Ja sam gubitnik, za kojeg nitko ne mari.
Kada se svjetla ugase, mrak teško pada

Lica žena, prolaze poput mene,
poput kužne nakaze, pogledaju me,
i svrate dolje pogled
da ne bi ne daj Bože,
moje čeznutljivo srce,
osjetilo dašak ljubavi,
i kontakt očima, što ljubavlju snuje

Ja gubim, i iz ovog pakla se ne budim
Mijenjali me bi.
Kažu; kada pokušavaju da me čuju,
moraš biti ovakav, moraš biti onakav.
Daj popravi ovo, daj popravi ono.

Nitko od njih - ne može da me voli,
kakav jesam. Onakav kakav jesam.
Svi sve uvjetuju.
I svi lažu, da "pojavit će se netko"

Pojavile ste se vi, prevarantice
Pa ste me izigrale sve, kao i sve druge

Nijednoj od vas nisam dovoljno dobar...
Nemojte mi govoriti, samo, kako doći će netko
Ako to ne govori osoba koja to je sama.
Ne - nemojte mi to govoriti!

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost

Porezani mrak, je nešto u svima nama.

On čuči, i on se skriva. I aktivira se, kada mu sve lađe potonu. Budi se iz zimskoga sna, kada ga svi ubiju. Kada mu srce unište.

On leti kao ptica slomljenih krila. Pada na pod. Tada dolaze ljudi i unište svojom grubom nogom ono malo života što je ostalo u njemu.

Grubi otisak nemilosti, nemarenja, i zaborava ostavljaju tada na njemu. Bez imalo kajanja. Bez pogleda unatrag.

Porezani mrak, je kum ovome strašnom svijetu. Ovome svijetu zla. U kojemu je mnogima teško disati.

Kada padne mrak, zgrabiti će te za dušu. Protresti će tvojom golom, bolesnom ohološću. Pomrsiti će ti račune mira, i sebičnog čovjeka ti pokazati.

Kada padne mrak, ti ćeš već tada pasti. U gnjilež svoje duše, u trulost svog otpada. Ptice će ti jesti hranu sa otvorene rane, a ti ćeš ih gledati u oči.

Kada padne mrak, vidjet ćeš sve one koji su te ostavili.

Oznake: poezija, Osobno, umjetnost