|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
Ciao dragi moji...
Evo, ovo mi je jedan od poslijednjih postova...
U ovoj godini naravno...
Cudno se osjećam...
Već dosta dugo pisem ovaj blog
i primjetila sam kako sam se u sve ovo vrijeme veoma promijenila...
Sada kada listam one najranije postove, i kad se sjetim kako sam
tada izgledala shvatim koliko sam zapravo uspjela i koliko sam zapravo ponosna na sebe... Vise nisam obicna, vise nisam slaba...
Dokazala sam da i ja nešto mogu i da sam snažna...
Ponosna sam na sebe!
Još dva dana i evo nove godine..
S tom cu godinom pokusati zatvoriti i jedno poglavlje svoga zivota...
Poglavlje puno muke... Plača... Rijeke suza... Muke... težnja da moj dragi napokon dođe na faks... znate i same vi koje me citate od samoga pocetka...
Kile.. povraćanje, kile... samo sam se vrtila u krug s njima...
Ali jos malo... U ovoj, 2008. godini. obecajem svecano sebi i vama da cu skinuti jos tih par kila koliko mi je ostalo...
Ali necu ih skidati tako da se razbolim i da si uništim ono malo živaca što mi je ostalo... Nikako... Dat cu sve od sebe da skinem te kile ali da ne narušim više ni mrvicu svoga zdravlja... Naposlijetku to nije toga ni vrijedno... Sada kada razmišljam hladne glave, nije...
Moja sreća je vrijedna toga... A ja cu za svoju srecu smrsaviti... Zdravo...
Ja to mogu, sigurna sam... Želim biti sretna, sretnija nego što sam sada...
Novu godinu cemo proslaviti u jednom bircu... Priznajem nije bas idealan docek, ali ekipa je ogromna i dok smo se svi slozili one najbolje opcije su isparile... Zao mi je jer znam da je moglo biti bolje, ali... tako je to...
Nadam se da ce moj decko slaviti s nama... Njemu se bas ne dopada zamisao di slavimo, ali nadam se da cu ga jos uspijeti nagovoriti...
Znan da cu tu vecer biti prekrasna i da cu jednsotavno zraciti... A on to mora vidjeti... Jer od 1.1. 2008. ja postajem nova osoba... Novo-stara osoba zapravo jer sebe iznutra necu mijenjati, samo usavrstit... I on mora biti prisutan... Obuci cu crnu leprsavu suknjicu, majicu isto takvu sa srebrnkastim nitima koja se veze oko vrata, i najlipse cizme koje je ikada itko napravio... Tocno onako kako moj mali voli...
Znan da ja to mogu!
Ako se ne javin, ako je ovo moj posljednji post ove godine, zelim vam svkao dobro i nadam se da ce vam se sve zelje i snovi ostvariti!!!
Volin vas
Ciao ljudi moji...
Jucer mi je bio jedan od najgorih dana u zivotu...
skola je zavrsila...
s time zavrsava i faks...
decka necu vidit do nove godine... do 31.12 bolje receno...
niman pojma kako cu to prizivit...
on je otisao doma, naravno a ja san takve suze ronila jucer
da to nije bilo normalno....
Jucer smo prvi puta u zivotu vodili ljubav...
Nije to bio onako samo obica, isprazan sex
nego je to bilo iskazivanje osjećaja...
ljubljenje, guštanje...
znate, jako slično onome ka na onim sugavim sapunicama...
Bilo mi je prekrasno...
još me boli, ali svaki put sve manje i manje...
i tu bol su ublažili njegovi poljupci, njegova blizina...
ništa ljepše u životu nisam osjetila od osjećaja
kad je njegovo golo tijelo pored mojeg...
volim ga više od bilo čega na ovome svijetu...
više od bilo čega...
s kilama ide...
skinila san još jednu kilu...
hm...
dobro je to... na vagi vidim...
loše je to što na sebi baš ništa ne vidim...
zapravo, umišljam neke stvari i mislim da mi je trbuh veći što je broj na vagi maji...
I to me ubija...
Što se mene tiče mogu imati i 1000 kila ako izgledam ka da iman normalnu kilažu...
Neznan više što da radin... Ubija me to, postala san tako depresivna i živčana...
Mislin da san izgubila tisuce zivaca na pokušaje da smršavim i da postignem ono što želim... Istina, službeno sam smršavila 18 kila i to je stvarno bilo teško... No još teži, zapravo najteži je ovaj kraj...
ovaj korak do kraja... a nikako da zakoračim... samo mi još malo fali...
da buden sritna onako kako triba...Još malo!!
Ljubin vas!!
pusa
Evo mene moji judi...
Neznan ni sama kako sam...
Ovi dani bili su mi cista koma...
Stvari su mi kasnile nekoliko dana...
Mislila sam da je nesto poslo po zlu i da nosim neko malo stvorenje u sebi....
Stvar je u tome da mi stvari do sada nikada nisu kasnile niti jedan dan, dapace mogla sam gotovo na minutu izracunati kad ce poceti...
ovaj mjesec nije bilo tako... Kupila sam test za trudnocu, kojeg sam plaitla 50 kuna, slabo mi je doslo... Na srecu decko ga je kupio pa sam se barem tog dijela sramote rijesila... Hm... Dok sam ja skuzila kako to funkcionira... Kako da se popisam na to... I kako da me za to vrijeme dok cekam rezultate ne strefi infarkt.... Poludila sam... Na srecu test je bio negativan iako sam ja u pocetku mislila da je pozitivan... Kako imas dvije kucice na kojima na svakoj ako je test pozitivan mora biti jedna crtica, a ako je negativan mora biti samo u manjoj kucici... Kad sam se popisala obje su kucice porozile i ja mislila da je to to... Odmah decku slala poruku, a u uputstvima nisan procitala da triba pocekat dvi minute i da triba doci roza crta a ne da triba porozit cila podloga...
Uglavnom.... cila strka oko toga... Kad sam shvatila koliko san glupa i da zapravo nisan trudna stvari su mi dosle neposredno nakon toga... Dakle, stvar je bila u psihi... Iako sam znala da smo se dečko i ja maksimalno pazili nisan bila na miru... takva san po prirodi... Uvik se za nešto brinen ma koliko bila sigurna da je sve u redu... Pa bila san i ja prisutna, nisan spavala...
Sto se tice mojih kila... Smrsavila sam 1 kilu... Sada imam stvari tako da mi trenutna težina nije mjerodavna jer sam u ovo vrijeme uvik po kilu teza, no...
Polako pocinjem propadati... Dusevno vise... I tjelesno... blijeda sam ko krpa... Nista ne jedem, mucim se trpim i onda napravim najvece sranje, jer naravno nisam zombi pa da mogu bez hrane cili dan, dva i onda se natrpan za cili tjedan svega onoga sto sam zeljna... naravno da to nije salata ili nesto drugo zeleno i zdravo...
Dusevno? Hm... na taj nacin propadam polako ali sigurno...
mislim samo o kilama... samo o izgledu... samo se time opterecujem... vidim da sam dobila i komentar u kojem pise da se previse opterecujem time i jednim dijelom mozga, onim koji je jos pri sebi sam toga i svijesna...No sama pomisao na moju tezinu, na moj izgled, na to da mi traperice ne stoje savrseno na to da mi ovo ili ono viri vanka na to da ne mogu obuci bas sve sve sto pozelim baca me u strasnu depresiju i cini tuznom... Drugi to ne bi nikada rekli... Ja se stalno smije, pravim da me tih par kilica uopce ne dira da sam sama sebi lijepa takva kakva jesam... Ali ni lice mi se ne čini više onako lipo ka prije... Sve je ta bol ta nesreca zbog izgleda uzela k sebi kao danak...
Kada smrsavim jednu kilu odmah sam si ljepsa.... Kao da procvjetam... Oci mi zadobiju neki novi sjaj, vrati mi se boja u lice... Trenutno sam blijeda kao krpa... I starci su to bas danas komentirali... Misle da imam stvari pa da je to zbog toga... Ili nesto prolazno... A ja znan da je to tek pocetak... Znan a cu se ako ovako nastavim upropastiti.. Ne mozda toliko fizicki koliko psihicki.. Primjetila sam koliko su mi zivci tanji u zadnje vrijeme i koliko ih brzo izgubim... Zivcira me svaka sitnica imala ja pms ili ne... Pred drugima to dobro skrivam i sve se cini ok... u sebi tiho patim i gorim...
Jer zelim biti onakva kakva se bojim da nikada necu biti..
Bojim se da mozda to ni ne zasluzujem... da ne zasluzujem jedino sto me dijeli do sretnog zivota...
Ostalo imam ... bas sve...
samo te kile... tih 5 kila.... jos dolje...
Do kada cu se patiti?
Do kada?
Evo mene...
Nakon dugo vremena...
Ja opet nisam zadovoljna sa sobom...
Nakon dugo vremena zvrk u meni se ponovno probudio
i opet sam se počela gristi zbog svake pojedene sitnice...
Ne jedem gotovo nista, vec par dana a i kad pojedem toliko to brzo ...
neznam ni sama kako da se izrazim.... pohlapam da me tako želudac kasnije boli da to nije normalno....
Fali mi jos ravnih 5 kilograma da bih bila ok 8 da bih bila savrsena...
Iskreno, dakle bez imalo pretjerivanja ili pak ublažavanja i ovako užasne situacije....
Želim imati 68 kila, što bi za moju visinu bilo savršeno, tako doktori i svi kažu... Visoka sam 178, dakle -10...
Kako da se riješim ovih 5-6 kila niman pojma...
Muka me hvata od svakog novog dana i najviše volim razdoblja kada spavam i kada je usrana hrana daleko od moga dosega i videokruga...
Kada tu hranu mogu samo sanjati, gledati koliko hoću a da ju ni ni pogledam, da se ni grama ne udebljam...Želim smršaviti još tih 5 kila, smršavila sam 17, mogu još toliko k vragu!!!
To je samo trecina i manje onoga sto sam vec obavila...
Niman pojma kako da to ostvarin jer se polako u meni gubi svaka naa da ce nesto biti od mene i da cu to uspjeti postici....
Mrzim svaki dan kad zaserem nešto kad se nahlopam ko manijak, pa mi kasnije bude žao... Dane kada jedem, samo zato što hranu vidim a ne osjetim glad, dapače, sita sam...
Počelo je blagdnasko vrijeme, smrt za mene...
Ubit ce me ovi kolaci i sva ta sranja koja moji doma prave.. Kao da nam je to uopće potrebno...
Eh, da nije tako fino...
Neznan, ni sama neznan...
Nadam se da cu dobiti stvari i da me zbog toga depra pere...
Nadan se IZ VIŠE RAZLOGA da cu dobiti stvari...
Uh....
Pusa
Napokon, i drugi put je prošao...
Mislim.. ja i dečko... hm...
Znate što je smiješno, rekla bih razočaravajuće?
Kada gledaš filmocve, nije bitno jesu li erotski ili ne
sve se čini tako jednostavno tako profinjeno...
tako dobro...
mene to još boli.. u redu to shvacam...
tek mi je drugi put...
toliko ga želim, ako me razumijete...
a opet... ta bol me priječi u svemu....
Kakav je to sex ako ja moram stiskati zube
dok on uživa?
Nemojte sada misliti da on to ne zamjećuje i da
mu nije važno...
Rekla sam mu samo naprid, mora "probit led"
ma koliko me bolio!!
Samo, pitam se... Kada ce napokon taj led biti probijen...
mislim, nije sad da ja umirem od bolova, nisam ni prvi put...
ali jednostavno boli.... i nije mi bas tako krasno...
dok se mazimo, svlacimo... sve super... kada on
triba nesto pospremit... ja to zelim... a bol neda...
stiscem zube u nadi da ce sljedeci put manje boljeti!
Jesam li osuđena da me to boli cijeloga života?!
Znam da on na mene maksimalno pazi i da bi dao
život za mene i da nije stvar u njemu, no svjedno...
meni nije lijepo... još ne... a toliko to želim...
Nije da to radim samo da bih njega usrećila....
ja želim to sve doživjeti s njim...
ali boli... Zašto me boli?
Što se tiče teretane, dobro je...
Tribala san jučer otići, ali je dečku bilo loše,
povraćao je i tako...
virovatno idemo sutra.... Obožavam tamo ići...
Želim se isklesati, biti savršena...
Moja težina?
Hm, imam nekih 4 kilice viška, to je za mene ništa...
Muči me to što to sve nije zategnuto pa mi,
barem meni to sve dođe na isto..
Stvarno ružno izgleda... Jer sam mršavila tako da
ne jedem ništa, gotovo ništa, a vježbala sam slabo...
ZATO SVIMA PREPORUČAM DA OD POČETKA VJEŽBAJU
POGOTOVO ONE CURE KOJE IMAJU VIŠE OD 10 KG VIŠKA!!
Naime, i kad skinete kile opet necete biti onako sretne kako ste
očekivaale kad vidite da vam sve to visi!!!
Ljubim vas!!
Pusa Maji i Namarii!!
