|
|
| kolovoz, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
PROMJENILA SAM ADRESU I SVOJ NADIMAK
SADA JE DOICA!!!!!!
TAKO DA ZNATE TKO VAM PISE!!!!!!!!!!!!
LJUBIM VAS
Ei, dragi moji....
Kao i svakog dana prikopčala sam se na net, i najprije krenila na lutkin blog....
"Volim vas..."
Samo to i nista vise....
ni traga ni glasa...
objasnjenja...
kamo je nestala ta cura?
Lutko, ako citas ovo, molim te mi reci...
neznam, ali postala mi je u kratko vrijeme (ne pisem bas nesto dugo ovaj blog) jako draga i prozivljavala sam na neki način sve s njom.... Kad je bila tužna i ja sam bila... i obratno...
Voljela bih da se vrati, vjerujem da i vi!!
Lutko, ako ovo čitaš, želim da znaš da sam uz tebe i da ne odustaješ!!
Opaa....
Kazaljka na vagi se jooš spustila... 2kg manje...
Sto da kazem?!
Cvjetam!! 
Stala sam u još jedne trapke koje sam nosila kad sam bila 7,8 razred ne sjećam se točno uglavnom tri su godine prošle sigurno....
nije da se hvalim ali savršeno mi stoje....
Stara mi je rekla da stoje bolje nego bilo koje druge....
ponosna sam.... I sretna... i znam da mogu dalje...
Neke te stvari mogu ojacati i uciniti mocnom i nepokolebljivom...
Moja volja da postanem lijepa, zavodljiva samoj sebi i dečku vodi mi i svakoga dana sve je jača...
Svakog dana sve sam ponosnija na sebe...
Više mi nimalo ne predstavlja problem odbiti sladoled, preskočiti neki obrok... Odoliti čokoladi...
Piti litre i litre vode....
Btw, danas je nisam puno pila, neku litru samo, nije toplo pa ne ide tako lako niz grlo kao kad se kuham kao škamp u posudi....
Jela sam samo burek, za ručak i salatu.....
I do sutra ništa više....
Možda mi želudac i malo negoduje zbog toga, ali vidim da djeluje i to mi je jedino važno i čini mi se da polako koračam ka cilju!!!
Biti mršava i zgodna....
Možda jednom... Stavim svoju sliku na blog...
prije i poslije...
Više mi neće biti neugodno....
nek svi znaju.... jer tada više neću biti ovakva....
Biti ću manja, ljepša, senzualnija, zgodnija....
Svakim danom sam sve bliže tome cilje i neizmjerno sam ponosna na sebe!!
Ovo su neke od meni motivirajućih pjesama, ujedno i najdražih:
Bila sam danas do grada s frendicama....
Najednom, osjetim ja... fuck...
Stvari...
Sva sreća da sam imala dnevni uložak, jer bi bilo sranja....
Ali, kako ide ona pjesma, "Ništa mi ne može ovaj dan pokvarit!"
Stari opet neš sere...
Ni sama neznam što je s njime....
Dobila sam danas, po tko zna koji put jednu iza uha...
Onako.... Jer je popio par piva viska.... kad god to napravi... Onda pocinju njegove prodike.... Moralne, osobne...
Bilo kakve vrste....
Pizdim!!
Sva sreća da radi vani.... Mislim da bi inače već završila u umobolnici...
Nikada nisan o tome pisala, ali gotovo svaki dan plačem zbog njega... zbog toga što mi govori...
Nije da me tuče... Tu i tamo me zvizne, koji šamar... Manje nego prije.... Više bih voljela da me tuče...
Nego da me ubija riječima...
I on je na neki način razlog zbog kojeg sam odlučila skinuti ove kile...
Njegovi pogledi dok jedem, njegovi komentari...
Ne želim to više slušati, nikad!
Ovo sam do sada samo dečku rekla...
Smogla sam snage da i ovdje kažem....
Barem neku sitnicu, barem nešto malo....
Promjenit ću adresu.... Javim vam....
Mislim da mi je sestra skužila za blog...
ne želim da vidi ovo što sam danas napisala....
Nije fer....
Nadam se da ste mi dobro!!
Ljubim vas!
I tako... Čista san ka suza... 
Prošla još malo 24 sata a da ja niiiiišta osim vode nisan stavila u sebe...
Moran priznati da mi se malo vrti, ali kad san danas stala na vagu i vidjela gotovo kilu manje, sve je prestalo...
Ma, znate već, sve je to u glavi!
HA!
Jučer sam otišla s frendom u kino.... Vjerovali ili ne gledali smo neki crtić, umirali od smijeha, iako i sama neznan zašto....
Mislin da smo bili najstariji u kinu... Osim jedne tipice koja je bila sa svojom dicom...
Fulali smo film... A kad smo već platili....
I tako secemo mi gradom poslije, kad one meni kaže, najljepše riječi ovoga svijeta...
"Znaš da si ti smršavila?"
Ja ono u sebi mislim, ma daj nemoj srat, bilo je i vrijeme, al kažem samo....
"Hvala..."
Pita me koliko kila imam, ja samo odmahujem glavom, ka nima šanse da mu kažem....
On mene pita nećeš se ljutit ako kažem koliko mi izgleda da imaš....
Ja kažem... neću
65!!!!!!!!
Skoro sam se onesvijestila.... Znam da mi ne bi lagao... 
Nima sanse da tako izgledam, kad imam 10-ak vise....
No, skoro sam se onesvijestila od srice...
Dosla sam na pomisao da mi mozda vaga ne sljaka....
Ah, kad bi to bilo tako... Al nisan ni corava, pa vidin se...
Mogla bih se otic izvagat kod nekoga...
Ah... Kako da to izvedem...
Kuc-kuc mogu se malo izvagati?!?!
Hm.... Mislim da bi me samo poslali na određeno mjesto....
I tako....
Rano je... Tek 8.30...
Niman pojma zasto san tako rano ustala....
Sada cu se vise sati morati muciti i izgladnjivati... Najbolje je kad se ustanes u 12-1 barem pola frizidera ostane puno....
Ionako znam da ću, ako ništa u 12,1 morati nešto jesti, ručak, stari, stara... i tako...
Mmmm, dobra je ova voda, ne?
mislim da s vremenom i ona dobiva neki ukus, kad se nalivas s njom, ovako ka ja....
Drzite mi se drage moje!!
Znate ono, sve se moze kad se hoće!!
Pusa 
Hy ljudi!!
Evo, ustala sam pred nekih sat vremena....
Gledala sam Oprah, nesto o posvajanju neke crne dječice, baš sam se raznježila... Lijepo je kad su ljudi tak dobri i ne sude ljude po dobi, izgledu....
Dobar je znak.... Još nisam niša jela... Baš ništa....
A još bolje... Uopće nisam gladna....
Postala sam nedodirljiva.....
Da ne bih imala problema sa starcima kao neke od vas sto se tice koliko jedem i zašto tako malo jedem, odlučila sam ručati, to je jedino kada jedemo svi zajedno, onako normalno ručati, i apsolutno ništa više... Mislim da to nije pretjerano, a i onako moram nešto jesti jer kakva jesam mogla bih se negdje onesvijestiti....
Jutro sam se vagala 1 dkg manje... Ah, dobro, svaki pomak je dobar...
Jučer navečer me valjda udarila neka inspiracija, proradio neki inat, neznam ni sama kako da to nazovem.... Vježbala sam tako naporno, tako dugo, kao nikad prije ot kad sam na ovoj kalvariji.... I što je najgore, nije mi bilo teško... Uživala sam... Bila sretna dok su kapljice znoja klizile niz moje čelo... Samo sam u glavi zamišljala guzicu kakvu ću imati... Još malo....
Samo sam zamišljala kako će svi oko mene biti očarani, neke cure i zavidne... Jer znam da sam dobro građena....
Sigurno..... Još kad skinem ove kile, malo ovih kila... Bit ću super....
Skoro sam umrla od sreće kad sam vidjela da sve vi jednako mislite u vezi onoga moga pitanja da se u mjesec dana može skinuti 5 kila ali i više....
Moram zvati ortodonta, nikako da se javi... Stari mi je zabranio bilo kakve izlaske dok se ne naručim, a meni je jednostavno slabo od toga... čini mi se da bih se koji put prije mogla pomiriti sa tom zabranom nego se naručiti....
Što njega briga jesam ja bila na pregledu ili nisam?!
Zubi su mi lijepi, bijeli, što ću više tamo...
Mrzim isto tako kad me sile da odem nekom liječniku....
Mislim, ako mene boli i ako mi je loše mogu i sama otići...
Stvar je u tome da kašljem već 4 mjeseca, bolje reći kašljucam... I bila sam kod doktorice, dala mi neke tablete, ka da je to alergija, i niš mi nije pomoglo... I sada me opet tjera da odem tamo, ali ovog puta on ide samnom, jer valjda ja jos nosim pelene, neznam ni sama... Strasno...
Danas moram opet vježbati, NARAVNO!!
Uopće se ne budi u meni ona misao "A joj, ne da mi se!"
Želim to, ja to mogu, ja to hoću, k vragu ja to MORAM!!
LJUBIM VAS!!
Ciao ljudi moji...
Evo, neki su me u komentarima pitali koliko kila imam -Maya... Dosta... Voljela bih to za sada zadrzati samo, samo za sebe kako jednu maalenu i jedinu tajnu koju bas nitko ne zna... mozda vam, kada budem napokon skroz sretna sa sobom kažem...
Kako je prošao dan?
Ide.... Polako.... Ujutro sam jela maalo sira i par slanih keksa.... 2 breskve i ručak... Ručak koji više nije u meni....
Naravno, i vježbala sam... Najbolje mi je da sada idem spavati, pa da se ne desi da još nešto šćopim....
Nisam gladna, ali osjetim da bih uskoro mogla biti....
Nalivam se ovom vodom, već mi na uši izlazi....
UŽAS!!
Jučer sam popila malo octa, navečer da mi se to što sam jela malo sagori... I ka da san blesava, i ka da to nikad prije nisam radila, popila sam ga nerazrijeđenog... Mislila sam da će mi utroba ispasti... Opet, kažem sama sebi, sama si si kriva.... Tko me je tjerao da gotovo 2 godine ne mrdam nego se samo debljam i napuhnjujem ko bačva??
Nitko... E, pa sad pati... Nije li tako??
S dečkom je HVALA BOGU bilo sve u redu... Nije se ljutio na mene, kaže da me je samo maalo zafrkavao, da vidi kako ću reagirati... Ne biste vjerovale kakav mi je kamen pao sa srca... Užas.... No, hvala Bogu....
PITANJE
Što mislite može li se u mjesec dana izgubiti 5 kila?
-ful me to zanima, jer mi tada dečko dolazi i voljela bih ga iznenaditi.... Postoji li barem neka majušna šansa?
Jer, sada počinje škola i to pa ću jesti još manje nego sada i naravno puno se više kretati uz ove vježbe 2 sata tjelesnog.... Što vi mislite...
Mislim da bi to za danas bilo sve.....
Eh, da... Mislim da stara polako počinje shvaćati neke stvari... Ono, po njoj premalo jedem... Ali kad malo pogledaš, to uopće nije malo, sasvim normalno nego je naviknuta da jedem kako tanker, a ne kao cura od 17 godina... Jer ipak trebalo je popuniti moj trbuh...
I sama primjećujem da sada kada jedem puno prije postanem sita.... Ovo ostalo sto pojedem čista je pohlepa, PROKLETA pohlepa... Ne shvaćam, zašto moram jesti ako vidim a nisam gladna??
Zašto je Bogu uopće izmislio hranu?
Zašto ni moramo jesti??
E, ljudi moji, to bi bilo sve za danas...
Nadam se da je s vama sve u redu!!
Pusa
Evo mene dragi moji...
Danas se osjećam užaaasno debelo... Postala sam opsjednuta vlastitim izgledom... Dok onako šetam gradom u svakom izlogu gledam svoje tijelo sto se povecalo a sto smanjilo... Danas mi se trbuh cini ogromnim, jucer sam bila super zadovoljna njime!! Pa, nisam mogla dobit 20cm u njemu u roku 24 h? Nikako, i ja sam toga svjesna... Nije ni cudno... Poceo mi se dizat zeludac na gotovo sve... Onako, frendici se golub posrao na sos... Mislila sam da ću se odmah ispovraćat... Prije mi ne bi bilo tako... Samo bih se smijala... Jela sam burek i sladoled... Kooooma... Dosla doma.... Mucno... Strava.... mislila sam da ću se onesvijestit... Otisla sam se izrigat, a zapravo bila je samo voda i malo cokolade, jer je dosta proslo od kad sam jela.... Znam da je to psiha, i ZNAM DA NIJE DOBRO ali bilo mi je lakse i nije mi vise bilo lose... Majke mi moje... Nije da rigam svaki dan, ali ovako kad se osjetim prenatrpanom i pogotovo ovako jadnom, moram, bolje se nakon toga osjećam... Samo da moji niš ne primjete, jer će biti sranja....
Još mi je gore bilo kad mi je danas decko poslao poruku a na kraju nije bilo ono cuveno VOLIM TE! Mozda mu je los dan, ali strah me je da se nesto ne ljuti na mene, jer to danas stvarno ne bih podnijela... A, moguće je, jer sam jucer navecer bila totalno udarena u glavu, prosta... Znate i sami kad vas nesto opali... Nisam inace takva, i NE, NISAM NISTA PILA, jednostavno bila sam sretna, zafrkavala se, možda malo previše... A možda ipak nije stvar u meni nego njemu nije dan... uostalom vidjet ćemo večeras... Držite fige da je sve ock!
I tako... Zaklela sam se da danas više ništa neću jesti!!
Kupila sam si 2 majice i skoro sam se onesvijestila kad sam vidjela da su broj 38 i 40... Ono jesu malo širi kroj, ali.... Lijepo....
Dobro trbuh meni nikad i nije bio tako neeki veeeliki problem iako mi se danas čini enormnim, nego guzica i bokovi više, to je katastrofa... Smiješno, danas mi se čine ok...
Frendice su mi rekle da sam ful smršavila, da mi se guza smanjila... Lijepo je to čuti, ali ponekad mislim da to govore samo zato ... da bi me utješile... Naime, rekla sam im da sam na dijeti, ali ne koliko kila imam i to... Onako sitnice neke....
Dobro ljudi moji... To bi bilo to za danas od mene....
Volim vas i jubim i znajte da od mene imate veeliku podršku!!!
Ciao ljudi moji!!
Evo mene, nakon tjedan dana, vratila sam se sa ljetovanja...
Bila sam u Biogradu na moru....
Umirala sam od dosade, bila sam sa STARCIMA i sestrom... Samo sam čekala blaženu subotu da napokon dođem doma...
Sto se moje dijete tiče....
Hm... Na ljetovanju sam umirala od straha....
Znate kako je... sladoledići, pizze, svaki dan... Jela sam iza 7... Uzas Mislila sam da sam dobila 5 kila, minimalno....
I, vratih se ja doma, kad tamo kila manje nego prije ljetovanja!!! Nisam mogla vjerovati... A, onda sam se sjetila da sam svakoga dana puuuno plivala, pa da par puta NISAM JELA SLADOLED kad su ga moji jeli... Neću se hvaliti ljudi moji ali i za to triba imati muda i reći neću.... Ah, čokolada, vanilija, snickers, nutella, šumsko voće, lješnjak.... jedan bolji od drugog.... 
Onda... Neznam jesam li vam to već rekla... Ali ona coca-cola zero je super!!! Barem meni... Full me zasiti, ima samo 0,2 kalorije odličnog je okusa i stvarno nisam gladna kad ju popijem... Pa možete probat...
kako ste mi vi?
Vidim da je lutka sa naslovne strane promijenila blog?
Ima li možda netko tko zna gdje je sad, na kojoj adresi?
Molim vas, javite mi....
Pa, to bi bilo to....
Sretna sam, sve je super, dapace, nikad bolje...
Svagdje je lijepo, ali doma je najljepše!!
I, da saljem veeeliku svome dragome koji je uz mene uvijek kao i ovih 7 dana dok sam mu stalno plakala kako mi je ruzno, kako moji starci stalno nesto seru, kako me nitko ne voli... On je bio uz mene.... I hvala mu....
Još malo počinje škola... Neću ni misliti, al opet mi je drago.... Najviše kila sam skinula dok je bila škola... Ne stignem jesti... Zapravo, najčešće samo ručam.... I da hoću ne mogu se ustati usred sata i otići kupšit neš za jest a na odmoru sam preeeelijena da bih išla kupit nešto... I tu je tjelesni, pa hodanje do škole, dakle kretanje zagarantirano, nema.. ne da mi se....
I tako... za mjesec dana mi dečko tu dolazi na faks!!! Ajme sriće... Nema više udaljenooosti... I boli i patnje... Viđat ću ga svakoga dana... Ljubiti ga maziti....
Biti će uz mene...
Više neću biti tužna...
Samo zgodna i zaljubljena...
Evo, ljudi moji, nije me bilo nekoliko dana...
Hm, pa....
STALA SAM U HLAČE KOJE SAM NOSILA U 8.... RAZREDU, DAKLE PRJE TRI GODINE....
Tada sam bila onako malo jaca, ali sama sebi zgodna...
Ono, zuljaju me malo ali mogu ih zakoooopcati!!!
Ajme meni srice!
Dakle, jos nekih maksimalno 5 cm u struku i bokovima i poceti cu polako biti manja od njih!!!
vristala sam jucer kad sam ih obukla...
Cak mi i guzica izgleda dobro u njima... Normalna, malo veća... Ali barem ima neki određeni, okrugli oblik....
Hm... Neznam kako vi ali ja full vjerujem u Boga... Molila sam mu se za sve ovo i on mi je to dao... Polako ali sigurno...
I danas kada je velika Gospa, morala sam otici malo u nase svetiste, pomoliti se i zahvaliti Njoj na ovoj milosti...
Jer za mene je to milost... Ovo što mi se događa...
I lice mi se cak promijenilo... Nekako je manje... I ono je bilo debelo... oci mi vise dolaze do izrazaja... Inace imam malo vece oci, zelene, ali zbog viška kila su bile manje...Sve što sam mršavija to se više ističu a i lipša sam si u licu, ne samo u tijelu!!
Morala sam joj zahvaliti i na ljudima koje mi je darovala, roditeljima, sestri, cijeloj obitelji, a posebno mome decku... Mojoj majoj bebi :)
Predobro se osjećam... Zadovoljna sam i sretna...
Danas sam dosta jela, nisam mogla disati, pa sam sve to ispovraćala... Inače to ne prakticiram, jer ne želim postati luda i bolesna kada zavrsim sa svime time, ali tako sam se j***no lose osjecala da sam morala... Cak sam dva puta jela sladoled, kekse, pljeskavicu sa sirom, krumpir... Sve ono dooooobro ali smrt za moja bedra.... Posebno bedra...
Al, dobro svatko od nas ima svojih slabijih dana, ne?
Kako ste mi vi?
Ima li sto nova kod vas?
Hvala vam na vasim komentarima, vjerujte mi da me oni jacaju i ohrabruju i znam da uvijek postoji netko tko me u potpunosti razumije... JEr naravno da te najbolje razumije onaj koji prolazi isto sto i ti!!! HVALA
S deckom je sve u redu, jako je ocitoda je i on zadovoljan sto mrsavim i da sam mu sve ljepsa...
Drago mi je zbog toga, da je sretan a i ja sam!!
Svi me hvale, ne serem, MAJKE MI pohvale padaju na sve strane...
Ali iskreno, nije da se hvalim, jer nisam takva, samo sam iskrena, stvarno se vidi...
Ali isto ako se vidi da jos trebam poraditi na tome...
I vjezbam redovito, svaki dan vozim Orbitrek...
Vec osjetim kako mi je trbuh cvrst, tocno se osjete misici, kao i listovi na nogama... Oni su mi stvarno lijepi... Kakvi su bili, savrseni su... Jos malo i iskorijenit ću ovo GLUPO salo do kraja!!!
I, zato ne odustajem, jedino s jos par kila manje sebe vidim, ne odustajem od tijela za koji živim!!!
Ljubim vas!!
Sasvim sigurna sam ja da sam ovo čekala!!!
Ljudi moji dragi... Ponosna sam...
Jučer sam se našla s frendicama, i tako šetamo mi malo gradom ja i dvije cure ispred, a ove dvije iza nas.....
Kad tamo cujem ja: «... Ej... Da samo znaš kako ti se vidi da si smršavila!»
Kasnije ja pitam ovu drugu
«Što sam stvarno smršavila, što se stvarno vidi?»
«Da!!! Ful ti se vidi, baš ti je dobro!»
Hm... I što da vam kažem kad i sami pretpostavljate kako se osjećam?!?
PRESRETNO!!!!!!!!
Svi su ponosni na mene, a znam da će biti još ponosniji kada dođem do kraja...
Dečki su me počeli gledati, okretati se zamnom, mahati mi iz automobila...
AJME KAKAV JE TO OSJEĆAJ...
Nije da mi je to bio jedini cilj kad sam krenula na ovu kalvariju, ali moram priznati da mi godi, jer je samo dokaz da je sva ova moja muka urodila plodom, ali i da dalje urađa!!
Super....
Presretna sam!!!
Vi ste mi dobro, nadam se?
Uskoro škola počinje, slabo mi je ...
Učenje i sva ta sranja, ponovno...
Ali ima jedna dobra stvar u tome...
možda kad se pojavim u razredu, budem glavna atrakcija... Hehe
"Vau, ova se napokon riješila onog sala...."
(Iako ne još skroz do kraja, ali polako... Idem....)
Usput, jeli zna netko možda koliko dođe kada dva sata zoveš sa fiksnoga telefona mobitel?
Mislim da će me zapaliti moji kada dođe račun ovaj mjesec!! :(
Ljubim vas cure moje!!
Hej ljudi moji...
Danas nam je godišnjica...
Godina dana najljepše ljubavi....
Ha, da nema ljubavi, ne bi bili toliko skupa, ha?
Mogu reći da sam bez obzira na sve sretna cura...
i da je moj dečko najbolji dečko na svijetu...
Nikad ne bih poželjela drugoga...
jer samo sam sa njim sretna...
I samo me on istinski voli
DOSLOVNO, BEZ OBZIRA NA SVE...
A ja ću njemu zauzvrat dati ono što negdje duboko u sebi želi...
I meni i njemu će biti lipše...
Godina dana....
Moja ljubav... i ja...
Ovako ... da se zahvalim kanibalki i lutki sa naslovne strane...
njihovi komentari su mi jučer puno puno pomogli...
Malo sam pretjerala...
Neznam kakve ste vi kada vam dođu oni dani u mjesecu...
Ja sam očajna...
Čas plačem, čas kukam, čas se smijem...
Očito mi je jučer dok sam pisala post bio jedan od kriznih trenutaka...
Zato se svima ispričavam...
nisam htjela ispasti jadna, slaba...
kaniblaka mi je pomogla da shvatim da nisam takva...
I da ovo mršavljenje koje mi IDE provodim isključivo zbog sebe...
Svoga zdravlja...
svoje ljepote....
Trčala sam danas...
Ha, mogu reći da postižem polaako ali sigurno određenu kondiciju, jer mi sada 20 minuta prođe za čas...
Prije sam mogla umrijeti, ali vrijeme bi išlo samo sve sporije i sporije...
To je dobro....
Mislim da mi se dupe malo smanjilo.... Baš onaj dio koji najviše mrzim...
I to je dobro....
Ljudi oko mene su oduševljeni...
Stalno primam pohvale...
Baš me zanima...
Sutra se idem nać sa svojom četvorkom... Moje frendice koje obožavam...
Baš me zanima... Nisam ih dugo vidjela...
možda i one nešto primjete...
Već jesu... Pred neka 2 tjedna...
Kako ste mi vi?
Nadam se dobro...
Ja jesam...
Pomalo ukomirana... 3 dan... jos 2-3 dana pa sam za ovaj mjesec gotova sa mojim posebnim danima....
Drzite se!!
:)
Jeli vam ikada bilo žao?
Žao što ste tako debele, jadne...
Jeste se ikada pitale... "Zašto baš ja?"
Zašto ne mogu biti zgodna kao druge cure?
Što sam Bogu skrivila da imam 10-15-20 kila viška?
Jesam li stvarno toliko zgriješila?
Koliko puta ste na sebi osjetile čudne, prijezirne poglede...
Možda ponekad i nisi bili prijezirni ali vama su se tako činili?
Jednostavno, niste navikli na druge?
Koliko puta su vas zbog vaše težine povrijedile osobe koje najviše volite?
Težina... Izgled... Kao da je najvažniji na svijetu...
Zbog ljudi koji me okružuju postao mi je najvažniji na svijetu...
Ne prođe dan a da se ne pogledam barem 1000 puta u ogledalo....
Ne prođe dan a da ne poželim da izgledam kao Lana Jurčević, J.Lo, Renata Sopek, ili bilo koja....
Može i kao bilo koja najobičnija cura....
Svi odgovori na ova pitanja gore su mi pozitivni....
kažu da sam lijepa...
Odmah bih svu svoju ljepotu mjenjala... za dobre noge... malu guzu... ravan trbuh...
I sada kad sam blizu tome cilju....
Bliže nego ikada...
Živim za to da dođem do kraja
Da USPIJEM!!
Da se pokrenem...
Da budem kao i sve druge...
Ništa posebno ne želim...
Samo biti normalna...
Ni debela ni mršava...
NORMALNA
netko će mi reći... Budi sretna što si zdrava... i jesam... beskrajno...
Ali ovi kilogrami oko mene toliko su me izmorili... Toliko su mi isprali dušu i srce...
Jednostavno me bole... Postala sam neuroticna...
U svakoj hrani vidim neprijatelja...
Pocela sam i povracati kad pojedem previse....
Hm previse... Jedno meso i malo zelja i grožđe....
Ali osjećam se tako jadno kada pojedem...
Uživam u hrani, priznajem... Tako lijepo miriše, tako lijep ukus ima...
I, gle što mi je napravila i donijela?
Samo patnju i bol...
Ali, ima snage još u meni....
Ne dam se...
Ona je zlo, a ja sam dobro...
A dobro uvijek pobjeđuje, zar ne?
Zbilja mi je teško danas.... Pokušavam biti optimistična.... Kao i uvijek... Danas mi ne ide....
Danas kad me je i ON zafrkavao... Znam ja da me voli....
Valjda...
Ako netko može voljeti ovakvu curu...
Ali ....
Boli... Boli kad me on zafrkava... Boli kad osjetim da bi htio imati zgodnu curu...
Boli kad shvatim da zapravo i ne želi puno...
Želi nešto posve normalno....
Ja sam nenormalna...
Ja i moje kile...
KOJE MRZIM IZ DNA DUŠE...
Kile kojih ću se riješiti, i više nikad nikad nikad nikad vratiti...
Kunem se vama cure, ovdje i sada... Jednom kad skinem ove kile, nikada ih više neću vratiti...
Održavati ću ovu težinu....
Biti lijepa
Biti zgodna...
KUNEM VAM SE!!!
Počeli su moji dani u mjesecu... Inače žderem ko terminator tih dana, valjda se sve promjeni u meni i na meni...
Danas, koliko dan traje još nije tako !! hvala Bogu!! Nadam se da se neću opet raširiti ko kvočka. Ne želim dobiti 10 kila u par dana...
Sretna sam sa sobom... Svakoga dana sve više... bližim se cilju... I ne bih uspjela bez podrške svoga dečka... Koji me voli i podržava... Koji je ponosan na mene i sretan zbog mene... možda čak i više od mene... Drago mi je zbog mene... zbog njega... I zbog svih koji su sumnjali u mene. Jedva čekam da vidim face svih tih ljudi, osobito onih koje nisam vidjela duže vrijeme... Da im demonstriram dokaz... Da sam uspjela... bez obzira na njihove ponekad čudne licemjerne poglede i tko zna kakve misli.. Ja sam uspjela i dokaz je tu... Bližim se ka cilju... I svakoga sam dana sve lakša... lakša... lakša..
Još malo....
Drage moje, nadam se da i vama ide jednako dobro kao i meni i da ste sretne i zadovoljne same sa sobom....
Cuvajte se!!
Ljubim vas!
-ova me fotka ludo podsjeća na mene... hehe... samo ja ne sjedim dok to radim... malo drugacija vrsta bicikle...
Sve je super... Svi me hvale kako sam smrsavila... A i sama to primjetim... Dosli su i moji dani da i meni napokon nesto lijepo stoji... Da se mogu lijepo obuć...
Haha... jos kad skinem tih par kilica... koje se polako ali sigurno tope...
BITI ĆU NAJSRETNIJA CURA NA SVIJETU!!!
Hvala vam svima na komentarima...
Drzte mi se cure, drzim vam fige, dajte i vi meni, MOLIM VAS!
TO NAM JE POTREBNO
Veelika pusa svima!! 
Istina je... Malo sam se zapustila u zadnje vrijeme.. 3 tjedna su prosla a ja nisam ni pola kile smrsavila... Ali, kazu da nije bit samo u kilama nego i u centimetrima... Hm... ja bi vooolila da su centimetri sve manji ali i težina, ali ok, ne bediram se... Nesmijem... Ovaj tjedan sam krenula intezivnije vježbati, više ne trčim više sprintam... Inače sam trčala po 20 minuta dnevno, sad sam okrenula ploču i trčim 10 minuta 2 puta na dan ali sprint.... Koliko može biti sprint... Ful se više izmorim pa mislim da mi je to bolje... čula sam da je trčanje unatrag puno korisnije jer da radi više mišića na tijelu... probala sam to... i ide mi... samo triba biti siguran da nije neki stup iza ili nešto slično.. Ako ne želite ostati bez guzice... zapravo, kad razmislim, to i nije tako loša ideja... hehe :)
Ništa... Ako me netko čita, a vidim da vas ima par.. Držte mi se... Nadam se da vam sve ide po planu.. hehe, mogle bi kad smršavimo... sve mi... koliko nas već ima... jedno 20-ak... sve skupa otići proslaviti jednom pizzom, sladoledom... ajme... ne smijem ni misliti na to...
To bi bilo to... Javim se sutra, kad stignem, mozda prekosutra... Hm... Mozda s kilom manje?!?! Bio bi red.. Jer od ovog sprinta mi svaka kap u meni presuši....
Pomozi Bože!
POGLEDAJTE. MOŽDA VAM BUDE OD KORISTI
Ponukana zen_krafnicom i ostalim curama odlucila sam i ja otvoriti blog i pokušati smršaviti zajedno s njima... ja znam da mi to možemo... U početku sam imala 95!!!! kila... kad sam krenula na dijetu... sada sam na 85,84.... Sve manje i manje... Znam da sam to postigla u jako kratkom roku, no moram.... Nadam se da ćemo se sve cure koje imaju ove probleme sastajati na ovome blogu i jedna drugoj biti potpora i savjetovati se međusobno.. To nam treba.. Potpora!!!!
Ovako... jedina prednost koju sam imala prije nego sto sam počela mršaviti je ta da sam relativno visoka (178) pa se te kile na meni ne vide toliko... Gledala sam negdje na netu koja bi bila moja idealna tezina, i kazu 75-80 kila... Hm.. po tome nisam daleko...
Dalje... Kada smršavim još tih 10-15 kila ne želim nastaviti dalje i postati neka anoreksičarka... Želim biti normalna, mislim da ništa previše ne tražim....
Pričala sam jednom sa doktoricom koja mi je rekla da nisam toliko "jaka" izgledom, već da imam teške kosti... Još onda kada sam bila na 95 ona je rekla "onako od oka, dala bih ti maksimalno 80"
Nadam se da to još vrijedi i da je to stvarno istina... Jer imam sala... Neću reći da nemam... No ne preliva se na sve strane, no neću reći da ga ne mrzim iz DNA DUŠE!!
Zašto sam krenula na dijetu?
Zbog dečka... prvenstveno.... Ali i zbog sebe... Vjerovale ili ne imala sam ga i sa 95 kila... I jako je sladak... Zgodan.. Lijepo građen.. Mislim da je i onim najmršavijima teško naći takvog dečka... I rekao mi je.. iskreno... da me voli... ali da mu to smeta... moja debljina... punašnost... enormnost... kako god... nije ni bitno.. višak je kako god ga ja zvala...
Pomogao mi je i dalje mi pomaže da se polako spuštam na TOJ GROZNOJ VAGI!!
TAKO DA CURE MOJE DRAGE, NEMOJTE NIKADA REĆI DA ZBG DEBLJINE NEĆETE NIKADA NAĆI DEČKA, JER SAM JA ČISTI PRIMJER DA TO NIJE TAKO!!!!!
Kako mi je pomogao?? Nije da je prestao jesti samnom... Ali ponekad psihička potpora puno više znači... Neka sitna pošalica na moj račun, i odmah bih odložila ono što sam jela... Zna kako me trgunuti i inspirirati da krenem dalje i da maknem ove pojaseve....
Onda... Moja dijeta?
Hm... litre i litre vode...
čim manje hrane POSEBNO KRUHA!!!! (to mi je najteže)
i VJEŽBANJE... na žalost bez toga ništa... ništa....
Draže mi je jesti onako malo... ali relativno normalno i izmučiti se trčanjem nekih 30 minuta na dan, nego skapavati, a zapravo ne poduzimati ništa!!
Ali, sve zavisi o karakteru!!!
Želja...
Kada dođem do svoje težine... dao Bog što brže....
Obući ću neku malenu i usku bijelu suknjicu i onako neku ffuuul pripijenu majicu....Svi će se okretati zamnom... A ja ću šetati sa svojim dečkom... A ostale... Poniziti i spuštati na zemlju!!
Moj me dečko htio i kad sam bila očajna.. i sad dok sam poluočajna... Znam da me voli zbog mene same... A još malo voljet će me i zbog moje guze...
Jedva čekam da dečkima vratim sve one godine kada me nisu zamjećivali, kada me nisu šljivili... Padat će na koljena, jer to su i zaslužili... Nema puno slatkih dečkiju... A traže idealne cure...to je žalosno... i jadno... Kad ste vidile debelu curu sa nekim zgodnim tipom?? nikad!!
Ali zato redovito odvratni debeli tipovi imaju ultra zgodne cure... Jer nama ka to ne smeta... E, pa... vidjet će dečki što znači ŽENSKA OSVETA!!!
-ČAST IZUZECIMA
Ako imate još koji savjet javite ....
