15.04.2008., utorak
Bog u Americi
Prije nekog vremena je u Scientific Americanu objavljena debata L. Kraussa i R. Dawkinsa (o tome malo kasnije!) gdje su navedeni i rezultati ankete tipa "u što vjeruju građani SAD danas" Istraživanje je objavilo sveučilište Baylor u Texasu (ovdje je PDF), a ja ću ovdje navesti samo stvari koje su najzanimljivije.Najprije su pitali ljude "kojoj vjeroispovjesti pripadate". Oko 20% je Katolika, 2,5% Židova, 10% bez vjeroispovjesti, ostalo su uglavnom protestanti. Evo u kakvog boga ljudi vjeruju:
To mi je bilo manje zanimljivo. Zanimljivija su neka pojedina vjerovanja:
Za "vjerovanje u Isusa", "Ne vjeruje" znači "Isus je izmišljeni lik". Zanimljivo je da neki Židovi vjeruju da je Isus sin božji... Za "alternativna vjerovanja" nema podataka za "nevjerovanje". Autori istraživanja odvajaju "crne Protestante" kao posebnu skupinu. Zanimljiva je rečenica: The belief that God favors the United States is the single strongest predictor of whether an individual trusts Bush, approves of the Patriot Act, thinks Hussein was involved in 9/11, and approves of the Iraq War. Ne treba previše diskutirati o posljedicama takvog vjerovanja... Tko zna koliko Hrvata misli da Bog "čuva" Hrvatsku? (od "čuvanja" do male "pomoći" u ratu/sukobu/sporu je mali korak... pogotovo ako je Hrvatska u pravu...) |
14.04.2008., ponedjeljak
Razumljiv obrambeni stav
|
Sve diskusije religija-nereligija, uopćeno slijede ovakav predložak: ateist: boga nema, čovjek je nastao evolucijom, vjera je nepotrebna... vjernik: bez Boga nema spasenja, Bog je izvor morala u čovjeku koji je dar... Pritom se često stječe dojam da ateist napada vjeru, a vjernik je brani, često vrlo emocionalno. Najgora izdanja rasprave se svode na "je li bog stvorio svemir". Je. Nije. Kako je onda nastao? Velikim praskom. Tko je pokrenuo veliki prasak? I tako dalje... Vjernik je ovdje u većoj opasnosti - ne može dozvoliti nikakvo odstupanje od vjere. Vjera se često shvaća kao zatvoreni, kompletni sustav koji objašnjava sve. Vjera (bilo koja religija) ipak nije sustav koji može sve objasniti. Pokušaji da se vjerskim spisima objasne svakodnevni događaji imaju okus šarlatanstva. Vjere bježe od objašnjenja svakog događaja "božjom voljom". I ako se nenadano ozdravljenje često predstavlja kao božja pomoć, da li je bog odgovoran i za loše stvari? Je li božja volja što je netko pao ispit ili dobio otkaz? Ili se radi o volji i odluci profesora, odnosno šefa? Vjernik može mirne duše reći da ne zna, da su božja uplitanja i čuda vrlo rijetka... Vjernik ipak duboko vjeruje u određene stvari, bilo kakvo odstupanje od njih znači da je vjera - kao cijeli sustav - bar djelomično netočna. Ateist može mirne duše priznati neke pojave, koje mogu biti ili natprirodne ili sasvim prirodne, smo što ih sada ne možemo objasniti - ne tako davno, munja se smatrala božjim znakom. Danas znamo da je posve obična pojava, dakle sva takva vjerovanja su bila pogrešna, praznovjerja - rekli bi. Vjernik se često poziva i na vlastite osjećaje, iskustvo, na to da njemu ili njoj vjera pomaže, treba i čini život punijim - ali to neće biti nikakav dokaz, vjera se tada može shvatiti kao droga, s čim je i uspoređivana u prošlosti. Razumijem obrambeni stav vjere: može se izgubiti mnogo, a gubitak i najmanje cigle u zgradi je potencijalno fatalan. Ateist nikada ne može izgubiti ništa - može samo dobiti nešto vjere, a da ne "pređe" u vjernike - da netko postane vjernik, mora vjeru prihvatiti u potpunosti... zbog toga je vjera stalno u "opasnosti", stalno je "ugrožavaju", čak i u zemlji gdje je preko 80% vjernika. Sve to razumijem, ali to je sudbina složenih sustava dogmi u društvu gdje je moguće slobodno izražavanje mišljenja. |