-ovako se osjećam.... otprilike...
Mislila sam da ljubav traje vječno...
barem naša....
sjećate se one poruke koju mi je poslao neki dan?
još sam vam ju i napisala....
vi ste se rastopile...
necu lagat i ja....
drugog dana....
dosla je poruka....
zamislite, nije imao obraza reci mi u facu...
najbolje bi bilo da se rastanemo kao prijatelji...
jer moji su osicaji nestali... tu nema ljubavi....
Znate li sto mi je proslo glavom?
Bolje da ni ne kazem... Ne zelim...
Jednostavno... svijet mi se učinio tako ružnim tako zlim...
napokon sam ga pogledala onao kakav i je...
svijet je zao i okrutan.. nema ljubavi.. nema iskrenosti
Ja sam bila uvjerena da sam jedna od rijetkih sretnica
sretnica koja je ugrabila nekoga tko ju voli i tko je nikada nece povrijediti... Heh, baš sam sretnica...
Frend mi kaže da ga je to vjerojatno samo puklo... Naime, ne bi zbog mene dolazio studirat u drugi grad samo da bi bili skupa i onda nakon misec dana me ostavio na tako ružan i pokvaren način. mIslim, i prije smo mi vec prekidali, pisala sam vam o tome... No, ovaj put je drugačije... barem mi se tako čini... Ovaj put me boli... Jako... Ovaj put... traje taj prekid jako dugo... Čitava 3 dana....
Druga stvar....
Lijepo je to zapravo... Ali mene boli... DObila sam poruku s nepoznatog broja... SIgurna sam da nije moj dečko... Kako sam glupa... BIVŠI dečko... Provjerila sam....
Ovo je poruka koju sam dobila jučer točno u 23.30:
"Zelim da budes moja jedina, da mi budes sve na svitu, da zivim s tobom iz dana u dan, koda mi je posljednji, zelim ti saptati na uho da te bolim, da si mi sve na svitu i da ces zauvijek biti u srcu mom, da cu s tobom biti u dobro i u zlu, da cu uvjek biti tu kad ti je najteze, da cu te volit ko Boga, i da te nikada necu povrifit, dat cu ti svu paznju svjeta, sve sto ja imam tvoje je, pazit ću te cuvat, nikad se necu odvajat od tebe, dat cu zivot za tebe, i volit cu te do zadnjeg uzdaha svog. Eto to je djelic sta ti mogu ponudit, samo budi moja i samo me voli SAMO VME VOLI, VOLI ME KO NIKOGA NA SVITU SRECO"
Eto... I sto sam ja nakon toga tribala pomisliti?
naravno bila sam sigurna da je to ON....
Provjerila sam, molila Boga da je to ON da ga je nešto prosvjetlilo da se kaje... Jer slične ovakve poruke mi je i on slao... No samo slične... Moram biti iskrena ovako lijepe... Nikad....
Očito me netko voli... Netko... Kaže da je Ivan...
Netko tko me možda i zafrkava... Neznan ni sama.. Ionako nikad više nikome necu vjerovati... Iznevjerio me i razočarao jedini u kojeg sam imala stopostotno povjerenje.. Jedini kojem sam mogla život povjeriti... otišao je... Kako da opet bilo kome vjerujem,...
Kažu vratit će se... to je samo privremeno...
a rane na srcu? Rane koje mi ja nanio u ovih nekoliko dana strepnje, patnje, muke.... Tko će to vratiti i izliječiti...
Teško dajem povjerenje nekome... Kako, ako i budemo zajedno..... Kako ću mu ga ponovno dati... Možda do neke mjere... Teško zapravo nemoguće... da dobije ono koje je imao... Razočarao me, ostavio samu samcatu,...
Napravio je sve ono što sam ga molila da mi nikad ne napravi...
Kad sam ga zamolila da se nađemo i da mi kaže u facu da je kraj i da me ne voli.... Rekao je da ne može....
Jednostavno mi u lice ne može reci da me više ne voli....
Znate što je najgore... Neznan ni sama zašto, ali nakon svega, ipak iman osicaj da me još voli... da ce se vratiti...
Tako da je zapravo pravo pitanje... Ako se on meni vrati hoću li ja to htjeti?
Ii ću možda dati priliku nekom drugom... Jednom, kad se rane baremmalo zacijele....
Hocu li ja htjeti ponovno?
To je pitanje...
Post je objavljen 03.11.2007. u 11:35 sati.