21.03.2008., petak
Koliko vjeruju ljudi u Hrvatskoj i u što (2)
Hrvatska je zemlja vjernika, katolika štoviše! Očekivalo bi se da znaju stvari o svojoj vjeri, da su pročitali Bibliju...Nedavno sam našao jedno istraživanje (Bobinac 2005, vidi ovdje) u kojem su ljude pitali o različitim stvarima vezanim uz vjeru. Znate one ljude na kvizovima koji ne znaju osnovne stvari o kršćanstvu, za koje biste pomislili da su stvar "opće kulture". Mislite da su oni izuzeci? Samo 37% ljudi zna koja su četiri evanđelista (teško ih je nabrojati, imaju čudna imena), a tek 10% nabrojati bar tri starozavjetna proroka (dobro, taj dio Biblije se rijetko čita). Oko pola (52%) srećom zna da je Uskrs glavni kršćanski blagdan.  Prema mnogima, čini se da je katoličanstvo=kršćanstvo. Ima li i nekih drugih Kršćana? 49% misli da Pravoslavci nisu Kršćani, samo 16% misli da su Baptisti Kršćani, a jadne Kopte priznaje tek 7%.  |
Pascalova oklada i religijski relativizam
Postoji vrlo poznata i prežvakavana "teorija" ne o tome je li vjera istinita, nego o tome da se isplati vjerovati.Naziva se često "Pascalova oklada", iako je korištena i prije Pascala. Ukratko, Pascal tvrdi da se isplati vjerovati, jer ako se ipak pokaže da nema ničega, nikom ništa; ako je vjera u pravu – dobili smo život vječni! Dakle, vjerovati je pametno, isplati se. Naravno, argument je bezvezan. Diderot je primjetio: dobro, samo u koju vjeru? Hm. Možda je Pascal mislio da je katoličanstvo očito najbolja od svih vjera, pa se takve dileme lako rješavaju. Možda se toga nije ni sjetio? Iako mnogi ljudi nisu čuli za Pascala, palo im je nešto slično na pamet. Mnogi su odlučili – bitno je vjerovati u boga, sve je to ionako isto. A budući da većina ljudi "ionako živi po božjim zapovjedima" (udio ubojica je u promilima, većina nikad ne "šara" van braka...) – kažu: vjerujem, držim se zakona, ponekad odem u crkvu (da sam odrastao u Turskoj ili Iranu, išao bih u džamiju...) Neki kažu "kršćanin sam", drugi "vjerujem u boga, ne baš točno kršćanstvo, ali to ionako nije bitno"... Jednostavno rješenje vodi u "neodređenu religiju/duhovnost", koja odbacuje finese religija. Što s hostijom, hodošašćem u Meku, jedenjem svinjetine i pijenjem alkohola, što s ispovjedi? Mnogi se time ne zamaraju, ali to nije kraj priče. William James je primjetio da postoji razlika između "čiste vjere iz srca" i "vjerovanja jer se isplati". Onima koje zanimaju samo postoci vjernika, a ne i iskrenost, to dakako nije briga, ali bog bi mogao gledati dublje. Bog bi mogao kazniti one koji vjeruju iz hladne računice, isključivo nadajući se nagradi, a onda je bolje ne vjerovati! Konačno, jedna religija bi mogla biti istinita, s kaznom za idolopoklonike kao što su Kršćani (zamislimo da je Islam ispravna vjera). Rješenja nema, vjera nije razumna kalkulacija (osim u onim sustavima s više bogova, gdje se može izabrati bog najbolji za nekog – ali treba prvo vjerovati u taj sustav). Ja sam osobno agnostik. |
20.03.2008., četvrtak
Koliko vjeruju ljudi u Hrvatskoj i u što (1)
Prije 8 godina objavljeno je istraživanje "Religioznost u Istri" (vidi ovaj PDF). Uglavnom se ljude pitalo u što vjeruju. Evo rezultata:
Neka mjesta su prazna - nema svih podataka u istraživanju. Dakle, potpuno vjeruje oko 40% ljudi u Istri (u paket Bog+zagrobni život). |
19.03.2008., srijeda
Zašto ovaj 'blog'
Na ovaj 'blog' (tj. dnevnik, zapravo zbirku tekstova/eseja) me ponukalo ponovno čitanje knjige Carlo Maria Martini i Umberto Eco: U što vjeruje tko ne vjeruje?. Ukratko o knjizi: Eco napiše jedno "pismo", a kardinal Martini odgovara, pa se malo izmjenjuju, pa pišu još neki. To ide ovako (prepričano): Eco: U kršćanstvu postoji apokalipsa, kraj svijeta. Kraj se možda približava (zagađenje, ratovi) ali postoji li neki progres u povijesti, "nada" i kakva je nada zajednička vjernicima i nevjernicima? Martini: Kršćani manje brinu u kraju svijeta nego nevjernici. Teško je reći da li postoji neka "nada" zajednička vjernicima i nevjernicima. Eco: Kada počinje ljudski život? To je bitno! Martini: Od samog začeća, ali nije važan po sebi život, već zato što ga udahnjuje Bog. Eco: Ne želim se mješati u stvari Crkve, ali me zanima zašto u njoj žene i muškarci nisu u istom položaju? Izgleda da ni Toma Akvinski baš ne zna sigurno. Martini: Tako je od početka (apostoli su bili muškarci), a to je i ustaljena praksa. Ali to se odnosi samo na svećeničku dužnost - u svemu ostalom su ravnopravni... Evo da i ja nešto pitam. Na što se poziva onaj tko ne vjeruje u Boga kod moralnih odluka (npr. žrtvovanja za drugog)? Eco: Ne znam, ali mislim da je osjećaj za ispravno zajednički svim ljudima, kao razlikovanje lijevog od desnog. Severino: Obojica ste u pravu, ali ste i u krivu. Kako prirodni nagon može biti temelj Etike? Sgalambro: Bog nije razuman niti dobar, rekao je Spinoza. Scalfari: Dobro u čovjeku je nagonsko. Montanelli: Ja sam stoik. Foa: U Bosni se čine zločini. Martelli: Među vama su manje razlike nego što se čini. Moral nastaje postepeno. Martini: Ipak bez Boga teško sve to ima smisla. I to ne Boga kao tek "urara" svemira. Osim toga, mladi bi trebali biti oprezniji u životu. Teško se oteti dojmu da je ovo bila tek vježba u razmjeni teza, koja nije ništa razjasnila, nikog natjerala na sumnju, a kamoli uvrijedila. |
Uvod
Evo mog prvog teksta! S vremena na vrijeme ću ovdje objavljivati komentare i osobna razmišljanja. Svaki komentar i rasprava su dobrodošli... |