|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
Evo mene dragi moji...
Nakon duuugo vremena...
Oprostite...
Komp mi nije sljakao od zadnjeg posta, neki virus se zakačio...
Hm... mmaicu mu....
Bila sam 2 puta dosada u teretani i osjećam se ka novi čovjek... Majke mi moje mile...
Tako nekako ... lakše... ljepše... sav taj trud, jad, znoj... sve istjersam iz sebe...
Dragi ide isto samnom... Svaki put smo po neka 3 i pol sata tamo...
Ove dane preporučam svima koji su uz mene da me ne diraju... ako ne žele šamar... Nema dijela koji me ne boli.. samo na lagani dodir ja vrištin... uplala mišića, što je tu je... Ali nij ebed... dapače, drag mi je taj osjećaj ma koliko boli... Er znam da boli jer sam se trudila, jer sam radila nešto sa sobom... Kilaža se ne mijenja ni gore ni dole, ali vidim da vec polako počinje mi ako ništa trbuh oblik dobivat. Idemu teretanu 2 pšuta na tjedan, ali me ta vježba toliko zaokupirala da radim trbušnjake i doma, na tjelesnom se obavezno ubijem radim sve, igram... super...
Mislim da ovako već može naprijed... Jedem... Normalno... možda malo više nego prije... To mi jedino smeta... Voljela bih trunčicu manje jesti, ali i ovo je prihvatiljivo donekle... Iako ja nisam zadovoljna....
Vidim da je bilo puuuno komentara....
Ja vas sada necu moci komentirati, ali cu to napraviti cim danas dodem iz skole... Sada zurim, jer za pol ure mi je bus a ja se jos nisan ni nasminkala...
Ame meni....
Drzite mi se!!
pusa
Evo me nakon dugo vremena...
Jednostavno vise niman inspiracije, ali kod mene ima toliko toga novoga...
da vam jednostavno moram javiti.
Kao prvo, oprostite što sam se ulijenila i ne javljam se tako često, još manje ostavljam komentare...
Prvo niman baš vrimena... Iako mi to i nije baš nika isprika, 20 minuta se uvik nađe, zar ne?
Oprostite....
Kako sam..?
Hm, onako... Peru me oni dani u mjesecu tako da sam totalno sjeb... ali nosim se polako... Onako, ako me netko krivo pogleda ja vec ronim suze i tako... Sve standardno...
Muko moja...
Od sutra krećem u teretanu... Nije da mi se ne da i da ne želim... Stvarno sam motivirana, jer vec gotovo 2 miseca stojin na potpuno istoj težini... To je dobro i nije... S obzirom na to koliko jedem i ŠTO jedem jako je dobro... S obzirom da je ona tragična brojčica i dalje pristuna i nije mrdnula dolje jako je loše.... BIla sam se udebljala 2 kile gotovo, ali sam ih skinula u 2 dana... Nisam ta dva dana niš jela gotovo... Valjda nisan, inače neznan kako san ih skinula... No, dobro...
Strah me je otić u teretanu...
Ajme, nije me strah upale mišića i tih stvari, bez brige tolika ljenčina ipak nisam... Meni je neugodno... Za krepat...
Pretpostavljam da ce tamo biti sve neke mršavice i zgodne lijepe mlade cure koje drže do sebe i pretpostavljam da ni jedna nece imat ni kilu viska a kamo li 7 ka ja !!!
Dobro, ide i dečko samnom, iako mi ni on to puno ne olakšava jer je super građen i nece imati takvih problema... Sad ova jedna moja frendica sto je isto malo jaca mozda ide isto samnom... Neznan zasto, ali bilo bi mi puuuno lakse da i ona ide samnon, da je jos netko uz mene... Netko tko je kao ja....
Da razvalimo sve one strojeve tamo i oblikujemo se u prave ženske...
Tako... uglavnom trta me je... Užasno...
Ali, ne odustajem.. Znan da mi je to najbolji način da maknen ove kile ali i da se lijepo oblikujem da ova koža što ostane ne visi na meni ka na babi od 77 godina...
Držite mi fige, molin vas...
Znan da san glupa i da bi se tribala držat sebe i svojih stvari i ne jebat 5% svih oko sebe nego se koncentrirat na sebe i da sto napornije i kvalitetnije vjezban... Hehe...
Probat cu...
KUNEN VAN SE DAT CU SVE OD SEBE!!
Kako ste mi vi?
Ljubin vas!!
Ciao dragi moji...
Evo mene dugo nije bilo...
Iskreno, niman inspiracije da bih bilo sto pisala...
Neznan ni sama...
Sve sam zadovoljnija sama sa sobom....
To je ono najbolje i najpozitivnije...
Osjećam a i drugi mi ti kažu da zračim srećom ida sam zbog toga puno ljepša...
Jednostavno sam sritna...
I imam zbog čega...
Moja linija je sve bolja...
Između mene i dečka je sve u redu...
Sa starcima je sve ock...
Škola ide...
Još samo ta linija...
Još samo malo...
Do cilja...
Još jedne hlače su mi prevelike...
Još jedan broj manje...
To ... samo tako naprid...
ja to mogu... možete i vi!!
pusa
Ljudi moji...
Ja san zaljubljena...
Kilaža i dalje na negdje istoj poziciji...
Zamaram se i dalje s time... No... ne toliko...
I to me muči...
Ka sam sretna totalno izbacin iz glave taj problem koji se brzo vrati natrag cim mi srce zadrhti...
Krecem na djetu? Necu reci od sutra...
To mi ne pali.. Krenut cu na djetu... pripazit, pocet vjezbat, jednostavno kad me opet pukne...
Jucer sam se nasopala kad san doma dosla popila 2 case vode i povracala...
Strasno...
Nemojte misliti krivo... ne bacan se u te vode...ne ..
jednostavno jucer san osjetila takvu griznju savjest kad san se najela da to nije bilo normalno...
Jednostavno mi je kasnije srce bilo na mjestu...
Nekako mi je bilo lakse...
Jela san ono sto san htjela, a opet nisan na neki nacin...
Znan da grijesin... Zapravo bila je to greska koja mi se ne događa stalno... Ponekad...I neće prijeći u naviku...Nisan luda
Dio naseg dijaloga danas:
"Kad zavrsin ove tri godine faksa otici cu u Zagreb na usavrsavanje 2 godine... Onda ces brzo i ti doci samnon, tamo cemo zivit nekako ce nan biti najbolje, naci cemo posao i onda cu te ozenit. Na medeni mjesec ici cemo u Pariz"
Zapanjeno sam ga gledala....
"Ti se ne slazes?" - upitao je
"Nakon vjencanja, tvoja san, kud ti tud i ja"
I tu smo stali....
Zar nije dovoljno?
Evo 2 pjesma od Žaka koje ja obožavam...
Podsjećaju me na mene i moju bebu....
Predivne su....
Ova druga posebno na danasnji dan!!
Novi je početak pred nama....
Opet smo krenuli ispočetka...
On i ja...
Poslala sam mu jučer poruku...
Iako sam se zaklela da cu ja cekati njegovu...
Nisam.. poslala sam....
Danas smo se našli...
Ponašali kao dva najveca stranca na svijetu...
dvije osobe koje se ne poznaju...
Hodali smo mracnim ulicama grada.... I polako počeli pričati... Istresli smo sve iz sebe... Svu bol... svu jad... I ja... Ali i on...
Dok mi je pričao... shvatila sam... i ja sam činila pogreške... prosvjetlio me... i morala sam priznati... nije samo on kriv... nije samo on taj koji je radio sranja, koji je izazivao svađe... Nije samo on taj koji je bio loše volje... Nije samo on taj koji je kriv za ovo što nam se dogodilo...
I JA SAM KRIVA!!
Priznajem, jesam...
Možda, ne sigurno... znala san ja ti i prije... oduvik... ali lakse je krivnju svaliti na drugoga...
Nemojte sada misliti da je on meni nabio osjećaj krivnje,jer nije... Realno smo sagledali cinjenice... Kriv je... Ali i ja sam....
Ovako je rekao:" Ja san najveće govno na svijetu...."
Da on to za sebe kaže... nikad nisam čula... mislim da ni neću... Znate... sjećate se kad sam vam rekla da sam bez obzira na sve sigurna da me još voli i da nije tako mogao bi mi to reći u oči?
Sjećate se? Znala san ja... Jednostavno... Neznan ni sama kako... Osićan da me voli...
Osićan i dalje... Jednostavno vidin kako me gleda... Vidin da tipice ma koliko bile zgodne ... ne sljivi ni 5%...
Tu smo samo on i ja..
Neznan... Možda će se vama činiti da san prelako popustila...
o cure moje drage nisan... Nikako...Morao se dobrano namučiti.... I govoriti puno... puno... možda i previše? Nikad nije previše... Zaslužio je malo, nije li?
Jednostavno... volin ga... I same znate koliko... Opet, nismo ni prvi ni zadnji koji su prekinuli na par dana... jeli istina... Iako bi bilo ljepše da se to nikada ne događa.. No, istina je da smo se jedno drugoga toliko poželili... Gledao je u mene ka u Boga...
"Bio sam vani... I ima puno cura...Zgodne su... sve to stoji... Ali niti jedna nema ono što ti imaš... Nešto je u tebi što se kod niti jedne druge ne može nać.. Jednostavno to si ti!"
Puštao mi je cesaricu... tiho naslonio do uha glazbu.... moju najdrazu pjesmu... Njezno me mazio...
Ponovno smo skupa....
Mislila sam da je kraj... Stvarno sam mislila da je gotovo....
Još nije... Niti neće....
K vragu, ne puštam ga!!!
Nadan se da će ovu pjesmu on jednoga dana pjevati meni...
Mozda jednoga dana shvati... Koliko me povrijedio...
mozda jednoga dana shvati koliko ga volim...
Volim ga više od života... Ne postoji to što mi može napraviti, uvreda koju mi može izreći da ga prestanem voljeti... Pokušavam ga zaboraviti... Mrziti... Ne voljeti barem.. ne ide... ova ljubav... srce mi ne da...
Bože gdje si sad? Zašto? Zar su stvarno sve prave ljubavi nesretne? Ako jesu, moja je sigurno prava....
Strah me je... Ne znam se boriti sama... neznam sama...
Nisam naučila... godina dana... zar sam svaki dan bila sama? I onda kad smo bili u vezi?
Nije me zaslužio... Nije me zaslužio čovjek ko on....
I zbog toga sam tužna....
To me boli... Jer ga volin.. A ne zaslužuje me... Ja to znan... srce? Nikada nece shvatiti... Voljet cu ga do kraja... Ne znan drugacije.. Cini mi se da bi i sada trcala da mi se samo javi... da dođem.. na kraj svijeta... evo me... smo da se spremin...
Evo me... jer ga volin... volin ga bez obzira na to što mi je napravio i koliko me je povrijedio... što je više ranjavao moje srce to je ljubav prema njemu jačala...
živjeti moram.. dok Bog ne kaže dosta...
oni trenuci... svaki lijepi trenutak proveden s njim, možda mi budu dovoljna snaga da nastavim bez njega... ova ljubav za njega koju čuvam u sebi i koju mu više nikad ne smijem iskazati, izgovoriti, pokazati možda mi ona a snage... barem trunčicu da nastavim dalje bez njega. da se borim bez njega...
da se pravim da volim drugoga... da ovu jubav u sebi nikad nikome ne poklonim... ni svojoj djeci.. jer s drugim ju ne mogu zamisliti.. ako ne mogu s njim.. necu s nikim...
nikad...
vjecito sama...
ja i ljubav u meni.
-ovako se osjećam.... otprilike...
Mislila sam da ljubav traje vječno...
barem naša....
sjećate se one poruke koju mi je poslao neki dan?
još sam vam ju i napisala....
vi ste se rastopile...
necu lagat i ja....
drugog dana....
dosla je poruka....
zamislite, nije imao obraza reci mi u facu...
najbolje bi bilo da se rastanemo kao prijatelji...
jer moji su osicaji nestali... tu nema ljubavi....
Znate li sto mi je proslo glavom?
Bolje da ni ne kazem... Ne zelim...
Jednostavno... svijet mi se učinio tako ružnim tako zlim...
napokon sam ga pogledala onao kakav i je...
svijet je zao i okrutan.. nema ljubavi.. nema iskrenosti
Ja sam bila uvjerena da sam jedna od rijetkih sretnica
sretnica koja je ugrabila nekoga tko ju voli i tko je nikada nece povrijediti... Heh, baš sam sretnica...
Frend mi kaže da ga je to vjerojatno samo puklo... Naime, ne bi zbog mene dolazio studirat u drugi grad samo da bi bili skupa i onda nakon misec dana me ostavio na tako ružan i pokvaren način. mIslim, i prije smo mi vec prekidali, pisala sam vam o tome... No, ovaj put je drugačije... barem mi se tako čini... Ovaj put me boli... Jako... Ovaj put... traje taj prekid jako dugo... Čitava 3 dana....
Druga stvar....
Lijepo je to zapravo... Ali mene boli... DObila sam poruku s nepoznatog broja... SIgurna sam da nije moj dečko... Kako sam glupa... BIVŠI dečko... Provjerila sam....
Ovo je poruka koju sam dobila jučer točno u 23.30:
"Zelim da budes moja jedina, da mi budes sve na svitu, da zivim s tobom iz dana u dan, koda mi je posljednji, zelim ti saptati na uho da te bolim, da si mi sve na svitu i da ces zauvijek biti u srcu mom, da cu s tobom biti u dobro i u zlu, da cu uvjek biti tu kad ti je najteze, da cu te volit ko Boga, i da te nikada necu povrifit, dat cu ti svu paznju svjeta, sve sto ja imam tvoje je, pazit ću te cuvat, nikad se necu odvajat od tebe, dat cu zivot za tebe, i volit cu te do zadnjeg uzdaha svog. Eto to je djelic sta ti mogu ponudit, samo budi moja i samo me voli SAMO VME VOLI, VOLI ME KO NIKOGA NA SVITU SRECO"
Eto... I sto sam ja nakon toga tribala pomisliti?
naravno bila sam sigurna da je to ON....
Provjerila sam, molila Boga da je to ON da ga je nešto prosvjetlilo da se kaje... Jer slične ovakve poruke mi je i on slao... No samo slične... Moram biti iskrena ovako lijepe... Nikad....
Očito me netko voli... Netko... Kaže da je Ivan...
Netko tko me možda i zafrkava... Neznan ni sama.. Ionako nikad više nikome necu vjerovati... Iznevjerio me i razočarao jedini u kojeg sam imala stopostotno povjerenje.. Jedini kojem sam mogla život povjeriti... otišao je... Kako da opet bilo kome vjerujem,...
Kažu vratit će se... to je samo privremeno...
a rane na srcu? Rane koje mi ja nanio u ovih nekoliko dana strepnje, patnje, muke.... Tko će to vratiti i izliječiti...
Teško dajem povjerenje nekome... Kako, ako i budemo zajedno..... Kako ću mu ga ponovno dati... Možda do neke mjere... Teško zapravo nemoguće... da dobije ono koje je imao... Razočarao me, ostavio samu samcatu,...
Napravio je sve ono što sam ga molila da mi nikad ne napravi...
Kad sam ga zamolila da se nađemo i da mi kaže u facu da je kraj i da me ne voli.... Rekao je da ne može....
Jednostavno mi u lice ne može reci da me više ne voli....
Znate što je najgore... Neznan ni sama zašto, ali nakon svega, ipak iman osicaj da me još voli... da ce se vratiti...
Tako da je zapravo pravo pitanje... Ako se on meni vrati hoću li ja to htjeti?
Ii ću možda dati priliku nekom drugom... Jednom, kad se rane baremmalo zacijele....
Hocu li ja htjeti ponovno?
To je pitanje...
Necu reci nista....
Poslusajte ovu pjesmu i mozda shvatite....
Ja necu nista pisati...
Jednostavno ne mogu....
Prebolno je...
