Ja sam gubitnik, za kojeg nitko ne mari.
Kada se svjetla ugase, mrak teško pada

Lica žena, prolaze poput mene,
poput kužne nakaze, pogledaju me,
i svrate dolje pogled
da ne bi ne daj Bože,
moje čeznutljivo srce,
osjetilo dašak ljubavi,
i kontakt očima, što ljubavlju snuje

Ja gubim, i iz ovog pakla se ne budim
Mijenjali me bi.
Kažu; kada pokušavaju da me čuju,
moraš biti ovakav, moraš biti onakav.
Daj popravi ovo, daj popravi ono.

Nitko od njih - ne može da me voli,
kakav jesam. Onakav kakav jesam.
Svi sve uvjetuju.
I svi lažu, da "pojavit će se netko"

Pojavile ste se vi, prevarantice
Pa ste me izigrale sve, kao i sve druge

Nijednoj od vas nisam dovoljno dobar...
Nemojte mi govoriti, samo, kako doći će netko
Ako to ne govori osoba koja to je sama.
Ne - nemojte mi to govoriti!

Oznake: Osobno, poezija, umjetnost