Jeli vam ikada bilo žao?
Žao što ste tako debele, jadne...
Jeste se ikada pitale... "Zašto baš ja?"
Zašto ne mogu biti zgodna kao druge cure?
Što sam Bogu skrivila da imam 10-15-20 kila viška?
Jesam li stvarno toliko zgriješila?
Koliko puta ste na sebi osjetile čudne, prijezirne poglede...
Možda ponekad i nisi bili prijezirni ali vama su se tako činili?
Jednostavno, niste navikli na druge?
Koliko puta su vas zbog vaše težine povrijedile osobe koje najviše volite?
Težina... Izgled... Kao da je najvažniji na svijetu...
Zbog ljudi koji me okružuju postao mi je najvažniji na svijetu...
Ne prođe dan a da se ne pogledam barem 1000 puta u ogledalo....
Ne prođe dan a da ne poželim da izgledam kao Lana Jurčević, J.Lo, Renata Sopek, ili bilo koja....
Može i kao bilo koja najobičnija cura....
Svi odgovori na ova pitanja gore su mi pozitivni....
kažu da sam lijepa...
Odmah bih svu svoju ljepotu mjenjala... za dobre noge... malu guzu... ravan trbuh...
I sada kad sam blizu tome cilju....
Bliže nego ikada...
Živim za to da dođem do kraja
Da USPIJEM!!
Da se pokrenem...
Da budem kao i sve druge...
Ništa posebno ne želim...
Samo biti normalna...
Ni debela ni mršava...
NORMALNA
netko će mi reći... Budi sretna što si zdrava... i jesam... beskrajno...
Ali ovi kilogrami oko mene toliko su me izmorili... Toliko su mi isprali dušu i srce...
Jednostavno me bole... Postala sam neuroticna...
U svakoj hrani vidim neprijatelja...
Pocela sam i povracati kad pojedem previse....
Hm previse... Jedno meso i malo zelja i grožđe....
Ali osjećam se tako jadno kada pojedem...
Uživam u hrani, priznajem... Tako lijepo miriše, tako lijep ukus ima...
I, gle što mi je napravila i donijela?
Samo patnju i bol...
Ali, ima snage još u meni....
Ne dam se...
Ona je zlo, a ja sam dobro...
A dobro uvijek pobjeđuje, zar ne?
Zbilja mi je teško danas.... Pokušavam biti optimistična.... Kao i uvijek... Danas mi ne ide....
Danas kad me je i ON zafrkavao... Znam ja da me voli....
Valjda...
Ako netko može voljeti ovakvu curu...
Ali ....
Boli... Boli kad me on zafrkava... Boli kad osjetim da bi htio imati zgodnu curu...
Boli kad shvatim da zapravo i ne želi puno...
Želi nešto posve normalno....
Ja sam nenormalna...
Ja i moje kile...
KOJE MRZIM IZ DNA DUŠE...
Kile kojih ću se riješiti, i više nikad nikad nikad nikad vratiti...
Kunem se vama cure, ovdje i sada... Jednom kad skinem ove kile, nikada ih više neću vratiti...
Održavati ću ovu težinu....
Biti lijepa
Biti zgodna...
KUNEM VAM SE!!!
Post je objavljen 07.08.2007. u 15:14 sati.