|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
Evo mene moji judi...
Neznan ni sama kako sam...
Ovi dani bili su mi cista koma...
Stvari su mi kasnile nekoliko dana...
Mislila sam da je nesto poslo po zlu i da nosim neko malo stvorenje u sebi....
Stvar je u tome da mi stvari do sada nikada nisu kasnile niti jedan dan, dapace mogla sam gotovo na minutu izracunati kad ce poceti...
ovaj mjesec nije bilo tako... Kupila sam test za trudnocu, kojeg sam plaitla 50 kuna, slabo mi je doslo... Na srecu decko ga je kupio pa sam se barem tog dijela sramote rijesila... Hm... Dok sam ja skuzila kako to funkcionira... Kako da se popisam na to... I kako da me za to vrijeme dok cekam rezultate ne strefi infarkt.... Poludila sam... Na srecu test je bio negativan iako sam ja u pocetku mislila da je pozitivan... Kako imas dvije kucice na kojima na svakoj ako je test pozitivan mora biti jedna crtica, a ako je negativan mora biti samo u manjoj kucici... Kad sam se popisala obje su kucice porozile i ja mislila da je to to... Odmah decku slala poruku, a u uputstvima nisan procitala da triba pocekat dvi minute i da triba doci roza crta a ne da triba porozit cila podloga...
Uglavnom.... cila strka oko toga... Kad sam shvatila koliko san glupa i da zapravo nisan trudna stvari su mi dosle neposredno nakon toga... Dakle, stvar je bila u psihi... Iako sam znala da smo se dečko i ja maksimalno pazili nisan bila na miru... takva san po prirodi... Uvik se za nešto brinen ma koliko bila sigurna da je sve u redu... Pa bila san i ja prisutna, nisan spavala...
Sto se tice mojih kila... Smrsavila sam 1 kilu... Sada imam stvari tako da mi trenutna težina nije mjerodavna jer sam u ovo vrijeme uvik po kilu teza, no...
Polako pocinjem propadati... Dusevno vise... I tjelesno... blijeda sam ko krpa... Nista ne jedem, mucim se trpim i onda napravim najvece sranje, jer naravno nisam zombi pa da mogu bez hrane cili dan, dva i onda se natrpan za cili tjedan svega onoga sto sam zeljna... naravno da to nije salata ili nesto drugo zeleno i zdravo...
Dusevno? Hm... na taj nacin propadam polako ali sigurno...
mislim samo o kilama... samo o izgledu... samo se time opterecujem... vidim da sam dobila i komentar u kojem pise da se previse opterecujem time i jednim dijelom mozga, onim koji je jos pri sebi sam toga i svijesna...No sama pomisao na moju tezinu, na moj izgled, na to da mi traperice ne stoje savrseno na to da mi ovo ili ono viri vanka na to da ne mogu obuci bas sve sve sto pozelim baca me u strasnu depresiju i cini tuznom... Drugi to ne bi nikada rekli... Ja se stalno smije, pravim da me tih par kilica uopce ne dira da sam sama sebi lijepa takva kakva jesam... Ali ni lice mi se ne čini više onako lipo ka prije... Sve je ta bol ta nesreca zbog izgleda uzela k sebi kao danak...
Kada smrsavim jednu kilu odmah sam si ljepsa.... Kao da procvjetam... Oci mi zadobiju neki novi sjaj, vrati mi se boja u lice... Trenutno sam blijeda kao krpa... I starci su to bas danas komentirali... Misle da imam stvari pa da je to zbog toga... Ili nesto prolazno... A ja znan da je to tek pocetak... Znan a cu se ako ovako nastavim upropastiti.. Ne mozda toliko fizicki koliko psihicki.. Primjetila sam koliko su mi zivci tanji u zadnje vrijeme i koliko ih brzo izgubim... Zivcira me svaka sitnica imala ja pms ili ne... Pred drugima to dobro skrivam i sve se cini ok... u sebi tiho patim i gorim...
Jer zelim biti onakva kakva se bojim da nikada necu biti..
Bojim se da mozda to ni ne zasluzujem... da ne zasluzujem jedino sto me dijeli do sretnog zivota...
Ostalo imam ... bas sve...
samo te kile... tih 5 kila.... jos dolje...
Do kada cu se patiti?
Do kada?
