poremećen

PzP.
Kolektivna sigurnost amerike pretvorila se u kolektivnu krivnju, ko vjeruje u boga reko bi da im je Katrina poručila nešto, ajd vidjet ćemo šta će prosječni amerikanac reći na izborima za koju godinu.
Živjela republika mog uma gdje slobodan i to mislim istinski slobodan koračam zelenom travom ne pokoravam se njima stoci, koja želi upravljati kako mojim tako i vašim životima ne pokoravajte se ni vi. PzP.
Zatvori vrata svojeg doma
Za san se spremaj budi sretna
A mene pusti da se borim
I sam da idem protiv vjetra
Ajd kradem malo od Dedića al nema veze, jel tako svi krademo nešto od drugih neki energiju, neki novce, neki stihove, neki snove itd. itd. itd.
PzP.
Ne žalim danas nit se kajem
Odgovor ne znam i ne pitam
Al bezbroj puta mi je dosta
Po svojoj prošlosti da skitam
PzP.
Uzimam i ništa ne dajem i više se ne kajem za ništa nisam kriv, kriv je gen koji mi je dodijeljen.
Obaram i rušim sve vas šta sjedite začepljenih ušiju.

Bio na koncertu, zabavio se na trenutke kad sam zaboravio sve ove pizdarije koje su mi se izdogađale zadnji 6 mj., na trenutke i previše podsječan na realnost i surovost života tada mi je došlo da plačem ali nisam, jel ja sam veliki dečko. Jebiga pošto sam u okladi da ne pijem i ne pušim slijedećih 28 dana startalo u ponedjeljak 24.4.2006. overdoziram se cigaretama, a pošto volim psovati iz čistog gušta (to vam mogu potvrditi lljudi koji me znaju) i to radim u ogromnim količinama i s velikom inovativnošću. E pa neznam nisam čemu ova ispovijed al eto je. Pauza za pljugu, u daljnjem tekstu PzP.
Jedina dobra stvar s ovim cigaretama je ta kaj pospješuju nastajanje raka pluća od kojeg se jel umire, a ja još familijarno gledano imam još veću predispoziciju za to pa se nadam možda skoro krepam.PzP.
Volio bi da je svijet drukčiji ali zar ne bi svi. Ma u tri pičke materine, znam ova je standard, ali ipak fino sjeda na želudac. Joj ak mi se neko nađe filozofirat. Ma da bar više crknem, da nisam tolka pička od čovjeka već bi se sam krkno, u biti dosta sam razmišljao o tome tj. na koji način, možda još samo nisam našao pravi, ma kurac samo se tješim baš sam pička. Ma jebite se svi idem se igrat na kompjuteru.

I do not believe that I have ever seen anything so
beautiful as she. Perhaps I shall never see beauty like
hers again, even though I never saw more than a glimpse
of her beauty

Pravila koja valja imati na umu i upotrebljavati što je moguće više.
1 Krv je gušća od vode
2 Posjedovanje je devet desetina zakona
3 Uvijek postoji gamad među intelektualcima i obratno
4 Oni koji ne uče iz povijesti osuđeni su da je ponavljaju
5 Neka vam put života uvijek bude popločan dobrim namjerama
6 Nekad se vrate
7 Budućnost proizlazi iz sadašnjosti
8 Sve je Istina, razlika je u kutu gledanja
9 Um prije tijela, kod sebe i kod ostalih što nešto znače
10 Uvijek sanjajte
I jedina dobra stvar u kršćanstvu i nepobitno istinita
11 Pepeo pepelu, svi padamo, umiremo.

Tko ja zapravo jesam izvan svog odnosa sa ostatkom svijeta. Hoću reći, siguran sam da sam netko. Pitam se kakav sam? Pitam se jesam li OK?

Bio sam samo jedan u nizu
sad plačem jer bio sam blizu
onoga nečega što nas oslobađa
oslobađa straha od sutra, od smrti
Bio sam tamo pronašao dušu
što sad me guši, neda mi mira
što sad me jede, ubija
A sad kao da me nema
kao da ne postojim

Pogana jezika, bezdušnog tijela,
uokvirio bi ostatke rastrganog srca,
pa neka se vidi kako ono više ne kuca,
ne radi, razumijete li?
Tko doista razumijeti može
nekoga tko je poput vode.



Dva moja uratka.
Pa jebiga meni neke stvari ne daju mira pa eto malo piskaram, bio je to signal za pomoć a bila je skoro ponoć. I tako prođe i ta zadnja mučna rima i sa usana mi se skida.

A sad stih od Sizzle meni posebno drag.

Its a world, filled with ups and downs
Pretty girl, you get a lot to learn
Never let money or prostitution toss you ;round
Honey dont let material things boss you round
With a woman thats how Im seein myself
Love me for me girl Im just being myself
Natural Im free thats how I redeem myself
Use your love and heal myself

Cathedrala de Notre-Dame de Paris , 9.4.1950.

Danas na Uskrs ove Svete godine, ovdje pod likom Naše Gospe, optužujem, čitavu katoličku crkvu za smrtonosno skretanje naše životne snage, ka praznom nebu, optužujem katoličku crkvu za prevaru, optužujem katoličku crkvu što truje svijet svojim turobnim moralom i što predstavlja živu ranu na raspadnutom tijelu Zapada. Uistinu ja vam kažem: Bog je mrtav. Mi povraćamo od grozne bljutavosti vaših molitvi jer vaše molitve su postale kužni dim nad ratištem naše Evrope. Zato idite u tragičnu i oplemenjujuću pustinju svijeta u kojoj je Bog mrtav i izriljajte ovu zemlju iznova svojim golim rukama, svojim ponosnim rukama, svojim rukama koje se ne mole. Danas na Uskrs ove Svete godine, ovdje pod likom francuske Naše Gospe, mi proglašavamo smrt Krista-boga, da bi čovjek mogao konačno da živi.

Serge Berna je naime autor gore prikazanog govora.

Ovaj govor definitivno zaslužuje pažnju, dragi katolici vrijeđajte se koliko želite ali ja ovo podržavam, a Crkvi kao instituciji mogu reći samo dosta ste krali i trovali vrijeme je da umrete, a uskrsa više nema.

Stali su pred kordone oklopljenih kornjača, oslobodili bijes, ne bojeći se udarca i neugodnog ugriza metalnih lisica na rukama. Pokazali su ljubav jedni drugima, ljudsku solidarnost i hrabrost. Vide da ih kapitalisti melju, osjećaju da političari služe samo kako bi zaštitili interese onih kojima novca nikad nije dosta. Pa makar i kordonima, suzavcem, gumenim mecima i teškim batinama. Kada bi netko prešao granicu koja je, siguran sam, postavljena na nekom tajnom, «masonskom» sastanku, mislim da bi pucali i pravim mecima. Jer, u njihovim glavama, obrana kapitala nema cijenu. Hrabri su mladi Francuzi. I svjesni cilja zbog kojeg su ustali…

Tuđa glad nas ne pogađa u trbuh, nečija nepravda nas ne dira, tuđe stradavanje kod većine nas ne izaziva nikakvu emociju. Nagutasmo se govana. Riječ je o količinama dovoljnim za deset generacija koje dolaze. Ubijalo se, pljačkalo, kralo radna mjesta, uništavalo budućnost stotina tisuća obitelji. No pobunu nitko u ovoj maloj, čudnoj zemlji vidio nije. Jer je nije ni bilo. Jer ovdje svatko gleda svoja posla. Solidarnost? U utvrdi kršćanstva i iskonske vjere? Tako razmišlja većina. Pa nam je tako kako jest. I nismo zaslužili bolje. Jer šutimo, trpimo šamare, udarce robovlasničkih bičeva i molimo Boga da ne bude gore. A bit će…Jer već godinama šaljemo poruku da ćemo spremno primiti svaki novi, još jači, udarac.

Zato zavidim masama na pariškim ulicama.
Oni mijenjaju ili barem pokušavaju promijeniti nešto.
“Some men must rule; the great mass of
men must be ruled. Some men must
own; the great mass of men must work
for those who own.”