|
Prvi i drugi. Prvi i drugi slomljeni zub? Prvi i drugi ponovljeni osmi razred? Debil...
Prvi i drugi neuspješan koitus? Uh, zajebano traumatično... Prvi i drugi sudar u pijanom stanju? Majmun, treba mu uzeti vozačku do kraja života... Prvi i drugi razvod? Sranje... što se ženi uopće... Prvi i drugi požar u stanu? Ma neka živi na livadi, u šatoru, barem neće biti opasnosti za druge... Prvi i drugi bankrot? Ha, ha, ha, ha... e toj bi faci posudio pare... Prvi i drugi nervni slom? Što ga puštaju sa psihijatrije, koji kurac... Prvi i drugi neuspješan pokušaj oružane pljačke kladionice? Pseto kriminalno, treba mu dati 20 godina da se opameti... Prvi i drugi slučaj silovanja maloljetnika? Majku mu jebem bolesnu, trebalo bi ga objesit i dati psima da ga pojedu...
Ne. Ništa od toga, ništa tako strašno... Prvi i Drugi.... svjetski rat!
Baš sam neki dan pogledao onu knjigu od 29 kuna što ide uz Slobodnu Dalmaciju. Zove se: Drugi svjetski rat (u dva sveska). Pa mi je palo na pamet... drugi. Drugi, jebote! Kako drugi... ajde jedan se može omaknuti pa da bude ono... baš svjetski. Ali drugi... pa nije to video igra, jebote... da ti se jebe ako kreneš iz početka... nije slomljena pivska boca pa da dohvatiš drugu iz gajbe... PRVI I DRUGI SVJETSKI JEBENI RAT!!! Oupsss, I did it again... ha....ha.......ha............ha.................ha. Nije smiješno. Ama baš nimalo.
U stvari nije bio prvi i drugi. Bio je samo jedan. Počeo je prije pamtljive povijesti i traje i danas ujutro. Nije nikad ni prestajao. I ako uzmemo iskustvo kao mjerilo, neće nikad ni prestati. Rat je normalna kulturna pojava. I zlo što ide s njim. I nejednakost, nepravda, progoni, siromaštvo, glad i svi zamislivi vidovi jada. Sve je to potpuno normalno. Da je trebalo biti ikako drugačije, sigurno bi bilo. Da ljudima to nekako ne leži, ne bi se tako ponavljalo i ponavljalo, paralelno na sto različitih mjesta na svijetu. Rat je prirodan. Urođen. Neminovan. Rat je najslavljeniji fenomen u ljudskoj povijesti. Kako se uči povijest... tako da se pamte počeci i krajevi bezbrojnih ratova. Povijest se ponavlja. Povijest je učiteljica života. Povijest je more krvi po kojem pluta poneki znanstvenik ili filozof na svojoj splavi od teorija protkanih spekulacijama. Prava istina je beskrajni crveni ocean. Tu i tamo neko umjetnički nastrojen doda malo i drugih boja, kap plavog ili zelenog. A opet... tu i tamo se pojavi... Bazooka Joe.
Imam negdje u pamćenju situaciju iz 'Vodića za autostopere kroz galaksiju'. Kao u nekom frižideru stoji smrznuto najopasnije oružje u svemiru, u stvari više njih. Pojedinaca koji su na neki (ne sjećam se koji) način sposobni ljude uvjeriti u što god hoće. Kao na primjer Isus Krist. Ili Buddha. Ajde, ozbiljno... ko bi normalan, okružen morem krvi, povjerovao u one priče... okreni drugi obraz i slično. Niko normalan. Niko.
Zato ja, ovdje i sada, javno, pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću, jebem
kretensku i trulu dušu svim normalnim stanovnicima planeta. Serem vam se na normalnost! Serem vam se na povijest i tradiciju i običaje i narodne nošnje! Svima skupa!
Ja sam lud. Nisam siguran jesam li se lud rodio ili me okolina takvim dizajnirala ili sam to postigao sam, vlastitim snagama. Ili je bio neki mix svega toga. Nije uopća važno. Važno je da sam ja LUD. Ludi ljudi misle da mogu letjeti, pričati sa bijelom tehnikom, poneke stalno prate trafostanice ili šahtovi, nekima svako malo upadnu NEMCI pa im odvedu kolegu iz susjednog kreveta ili samo naprave kratke spojeve po utičnicama.
Neki ludi ljudi misle da ne mora sve biti ovako sjebano kako evidentno jest. I kad ih pitate zašto tako misle, unatoč obilju dokaza koji ih upućuju na staze razmišljanja normalnih ljudi, oni će vam reći da je to stvar mentalne higijene ludila. A ona se sastoji u tome da se ništa nikad nije dogodilo dva puta. Da su zakoni lansirani iz glave, a ne da je glava poškropljena njima. Da je svaki luđak jedinstven u cijelom svemiru. I da svaki može napraviti ONO. Svaki može promijeniti slijed događaja ili započeti novi. Svaki luđak je slobodan sve dok vjeruje da ima snage biti DOBAR. Dobar? DOBAR!!!
Koja je nagrada za vjernost ludilu? Nema je. Nema ni kazne. Idemo iz početka. Okrenuti drugi obraz je najblistaviji mač kojim se presjecaju krvlju natopljene uzročne spone nekrozne povijesti. Povijest nije povijest za luđake nego samo gomila činjenica, samo brdo lubanja, ne odveć detaljan zapisnik nekih normalnog ljudi u kojem su oni bilježili samo najjače dernjave.
On. Kokičar. Bazooka Joe. Potpuno lud. Bez trunke sumnje u čistoću svoga ludila. On je to napravio.'Buhuhuhu... umro je da bi otkupio naše grijehe... buhuhuuu...'
Nije!!! Umro je zbog sebe! Umro je jer mu je bilo kristalno jasno da svoje ludilo može pogledati sa smiješkom samo ako bude to radio i s drugim ljudima. Povjerovati da su i drugi ljudi spremni na iskorak iz svijeta normalnih ljudi pa ma kakva god bila cijena tog postupka, jedini je dokaz vlastitog ludila. Nema drugog puta osim poklona vjerovanja da su i drugi ludi, nema ludila u samici i askezi i pustinjaštvu i mirnoći i jedinstvu sa dobrim univerzumom iz kojeg na sve strane šiklja krv. Ludilo se mora pokloniti onim slabim, lošim, zlim i ciničnim, uz osmjeh i ludo vjerovanje da su i oni ludi. On je izabrao smrt.
Nakon što je puno toga napričao svim tim slabim, lošim, zlim i ciničnim, oni su ga ubili. Nakon što je bio nedvosmisleno jasan. Nakon što je uzeo jebenu devu, da bi ljudima bilo lakše predočiti kolika je to velika i krakata beštija i kako je stvarno... ali stvarno nemoguće provući nešto tako zajebeno veliko, koje bi se još i otimalo, kroz iglene uši. Je li može jasnije? Je li može jasnije da je bogatstvo potpuno promašena investicija? Je li može jasnije koliko je bogatstvo jadno? Zarazno jadno?
A imao je i smisla za lijepo... pogledajte ljiljane poljske, lijepši su od nekog Salomona u svoj njegovoj slavi. Kukavni majmuni sa neokorteksom, palčevima i osam prstiju i zastavom na Mjesecu... ne mogu se jadni snaći na ovom svijetu. Kukavni normalni majmuni. A moglo im je biti baš lijepo cijelo ovo vrijeme... samo da su bili ludi.
Ma jebe mi se. Za svoj trenutni smiješni zanos. Ima novela od Camusa 'Renegade'. O mladom redovniku koji je pošao, usprkos svim opomenama, kao misionar u pustinjski grad od soli. Mislio je da je 'spreman'. Odveli su ga u 'House of Fetish' i tamo je konzumiran od strane totema, nestao je jer je išao u rat i rat je i dobio. Iščupali su mu jezik i od straha je pobjegao u mržnju i zlo. Po noći se išuljao iz grada od soli i s puškom čekao novog misionara da ga ubije. Ludilo je krhko.
Winston Smith. Kako mu je temeljito O'Brian sve objasnio. Neznanje je moć. Sloboda je ropstvo. Rat je mir. Što mogu znati? Što trebam raditi? Čemu se mogu nadati? Koja temeljita destrukcija ludila njegovim sopstvenim igračkama. Ludilo je krhko. Winston je to učinio Juliji. U porazu tek otkrivenog ludila, u porazu klice tek otkrivenog ludila.
Moj Bazooka Joe jede kokice. I smiješi se. To je sve što može. Mrtav je. Sjedi sam na tribinama u mojoj glavi i gleda sve što ja vidim. Ne poznamo se baš dugo. Znam da je volio život. Znam da ga je bilo strah. Znam da je bio lud. Vjerujem da je uspio u onome što je izabrao. Mali bog. Zajebano lud. Bez i jednog atoma rata u sebi, bez i jednog atoma ponosa. Mali bog. Sam samcat. Zatresao je svemir svojim ludilom. I umro.
Sve mi se čini da nikad neću biti normalan. Ne mogu, lud sam. Nisam zarazno lud, nemam namjeru dirati u svoje ludilo i nuditi ga na uvid. Niko od vas se neće promijeniti ako uspije pročitati ovo. Ne nagovaram vas ja da poludite. Budite normalni ako vam odgovara, meni je, eto, muka od pomisli na to. Ja imam bazuku na kokice i gađam trafostanice. Samo ovaj put... neću više nikad dobiti šansu da opet budem lud. Nikad.
|
