pookapookapookapookapooka

Uh, da vidite kako mi se glava trese, a imam i smetnje u vidnom polju. Memory spam mi je oko desetak sekundi. Raspoznajem još neke glasove u zvukovima koji dolaze sa strane. Nemojte misliti da mi je loše. To mi je od alergije na konje. Ali pošto mi je memory spam desetak sekundi ja se takvih konja ne sjećam. Sjećam se nekih iz Vojne akademije, ali ja mislim da to nisu ti. Ti mi iz Akadamije padaju na pamet kad god sam u nekoj buci, a sad sam tu negdje gdje kopaju kanal. To su namjerno zbog mene prišli sa onim pikamerom i bušili bi mi ispred telefonske govornice da sam slučajno u njoj. Evo me preko puta. Super mi je sjedati ovdje i gledati kad protrče. Samo me malo guši pa sam zamolio bakicu na susjednoj klupi da mi ugura komad šlaufa koji uvijek nosim sa sobom u grlo ako se počnem daviti. Rekao sam joj da ću joj dati signal baterijom ako je to to. Da me ne zaskače bezveze. Jednom su me zaskočili neki ljudi u liftu jer mi se rasparala vreća pa su mi se rasule janjeće glave. Ma bilo bi sve u redu da ih ja nisam počeo nabijati nogama. Tako da sam dobio otkaz. Osramotio sam šefa, a on je šef kolodvora. Šteta, bilo je super, tries kuna za jedu vreću glava. A bilo bi dana da bi i po tri vreće donio. Evo me sad tu. Idem povući kredom crtu preko parka pa ću gledati hoći li itko ugaziti na nju. Desetog ću poći pitati kako se zove i mogu li glasati za njega na izborima poslije Nove Godine. Ako kaže da mogu onda ću mu reći da nema izbora do proljeća i da takvi kao što je on uvijek namjerno ugaze na crtu. Nema šanse da ja glasam za nekog od njih. Radije ću emigrirati. Bilo bi dobro da na crtu ugazi neka žena. Njoj bi prvo dao jednu glavu od janjeta. Ili ne znam. Neću više imati toliko tih glava kao do sad. Mogao bi sačuvati ovu pa je dati onom poštaru. Svidja mi se. Volio bi da smo neka familija pa da mi je vrati što prije. Familija mi vraća sve što im pošaljem. Kažu da ne vole što radim za šefa kolodvora jer je Musliman. A nije čovjek Musliman. Govorio bi mi to svaki put kad bi mi davao pare. I svaki put bi me zajebo za pare jer se ja ne bih odmah sjetio da nije Musliman pa ne bi znao što da kažem. A kad bi vidio da mi je dao manje para, ne bi nikom priznao da moji ne saznaju jer bi me zajebavali da su mi lijepo govorili. Ne znam što su mi to govorili pa se iznerviram i ponekad otmem nekog od rodbine. U stvari, skoro uvijek uzmem onu bakicu što je drže iza kuće u kolicima. Zadnji put mi je djelovalo kao da je mrtva ili nešto tako. Valjda su primjetili dosad ako jest. A opet možda čekaju da je nađem ja prvi, jer je onda ja moram zakopati. Stvarno bih mogao emigrirati. To je tamo negdje na autoputu, ide se autobusom. Ali mogao bi me vidjeti onaj moj bivši šef. On često ljude gađa onim janjećim glavama kad popije. Ne može mu nitko ništa, jer mu je sestra vlasnica mesare pa su to sve do jedne baš njene glave. A i visoko je pa se ne da nikome penjati gore do njega. Ima lift, ali se još puno ljudi boji da će ući, pa neće izaći. Ja nisam brojao koliko ih je ušlo, a koliko izašlo. Ali mislim da ih više ulazi jer je ovdje na ulazu uvijek gužva. Ima ova jedna žena od ovoga Jakova na šalteru, ona se tu vozi stalno. Gore dole po cijeli dan. I dovede još i neke druge žene s brkovima pa piju na miru po cijeli dan. Mene nešto ne vole, kažu da će mi polomiti noge zbog nekog sranja sa janjećim glavama. Ma nije mene njih strah. Samo da me jebena alergija ne ubije odjednom. Ima tih konja svukuda. Možda me pregaze kad me alergija obori na pod, a opet možda me prvo alergija ubije, a onda me konji zgaze onako mrtvog. Nema veze, napisao sam poruku i držim je u džepu. Tamo piše da ja nisam onaj za kojeg oni misle da sam ja i da zovu moju familiju jer će me oni pokopati. Samo neka im kažu da sam zaboravio neke janjeće glave na kolodvoru. Pa kad oni dotrče po te glave, kad ono tamo ja, mrtav. Sve ih zajebao. Sad me moraju negdje pokopat. Samo me brine ima li više onih slobodnih arli. Evo me opet negdje. Jebote, tko bi rekao da znam voziti autobus.