spasi stvar- a ko s vragom tikve sadi.., teta, jel’ znate kako ide dalje?
- …O glavu mu se razbijaju- ispali teta, ošine staru pogledom tek toliko da se ova ne opusti i ugrabi krilce sa pladnja.
|
|
